{"id":261376,"date":"2019-02-16T06:45:24","date_gmt":"2019-02-16T05:45:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=261376"},"modified":"2019-02-16T07:37:14","modified_gmt":"2019-02-16T06:37:14","slug":"je-li-eu-spremna-za-veliku-igru-amerike-kine-i-rusije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/02\/16\/je-li-eu-spremna-za-veliku-igru-amerike-kine-i-rusije\/","title":{"rendered":"Je li EU spremna za \u2018veliku igru\u2019 Amerike, Kine i Rusije"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Jadranka Polovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Zajedni\u010dka vanjska i sigurnosna politika Europske unije formalno je jedna od najva\u017enijih politika EU-a, \u201ealat\u201c za ostvarivanje \u010dvr\u0161\u0107e me\u0111udr\u017eavne suradnje njezinih \u010dlanica i izgradnju nadnacionalne strukture integracije. Davne, 1992. godine, Ugovorom iz Maastrichta ili Ugovorom o EU postavljena su \u201etri stupa\u201c EU-a \u2013 monetarna unija (prvi stup), zajedni\u010dka vanjska i sigurnosna politika (drugi stup) i suradnja u podru\u010dju pravosu\u0111a i unutarnjih poslova (tre\u0107i stup). Ako u ovom tekstu izuzmemo sve probleme koji su proizi\u0161li iz ambicioznog projekta monetarne unije (odnos eurozone \u2013 europske periferije) i nerazvijenu suradnju u okviru tre\u0107eg stupa (razmjena sigurnosnih informacija jo\u0161 je uvijek problem me\u0111u zemljama \u010dlanica \u0161to se pokazalo tijekom migrantske krize i niza teroristi\u010dkih napada koji su potresli\/potresaju EU), onda u fokusu rasprave ostaju dometi zajedni\u010dke vanjske i sigurnosne politike, koja je bila i ostala, nesumnjivo, \u201eahilova\u201c peta ove mo\u0107ne integracije.<\/p>\n

Prvo diplomatsko posredovanje Europske unije, kao rezultat tek definiranih na\u010dela zajedni\u010dke vanjske i sigurnosne politike, uslijedilo je nakon eskaliranja krize na prostoru biv\u0161e Jugoslaviji. EU je optimisti\u010dno preuzela ulogu medijatora, vjeruju\u0107i da \u0107e biti mogu\u0107e posti\u0107i kompromisno rje\u0161enje koje \u0107e uspjeti odr\u017eati na \u017eivotu jedinstvo biv\u0161e Jugoslavije kao i o\u010duvati njezin teritorijalni integritet. Me\u0111utim, ve\u0107 tada se pokazalo da je Europska unija tek skup prividno sukladnih interesa, sukladnih samo do to\u010dke zadiranja u nacionalne interese vode\u0107ih zemalja \u010dlanica. Na prostoru biv\u0161e Jugoslavije EU je do\u017eivjela neuspjeh vlastitih (nepostoje\u0107ih) vanjskopoliti\u010dkih koncepcija, zbog \u010dega je Europa izgubila vjerodostojnost upravo na terenu koji je uvijek smatrala manje vrijednim \u2013 na Balkanu kojeg je \u017eeljela civilizirati i europeizirati.<\/p>\n

Reakcija ministra vanjskih poslova Luksemburga, Jacquesa Possa, koji je tada predsjedavao Europskom zajednicom: \u201cOvo je trenutak Europe. Ovo nije trenutak Amerikanaca\u201d zna\u010dila je upravo poku\u0161aj EU-a (tada EZ-a) da na prostoru Jugoslavije, provjeri mogu\u0107nost razvijanja i uskla\u0111ivanja vanjskih politika svojih \u010dlanica, djelotvornost europskih institucija i uspje\u0161nost svog zajedni\u010dkog djelovanja. Me\u0111utim, zbog razli\u010ditih povijesnih veza, kao i mogu\u0107ih partikularnih interesa pojedinih \u010dlanica na prostoru Jugoslavije, Europska je unija zapravo iskazala nejedinstvo, uz izra\u017eeni sukob volja vode\u0107ih \u010dlanica, zbog \u010dega EU nije bila sposobna izna\u0107i odgovaraju\u0107e diplomatsko rje\u0161enje \u0161to je rezultiralo eskaliraju\u0107im i dugotrajnim, razaraju\u0107im ratnim sukobom.<\/p>\n

Unato\u010d grandioznim ciljevima Sarkozyijeve Unije za Mediteran, EU nije uspjela upravljati procesima i sigurno\u0161\u0107u na afri\u010dkim i azijskim obalama Sredozemnog mora. \u0160tovi\u0161e, njene su \u201edobrosusjedske\u201c politike (ili imperijalne strategije) rezultirale razorenim dru\u0161tvima koja svojom nestabilno\u0161\u0107u, kaosom, siroma\u0161tvom, civilnim \u017ertvama i rijekama imigranata ugro\u017eavaju me\u0111unarodni mir i sigurnost, te svakako i samu Europu.\u00a0 Europska unija nije uspjela demokratizirati Irak, Libiju, Siriju, da ne govorimo o Ukrajini, me\u0111utim, odgovornost ne snose tek Sjedinjene Dr\u017eave. Naime, zbog potpuno proma\u0161ene \u201ezajedni\u010dke vanjske i sigurnosne politike\u201c, ove se zemlje (zajedno s Europom) danas suo\u010davaju sa zajedni\u010dkom sigurnosnom prijetnjom \u2013 sve sna\u017enijim utjecajem islamisti\u010dkih ekstremista, eskaliranjem terorizma, anarhije i nasilja \u0161to rezultira zastra\u0161uju\u0107om represijom ljudskih prava.<\/p>\n

I Balkan je iskusio mogu\u0107nosti zajedni\u010dke vanjske i sigurnosne politike EU. Prepuna eksperimenata, neprovjerenih koncepata i strategija, sasvim vidljivo bila je izrazito neuspje\u0161na. Ostav\u0161tina primjenjenih zapadnih politika na regiju je krajnje siroma\u0161tvo, iznimna nezaposlenost i iseljavanje, propast javnih politika i kontinuirano gospodarsko uru\u0161avanje, kao i ponovno \u201eaktiviranje\u201c postoje\u0107ih kriznih \u017eari\u0161ta: Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije. Europska je unija, u velja\u010di 2018. godine donijela novu Strategiju pro\u0161irenja za Zapadni Balkan (A credible enlargementperspectivefor and enhanced EU with the Western Balkans, EK, Strasbourg, 6.2.2018.) kojom se potvr\u0111uje europska budu\u0107nost regije kao \u201egeostrate\u0161ko ulaganje u stabilnu, sna\u017enu i ujedinjenu Europu koja se temelji na zajedni\u010dkim vrijednostima. Budu\u0107i da perspektiva pro\u0161irenja od svake zemlje regije zahtijeva \u201etrajne reforme\u201c koje proizvode multidimenzionalni sustav ovisnosti od EU-a i satelitskih me\u0111unarodnih financijskih organizacija, nedvojbeno se trebamo zapitati kakvi su u\u010dinci, dva desetlje\u0107a duge, politike pro\u0161irenja Europske unije na prostor zapadnog Balkana.<\/p>\n

Nejedinstvo \u010dlanica EU-a prema regionalnim ili globalnim krizama zapravo vi\u0161e nikoga ne iznena\u0111uje. Naime, Europska unija nije imala ni zajedni\u010dki stav oko uzroka i na\u010dina rje\u0161avanja financijske krize, a njezino, ve\u0107 legendarno nesnala\u017eenje (uslijed izra\u017eenih razli\u010ditih interesa vode\u0107ih europskih dr\u017eava) bilo je o\u010dito kod poku\u0161aja rje\u0161avanja migrantske krize, odnosa prema Sjedinjenim Dr\u017eavama, Rusiji ili Kini. Dakle, svako novo, delikatno pitanje me\u0111unarodnih odnosa jasno demonstrira nejedinstvo EU.<\/p>\n

Sasvim je jasno da je Europska unija vrlo daleko od oblikovanja, a kamoli primjene zajedni\u010dkog vanjskopoliti\u010dkog stava. U \u010dlanku, objavljenom na portalu Politico, koji potpisuje David M. Herszenhorn, pod naslovom \u201eVenezuela\u2019s chaos exposes EU dissaray on foreign policy\u201c, autor analizira kako je kaos u Venecueli, zapravo, razotkrio raspad vanjske politike Europske unije.\u00a0 Iako je EU bila spremna na zajedni\u010dko priop\u0107enje kojim bi za privremenog predsjednika Venezuele priznala Juana Guaidoa (nakon \u0161to je Nicolas Maduro odbio zahtjev za raspisivanjem novih izbora), Italija je blokirala zajedni\u010dku izjavu EU-a. Guaidoa je do sada priznalo tek 20 od 28 \u010dlanica Europske unije, me\u0111u njima i one najutjecajnije \u2013 Njema\u010dka, Francuska i Velika Britanija, a zna\u010dajna je i podr\u0161ka Europskog parlamenta. Me\u0111utim, Italija svakako nije usamljena u svom stavu, jer i druge zemlje EU-a uklju\u010duju\u0107i Belgiju, Finsku i \u0160vedsku nisu priznale Guaidoa, te su izdale samo poruke podr\u0161ke (messages of support). Ovaj sukob jasno definira novu liniju podjele u Europi \u2013 izme\u0111u suverenista koji osporavaju nasilno mijenjaje re\u017eima i globalista kao novih \u201eprosvjetitelja\u201c koji se zala\u017eu za preventivnu \u201ehumanitarnu intervenciju\u201c kao opravdanu prisilnu akciju jedne dr\u017eave \/ skupine dr\u017eava prema nekoj drugoj dr\u017eavi koja (prema zamisli ove prve, mo\u0107nije skupine) kr\u0161i ljudska prava vlastitih gra\u0111ana. Preventivna akcija (preemptive action) obuhva\u0107a humanitarnu pomo\u0107, ali po potrebi i nasilnu vojnu intervenciju. Sredi\u0161nje pitanje je za\u0161tita ljudskih prava, a bit koncepta \u010dini savjest, odgovornost me\u0111unarodne zajednice u odr\u017eavanju moralne korektnosti u sustavu nacionalnih dr\u017eava. Upravo je ova posljednja kategorija \u2013 eti\u010dnost ili moralnost u me\u0111unarodnim odnosima \u2013 postala vrlo upitna!<\/p>\n

Europska unija, iako ekonomski sna\u017ena, zapravo je politi\u010dki i vojni patuljak, ovisan o Sjedinjenim Dr\u017eavama, \u010dak i u trenucima kada se njezini lideri \u017eele \u201cosamostaliti\u201c.\u00a0 Nakon velike financijske i gospodarske krize, krize imigranata, kontinuiranih teroristi\u010dkih napada i Brexita, Europska je unija vidljivo \u201estjerana u kut\u201c, nesumnjivo marginalizirana na svjetskoj geopoliti\u010dkoj sceni.<\/p>\n

Me\u0111utim, Venezuela nije bila jedina problemati\u010dna to\u010dka koja se odnosi na vanjsku politiku EU. Naime, tijekom nedavnih zasjedanja tijela EU-a, nije usvojeno ni zajedni\u010dko priop\u0107enje povodom otkazivanja Sporazuma o raketama srednjeg i kratkog dometa (Intermediate Range Nuclear Treaty \u2013 INF), \u017eivotno zna\u010dajnog za Europu. Budu\u0107a pitanja europske sigurnosti svakako \u0107e uklju\u010diti pove\u0107anje nuklearnog arsenala, ali i konvencionalnog naoru\u017eanja na teritoriju dr\u017eava \u010dlanica. Ovo priop\u0107enje blokirale su \u010dlanice EU-a (Cipar) koje nisu \u010dlanice NATO-a zato \u0161to je bilo preo\u0161tro prema Rusiji.\u00a0 Ma\u0111arska i Poljska blokirale su i predlo\u017eene zaklju\u010dke za predstoje\u0107i summit EU \u2013 Arapska liga koji \u0107e se odr\u017eati krajem velja\u010de zbog neslaganja oko mjera koje se odnose na migrante.<\/p>\n

Sedamdeset godina mira u Europi, ekonomskog prosperiteta i tehnolo\u0161kog napretka, me\u0111usobne povezanosti i ovisnosti, multikulturalnosti, kolektivne obrane i sigurnosti uru\u0161ilo se velikom brzinom. Rat u Ukrajini, ratne igre NATO pakta i Rusije, migracije i terorizam, Brexit, porast nacionalizma, u potpunosti su promijenili politi\u010dku i vojnu sigurnosnu situaciju u Europi. Pod pritiskom stvarnog ili medijski promoviranog straha od ruske agresije i teroristi\u010dkih napada, Europska se unija u potpunosti podredila ameri\u010dkim politi\u010dkim, vojnim i ekonomskim interesima\u00a0 iako su vrlo \u010desto u suprotnosti s nacionalnim interesima dijela \u010dlanica EU.<\/p>\n

Globalno, me\u0111unarodna se zajednica nalazi pred dugim razdobljem nestabilnosti i neizvjesnosti, budu\u0107i da se \u201estari\u201c me\u0111unarodni liberalni poredak uru\u0161ava, dok se novi oblikuje u uvjetima narastaju\u0107eg suparni\u0161tva Sjedinjenih Dr\u017eava, Kine i Rusije. Europska unija suo\u010dena je s \u010dinjenicom da se te\u017ei\u0161te \u201esvijeta\u201c sve vi\u0161e pomi\u010de prema istoku.\u00a0 Europa ve\u0107 godinama nije u sredi\u0161tu. U tom kontekstu, dr\u017eave \u010dlanice ne mogu se same natjecati s velikim silama u nastajanju, poglavito Kinom.\u00a0 U Izvje\u0161taju pripremljenom za sudionike\u00a0 Minhenske konferencije o sigurnosti moglo se \u010duti da je ovo suparni\u0161tvo velikih sila pra\u0107eno \u201evakuumom liderstva\u201c, zbog \u010dega budu\u0107nost mo\u017ee biti vrlo kaoti\u010dna. Posebno je indikativan unaprijed pripremljen zaklju\u010dak da je \u201eEuropska unija vrlo lo\u0161e pripremljena za razdoblje suparni\u0161tva velikih sila\u201c. U tom kontekstu, europske vlade i lideri EU-a, unato\u010d svim prisutnim podjelama, trebaju se voditi idejom zajedni\u0161tva. Me\u0111utim, to podrazumijeva i zajedni\u010dki pristup u vanjskoj i sigurnosnoj politici. U idealnom smislu Europska bi unija trebala stvoriti strategije vanjske politike koje su prilago\u0111ene svakom izazovnom scenariju i koje uklju\u010duju sve dr\u017eave \u010dlanice, ostavljaju\u0107i po strani posebne interese svake od njih. Europa je u opadanju, njezino stanovni\u0161tvo tako\u0111er demografski slabi (iseljavanje i pad nataliteta), \u0161to \u0107e u najskorijoj budu\u0107nosti smanjiti gospodarsku va\u017enost Europe u svijetu. Europski se projekt, na \u017ealost, vidljivo zaustavlja!<\/p>\n

geopolitikanews<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Europska unija, iako ekonomski sna\u017ena, zapravo je politi\u010dki i vojni patuljak, ovisan o Sjedinjenim Dr\u017eavama, \u010dak i u trenucima kada se njezini lideri \u017eele \u201cosamostaliti\u201c<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-261376","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/261376","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=261376"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/261376\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=261376"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=261376"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=261376"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}