{"id":260365,"date":"2019-01-27T08:04:00","date_gmt":"2019-01-27T07:04:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=260365"},"modified":"2019-01-27T00:08:40","modified_gmt":"2019-01-26T23:08:40","slug":"brexit-kao-praznik-demokratije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/01\/27\/brexit-kao-praznik-demokratije\/","title":{"rendered":"Brexit kao praznik demokratije"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/Varufakis-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" class=\"alignright size-medium wp-image-213493\" \/><strong>Autor: Yanis Varoufakis<\/strong><\/p>\n<p>Oblaci nezadovoljstva nadvijaju se nad Britanijom. Pripadnici oba referendumska tabora jednako su demoralisani. Vlada njenog veli\u010danstva i laburisti\u010dka opozicija jednako su podeljeni. Ujedinjeno Kraljevstvo je pocepano izme\u0111u Evropi naklonjene \u0160kotske i evroskepti\u010dne Engleske, izme\u0111u velikih engleskih gradova koji bi \u017eeleli da ostanu u EU (uklju\u010duju\u0107i London) i manjih gradova na severu i uz obalu koji to ne \u017eele. Ni radni\u010dka klasa ni elita nisu u stanju da jedinstveno stanu iza neke od opcija koje se nude u Donjem domu. Onda ne \u010dudi to \u0161to ogroman broj Britanaca strepi od budu\u0107nosti i smatra da ih je politi\u010dki sistem izdao.<\/p>\n<p>Ipak, iako \u0107orsokak brexita nosi brojne rizike, Britanci bi mo\u017eda trebalo da mu se raduju. Jo\u0161 od 1945. problem odnosa sa kontinentom zaklanjao je druga fundamentalna pitanja \u2013 o ure\u0111enju zemlje, politi\u010dkim institucijama, mestu Britanije u svetu. Sa brexitom su sva ta pitanja isplivala na povr\u0161inu, a op\u0161te nezadovoljstvo je prvi preduslov za njihovo otvaranje. Brexit bi mogao podsta\u0107i britansku demokratiju da prevazi\u0111e neke od kriza koje je ve\u0107 dugo mu\u010de.<\/p>\n<p>Prvo, tu je irsko pitanje. Mada je problem delimi\u010dno re\u0161en Sporazumom iz Belfasta, Demokratska unionisti\u010dka partija Severne Irske ga sada ponovo otvara izno\u0161enjem zahteva da ova provincija, koja je deo Ujedinjenog Kraljevstva, dobije status kakav imaju Vels i okruzi u okolini Londona.<\/p>\n<p>\u0160kotsko pitanje je tako\u0111e ponovo otvoreno. Samo dve godine posle neuspelog \u0161kotskog referenduma 2014, koji je razvejao nade \u0161kotskih nacionalista, referendum o brexitu 2016. godine ponovo ih je ohrabrio.<\/p>\n<p>Na dnevnom redu je i englesko pitanje. Nepotpuni prenos parlamentarnih ovla\u0161\u0107enja koji je obavio biv\u0161i premijer Tony Blair u\u010dinio je Engleze jedinim narodom u Ujedinjenom Kraljevstvu koji nema sopstvenu skup\u0161tinu ili parlament, zbog \u010dega zavise od Vestminstera, za koji mnogi smatraju da je previ\u0161e distanciran i da ne zastupa njihove interese.<\/p>\n<p>Brexit je bio veliki test i za rigidni politi\u010dki sistem koji nagra\u0111uje pobednike i ograni\u010dava konkurenciju na ve\u0107 postoje\u0107e igra\u010de. Zbog toga britanske partije funkcioni\u0161u kao karteli sa sukobljenim programima.<\/p>\n<p>Referendum iz 2016. tako\u0111e je ukazao na problem uloge direktne demokratije u britanskoj politici. Imaju\u0107i u vidu sve glasnije pozive da se organizuje novi referendum, potrebno je \u0161to pre otvoriti raspravu o tome kada i kako treba organizovati direktno izja\u0161njavanje glasa\u010da.<\/p>\n<p>Tako\u0111e se mora preispitati uloga predstavni\u010dke demokratije. Brexit je raskrinkao mit o suverenitetu Donjeg doma, kada je u procesu priprema za izlazak iz EU vlada uskratila parlamentu pravo da se izjasni \u010dak i o na\u010dinu na koji \u0107e se pravo EU ugraditi u britansko pravo.<\/p>\n<p>Sa brexitom je do izra\u017eaja do\u0161la i dugo potiskivana frustriranost merama \u0161tednje koja je dobila oblik moralne panike zbog migracije. Slobodno kretanje ljudi unutar EU zamaglilo je doprinos unutra\u0161njih bud\u017eetskih rezova propadanju javnih slu\u017ebi i nestajanju socijalnih ustanova, \u0161to je neizbe\u017eno dovelo do ja\u010danja ksenofobije.<\/p>\n<p>Kona\u010dno, od polovine 80-ih godina pro\u0161log veka, posle sra\u010dunatog uni\u0161tavanja britanske industrije koje je sprovela Margaret Thatcher, britanska ekonomija se oslanja na \u201emilost neznanaca\u201c. Nijednoj drugoj evropskoj ekonomiji, sa izuzetkom Irske, nisu bile potrebne tolike infuzije stranog kapitala da bi sastavila kraj s krajem. Zato se Britanija uzda u spu\u0161tanje cena: niski porezi, niske plate, radni ugovori bez radnih prava i neregulisan finansijski sektor. Ako \u017eeli da prevazi\u0111e trojstvo niskih kvalifikacija, niske produktivnosti i usporenog rasta, brexit je odli\u010dna prilika da Britanija to ostvari, uz ukidanje trenda daljeg smanjenja plata i poreza i ja\u010danja deregulacije.<\/p>\n<p>Do predvi\u0111enog datuma izlaska Britanije iz EU ostalo je samo nekoliko nedelja, a nijedna od tri aktuelne ponude \u2013 brexit bez sporazuma, sporazum premijerke Therese May i pomeranje roka iz \u010dlana 50 radi ostanka u EU \u2013 nema ve\u0107insku podr\u0161ku ni u parlamentu ni me\u0111u bira\u010dima. Svaka od ove tri mogu\u0107nosti izaziva nezadovoljstvo. Opcija izlaska bez sporazuma izgleda kao rizi\u010dan skok u nepoznato. Ponu\u0111eni sporazum je neprihvatljiv glasa\u010dima koji su bili za ostanak, a ve\u0107ina onih iz suprotnog tabora ga vidi kao dokument koji mo\u017ee potpisati jedino zemlja koja je upravo kapitulirala. Kona\u010dno, odustajanje od izlaska bi potvrdilo da je demokratija prihvatljiva samo ako proizvodi onakve rezultate kakve \u017eeli londonski establi\u0161ment.<\/p>\n<p>U Britaniji je ra\u0161ireno mi\u0161ljenje da je ovaj \u0107orsokak katastrofa i dokaz neuspeha britanske demokratije. Ne bih se slo\u017eio. Ako bi bilo koja od tri raspolo\u017eive opcije bila potvr\u0111ena na recimo drugom referendumu, nezadovoljstvo bi bilo jo\u0161 ve\u0107e, a dublji problemi koji optere\u0107uju Britaniju ostali bi nere\u0161eni. Iz ove perspektive, oklevanje Britanaca da podr\u017ee bilo koju od tri ponude vidim kao znak kolektivne mudrosti u trenutku kada dobijaju jedinstvenu priliku da se zemlja suo\u010di sa va\u017enijim izazovima u procesu preispitivanja svog odnosa sa EU. Ali da bi tu priliku iskoristila, Britanija mora investirati u \u201esvenarodnu debatu\u201c koja \u0107e vremenom dovesti do \u201esvenarodne odluke\u201c.<\/p>\n<p>Ta debata mora otvoriti 6 pitanja: britanski ustav, uklju\u010duju\u0107i formiranje engleskog parlamenta ili vi\u0161e regionalnih engleskih skup\u0161tina; izborni sistem i uloga referenduma; irsko pitanje, uklju\u010duju\u0107i mogu\u0107nost zajedni\u010dkog britansko-irskog suvereniteta nad Severnom Irskom; migracija i sloboda kretanja; britanski ekonomski model, naro\u010dito nesrazmerno nagla\u0161ena uloga finansija i potreba da se podstaknu zelene investicije \u0161irom zemlje; i naravno odnos Britanije i EU.<\/p>\n<p>Da bi bila demokratska, debata se mora odvijati u regionalnim skup\u0161tinama, \u0161to bi kulminiralo organizacijom nacionalne konvencije i finalizacijom opcija na osnovu kojih bi naredni Donji dom formulisao referendumsko pitanje na osnovu kog \u0107e se doneti svenarodna odluka do 2022. Zato, nakon formalnog istupanja iz EU 29. marta, britanska vlada mora osigurati tranzicioni period koji \u0107e trajati dok narod ne donese kona\u010dnu odluku tri godine kasnije.<\/p>\n<p>U tranzicionom periodu Britanija bi trebalo da ostane u carinskoj uniji i na jedinstvenom tr\u017ei\u0161tu, uz punu slobodu kretanja i sva prava za dr\u017eavljane EU u Britaniji. Onda, 2022. godine, glasa\u010di mogu odlu\u010diti da li \u017eele da ostanu u carinskoj uniji i na jedinstvenom tr\u017ei\u0161tu, da kona\u010dno iza\u0111u iz EU ili da ponovo u\u0111u u EU kao njen punopravni \u010dlan.<\/p>\n<p>Kada je nezadovoljstvo tako sna\u017eno kao u Britaniji danas, puna demokratija pru\u017ea najbolje izglede za njegovo prevazila\u017eenje.<\/p>\n<p>Project Syndicate<\/p>\n<p>Pe\u0161\u010danik.net https:\/\/pescanik.net\/brexit-kao-praznik-demokratije\/<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kada je nezadovoljstvo tako sna\u017eno kao u Britaniji danas, puna demokratija pru\u017ea najbolje izglede za njegovo prevazila\u017eenje.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-260365","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260365","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=260365"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260365\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=260365"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=260365"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=260365"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}