{"id":260917,"date":"2019-02-07T07:00:04","date_gmt":"2019-02-07T06:00:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=260917"},"modified":"2019-02-06T23:19:23","modified_gmt":"2019-02-06T22:19:23","slug":"san-islandske-noci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/02\/07\/san-islandske-noci\/","title":{"rendered":"San islandske no\u0107i"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-116237\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/Island-300x214.gif\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"214\" \/>Pi\u0161e: Armin Haramba\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Prije nekog vremena napisao sam satiri\u010dni osvrt na Raspudi\u0107evu kolumnu o mrziteljima poskoka koju je ovaj objavio iziritiran mladim europejcima i njihovim blesavim navikama da \u0161araju fasade po europskim metropolama natpisom Refugees Welcome. Velika glazbena zvijezda Karen \u00d8rsted Andersen, poznatija pod umjetni\u010dkim imenom M\u00d8, 2016. godine je na rock festivalu u Roskildeu iza\u0161la na pozornicu u majici na koji je bio ispisan isti taj natpis pa se i u Danskoj digla sli\u010dna uzbuna. Ho\u0107e ta djeca tra\u017eiti belaja i upravu je Raspudi\u0107 oko mnogih stvari. Nerado priznajem, povu\u010de i meni ta naivna dje\u010durlija \u010desto \u017eivce; samo iz nekih druga\u010dijih razloga. Od svih nacionalnosti, rasa i etniciteta, koje sam zahvaljuju\u0107i studiranju na internacionalnom Univerzitetu imao priliku upoznati, jedni se posebno isti\u010du. Nitko mi nije izvadio vi\u0161e \u017eivaca od njih!<\/p>\n<p>Islan\u0111ani!<\/p>\n<p>Lako je njima govoriti Refugees Welcome kad znaju da je do njih gotovo nemogu\u0107e do\u0107i. Na stranu mladi islandski idealisti, ideolo\u0161ko buncanje iz perspektive njihove mjesne zajednice od dr\u017eave, mene nerviraju iz nekih sasvim druga\u010dijih razloga. Pod broj jedan: zbog nekog posebnog sporazuma izme\u0111u nordijskih zemalja, oni u Danskoj studiraju pod boljim uvjetima i u\u017eivaju ve\u0107a prava nego ostali studenti iz Europske unije. Pod broj dva: svi pri\u010daju engleski bolje nego svoj maternji i to sa ameri\u010dkim akcentom, dok ja sa svojim akcentom ruskog farmera uglavnom nastojim biti \u0161to ti\u0161i u njihovom dru\u0161tvu. Pod broj tri: svi su pametni, obrazovani, ljubazni, prijateljski nastrojeni, nitko ne dr\u017ei figu u d\u017eepu. Toliko su fini da ti bude neugodno u njihovom dru\u0161tvu. Pod broj \u010detiri: imaju dovoljno novca, svi primaju neke kredite iz domovine za studiranje u inozemstvu za razliku od mladih Hrvata koji propuste dva semestra predavanja u o\u010dajni\u010dkoj potrazi za studentskim poslom koji \u0107e im omogu\u0107iti opstanak. Ne\u0107u vi\u0161e brojati, ali \u0107u nastaviti nabrajati. Nisu previ\u0161e skloni alkoholu za razliku od stereotipnog Skandinavca, ali vole dimiti iz svojih e-cigareta. Mentalitetom dijametralno druga\u010diji od predrasude koju bi \u010dovjek o njima mogao stvoriti svrstavaju\u0107i ih u isti ko\u0161 sa Skandinavcima. Ve\u0107ina njih dolazi isklju\u010divo na \u0161kolovanje, potom se vra\u0107aju ku\u0107i gdje ih \u010dekaju sigurni poslovi u struci. Kao \u0161to znamo, nema ih mnogo, mo\u017ee biti da zagreba\u010dka Tre\u0161njevka ima vi\u0161e stanovnika. Pitam ja tako jednog svog kolegu nakon predavanja da li je ikad \u010duo za Gunnara Nelsona, slavnog borca brazilske jiu jitse koji se danas natje\u010de u slobodnoj borbi pod okriljem UFC-a. Odgovara on meni, da, da, poznajemo se, radili smo zajedno jedno vrijeme u muzeju. Nije to nikakav sinkronicitet, smislena slu\u010dajnost, ne bi bilo pametno iz ovoga izvla\u010diti bilo kakve duhovne poruke, stvar je vrlo jednostavna. Na Islandu se manje vi\u0161e svatko sa svakim zna, ako ni\u0161ta onda iz vi\u0111enja.<\/p>\n<p>Zavidan sam toj omladini sa Islanda, nemam razloga to skrivati, a imam i na \u010demu biti zavidan. No, nisam ljubomoran na njihovo materijalno blagostanje. Jedna od najbitnijih spoznaja koju sam dobio od \u017eivota u Danskoj jeste koliko novac malo zna\u010di. Istu tu spoznaju omladina na na\u0161im (va\u0161im) prostorima jako te\u0161ko stje\u010de po\u0161to se novac i materijalno poistovje\u0107uje sa onim minimumom koji garantira neovisnost o roditeljskoj pomo\u0107i. \u017divoti prolaze u borbi za taj minimum, otpla\u0107uju se tridesetogodi\u0161nji krediti da bi se imalo krov nad glavom, intelektualni kapaciteti mladih usmjereni su prema novoj rati. U zemlji velikog civilizacijskog iskoraka, u kojoj je taj minimum zagarantiran kao pravo svakog \u010dovjeka, vrijednost novca u \u017eivotu svakog od nas devalvira do neprepoznatljivosti.<\/p>\n<p>Zavidan sam Islan\u0111anima na geografskom polo\u017eaju, odnosno tome \u0161to nemaju susjednih dr\u017eava. Nemati susjede i kom\u0161ije &#8211; veliko je i neprocjenjivo bogatstvo. Ako postoji ne\u0161to \u0161to ujedinjuje sve te silne nacije, rase i etnicitete sa kojima sam se imao prilike susresti, onda je to mr\u017enja prema susjedu. Litvancu ne spominji Rusa, \u010cesi i Slovaci se ba\u0161 ne vole plaho iako nisu ratovali, Irci mrze Engleze, Ma\u0111ar ne voli Rumunja, Bugari mrze Turke, a ni Skandinavci ne vode ljubav me\u0111usobno tako strastveno kao \u0161to bi \u010dovjek pomislio. Netko mrzi vi\u0161e, netko manje, ali svi su ukopani u svojoj poziciji i spremni da te izre\u0161etaju razlozima svoje mr\u017enje. Islan\u0111ani ne mrze nikoga po defaultu i nemaju pojma koliko su sretni zbog toga.<\/p>\n<p>Jo\u0161 vi\u0161e sam zavidan \u0161to imaju najvi\u0161e pro\u010ditanih knjiga po glavi stanovnika na svijetu. \u0160to svaki deseti stanovnik te zemlje za \u017eivota napi\u0161e barem jednu knjigu. \u0160to imaju tu prekrasnu tradiciju na Badnje ve\u010de jedni drugima poklanjati knjige. Iako nisu religiozni bi\u0107e da se dr\u017ee onog kako u po\u010detku bija\u0161e rije\u010d i rije\u010d bija\u0161e u Boga i rije\u010d bija\u0161e Bog. Mogli bi od Islan\u0111ani nau\u010diti mnogo \u010dak i u tom duhovnom aspektu koji se ne isti\u010de previ\u0161e kad su oni u pitanju.<\/p>\n<p>Sjedim u zadimljenom pubu u dru\u0161tvu poznanika sa Islanda. Pri\u010da mi kako je otkrio Indexe. Nau\u010dio je nekoliko rije\u010di bosanskog za vrijeme posjeta Sarajevu. Dok razmi\u0161ljam o Sarajevu pitam se, u\u010di li no\u0107as neko u tom gradu islandski? Promatram njegov \u0161eretski osmijeh koji mu tako dobro stoji za razliku od moga, izvje\u0161ta\u010denog, koji je tu u slu\u017ebi toga da se uklopim me\u0111u njih takve. Sretne, blesave i odu\u0161evljene \u017eivotom. Naginjem \u010da\u0161u Guinnessa i razmi\u0161ljam kakav je to osje\u0107aj odrastati u zemlji koja nema gradove heroje. Lo\u0161 sam \u010dovjek pa \u0107u priznati kako mi do\u0111e da mu pljunem u facu dok se pitam kako je to odrastati u dru\u0161tvu gdje ti nitko \u2013 od malih nogu \u2013 ne\u0107e obja\u0161njavati kako treba oprostiti, ali ne zaboraviti.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.prometej.ba\/clanak\/osvrti\/pogled-sa-sjevera\/san-islandske-noci-3771\">Prometej<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dok razmi\u0161ljam o Sarajevu pitam se, u\u010di li no\u0107as neko u tom gradu islandski?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-260917","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260917","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=260917"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260917\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=260917"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=260917"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=260917"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}