{"id":260427,"date":"2019-01-29T06:00:40","date_gmt":"2019-01-29T05:00:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=260427"},"modified":"2019-01-29T10:35:12","modified_gmt":"2019-01-29T09:35:12","slug":"novinarstvo-postaje-sve-vaznije-ali-ne-i-snaznije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/01\/29\/novinarstvo-postaje-sve-vaznije-ali-ne-i-snaznije\/","title":{"rendered":"Novinarstvo postaje sve va\u017enije, ali ne i sna\u017enije"},"content":{"rendered":"

\"\"Autor: Tomislav Krasnec<\/strong><\/p>\n

Novinarstvo postaje sve va\u017enije, ali ne i sve sna\u017enije. Zaklju\u010duje to najnovija, ovaj tjedan objavljena analiza Reutersova instituta za studij novinarstva na sveu\u010dili\u0161tu Oxford. Analiza nudi \u201cpet stvari koje svatko treba znati o budu\u0107nosti novinarstva\u201d i dolazi u vrijeme kad se zaista \u010dini, ne samo na globalnoj razini koja je predmet ove analize s Oxforda nego i u na\u0161im hrvatskim okvirima, da novinari koji rade u etabliranim medijima objavljuju sve va\u017enije i sve zanimljivije pri\u010de, ali da se sve to doga\u0111a u kontekstu velikih promjena.<\/p>\n

I promjena industrije i promjena paradigme, ali i promjena u na\u010dinu na koji ljudi dolaze do vijesti, pa \u010dak i promjena u na\u010dinu na koji ljudi komuniciraju me\u0111usobno.<\/p>\n

Kad smo kod ovog posljednjeg, dovoljno je spomenuti primjer sve \u010de\u0161\u0107e upotrebe emotikona umjesto rije\u010di u izra\u017eavanju misli i osje\u0107aja. Novinarka engleskog magazina Spectator u jednom \u010dlanku iz svibnja pro\u0161le godine (pod naslovom \u201cThe emoji con\u201d) postavlja va\u017eno pitanje: \u0161okirani smo kad se djecu odgaja na nezdravoj prehrani poput \u010dipsa za ru\u010dak i kokica za ve\u010deru, ali \u0161to kad im se sav njihov vokabular, sva ta \u201chrana\u201d koja se ti\u010de pisanja i \u010ditanja, svodi konstantno na simbole srca i zvjezdica?<\/p>\n

Pismenost je neizmjerno va\u017ena, pa i medijska pismenost, o \u010dijoj se va\u017enosti ovih dana raspravlja u javnosti i u povodu najave da \u0107e hrvatska Vlada po\u010deti provoditi akcijski plan koji se na razini EU dogovara s ciljem suzbijanja dezinformacija. Ja\u010danje medijske pismenosti jedan od alata za suzbijanje \u0161irenja la\u017enih vijesti.<\/p>\n

1,4 milijuna pretplatnika<\/strong><\/p>\n

Digitalni mediji osna\u017eili su ljude diljem svijeta, ali i omogu\u0107ili lak\u0161e \u0161irenje dezinformacija i demagogije te uzdrmali temelje profesionalnog novinarstva kakvo poznajemo, ka\u017ee se u analizi Reutersova instituta na Oxfordu.<\/p>\n

Prva od pet lekcija iz te analize jest da su medijske organizacije u toj digitalnoj revoluciji prestale biti glavni \u201c\u010duvari vrata\u201d koji kontroliraju kanale kojima \u010ditatelj pristupa sadr\u017eaju. Sve vi\u0161e ljudi pristupa vijestima preko dru\u0161tvenih mre\u017ea, internetskih tra\u017eilica i poruka koje dobiju na mobitel, pa su internetske platforme (Google, Facebook\u2026) preuzele tu ulogu.<\/p>\n

Prema jednom istra\u017eivanju citiranom u sklopu te analize, 32 posto ljudi pristupa vijestima izravno u tiskanom ili online izdanju medijske ku\u0107e, dakle kroz \u201cglavna vrata\u201d, a svi ostali dolaze \u201ckroz sporedna vrata\u201d do sadr\u017eaja koji producira neka medijska ku\u0107a: 24 posto putem internetskih tra\u017eilica, 23 posto putem dru\u0161tvenih mre\u017ea, \u0161est posto putem e-maila, \u0161est posto putem poruka na mobitelu, \u0161est posto putem internetskih agregatora.<\/p>\n

To je jedan od razloga za\u0161to novinarstvo ne postaje sve sna\u017enije, premda postaje sve va\u017enije. A va\u017enijim postaje jer najbolji igra\u010di na medijskom tr\u017ei\u0161tu postaju sve bolji. Jer, iako su sve te promjene dovele do rezanja tro\u0161kova u redakcijama, pove\u0107anog pritiska koji tjera na proizvodnju vi\u0161e pri\u010da i tema na vi\u0161e kanala i platformi, najbolji igra\u010di na medijskom tr\u017ei\u0161tu postali su bolji nego ikad prije.<\/p>\n

Iste promjene, koje su neke medije gurnule u povr\u0161nost, druge medije potakle su da budu izvrsniji. Jedni su postali povr\u0161ni u svojoj ambiciji da \u0161to br\u017ee, ja\u010de i vi\u0161e poprate sve pri\u010de 24 sata dnevno i sedam dana tjedno, a drugi su postali jo\u0161 bolji jer su zadr\u017eali svoje opredjeljenje da budu \u010dinjeni\u010dno to\u010dni, da istra\u017euju duboko i da rasko\u0161no koriste sve prednosti koje im digitalne novosti nude.<\/p>\n

Tjednik The Economist primjer je magazina koji, unato\u010d krizi tiskanih medija i unato\u010d gospodarskoj recesiji koja je pokosila i mnoge medijske ku\u0107e prije nekoliko godina, bilje\u017ei sna\u017ean rast i po broju pretplatnika (1,4 milijuna, od toga 950 tisu\u0107a u printu i 450 tisu\u0107a online) i po prihodima.<\/p>\n

\u2013 Kad sam do\u0161ao u The Economist, pitao sam \u0161efa \u0161to je moj najva\u017eniji zadatak. Rekao mi je: \u2018Da prona\u0111e\u0161 \u0161to se doga\u0111a u podru\u010dju za koje si zadu\u017een, ali da to u\u010dini\u0161 barem \u0161est mjeseci prije ostalih\u2019 \u2013 rekao nam je svojedobno u jednom intervjuu u prosincu 2007. pokojni Krsto Cvii\u0107 (na slici), ugledni hrvatsko-britanski novinar koji je od 1969. radio u The Economistu.<\/p>\n

\u2013 Tada sam shvatio da treba produbiti stvari, unaprijed shvatiti \u0161to \u0107e se dogoditi. Ali, \u0161to je najva\u017enije, u\u010diniti to na odgovoran na\u010din, bez senzacija, ne zata\u0161kavaju\u0107i neugodne \u010dinjenice \u2013 dodao je. I ono najva\u017enije: nikad to pra\u0107enje i anticipiranje doga\u0111aja nije bilo bez pokri\u0107a, nikad, kako se ka\u017ee, isisano iz malog prsta, nego uvijek utemeljeno u razgovorima s najupu\u0107enijim akterima doga\u0111aja o kojima se pi\u0161e. Uvijek informirano i relevantno.<\/p>\n

\u2013 The Economist je list koji autoritativno tuma\u010di svjetske doga\u0111aje, a za to ima i opravdanje jer novinarima The Economista daju se vrijedne, povjerljive informacije sa svih strana \u2013 obja\u0161njavao je Cvii\u0107.<\/p>\n

U dana\u0161njoj, potpuno druk\u010dijoj eri, u kojoj \u010ditatelji otkrivaju da zapravo imaju beskona\u010dan izbor onoga \u0161to \u017eele \u010ditati, londonski tjednik koji izlazi od 1843. na vrijeme je shvatio da treba ostati relevantan postoje\u0107im pretplatnicima, a to ostaje uz vrhunsko novinarstvo iz pera vrlo profesionalnih i dobro pla\u0107enih novinara, te istodobno iskoristiti razvoj digitalnog tr\u017ei\u0161ta da privu\u010de nove pretplatnike.<\/p>\n

The Economist \u010ditaju svi koji \u017eele znati \u0161to se doga\u0111a u svijetu, a zanimljivo je da je broj pretplatnika po\u010deo jo\u0161 vi\u0161e rasti nakon britanskog referenduma o Brexitu i pobjede Donalda Trumpa na ameri\u010dkim izborima, \u0161to upu\u0107uje na zaklju\u010dak da postoje kvalitetni mediji, na jeziku koji je globalno razumljiv, kojima se globalna publika okre\u0107e u zbunjuju\u0107im vremenima sa \u017eeljom da dozna \u0161to se to doga\u0111a.<\/p>\n

Vode\u0107i ameri\u010dki dnevni listovi The New York Times i The Washington Post tako\u0111er imaju koristi od tog fenomena i broj pretplatnika im raste nakon Trumpova dolaska na vlast. Novinari tih visokokvalitetnih listova kritiziraju i razotkrivaju Trumpovu administraciju, Trump brutalno kritizira njih i naziva ih neprijateljima naroda i \u0161iriteljima la\u017enih vijesti, ali cijela ta drama jo\u0161 vi\u0161e i jasnije nego ikad prije nagla\u0161ava koliko su neovisni mediji va\u017eni za funkcioniranje demokracije.<\/p>\n

The Washington Post uveo je prije godinu dana novi moto na naslovnicu: \u201cDemokracija odumire u mraku\u201d. Novinari i kvalitetni mediji su ti koji obasjavaju sporne dijelove politike, gospodarstva i cijelog dru\u0161tva, a bez tog obasjavanja demokratska dru\u0161tva lako do\u0111u u opasnost da postanu nedemokratska.<\/p>\n

Mediji danas bez straha i bez milosti razotkrivaju i najmo\u0107nije politi\u010dare i najve\u0107e privatne kompanije, zaklju\u010duje analiza Reutersova instituta s Oxforda.<\/p>\n

\u201cNovinarstvo je suo\u010deno s o\u0161trim natjecanjem za pozornost \u010ditatelja, a veza novinarstva s javno\u0161\u0107u ugro\u017eena je zbog izbjegavanja vijesti, niskog povjerenja i percepcije prema kojoj \u010ditanje vijesti ne poma\u017ee ljudima da \u017eive \u017eivot koji \u017eele \u017eivjeti. Ali, na razne na\u010dine, najbolje novinarstvo danas je bolje nego ikad prije: pristupa\u010dnije, pravovremenije, informativnije, interaktivnije i anga\u017eiranije prema svojoj publici\u201d, pi\u0161u autori te analize Rasmus Kleis Nielsen i Meera Selva.<\/p>\n

Etablirani mediji na engleskom jeziku posebna su, druk\u010dija pri\u010da nego njihovi pandani na jezicima koji nisu u globalnoj uporabi i stoga se neki primjeri uspjeha engleskih ili ameri\u010dkih medija ne mogu automatski preslikati na francuske, njema\u010dke, pogotovo ne hrvatske medije. No, glavni trendovi vrijede manje-vi\u0161e na svim medijskim tr\u017ei\u0161tima razvijenog svijeta.<\/p>\n

I na njema\u010dkom tr\u017ei\u0161tu neki se kvalitetni mediji profiliraju i rastu po broju pretplatnika i u uvjetima op\u0107ih promjena na tr\u017ei\u0161tu. Jedan njema\u010dki primjer govori o va\u017enoj stvari za sve kvalitetne medije u svijetu koji \u017eele zadr\u017eati najvi\u0161e standarde i relevantnosti u izazovnim vremenima.<\/p>\n

Kad je magazin Der Spiegel sredinom prosinca otkrio da je jedan od njihovih najistaknutijih reportera Claas Relotius godinama izmi\u0161ljao izjave, ljude i situacije u svojim reporta\u017eama, Spiegel nije bje\u017eao ili pre\u0161utno pre\u0161ao preko tog skandala, nego se suo\u010dio sa svim neugodnostima.<\/p>\n

Do te mjere da je poslao svojeg dopisnika iz Washingtona natrag u gradi\u0107 Fergus Falls u Minnesoti, jedno od brojnih mjesta doga\u0111aja odakle je Relotius slao izmi\u0161ljene reporta\u017ee. Mjesto \u201cgdje je isprika jedina stvar koja preostaje reporteru Der Spiegela\u201d, napisao je taj novinar na specijalnom zadatku ispri\u010davanja.<\/p>\n

I u tome je, me\u0111u ostalim, razlika izme\u0111u kvalitetnih medija koji opstaju i prosperiraju u najizazovnijim vremenima za novinarstvo i onih koji tonu u povr\u0161nost ili, jo\u0161 gore, u dezinformiranje ili pisanje koje nije u interesu javnosti, nego u partikularnom interesu politi\u010dkih, poslovnih ili bilo kojih drugih skupina.<\/p>\n

Svima se mo\u017ee dogoditi pogre\u0161ka, pa i najuglednijim medijskim ku\u0107ama, samo je razlika u tome da najugledniji svoje pogre\u0161ke priznaju, ispravljaju i pobrinu se da se vi\u0161e ne ponavljaju, dok oni drugi to skrivaju, olako prelaze preko toga upiru\u0107i prstom drugdje i ni\u0161ta ne u\u010dine da se takve gre\u0161ke ne ponavljaju.<\/p>\n

Rje\u0161enje \u2013 dr\u017eavna potpora<\/strong><\/p>\n

Jedna od stvari koje treba znati o budu\u0107nosti novinarstva, prema analizi Reutersova instituta na sveu\u010dili\u0161tu Oxford, jest da novinarstvo sve vi\u0161e gubi bitku za pozornost \u010ditatelja. Prema jednoj globalno provedenoj anketi iz 2017., \u010dak 27 posto ispitanika ka\u017ee da se ba\u0161 trude, da aktivno nastoje izbje\u0107i \u010ditanje vijesti. Nekima se vijesti \u010dine depresivnima, drugima se \u010dine irelevantnima, ali to je ona o\u010dito sve ve\u0107a vojska ljudi koji radije potra\u017ee zabavu na Netflixu, YouTubeu ili odu vidjeti \u0161to ima na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna od stvari koje treba znati o budu\u0107nosti novinarstva je, prema istoj analizi, \u010dinjenica da je tradicionalni poslovni model izdavanja novina toliko oslabio da je u\u010dinio medijske ku\u0107e ranjivijima na komercijalne i politi\u010dke pritiske.<\/p>\n

Pisci te analize s uglednog novinarskog studija na Oxfordu kao mogu\u0107e dobro rje\u0161enje vide i dr\u017eavne potpore medijima, pod uvjetom da to ne donese sa sobom automatski i politi\u010dki pritisak iz tijela vlasti koje odlu\u010duje o dodjeli novca. Nordijske zemlje pru\u017eaju primjere kako se to mo\u017ee u\u010diniti, pi\u0161e u analizi.<\/p>\n

Takve su potpore opravdane jer neovisno, profesionalno novinarstvo predstavlja javno dobro, a tr\u017ei\u0161te samo ne \u010dini se sposobnim da se brine o tom javnom dobru.<\/p>\n

Ve\u010dernji.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedna od stvari koje treba znati o budu\u0107nosti novinarstva jest da novinarstvo sve vi\u0161e gubi bitku za pozornost \u010ditatelja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-260427","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260427","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=260427"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260427\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=260427"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=260427"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=260427"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}