{"id":260862,"date":"2019-02-06T07:50:40","date_gmt":"2019-02-06T06:50:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=260862"},"modified":"2019-02-06T07:51:36","modified_gmt":"2019-02-06T06:51:36","slug":"crno-bijeli-svijet-kako-razumjeti-venezuelu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/02\/06\/crno-bijeli-svijet-kako-razumjeti-venezuelu\/","title":{"rendered":"Crno-bijeli svijet: Kako razumjeti Venezuelu?"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Igor Stipi\u0107<\/strong><\/p>\n

Tokom \u017eivota sam imao sre\u0107u da steknem dva drugara iz Venezuele – zemlje koja ovih dana zauzima naslovnice mnogih svjetskih medija. Marco i Fredi su porijeklom iz glavnog grada Caracasa, to\u010dnije iz dva njegova razli\u010dita dijela. Marco dolazi iz isto\u010dnog, tj. bogatijeg dijela grada, i potomak je familije talijanskih migranata. Upoznali smo se 2011. u Firenci gdje smo zajedno poha\u0111ali kurs talijanskog jezika i kulture. Fredi dolazi iz zapadnog, tj. siroma\u0161nog dijela Caracasa, i potomak je afri\u010dkih robova koje su nekad davno dovozili u novi svijet kao radnu snagu. Fredija sam upoznao 2015. u Santiagu gdje je migrirao zbog te\u0161ke situacije u kojoj se na\u0161la njegova porodica. Uzimaju\u0107i u obzir razli\u010dite procese socijalizacije kroz koje su Marco i Fredi pro\u0161li tijekom svojih \u017eivota, ne \u010dudi da se ova dva momka nisu nikada upoznala. Iako tik jedan pored drugog, ovi dijelovi grada ipak po mnogo \u010demu predstavljaju dva suprotstavljena svijeta. Nije to ba\u0161 kao u Mostaru jer tamo su podjele, umjesto da budu etni\u010dke, prosto klasne i rasne. Tako da, politika segregacije ali i sama geografija grada nije podlo\u017ena samo etni\u010dkim faktorima, nego tako\u0111er rasnim te kapitalisti\u010dkim. Na prvi pogled se \u010dini da bi pri\u010da jednog druga odli\u010dno odgovarala narativima koje danas mo\u017eemo da \u010dujemo od strane CNN-a, dok bi pri\u010da drugoga vi\u0161e pasala onome \u0161to se mo\u017ee \u010duti na medijima kao RT ili Telesur: jedan chavista drugi nije, jedan siromah drugi nije, jedan crn drugi bijel. Ali, po\u0161to je ovo Venezuela, te nipo\u0161to crno-bijeli svijet, pri\u010da koju \u017eelim ispri\u010dati je ipak \u0161arenija.<\/p>\n

Uspon i pad chavizma<\/strong><\/p>\n

Ka\u017ee se da su prvi avanturisti zvali Venezuelu \u2018zemlja blagostanja\u2019 (spa. tierra de gracia). Prema jednoj teoriji, tijekom dolaska na sjevernu obalu Ju\u017ene Amerike i ulaska u Marakaibsko jezero, danas glavno sjedi\u0161te dana\u0161nje naftne kompanije PDVSA, talijanski moreplovac Amerigo Vespucci je ovoj regiji dao ime \u2018Mala Venecija\u2019 (ita. Veneziola) jer su ga ku\u0107ice na vodi podsje\u0107ale na ovaj talijanski grad. Oslobo\u0111ena od \u0161panske kontrole u XIX vijeku pod vodstvom revolucionara Sim\u00f3na Bolivara, Venezuela se razvija kao poljoprivredna ekonomija gdje vladaju vojskovo\u0111e i diktatori. Najva\u017enija ekonomska promjena u povijesti Venezuele se desila 1920-ih kada su za vrijeme vladavine Juana Vincenta G\u00f3meza otvorena vrata ameri\u010dkim naftnim divovima koji od Venezuele prave drugog najve\u0107eg proizvo\u0111a\u010da ovog goriva u svijetu, tik iza SAD-a. Vladavina diktatora oficijalno zavr\u0161ava 1958. kada se sazivaju prvi demokratski izbori na kojima pobje\u0111uje pisac R\u00f3mulo Betancourt.<\/p>\n

Za vrijeme re\u017eima puntofijisma (1958-1998), tj. \u2018demokratije oligarhije,\u2019 \u010diju su okosnicu \u010dinile dvije elitisti\u010dke partije, Caracas se transformirao u jedan megalopolis sa neboderima i modernim cestama. Ali, u isto vrijeme periferni dijelovi Caracasa se pretvaraju u siroma\u0161na naselja pod pritiskom internih migracija prema glavnom gradu. Vrijedi primijetiti da se u ovom re\u017eimu, po\u0161to su ni\u017ee klase ostajale van klijentisti\u010dkih mre\u017ea puntofijisma, siroma\u0161tvo pove\u0107alo sa 15% na 50%. Kraj ovog istorijskog perioda sti\u017ee 90-ih kada otpo\u010dinje narodna pobuna protiv neoliberalnih politika MMF-a obilje\u017eenih privatizacijama, te rastom nezaposlenosti i tro\u0161ka \u017eivota. Na valu ovog nezadovoljstva u politi\u010dke se igre upli\u0107e mladi vojnik i vo\u0111a ‘Bolivarskog Revolucionarnog Pokreta’ Hugo Chavez koji, nakon neuspje\u0161no izvedenog vojnog pu\u010da iz 1992., osvaja predsjedni\u0161tvo 1998. te tako zadaje posljednji udarac puntofijismu.<\/p>\n

Koriste\u0107i naftu kao gorivo socijalne transformacije, Chavez narodu obe\u0107ava dolazak radikalne demokratije te ‘socijalizam XXI vijeka’. Uz pomo\u0107 petrodolara, tj. novca iz nacionalizirane naftne kompanije PDVSA, Chavezova vlada sprovodi programe radni\u010dkih kooperativa, subvencionira narodne supermarkete, pove\u0107ava pismenost, pro\u0161iruje dostupnost obrazovanja, te osigurava besplatnu bolni\u010dku njegu svim stanovnicima dovode\u0107i kubanske lije\u010dnike. Iako se Chavezu mogu prigovoriti mnoge stvari, te\u0161ko mu se mo\u017ee osporiti \u010dinjenica da je na vlast do\u0161ao i dugo vremena se odr\u017eavao u velikoj mjeri po\u0161tuju\u0107i demokratske procedure. Njegovi protivnici su bili toliko neuvjereni u svoju politi\u010dku mo\u0107 da su ga 2002., uz pomo\u0107 CIA-a, neuspje\u0161no poku\u0161ali skinuti sa vlasti dr\u017eavnim udarom. U ovoj prekretnici Chavez se sve vi\u0161e okre\u0107e autoritarizmu te npr. od 2006. vlada, uz dopu\u0161tenje parlamenta, dekretima tokom 18 mjeseci. U istom periodu njegova vlada \u010dini venezuelansku ekonomiju sve zavisnijom od nafte koja 2006. predstavljala 92% izvoza ove zemlje. Chavezov uspon se zavr\u0161ava negdje oko 2009. kada cijena nafte pada sa $122 na $40 po barelu. 2013. umire od sr\u010danog udara te ga naslje\u0111uje njegov ministar vanjskih poslova te biv\u0161i sindikalista i voza\u010d autobusa Nicol\u00e1s Maduro. Maduro nastavlja transformaciju biv\u0161e demokracije u modernu diktaturu unutar koje predsjednik, progla\u0161avaju\u0107i ‘vanredno stanje’ svaki put kad mu se prohtije, uglavnom vlada dekretima.<\/p>\n

Strane sile kao krizni igra\u010di<\/strong><\/p>\n

24.sije\u010dnja 2019. Venezuela se probudila sa dva predsjednika, dvije narodne skup\u0161tine, te dva tu\u017eila\u0161tva. Iako kriza obilje\u017eava svakodnevnicu ove zemlje ve\u0107 pola desetlje\u0107a, samoprogla\u0161enje Juana Guaida iz partije desne provenijencije Narodna Volja (\u0161pa. Voluntad Popular) za novog privremenog predsjednika, uz otvorenu podr\u0161ku SAD-a koje su prve priznale njegov legitimitet, predstavlja zna\u010dajan novitet te otvara jednu svjetsku \u0161ahovsku partiju. Sa jedne strane samoprogla\u0161eni blok ‘dr\u017eava ljubiteljica slobode\u2019, uklju\u010duju\u0107i SAD te latinoameri\u010dke vlade desne provenijencije poput Brazila, Argentine, \u010cilea, Kolumbije i Perua, daje temeljnu potporu Guaidu. Na ovom fonu, predsjednik Trump je izjavio kako \u0107e koristiti \u201esvu ekonomsku i diplomatsku mo\u0107 da povrati demokraciju u Venezuelu\u201c, te za koji dan dodao kako su ipak \u201csve opcije\u201d za rje\u0161avanje \u2018Venezuelanske krize\u2019 otvorene – aludiraju\u0107i tako na mogu\u0107nost vojne intervencije. Ipak, puno realnija batina ameri\u010dke vanjske politike u ovoj situaciji je ekonomski pritisak, pogotovo zato \u0161to: 1) ameri\u010dke kompanije posjeduju dionice u kompaniji PDVSA; 2) SAD je prvi kupac venezuelanske nafte; 3) SAD posjeduje dobar dio venezuelanskog duga.<\/p>\n

Na drugoj strani \u0161ahovske plo\u010de se nalaze dr\u017eave koje, predvo\u0111ene Rusijom i Kinom, te uklju\u010duju\u0107i Boliviju, Tursku, Kubu te Iran, podr\u017eavaju vladu starijeg predsjednika. Ipak, spominju\u0107i Rusiju i Kinu, ali tako\u0111er i Ameriku, te\u0161ko je pri\u010dati ustvari o prijateljima ili neprijateljima Venezuele. \u010cinjenica je da sve ove svjetske sile ustvari koriste Venezuelu samo kao jednog pijuna sa kojim \u017eele ostvariti svoje interese. Malo je tu empatije i pravog prijateljstva. Tako da, iako su Rusija i Kina zaslu\u017ene za neizglasavanje vojne intervencije u UN-ovom Vije\u0107u sigurnosti, nije te\u0161ko zamisliti da bi te sile, koje dr\u017ee Madura na povr\u0161ini posjeduju\u0107i dionice venezuelanskih kompanija te dug ove zemlje, mogle jednog dana zamijeniti ovog pijuna za ne\u0161to drugo ako bi do\u0161lo do sporazuma sa Amerikom. U svakom slu\u010daju, Rusija se danas prikazuje vi\u0161e kao igra\u010d koji pretenduje na kaos dok Kina nema problema sura\u0111ivati sa vladama razli\u010ditog ideolo\u0161kog svjetonazora po\u0161to ni sama nema svjetonazor ve\u0107 interese.<\/p>\n

Tre\u0107a grupa dr\u017eava, poput zemalja EU koje jo\u0161 nisu priznale Guaida ali su Maduru dale ultimatum da sazove izbore, te Meksika i Urugvaja koji priznaju Madura ali pozivaju na dijalog kao jedini na\u010din rje\u0161avanja konflikta, vi\u0161e promatra nego \u0161to u\u010destvuje u ovom \u0161ahovskom me\u010du. Ipak, mo\u017eda je ovdje najtu\u017enija situacija zemalja Latinske Amerike koje, iako organizirane u desetine formalnih i neformalnih grupacija, su se jo\u0161 jednom dokazale kao nesposobne za politiku latinoameri\u010dkog zajedni\u0161tva te tako, me\u0111usobno podijeljene, nemaju snage da samostalno rije\u0161e regionalne probleme te izbjegnu potencijalno opasna uplitanja vanjskih sila.<\/p>\n

Vojska kao centralno mjesto politike<\/strong><\/p>\n

Situacija u kojoj se dvije zara\u0107ene strane me\u0111usobno optu\u017euju, te tako ukazuju na nepostojanje vladavine dr\u017eavnog aparata koji ne mo\u017ee da dirigira te disciplinuje politi\u010dke \u010dinovnike, nas upu\u0107uje na vakuum dr\u017eavne vlasti u Venezueli. Uzimaju\u0107i u obzir ovu \u010dinjenicu, te malu vjerojatnost da \u0107e Trump dobiti podr\u0161ku u ameri\u010dkom Kongresu (koji kontroliraju demokrate) za vojno uplitanje u Venezuelu, institucija vojske se prikazuje kao najva\u017enije mjesto politike u ovom polisu. Na ovom fonu va\u017eno je imati u vidu da Madurova vlada, pored svih svojih slabosti, jo\u0161 uvijek kontroli\u0161e konce institucije vojske koja je osnovni stup mo\u0107i ovog re\u017eima, pogotovo visoke \u010dinovnike koji pokazuju vjernost vladi. Tako\u0111er, vojska je i ekonomski prosperirala za vrijeme Madurove vladavine, pretvaraju\u0107i se u neku vrstu bur\u017eujske grupacije koja je u prve \u010detiri godine njegovog re\u017eima preuzela pod svoje okno 14 dr\u017eavnih kompanija, kontroli\u0161u\u0107i najva\u017enije sektore ekonomije kao uvoz i izvoz, devizni sustav, te kompaniju PDVSA [1]. Izme\u0111u ostalog, i sama vojska ovisi o sudbini sada\u0161njeg poretka jer bi njegovim padom i sama postala podlo\u017ena nadle\u017enosti nacionalnog ili me\u0111unarodnog prava.<\/p>\n

Ipak, \u010dini se da postoje odre\u0111ene tenzije u ovoj instituciji. Samo tokom 2018. vi\u0161e od 180 vojnika je zatvoreno, \u0161to je jedna historijska brojka. Tako\u0111er, opozicija je ovog januara po prvi put nakon vi\u0161egodi\u0161njih protesta pozvala vojsku da \u201cbrani ustav\u201d te da \u201cstane na stranu naroda\u201d (zli jezici bi ovo mogli interpretirati kao poziv na vojni udar \u2013 pitanje koje ovdje ostavljamo otvorenim). U ovakvoj situaciji je Jos\u00e9 Luis Silva, vojni ata\u0161e ove ju\u017enoameri\u010dke dr\u017eave u Washingtonu, pro\u0161lu subotu objavio raskid sa predsjednikom Madurom ne daju\u0107i ostavku na svoju poziciju. Ipak, iako je te\u0161ko o\u010dekivati ustanak visoko pozicioniranih oficira, treba imati na umu da \u010dinovnici srednjeg i niskog reda trpe nevolje obi\u010dnog \u010dovjeka i prema tome je izglednije da se na ovom mjestu pokidaju lojalnosti. Npr. mo\u017eemo se sjetiti da je i sam Chavez pokrenuo vojni ustanak uz potporu obi\u010dnih vojnika, mnogi od kojih su bili pripadnici zaboravljene populacije Caracasa.<\/p>\n

Umjesto zaklju\u010dka: Mo\u017ee li pot\u010dinjeni govoriti?<\/strong><\/p>\n

Zadnjih dana sam primijetio kako dosta ljevi\u010darskih portala te dru\u0161tvenih mre\u017ea uporno brane Madurovu vladu od takozvanih naleta imperijalizma. Te\u0161ko mi je shvatiti takav stav. Zar je ljevici uop\u0107e potrebna odbrana Madura? Ja mislim da nije. Svatko tko ima realni interes za pra\u0107enje politi\u010dkih procesa u Venezueli mo\u017ee da shvati kako su i sami chavisti Maduru odavno okrenuli le\u0111a. \u010cak me neki dan nazvao i Fredi prenose\u0107i mi svoje utiske sa demonstracija protiv Madurovog re\u017eima u Santijagu. Ovaj poziv mi je jo\u0161 jednom ukazao na \u010dinjenicu da od takozvane hegemonije socijalizma XXI vijeka, ako je nekada ne\u0161to i bilo, danas svakako ni\u0161ta nije ostalo. Tako da, smatram da je kritika ljevice re\u017eima u Venezueli neophodna. Drugim rije\u010dima, ljevica licemjerno pri\u010da o dr\u017eavnom udaru u Venezueli ignori\u0161u\u0107i \u010dinjenicu da su ulice ispunjene pobunjenim masama, uklju\u010duju\u0107i i pobornike chavizma. Dok si pere ruke, ljevica se \u010dini vi\u0161e zabrinuta da je netko ne bi optu\u017eio za \u201eproimperijalisti\u010dka\u201c stajali\u0161ta nego za realno stanje radni\u010dke klase u ovoj zemlji. Ljevica tako zbori o Maduru kao \u201elegitimnom\u201c predsjedniku i \u201emanjem zlu\u201c, zaboravljaju\u0107i da njegov glavni oslonac nisu mase ve\u0107 ruski i kineski imperijalizam, o kojima ne ka\u017ee ni\u0161ta \u2013 te tako kao da \u017eeli poru\u010diti kako postoje \u201edobri\u201c imperijalizmi i \u201enezavisne\u201c kolonije [2]. Ovakav kakav je, chavizam vi\u0161e predstavlja prepreku za razvoj revolucionarne svijesti nego njenu podr\u0161ku. Tako da, ljevica se ne bi trebala libiti da taj re\u017eim nazove njegovim pravim imenom, a to je partijsko-vojna diktatura.<\/p>\n

Za kraj, pitanje \u201ekako razumjeti Venezuelu?\u201c je ustvari uvijek pitanje \u201ekoju Venezuelu razumjeti?\u201c. Mnogi izvje\u0161taji koje \u010ditam posljednjih dana ka\u017eu da su i same demonstracije obilje\u017eene geografskom podjelom: u isto\u010dnom dijelu Caracasa protesti su masivni i uglavnom mirni, dok su oni na zapadu obilje\u017eeni nasiljem i sukobima izme\u0111u prosvjednika i nacionalne garde. Malo koji novinar i malo koji politi\u010dar se ustvari usudi oti\u0107i u siroma\u0161ni dio grada te tamo provjeriti stanje stvari. Iako je ovaj tekst prikazao poziciju velikih svjetskih sila, sektora koji kontrolira dr\u017eavni aparat, politi\u010dara koji su se organizirali u opoziciju, te mandatara manjih me\u0111unarodnih igra\u010da, za mene ostaje pitanje gdje se u svemu ovome nalazi glas mog prijatelja Fredija i ljudi sli\u010dnih njemu? Tko od svih nabrojanih igra\u010da predstavlja njih? Tako da, iako na vijestima slu\u0161amo sva\u0161ta prava je rijetkost da \u010dujemo pri\u010du iz Fredijeve Venezuele. Imaju\u0107i navedena promi\u0161ljanja na umu pade mi na pamet indijska knji\u017eevna i feministi\u010dka kriti\u010darka Gayatri Spivak te njen poznati esej \u201cMo\u017ee li po\u010dinjeni govoriti?\u201d. U ovom vidu se pitam \u2018Mo\u017ee li Fredi govoriti?\u2019. Koliko su siroma\u0161ni Caracasa ustvari agent svoje povijesti te koliko se ustvari njih pita u ovom vrtlogu koji trenutno pra\u0161i Venezuelu? Tko odlu\u010duje? Da li je to vojska? Ili imperijalizmi tzv. lijeve ili desne provenijencije? Gdje u svemu ovome da pozicioniramo sektore nezastupljene na RT-u, CNN-u ili Telesur-u, sektore zaboravljenih koji ustvari nemaju svoje povijesti ili je tek neuspje\u0161no pi\u0161u. Bivaju\u0107i na periferiji sistema, oni \u010dekaju trenutak i priliku da progovore. Dolje Maduro! Gore Bolivarska Revolucija?<\/p>\n

___<\/p>\n

Ve\u0107ina historijskih \u010dinjenica te statisti\u010dkih informacija je prikupljena iz knjige: Edwin Williamson (2014). Povijest Latinske Amerike. Fondo de Cultura Economica: Ciudad de Mexico.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljevica licemjerno pri\u010da o dr\u017eavnom udaru u Venezueli ignori\u0161u\u0107i \u010dinjenicu da su ulice ispunjene pobunjenim masama, uklju\u010duju\u0107i i pobornike chavizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-260862","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260862","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=260862"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260862\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=260862"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=260862"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=260862"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}