![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/islam-300x220.jpg\")
Intelektualna elita Zapada ka\u017ee da je krvava podjela neizbje\u017ena jer je rije\u010d o islamu, muslimani su takve konstitucije. Ali katalizator, zaboravljaju, je \u010desto intervencija Zapada…<\/p>\nIntelektualna elita Zapada ka\u017ee da je krvava podjela neizbje\u017ena jer je rije\u010d o islamu, muslimani su takve konstitucije. Ali katalizator, zaboravljaju, je \u010desto intervencija Zapada…<\/p>\n
U posljednje vrijeme, postala je navika orijentalisti\u010dkih apologeta zapadnog imperijalizma da nude reduktivna povijesna i teolo\u0161ka obja\u0161njenja za sunitsko-\u0161iitski sukob u regiji Bliskog istoka kako bi se prikrilo povratno djelovanje lo\u0161e zami\u0161ljenih vojnih intervencija Zapada i posredni\u010dkih ratova koji su zapalili plamen me\u0111usobnih sukoba u islamskom svijetu.<\/p>\n
Neki samo pomazani “arapisti” glavnih medija tvrde da se podjela odvija sve od osnutka islama, prije 1400 godina, i tvrde da je sukob nastao za vrijeme vladavine \u010detvrtog kalifa, Ali bin Abi Taliba, u 7. stolje\u0107u po. Kr.<\/p>\n
Pitamo se kakvo bi obja\u0161njenje imao ameri\u010dki rat protiv terorizma za takve “eruditske” povjesni\u010dare islama, da se uzrok “sukoba civilizacija” izme\u0111u kr\u0161\u0107ana i muslimana mo\u017ee prona\u0107i u kri\u017earskim ratovima kada su se Richard Lavlje Srce i Saladin okr\u0161avali na Levantu i istovremeno razmjenjivali ljubaznosti.<\/p>\n
\u010cinjenica je da je, u moderno doba, sunitsko-\u0161iitski sukob u regiji Bliskog istoka u su\u0161tini politi\u010dki sukob izme\u0111u arapskih autokrata u Zaljevu i Irana za regionalnu dominaciju, koji se prezentira muslimanima laicima s glazurom religioznosti.<\/p>\n
Saudijska Arabija, koja se bori za vlast kao vo\u0111a sunitskog bloka protiv \u0161iitskog Irana u regionalnoj geopolitici, bila je ambivalentna u vezi s invazijom Iraka od strane Bushove administracije 2003. godine, o\u010dajni\u010dki nastoje\u0107i smiriti Washington i nastoje\u0107i da se ne vidi kao teritorijalna baza za ameri\u010dki napad.<\/p>\n
Baasisti\u010dki re\u017eim Saddama Husseina \u010dinio je sunitski arapski bedem protiv iranskog utjecaja u arapskom svijetu. No, nakon \u0161to je Saddam smijenjen s vlasti 2003. godine, i nakon toga, kada su izbori odr\u017eani u Iraku donijeli na vlast stranke koje su dominirale \u0161iitima, Irak je od tada vodila vlada \u0161iitske ve\u0107ine koja je postala \u010dvrsta regionalna saveznica Irana. Shodno tome, iranska sfera utjecaja sada se prote\u017ee od teritorijalno susjednog Iraka i Sirije do Libanona i mediteranske obale.<\/p>\n
\u0160tovi\u0161e, tijekom invazije na Irak 2003. godine, Bushova administracija iskoristila je etni\u010dke i sekta\u0161ke podjele u Iraku i iskoristila Kurde i \u0161iite protiv sunitskog baasisti\u010dkog re\u017eima Saddama Husseina. Tijekom okupacijskih godina od 2003. do 2011. nekada dominantna sunitska manjina bila je politi\u010dki marginalizirana, \u0161to je dodatno pogor\u0161alo etni\u010dke i sekta\u0161ke podjele u Iraku.<\/p>\n
Saudijska kraljevska obitelj bila je ogor\u010dena zbog zadiranja Irana u tradicionalno arapsko sredi\u0161te. Stoga, kada su izbili protesti protiv sirijske vlade pod vodstvom \u0161iita uo\u010di pobuna Arapskog prolje\u0107a 2011. godine, zemlje Zaljeva zajedno sa svojim regionalnim sunitskim saveznicima, Turskom i Jordanom, i njihovim zapadnim pokroviteljima, postupno su militarizirali proteste kako bi demontirati iransku “Osovinu otpora”.<\/p>\n
Navodno, sirijske paravojne snage koje podr\u017eavaju Assada se sastoje od lokalnih militanata, kao i \u0161iitskih stranih boraca iz Libanona, Iraka, Irana, pa \u010dak i Hazari \u0161iita, iz Afganistana i Pakistana. Isto tako, sunitski d\u017eihadisti iz cijele regije tako\u0111er se okupljaju na sirijskom boji\u0161tu posljednjih osam godina.<\/p>\n
U Siriji, Iraku i Jemenu odvija se rat punog opsega izme\u0111u sunita i \u0161iita, koji \u0107e o\u010digledno imati posljedice u cijelom islamskom svijetu, gdje su sunitski i \u0161iitski muslimani stolje\u0107ima \u017eivjeli u relativnom miru.<\/p>\n
Unato\u010d tome, kako bi se stvorio privid objektivnosti i pravednosti, ameri\u010dki tvorci politike i analiti\u010dari uvijek su spremni prihvatiti krivnju za gre\u0161ke daleke pro\u0161losti koje nemaju utjecaja na njihovu sada\u0161nju politiku – me\u0111utim, svaka \u010dinjenica koja naru\u0161ava njihovu sada\u0161nju politiku je prikladno odgurnuta na stranu.<\/p>\n
U slu\u010daju stvaranja Islamske dr\u017eave, primjerice, analiti\u010dari ameri\u010dke politike spremni su priznati da je invazija na Irak 2003. godine bila pogre\u0161ka koja je radikalizirala ira\u010dko dru\u0161tvo, pogor\u0161ala sekta\u0161ke podjele i stvorila neumoljivu sunitsku pobunu protiv te\u0161ke i diskriminiraju\u0107e politike ira\u010dke vlade pod vodstvom \u0161iita.<\/p>\n
Sli\u010dno tome, politi\u010dki komentatori iz doba rata protiv terorizma tako\u0111er “velikodu\u0161no” prihva\u0107aju \u010dinjenicu da je politika iz doba Hladnog rata o poticanju al-Qaede i bezbroj afganistanskih takozvanih “boraca za slobodu” protiv biv\u0161eg Sovjetskog Saveza bila pogre\u0161ka, jer svi ti faits accomplis ne utje\u010du na njihovu sada\u0161nju politiku.<\/p>\n
Me\u0111utim, spin doktori glavnih medija prikladno zaboravljaju da stvaranje Islamske dr\u017eave i mno\u0161tvo drugih sunitskih arapskih d\u017eihadisti\u010dkih skupina u Siriji i Iraku ima isto toliko veze s unilateralnom invazijom na Irak 2003. godine pod republikanskom upravom Busha kao \u0161to je ima i naslije\u0111e Obamine demokratske administracije koja je financirala, naoru\u017eala, obu\u010davala i me\u0111unarodno legitimirala sunitske militante protiv sirijske vlade pod vodstvom \u0161iita, uo\u010di pobuna Arapskog prolje\u0107a na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.<\/p>\n
Zapravo, neposredni uzrok uspona Islamske dr\u017eave, al-Nusra Fronta, Ahrar al-Shama, Jaysh al-Islama i brojnih drugih sunitskih arapskih d\u017eihadisti\u010dkih skupina u Siriji i Iraku bila je intervencionisti\u010dka politika Obamine administracije putem posrednika u Siriji.<\/p>\n
Granica izme\u0111u Sirije i Iraka vrlo je propusna i slabo \u010duvana. Politika Obamine administracije poticanja militanata protiv sirijske vlade morala je prije ili kasnije imati povratnu reakciju u Iraku. Stoga, \u010dim je Islamska dr\u017eava konsolidirala svoje dobitke u Siriji, po\u010detkom 2014. godine u Iraku je preuzela Mosul i Anbar, odakle su SAD povukle ve\u0107inu svojih vojnika samo nekoliko godina ranije u prosincu 2011. godine.<\/p>\n
Osim Sirije i Iraka, jo\u0161 dvije to\u010dke sukoba izme\u0111u sunita i \u0161iita u regiji Bliskog istoka su Bahrein i Jemen. Kada su mirni protesti \u0161iitske ve\u0107inske populacije izbili protiv sunitske monarhije u Bahreinu, uo\u010di pobuna Arapskog prolje\u0107a 2011. godine, Saudijska Arabija je poslala tisu\u0107e vojnika preko granice da ugu\u0161e pobunu.<\/p>\n
Sli\u010dno tome, kada su Huti, koje podupire Iran, i koji su, vjerski gledano, tako\u0111er izdanak \u0161iitskog islama, u rujnu 2014. zauzeli Sanu, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati pokrenuli su jo\u0161 jednu lo\u0161e osmi\u0161ljenu ofenzivu protiv Huti milicije u Jemenu u o\u017eujku 2015. Duboka uklju\u010denost – u smislu logistike, usmjeravanja operacija na boji\u0161tu i osoblja – zapadnih vojnih snaga u tom ratu nagla\u0161ava fundamentalno pogre\u0161an pristup tra\u017eenju “temeljnih uzroka u islamu” za “sunitsko-\u0161iitski sukob na Bliskom istoku”, koji se u sada\u0161njem razdoblju ne mo\u017ee razdvojiti od zapadnih geopoliti\u010dkih interesa u regiji.<\/p>\n
Narav sukoba u Jemenu je sekta\u0161ka do te mjere da je pro\u0161le godine vo\u0111a jemenskog ogranka al-Qaede Qasim al-Raymi tvrdio da se al-Qaeda posljednje tri godine bori ruku pod ruku sa savezom pod vodstvom Saudijske Arabije protiv pobunjenika koje podr\u017eava Iran.<\/p>\n
To otkri\u0107e jedva da je iznena\u0111enje jer se, naposljetku, slu\u017ebena fran\u0161iza al-Qaede u Siriji, al-Nusra Front, tako\u0111er bori ruku pod ruku s tzv. “umjerenom” sirijskoj opozicijom proteklih osam godina posredni\u010dkog rata u Siriji.<\/p>\n
Nadalje, prema pakistanskoj Nacionalnoj komisiji za ljudska prava, 509 muslimana \u0161iita koji pripadaju etni\u010dkoj skupini Hazara ubijeno je u zapadnom pakistanskom gradu Quetti od 2013. godine. Iako militantna sekta\u0161ka skupina sa sjedi\u0161tem na jugu Punjaba, Lashkar-e-Jhangvi, \u010desto preuzima odgovornost za masakr Hazara u Quetti, takve tvrdnje su \u010desto varljive.<\/p>\n
Sredi\u0161te mo\u0107i Lashkar-e-Jhangvi uglavnom le\u017ei u Punjabu, dok se provincijska metropola pokrajine Balochistan Quetta, koja je gotovo tri sata vo\u017enje od granice Afganistana i Pakistana kod Chamana, smatrana sredi\u0161tem talibanskih aktivnosti.<\/p>\n
Nakon ameri\u010dke invazije i okupacije Afganistana 2001. godine uz pomo\u0107 Sjevernog saveza, vrhovno vodstvo talibana uglavnom se nastanilo u Quetti i njezinim susjednim ruralnim podru\u010djima i afganistanskim izbjegli\u010dkim logorima, te se stoga naziva Quetta Shura Taliban.<\/p>\n
Kako bi se shvatio casus belli sukoba talibana i Hazara, vrijedno je napomenuti da je vodstvo etni\u010dke skupine Hazara oduvijek uzimalo stranu Sjevernog saveza pod vodstvom Tad\u017eikistanaca i Uzbekistanaca protiv talibana pod vodstvom Pa\u0161tuna.<\/p>\n
Talibani su po\u010dinili nekoliko pokolja Hazara u Afganistanu, osobito nakon masakra 3.000 talibanskih zatvorenika od strane uzbekistanskog vojskovo\u0111e Abdula Malika Pahlawana u Mazar-i-Sharifu 1997. godine. Kasnije su talibani u istom gradu u kolovozu 1998. masakrirali tisu\u0107e Hazara zbog izdaje talibana.<\/p>\n
Hazari su etni\u010dki uzbekistanci, etni\u010dka skupina koja govori dari (afganski perzijski) jezikom i koja je porijeklom iz regije Hazarajat u sredi\u0161njem Afganistanu, ali otprilike 600.000 Hazara tako\u0111er \u017eivi u Quetti u Pakistanu. Iako se sukob izme\u0111u talibana i Hazara mo\u017ee \u010diniti religioznim i sekta\u0161kim, pravi razlozi sukoba su politi\u010dke prirode, kao \u0161to sam ve\u0107 opisao.<\/p>\n
Sada, kada vatra me\u0111usekta\u0161kih sukoba gori na nekoliko razli\u010ditih frontova na Bliskom istoku, a sunitske i \u0161iitske zajednice su svjedoci nemilosrdnog pokolja svoje bra\u0107e u Siriji, Iraku, Jemenu, Bahreinu, Afganistanu i Pakistanu, apsurdno je tra\u017eiti uzroke sukoba u teologiji i srednjovjekovnoj povijesti. Ako su sunitski i \u0161iitski muslimani bili \u017eedni krvi jedni drugih od osnivanja islama, kako su onda uspijeli pre\u017eivjeti kao zasebne sekta\u0161ke skupine 1400 godina?<\/p>\n
\u010cinjenica je da su u modernim vremenima fenomeni islamskog radikalizma, d\u017eihadizma i posljedi\u010dnog sunitsko-\u0161iitskog sukoba stari onoliko koliko je i sovjetsko-afganistanski d\u017eihad tijekom 1980-ih kada su sile Zapada, uz pomo\u0107 svojih regionalni saveznika, obu\u010dili i naoru\u017eali afganistanske d\u017eihadiste kako bi se borili protiv sovjetskih vojnika u Afganistanu.<\/p>\n
Jo\u0161 va\u017enije, me\u0111utim, Iransko-ira\u010dki rat od 1980. do 1988. izme\u0111u Iraka pod sunitskim i baasisti\u010dkim vodstvom i Irana pod \u0161iitskim vodstvom nakon Khomeinijeve revolucije 1979. godine, izazvao je gor\u010dinu i neprijateljstvo izme\u0111u sunitskih i \u0161iitskih zajednica po prvi put u modernoj povijesti.<\/p>\n
I na kraju, sukob je dodatno pogor\u0161an uo\u010di pobuna Arapskog prolje\u0107a 2011. godine, kada su sile Zapada i njihove regionalne klijente jo\u0161 jednom iskoristile tu priliku i poticale militante protiv arapske nacionalisti\u010dke vlade Gadafija u Libiji i Assadove administracija pod baasisti\u010dkim vodstvom u Siriji.<\/p>\n
*Nauman Sadiq je odvjetnik, kolumnist i geopoliti\u010dki analiti\u010dar sa sjedi\u0161tem u Islamabadu, usredoto\u010den na politiku Afganistana, Pakistana i Bliskog istoka, neokolonijalizam i naftni imperijalizam.<\/em><\/p>\n SOTT<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Debata o porijeklu islama zamagljuje razloge za sunitsko-\u0161iitski sukob <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-261157","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/261157","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=261157"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/261157\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=261157"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=261157"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=261157"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}