<\/p>\n
30 godina ubijano je sve ljudsko u nama. Olo\u0161 i \u0161ljam su postajali mjerilo i reper svega, vrh politi\u010dkog i privrednog \u017eivota. Biti beskurpolozan, la\u017eljiv, spreman na sve i bez ikakvog stida, postao je recept za uspjeh. Moral i stid su postale prevazi\u0111ene kategorije, kojih se dr\u017ee jo\u0161 samo tamo neke budale koje su zbog toga osu\u0111ene na propast. Korupcija, mito i nepotizam postali su oblik funkcionisanja dru\u0161tva od vrha pa do dna. Nenormalnost nam je postala normalna. Lopovi, kamata\u0161i, mafija\u0161i svih vrsta su postali ljudi od ugleda i po\u0161tovanja. Prostitucija ove i one vrste na\u010din \u017eivota.<\/p>\n
U takvoj situaciji, kada je po\u010dela da nestaje i nada, kada je emigracija postala glavna preokupacija i izlaz za ve\u0107inu gra\u0111ana, kada su ljudi po\u010deli da gube povjerenje i u same sebe, odjednom se rodio bunt.<\/p>\n
Grupa gra\u0111ana se samoorganizovala, sa (posle svih prethodnih protesta) slabim \u0161ansama za uspjeh. U stalno dijeljenom i podjeljenom dru\u0161tvu, sa neslobodnim, tajkunskim medijima i najja\u010dim policijskim aparatom u Evropi, opozicijom koja je u permanentnoj me\u0111usobnoj sva\u0111i, sa potpuno zarobljenim i fingiranim institucijama, Ulica se nametnula kao jedino rje\u0161enje. Ulica, od koje sam se uvijek li\u010dno grozio, postala je jedina slobodna institucija koja nije potpuno kontrolisana.<\/p>\n
Ta grupa gra\u0111ana je odlu\u010dila i pozvala ostale, da zastave stave u prazne zamrziva\u010de, nacionalna i vjerska osje\u0107anja u svoje intimne \u0161krinje, mr\u017enju i podjele proslijede onima koji od njih profitiraju…<\/p>\n
I krenulo je.<\/p>\n
Na prvom protestu je bilo nekoliko puta vi\u0161e gra\u0111ana od o\u010dekivanog broja. Drugi je bio impozantan. Nepregledna rijeka ljudi je potestovala, mirno i dostojanstveno \u0161etaju\u0107i glavnim podgori\u010dkim ulicama. Na tre\u0107em, koji se odr\u017eavao po elementarnoj nepogodi, gra\u0111ana je bilo skoro koliko i na drugom. Upravo taj tre\u0107i protest je pokazao, meni bar, da je sve gotovo. Jo\u0161 neko vrijeme nosioci funkcija na vlasti mogu zauzimati pozicije na kojima su. Ali bez legitimiteta, golom silom, protiv op\u0161tegra\u0111anske volje.<\/p>\n
Iz stanja koje sam poku\u0161ao opisati na po\u010detku teksta, najednom se rodila takva energija i bunt, pra\u0107eni dostojanstvom, nadom, slogom i osje\u0107ajem zajedni\u0161tva, da sve izgleda kao u najljep\u0161oj bajci. Bajci koja traje i koja se pretvorila i pretvara u sanjanu i realnu pri\u010du. U njoj najzad u\u010destvuju sve strukture dru\u0161tva, gra\u0111ani i gra\u0111anke, dakle: intelektualci, pripadnici akademske zajednice, umjetnici, studenti, radnici, seljaci, ljudi iz NVO sektora… I opozicija ih je slo\u017eno podr\u017eala, najzad ostavljuju\u0107i razmirice i posebne, partijske interese po strani.<\/p>\n
U subotu, 2. marta, siguran sam da \u0107e biti odr\u017ean najve\u0107i protest po brojnosti u poslednjih 30 godina, od kada je postoje\u0107a garnitura do\u0161la na vlast. Bi\u0107e to protestna \u0161etnja potpunog unutra\u0161njeg i op\u0161teg oslobo\u0111enja. Dostojanstveno i mirno, sa energijom koja se ne mo\u017ee uni\u0161titi, pro\u0107i \u0107e se pored la\u017enih institucija: zgrade la\u017enog predsjednika, la\u017enih tu\u017eioca, la\u017enog guvernera. Policija \u0107e \u010duvati one koje \u0107e sjutra mo\u017eda morati da hapsi, duboko svjesna da \u010duvaju ne\u0161to \u0161to vi\u0161e nema legitimitet, osim na papiru.<\/p>\n
Car je go, kao \u0161to je gola i poslu\u017ena svita koju je postavio oko sebe. Samo treba da ot\u0161krine zavjesu, proviri kroz prozor i sve \u0107e mu biti jasno.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Omer \u0160ARKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":262032,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-262031","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/262031","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=262031"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/262031\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/262032"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=262031"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=262031"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=262031"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}