{"id":260113,"date":"2019-01-23T07:15:09","date_gmt":"2019-01-23T06:15:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=260113"},"modified":"2019-01-23T07:32:06","modified_gmt":"2019-01-23T06:32:06","slug":"nada-je-temelj-svake-revolucije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/01\/23\/nada-je-temelj-svake-revolucije\/","title":{"rendered":"Nada je temelj svake revolucije"},"content":{"rendered":"

Autorka: Katarina Pavi\u010di\u0107-Ivelja<\/strong><\/p>\n

\"\"U\u0161utkavanje aktivista\/kinja koje na bilo koji na\u010din predstavljaju percipiranu prijetnju za status quo, iz dana u dan sve je o\u010ditije. Poku\u0161aji u\u0161utkavanja glasova koji se usu\u0111uju govoriti protiv postoje\u0107eg sustava pro\u017eetog neoprostivim nejednakostima nisu ni\u0161ta vi\u0161e od jo\u0161 jednog na\u010dina na koji se nastoji o\u010duvati neuravnote\u017eenu dinamika mo\u0107i koja postoji izme\u0111u privilegiranog tla\u010ditelja\/kolonizatora i marginaliziranih potla\u010denih\/koloniziranih.<\/p>\n

Dok se u virtualnom svijetu glasovi oduzimaju upornim blokiranjem poznatih aktivisti\u010dkih profila na Facebooku, Twitteru ili Instagramu pod izgovorom “kr\u0161enja pravila” odre\u0111ene dru\u0161tvene mre\u017ee, u stvarnom se svijetu oduzimanje glasova manifestira kroz mnogo zlokobnije nezakonite progone aktivista\/kinja, pritvaranje istih pa \u010dak i lin\u010dovanje u svrhu sprje\u010davanje organizacije i solidarizacije potla\u010denih.<\/p>\n

Feministi\u010dka borba protiv patrijarhata, prosvjedi \u017dutih prsluka u Francuskoj, Izraelsko-palestinski sukob, kurdska borba za slobodu, kao i cjelokupna revolucija u Rojavi (zajedno s nedavnim kontroverznim povla\u010denjem ameri\u010dke vojske sa sjeverno-sirijskog teritorija) \u2013 sve su to primjeri navedene neuravnote\u017eene dinamike mo\u0107i i otpora protiv nje, iako svaki na svoj na\u010din. \u0160to se ti\u010de reakcija koje njihovo postojanje izaziva, navedeni primjeri tako\u0111er slu\u017ee kao poziv na preispitivanje onoga \u0161to uistinu \u010dini oslobo\u0111enje, solidarnost i dekolonizaciju. Da bi istinsko oslobo\u0111enje bilo mogu\u0107a, revolucionarna misao se mora osloboditi ‘default’ statusa koji u\u017eivaju zapadne ideologije, \u010dime se omogu\u0107uje kolonizacija \u010dak i ne-zapadne misli. Revolucionarna misao mora uzeti u obzir pokrete kakvi jesu – unutar vlastitih, realnih okolnosti. I prije svega, mora shvatiti va\u017enost informirane, samokriti\u010dne i nesebi\u010dne solidarnosti – solidarnosti koja ne o\u010dekuje ni\u0161ta zauzvrat, solidarnosti koja ponekad ne uklju\u010duje aktivno djelovanje i ne postaje “glasom onih \u010diji se glasovi ne \u010duju”, ve\u0107 jednostavno uklju\u010duje odmak u svrhu pru\u017eanja javnog\/medijskom prostora ‘bezglasnima’.<\/p>\n

Kao takve, teme borbe protiv ugnjetavanja, dekolonizacije, antikapitalizma, revolucionarnih pokreta i kona\u010dno oslobo\u0111enja su univerzalne i relevantne za sve koji te\u017ee promjeni, neovisno od geografskog podru\u010dja i neposrednih okolnosti.<\/p>\n

O tim i drugim relevantnim temama razgovarala sam s kurdskom akademkinjom, aktivistkinjom, pjesnikinjom i feministkinjom dr. Hawzhin Azeez<\/strong> – pokreta\u010dicom The Middle Eastern Feminist i Hawzhin.press<\/a>. Kao \u0161to je navedeno na njezinoj internetskoj stranici, “njezina iskustva kao djeteta izbjeglice (iz Ju\u017enog Kurdistana), pogo\u0111enog besku\u0107ni\u0161tvom, siroma\u0161tvom, bezdr\u017eavno\u0161\u0107u i golemim gubitcima unutar obitelji i zajednice zbog sudjelovanja u otporu kurdskih Pe\u0161mergi, i dalje su temelj njezine politi\u010dke perspektive i ideologije. Potaknuta \u017eeljom za promicanjem mira i stabilnosti, Azeez radi na iznala\u017eenju alternative neoliberalnim kapitalisti\u010dkim intervencionisti\u010dkim metodama izgradnje mira i promicanja demokracije.”<\/p>\n

Teme o kojima objavljuje kre\u0107u se od Demokratskog konfederalizma Abdullaha \u00d6calana, kurdskog oslobo\u0111enja, YPG-YPJ do kolonijalizma, imperijalizma, rodnog ugnjetavanja i vi\u0161e, zbog \u010dega je i sama bila izlo\u017eena spomenutim poku\u0161ajima u\u0161utkavanja putem ustrajne neopravdane cenzure i deaktivacije online profila u svrhu ograni\u010davanja dosega aktivisti\u010dke misli.<\/p>\n

Na svojoj web stranici Hawzhin.press pokriva\u0161 \u010ditavu lepezu tema koje se ti\u010du \u200b\u200bmarginalizacije i ugnjetavanja iz vrlo zanimljive antikolonijalne perspektive koja se uvelike razlikuje od “feti\u0161izacije borbe” koja se tako \u010desto vidi u medijima. Mo\u017ee\u0161 li na\u0161im \u010ditateljima re\u0107i vi\u0161e o onome \u0161to te je najprije navelo na to da po\u010dne\u0161 pisati na takav na\u010din? Za\u0161to su takve teme posebno va\u017ene u sada\u0161njem trenutku?<\/strong><\/p>\n

Pod dubokim sam utjecajem koncepta intersekcionalnosti, teorije koju je prva predlo\u017eila Kimberl\u00e9 Williams Crenshaw, koja je, govore\u0107i kao crnkinja, primijetila na\u010dine na koje se pri svakodnevnim iskustvima ugnjetavanja kri\u017eaju razli\u010diti markeri identiteta kao \u0161to su klasa, rod, seksualnost, rasa itd.<\/p>\n

Istovremeno, moja vlastita iskustva rata i opresije koju sam do\u017eivjela kao kurdska \u017eena, kao osoba bez dr\u017eave te kao pripadnica duboko potla\u010dene manjine, utjecala su na moj subjektivni stav, internalizaciju politi\u010dke misli i njezino naknadno izra\u017eavanje. Previ\u0161e revolucija u dru\u0161tvima u razvoju podvrgnuto je elitisti\u010dkim, akademskim, eurocentri\u010dnim interpretacijama. Na\u0161 aktivizam, na\u0161e ideologije oslobo\u0111enja, na\u0161a borba za kolektivno oslobo\u0111enje oduvijek su bili obojeni, analizirani i interpretirani u odnosu na bijelo, zapadno dru\u0161tvo i interakciju s istim.<\/p>\n

Osim toga, velika sam pobornica kr\u0161enja svih oblika granica koje su nam nametnute kao \u017eenama u tradicionalnim patrijarhalnim dru\u0161tvima. \u017dene u bezdr\u017eavnim, marginaliziranim suo\u010dene su s dodatnim preprekama u pogledu tabua, u\u0161utkavanja i brisanja njihovog postojanja. Zbog toga je iznimno va\u017eno, i jo\u0161 dvostruko te\u017ee, govoriti na\u0161e istine, posjedovati na\u0161e prostore, dijeliti na\u0161e pri\u010de i glasno zahtijevati pravo izra\u017eavanja. Kako bi pre\u017eivjele u ve\u0107inom tradicionalnom i patrijarhalnom dru\u0161tvu koje se bori protiv ‘vanjskog’ ugnjetavanja, mogu\u0107nost izra\u017eavanja je od iznimne va\u017enosti- Ona za \u017eene predstavlja postojanje, jer ne samo da se suo\u010davamo s opresijom kojoj je podvrgnuto \u010ditavo dru\u0161tvo u kojem \u017eivimo, ve\u0107 istu trpimo i od vlastitih sunarodnjaka. Ako je izra\u017eavanje jednako postojanju, onda je govor za Kurdinje duboki \u010din revolucionarne ljubavi prema sebi i feministi\u010dke solidarnosti. Kada govorim, tako\u0111er sam duboko svjestna svoje relativne privilegije, vidim sebe kao osobu koja govori za \u017eene koje to ne mogu, za one koji su u\u0161utkane i za one koji se bore da razbiju jaram sramote i tabuima pro\u017eete ti\u0161ine koja ih okru\u017euje. Ba\u0161 kao \u0161to nam intersekcionalnost pru\u017ea samokriti\u010dnu i refleksivnu le\u0107u za analizu isprepletenosti ugnjetavanja u na\u0161im \u017eivotima i dru\u0161tvima, ona nam tako\u0111er mo\u017ee pomo\u0107i da nas informira o na\u010dinima na koje mo\u017eemo iskoristiti vlastite privilegije za stvaranje platformi usmjerenih ka podizanju svijesti, solidarnosti i revolucionarnoj praksi.<\/p>\n

Duboko pod utjecajem djela poput “Discourse on Colonialism” Aimea Cesairea, “The Colonizer and the Colonized” Alberta Memmija, te naravno Fanonova “The Wretched of the Earth”, ne vjerujem da bilo kakva analiza o stradanju potla\u010denih u takozvanim post-kolonijalnim dru\u0161tvima mo\u017ee biti smislena bez dubokog razumijevanja politi\u010dko-povijesnog konteksta koji informira stvarnost na\u0161ih \u017eivota i uvjetuje opresiju koju danas pro\u017eivljavamo.<\/p>\n

Postoji, naravno, mnogo napetosti pri pisanju i govoru o temama koje su duboko politi\u010dki slo\u017eene i zahtijevaju sna\u017eno teoretsko razumijevanje kako bi se mogle dostatno analizirati, a da pritom zadr\u017ee sposobnost lakog komuniciranja s publikom koja posjeduje tek ‘lai\u010dko’ razumijevanja na\u0161ih \u017eivota. Iz tog razloga, poezija i odre\u0111ena razina na taj na\u010din kreativne rje\u010ditosti nu\u017enost je koju zahtjeva teret koji nosimo kao akademski\/e aktivisti\/kinje \u2013 teret du\u017enosti dosezanja \u0161to ve\u0107eg broja ljudi, \u0161to \u0161ireg educiranja i ostvarenje \u0161to \u0161ireg stupnja empatije spram na\u0161ih ciljeva. Ali, najva\u017enije, potreba za govorom o neprestanoj nepravdi koju pro\u017eivljavamo kao \u017eene i kao Kurdinje s moje strane postala je toliko nepodno\u0161ljiva da je zahtijevala ‘ispu\u0161ni ventil’. Ta potreba se prvo manifestirala kroz stranicu The Middle Eastern Feminist, ali se odatle razvijala i rasla zajedno s revolucijom u Rojavi.<\/p>\n

Mogu\u0107e je tvrditi da je spomenuta ‘feti\u0161izacija borbe’ bila, i jo\u0161 uvijek je, najizra\u017eenija u kontekstu revolucije u Rojavi – koja je tijekom posljednjih godina \u010desto predstavljena u prili\u010dno senzacionalisti\u010dkom i plitkom ‘YPJ vs ISIS’ okviru ili kroz idealiziranu naraciju ‘salonske ljevice’. Po tvom mi\u0161ljenju, koji je temeljni uzrok takve percepcije ne-zapadnih pokreta kao svojevrsne “predstave za zabavu” zapada?<\/strong><\/p>\n

Nakon zavr\u0161etka Hladnog rata i binarne podjele svijeta, zapadni argumenti izneseni u djelima kao \u0161to je Huntingtonov “Clash of Civilizations” i Fukuyamin “Kraj povijesti” dali su vjetar u le\u0111a Orijentalizaciji isto\u010dnih pokreta. Taj doprinos orijentalizaciji pro\u017eet je internaliziranom sigurno\u0161\u0107u eurocentri\u010dnog neoliberalnog, kapitalisti\u010dkog sustava u vlastitu nezamjenjivost, pritom smatraju\u0107i sve druge alternative kao inferiorne i nedostatne. Brak orijentalizacije i ideje da je neoliberalni kapitalizam krajnji doseg civilizacije je ne\u0161to \u0161to su zapadne ljevi\u010darski pokreti duboko internalizirali. U kontekstu me\u0111unarodne ljevice, konstantno su uo\u010dljivi zabrinjavaju\u0107i i problemati\u010dni trendovi bijele privilegije i rasizma, \u010dak i kada se manifestiraju kroz svojevrsno nenamjerno otimanje diskursa borbe potla\u010denih u ‘najboljoj namjeri’. Konkretno, kao Kurdinje, kada ukazujemo na te problemati\u010dne prakse usmjerene na nas, na\u0161u opresiju i na\u0161e oslobodila\u010dke pokrete, sama ta ‘dobronamjerna’ ljevica \u010desto nam se obra\u0107a s o\u010ditom snishodljivo\u0161\u0107u, a ponekad \u010dak i izravno uti\u0161ava.<\/p>\n

Percipirane smo kao neka \u010dudnovata pojava jer smo inherentno vi\u0111ene kao nesposobne za stvaranje slo\u017eenih ideolo\u0161kih narativa vezanih uz vlastito oslobo\u0111enje. Zapad, dakako, \u017eeli da se rje\u0161enje za na\u0161u opresiju (za koju je zapad uvelike i odgovoran) uklapa upravo u zapadni ideolo\u0161ki okvir. Smatrane smo nesposobnima za stvaranje revolucionarnih pokreta koji su odvojeni od eurocentri\u010dnih iskustava revolucije i oslobo\u0111enja. Orijentaliziranost na\u0161ega oslobo\u0111enja, objektivizacija i drugost na\u0161ih revolucija je ne\u0161to \u0161to me\u0111unarodna ljevica mora, hitno sama sa sobom rije\u0161iti. Trenutna praksa nastavlja stvarati ideolo\u0161ke barijere, ograni\u010davaju\u0107i na\u0161u me\u0111usobnu povezanost i spre\u010davaju\u0107i nas da nadi\u0111emo razlike i prona\u0111emo zajedni\u010dku osnovu borbe.<\/p>\n

Klju\u010dna to\u010dka na koju se valja osvrnuti je specifi\u010dan militantni aktivizam i hrabrost YPJ-a u borbi protiv ISIS-a nasuprot aktivizmu ‘salonske ljevice’. To je uglavnom rezultat namjernog promicanja politi\u010dke apatije neoliberalnog kapitalisti\u010dkog sustava kao na\u010dina onesposobljavanja pojedinaca. Taj gubitak stvarne mo\u0107i duboko je kontradiktoran i zbunjuju\u0107 u dru\u0161tvu koje se tako sna\u017eno temelji na hiper-individualizmu. Ako je pojedinac po\u010detak i kraj eurocentri\u010dnog dru\u0161tva, a njegov glas je tako o\u010digledno irelevantan – kako je mogu\u0107e vidjeti na primjeru Trumpove Amerike i dubokom osje\u0107aju demoralizacije u Europi itd. – onda se radi o saka\u0107enju duha i psihe pojedinca. Nasuprot tome, isto\u010dne se ideologije, poput Demokratskog konfederalizma u Rojavi, na primjer, slu\u017ee pojmom kolektivnog dobra kao sredstvom ponovnog osna\u017eivanja pojedinca i poticanja osje\u0107aja uzajamne gra\u0111anske odgovornosti i solidarnosti.<\/p>\n

YPJ se bori, na primjer, zato \u0161to se bori za sebe, ali i za tisu\u0107e drugih \u017eena koje se svakodnevno suo\u010davaju s u\u0161utkavanjem, posramljivanjem i ugnjetavanjem. YPJ se bori unutar svog dru\u0161tva, ali i protiv vanjskih sila poput kapitalizma ili patrijarhata utjelovljenog kroz, primjerice, ISIS. Teret koji nose je dvostruk, ali je utemeljen na slo\u017eenom razumijevanju povijesti, identiteta, kapitalizma i patrijarhata.<\/p>\n

Druga va\u017ena to\u010dka je da u dru\u0161tvima kao \u0161to je Rojava, koja su poljoprivredna i tehnolo\u0161ki nerazvijena dru\u0161tva i online aktivizam predstavlja relativno novi proces te tako\u0111er nedovoljno utje\u010de na oblik ugnjetavanja s kojim se ljudi ondje suo\u010davaju. Tehnologija i informacijska revolucija putem medija kao \u0161to su Facebook i Twitter, omogu\u0107ili su nam da lako dopremo do tisu\u0107a, ako ne i milijuna gledatelja\/\u010ditatelja na koje mo\u017eemo utjecati jednostavnim pritiskom gumba. No, lo\u0161a strana toga jest da promovira koncept “ratnika\/ce na tipkovnici” unutar ljevice do te mjere da mnogi aktivisti\/kinje jedva napu\u0161taju svoja \u010detiri zida i vrlo malo sudjeluju u ‘realnim’ prosvjedima i aktivizmu. Izlazak na ulice, zauzimanje vlastitih gradova i fizi\u010dko prisustvo bitni su za aktivizam. Zato su manifestacije kao \u0161to je \u017denski mar\u0161 koji je privukao tisu\u0107e \u017eena i saveznika u raznim zemljama zapadnog svijeta, i dalje tek pozitivna iznimka u zapadnom svijetu. Nedavna mobilizacija \u017dutih prsluka tako\u0111er je sna\u017ean prikaz potrebnog kolektivnog fizi\u010dkog djelovanja protiv ugnjetavanja od strane dr\u017eave.<\/p>\n

Nasuprot tome, na mjestima poput Rojave prosvjedi, masovna akcija i izravno sudjelovanje i uklju\u010divanje ne samo unutar politi\u010dkog nego i ideolo\u0161kog obrazovanja bitan su dio politi\u010dkog dru\u0161tva. Ovi tipovi kolektivnog fizi\u010dkog djelovanja sastavni su i integralni element politike otpora unutar dru\u0161tva Rojave. Navedeno djelovanje ne slu\u017ei samo pove\u0107anju me\u0111udru\u0161tvenih veza unutar danog dru\u0161tva te pove\u0107anju osje\u0107aja uzajamne empatije i solidarnosti, ve\u0107 slu\u017ee i ‘vanjskom svijetu’ u regiji i \u0161ire kao kvalitetan primjer jedinstva. Takve akcije prekidaju proces kolonizacije, internalizaciju nejedinstva koja je postala sastavnim dijelom na\u0161eg kontinuiranog ugnjetavanja i slu\u017ee kao model za stvaranje anti-kolonijalnog narativa unutar zajednice, ali i eti\u010dkog okvira pojedinca.<\/p>\n

Govorim protiv feti\u0161izacije na\u0161ih borbi, jer dok smo orijentalizirane, objektivizirane i otjerane, tako\u0111er smo negativno feminizirane i infantilizirane. Na\u0161e revolucionarke postale su metom egzotizacije i seksualizacije kurdske borbe. Odbacuju\u0107i tu feti\u0161izaciju borbe, govore\u0107i i izra\u017eavaju\u0107i se, ponekad prisilno zauzimaju\u0107i prostor i ispravljaju\u0107i eurocentri\u010dke analize na\u0161e revolucije, odbacujemo orijentalizaciju i vra\u0107amo izgubljenu mo\u0107 u\u010dinkovitog djelovanja.<\/p>\n

Uz revoluciju u Rojavi, i brojne uro\u0111eni\u010dke ili op\u0107enito ne-bijela\u010dke borbe za slobodu, tako\u0111er ne uspijevaju izbje\u0107i podvrgavanje analizi pod nadzorom onoga \u0161to naziva\u0161 ‘zapadnim pogledom’. Mo\u017ee\u0161 li detaljnije pojasniti \u0161to \u010dini ‘zapadni pogled’ i kakav je njegov utjecaj?<\/strong><\/p>\n

Zapadni pogled je analiti\u010dka le\u0107a, sveobuhvatni i informiraju\u0107i kolonijalni mentalitet kroz koji se vide i analiziraju nebjela\u010dke borbe. To je hegemonizacija bijela\u010dkih narativa i subjektivnosti. Kao \u0161to su \u017eene suo\u010dene s ‘mu\u0161kim pogledom’ kroz koji se postojanje \u017eena definira iz patrijarhalne mu\u0161ke perspektive, kao \u0161to se queer i trans osobe promatraju kroz cis-normativne heteroseksualne le\u0107e, tako se i nebjela\u010dke borbe promatraju kroz ‘zapadni pogled’.<\/p>\n

Naravno, bjela\u010dki ‘zapadni pogled’ je problemati\u010dan jer gleda na na\u0161e oslobodila\u010dke pokrete iz vrlo specifi\u010dne i ograni\u010dene perspektive koja je daleko od stvarnih iskustava i stvarnosti nebijelih pojedinaca. U slu\u010daju Kurda\/inja, primjerice, zapadni akademici, mu\u0161karci, kroz povijest su naj\u010de\u0161\u0107e bili oni koji su govorili o tome kako se osje\u0107amo, kako reagiramo, kako mislimo. Na\u0161e borbe za oslobo\u0111enje su stoga analizirane skupom analiti\u010dkih alata koji su ograni\u010deni u mogu\u0107nosti poimanja cjelovitosti i slo\u017eenosti na\u0161ih iskustava. Zapadni pogled voli jednostavne narative poput “mi protiv njih” ili pak “s nama ili protiv nas”. Izraelsko-palestinski problem savr\u0161en je primjer tog prekomjernog pojednostavljenja i polarizacije. Upravo zbog inherentnih ograni\u010denja unutar analiti\u010dkog repertoara bijelog, zapadnog pogleda, postoji mnogo nesporazuma i \u010desto pojednostavljenje na\u0161ih borbi za slobodu na sasvim beskorisne na\u010dine. Jedan takav primjer je teku\u0107i diskurs o “Kurdima teroristima” i teku\u0107e usporedbe YPGa i YPJa s Kurdistanskom radni\u010dkom partijom. Zapadni pogled i pripadaju\u0107a mu institucionalizirana mo\u0107 i privilegija doveo je do potrebe da se borba za oslobo\u0111enje Kurda\/inja kona\u010dno stavi u kontekst kolonijalnog utjecaja i suvremene redefinicije granica Bliskog istoka te posljedi\u010dne internalizacije istih. Zapadni pogled ne vidi me\u0111usobno povezanu prirodu vi\u0161estrukih, odvojenih, a opet ja\u010daju\u0107ih oslobodila\u010dkih pokreta i narativa.<\/p>\n

Na\u0161i su \u017eivoti mnogo slo\u017eeniji nego \u0161to se to \u017eeli prikazati. Upravo iz tog razloga rje\u0161enje na\u0161eg oslobo\u0111enja je daleko slo\u017eenije i te\u017ee nego \u0161to Zapadni, bijeli pogled mo\u017ee shvatiti ili biti spreman razumjeti.<\/p>\n

Kako komentira\u0161 \u010dinjenicu da \u010dak i u “dobronamjernom” kontekstu (kao \u0161to je slu\u010daj pretjerane idealizacije revolucije u Rojavi i kurdske borbe u zapadnim ljevi\u010darskim krugovima), pristranost privilegiranih i dalje ostaje vi\u0161e no o\u010dita kroz zahtijevanje izgradnje borbe potla\u010denih na na\u010din koji po\u0161tuje norme i resurse privilegiranih te popratnu osudu svakog odstupanje od onoga \u0161to se s povla\u0161tenog stajali\u0161ta smatra “\u010distom revolucijom”, “savr\u0161enom \u017ertvom”, “istinskim\/om revolucionarom\/kom” itd.?<\/strong><\/p>\n

Ovo odstupanje od eurocentri\u010dnih vizija “prikladne” revolucije ozbiljno je pitanje u kontekstu Rojave. Prvo, eurocentri\u010dni zapadnja\u010dki mentalitet, koji se javlja \u010dak i unutar revolucionarnih ljevi\u010darskih pokreta, rje\u0161enje za postoje\u0107u opresiju vidi u okviru vlastitih ideolo\u0161kih i hegemonijskih svjetonazora. Zbog toga su navodne “proturje\u010dnosti” Rojave kao antikapitalisti\u010dke i antiimperijalisti\u010dke tvorevine koja u isto vrijeme na terenu sura\u0111uje s imperijalisti\u010dkim snagama u borbi protiv ISIS-a i drugih d\u017eihadisti\u010dkih snaga toliko zbunjuju\u0107e za zapadnu ljevi\u010darsku publiku. To se pokazalo tako neprihvatljivim i \u0161okantnim da je Rojava izgubila podr\u0161ku i solidarnost mnogih pripadnika\/ca zapadne, privilegirane ljevice. Povla\u0161tena ljevica ne bi trebala moralizirati ili kritizirati mehanizme pre\u017eivljavanja i izbore potla\u010denih, osobito kada je u velikoj mjeri propustila poduzeti potrebne mjere kako bi se educirala o nevjerojatno slo\u017eenoj, vi\u0161eslojnoj i intersekcionalnoj opresiji koju Kurdi\/nje do\u017eivljavaju.<\/p>\n

Ideja “\u010diste revolucije” ili “istinskog\/e revolucionara\/ke” su aspekti eurocentri\u010dnog hegemonijskog mentaliteta koji inzistira na urednj podijeli i kategorizaciji pokreta, naroda i odgovora na opresiju. Ali \u017eivoti, a time i odgovori potla\u010denih na opresiju – upravo zato \u0161to ne u\u017eivaju privilegirani luksuz uklapanja u uredne zapadne kategorije – uklju\u010duje vi\u0161estruke, mo\u017eda proturje\u010dne revolucionarne i \u010dak protu-revolucionarne akcije. Ve\u0107ina internacionalne ljevice tako\u0111er je internalizirala neoliberalni koncept zapadne kapitalisti\u010dke demokracije koji jo\u0161 uvijek funkcionira u okvirima “vladavine prava”, kao \u0161to smo nedavno vidjeli u okviru pokreta \u017dutih prsluka unutar Francuske. U tom kontekstu, masovna gra\u0111anska neposlu\u0161nost bila je dovoljna da potakne dr\u017eavu na djelovanje. Ali odnos izme\u0111u mase i dr\u017eave koji se temelji na vladavini prava ne postoji u takvim dru\u0161tvima kao \u0161to su Sirija ili Irak, gdje potla\u010deni moraju pribje\u0107i ekstremnim ili alternativnim oblicima djelovanja kako bi ostvarili promjene. Velik dio zapadne retorike oslobo\u0111enja potla\u010denih slijedi ideju apeliranja na savjest tla\u010ditelja. Ali opet, to je privilegija koja nije dana ve\u0107ini raseljenih i marginaliziranih skupina unutar ne-zapadnog konteksta.<\/p>\n

Osobno smatram da manje pozornosti mora biti na definiranju odgovaraju\u0107ih odgovora unutar duboko zabrinjavaju\u0107ih i konfliktnih situacija s kojima se suo\u010davaju potla\u010deni te da pozornost i fokus trebaju uvijek biti na pru\u017eanju potpore potla\u010denima kako bi postigli oslobo\u0111enje uz dostupna im sredstva. Primjerice, nedavna \u0161okantna najava predsjednika Trumpa o povla\u010denju ameri\u010dkih trupa iz Rojave potaknula je Tursku da odmah obznani svoju namjeru da napadne i “pokopa” Kurde\/inje, posebno borce i borkinje YPGa i YPJa. Ova situacija dovela je do mno\u0161tva kritika usmjerenih na Kurde\/inje zbog suradnje i oslanjanja na ameri\u010dki imperijalisti\u010dki sustav. Ipak, malo je stvarnih analiza koje se bave razlozima zbog kojih su Kurdi\/nje donijeli\/e odluku o suradnji sa SAD-om na toj razini. Povijesni kontekst, nedostatak me\u0111unarodne potpore od strane bilo kojeg re\u017eima, nedostatak \u010dak i solidarnosti s ljevice, okru\u017eenost re\u017eimima i teroristi\u010dkim organizacijama posve\u0107enima doslovnom iskorjenjivanju Kurda\/inja, nedostatak oru\u017eja i mehanizma samoobrane uz sve druge ekonomske, politi\u010dke i povijesne probleme bili su izbrisani i ignorirani kao da pro\u0161lost nema utjecaja na sada\u0161nje postupke potla\u010denih. Kao da povijest nema utjecaja. Kao da povijest uop\u0107e ne postoji. Ipak, za nas, povijest \u017eivi. Povijest \u017eivi u strahu od kasnono\u0107nog kucanja na vratima na\u0161ih domova, \u017eivi u srcu roditelja nestale djece, ona te\u010de \u017eilama mladih koji bje\u017ee u sigurnost planina kako bi stekli vje\u0161tine potrebne za oslobo\u0111enje, ona \u017eivi u te\u0161kim egzistencijalnim krizama koje je\u00a0 Rojava do\u017eivjela prije nekoliko mjeseci kada je Turska zajedno s ISIS-om i ostalim d\u017eihadisti\u010dkim pla\u0107enicima napala Afrin; \u017eivi u tjeskobi Kurda\/inja i na\u0161oj psihi, \u017eivi u trajnoj me\u0111ugeneracijskoj traumi koju nosimo; ona \u017eivi na grobljima koja i dalje iz dana u dan rastu dok nas opresori nemilice bombardiraju. Povijest je \u017eiva za nas, i nema bijega od njezina gnjeva koji nastavlja stvarati cikli\u010dne tajfune masovnog raseljavanja, pokolja, bijega usred no\u0107i i tra\u017eenja ostataka na\u0161e mrtve djece u ru\u0161evinama na\u0161ih uni\u0161tenih \u017eivota.<\/p>\n

Sasvim je mogu\u0107e tvrditi da gore spomenuti koncepti privilegirane pristranosti, zapadnog pogleda i “feti\u0161izacije borbe” nisu ni\u0161ta drugo nego alati koji omogu\u0107uju daljnju kolonizaciju ve\u0107 koloniziranih, alati osmi\u0161ljeni za kolonizaciju \u010dak i misli i ideologija. \u0160to je mogu\u0107e u\u010diniti za u\u010dinkovito suzbijanje ove vrste kolonizacije?<\/strong><\/p>\n

Govorila sam o potrebi potla\u010denih da smognu hrabrost progovoriti. U Rojavi, stvaranje alternativne radikalno demokratske, anarho-feministi\u010dke ideologije koja propituje dominaciju marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dkog modela osloba\u0111anja bio je \u010din dekolonizacije – da ga samo zapadna ljevica po\u010dne gledati kao takvog. Ne samo da se moramo dekolonizirati od utjecaja zapadnih neokolonijalista i neoimperijalista, ve\u0107 imamo i dodatni teret dekolonizacije me\u0111unarodne ljevice. Dosljedni argumenti za okon\u010danje feti\u0161izacije na\u0161e borbi dubok su \u010din revolucionarne dekolonizacije. Oni predstavljaju zahtjev za alternativnim glasovima, alternativnom vizijom oslobo\u0111enja koja se temelji na specifi\u010dnim povijesnim i trajnim oblicima opresije koje do\u017eivljavamo. To je vizija u kojoj odbacujemo urednu podjelu na\u0161ih \u017eivota, na\u0161ih povijesti i na\u0161ih odgovora. To je zapravo revolucija ne samo protiv zapadnih imperijalisti\u010dkih i hegemonisti\u010dkih ideologija, ve\u0107 i protiv me\u0111unarodne ljevice i njezinog puritanskog pridr\u017eavanja strogoj ideolo\u0161koj praksi.<\/p>\n

Ve\u0107 godinama govorimo o ovoj alternativi. Gradili\/e smo institucije i pokrete civilnog dru\u0161tva oko nje. Anga\u017eirali\/e smo se u stalnom ideolo\u0161kom obrazovanju, samokriti\u010dnosti, samorefleksiji, pregledavanju vlastitih neuspjeha i uspjeha. Uloga me\u0111unarodne ljevice je da slu\u0161a, postavlja pitanja i ponovno analizira svoje temeljne pretpostavke i internalizirane ideolo\u0161ke predrasude. Pokazujemo da postoji alternativa kapitalizmu i marksisti\u010dkom modelu. Govorimo i \u017eivimo tu ideologiju. Umiremo za nju. Pa ipak, zapadna ljevica ostaje unutar svog mjehuri\u0107a privilegije i nastavlja zahtijevati od potla\u010denih da se reformiraju, uvjetuju\u0107i solidarnost \u2013 to jest, dr\u017ee\u0107i solidarnosti kao taoca ne bi li nas prisili na vlastite okvire ideologije i razumijevanja. Odbili\/e smo to, \u0161to zbog kriza s kojima se svakodnevno suo\u010davamo, \u0161to zbog toga \u0161to se model Demokratskog konfederalizma dokazao kao pogodan za iskorjenjivanje specifi\u010dnih vrsta opresije s kojima se suo\u010davamo.<\/p>\n

Teret je sada na privilegiranoj strani da se na\u0111e s nama na pola puta, da razumije na\u0161 polo\u017eaj, na\u0161u represiju, na\u0161 kontekst i na\u0161u psihologiju oslobo\u0111enja i politiku otpora.<\/p>\n

Osim tradicionalnih oblika politi\u010dke i dru\u0161tvene analize, kao sredstvo izra\u017eavanja tako\u0111er koristi\u0161 politi\u010dki obojenu poeziju koja izra\u017eava antiimperijalisti\u010dke i antikapitalisti\u010dke stavove, zagovara rodnu ravnopravnost, osu\u0111uje ksenofobiju, educira o kurdskoj borbi itd. Postoji li neki poseban razlog za\u0161to si izabrala poeziju kako bi prenijela takve ideje?<\/strong><\/p>\n

Poezija je bila medij s kojim sam se susrela nenadano i neo\u010dekivano. To je bila prirodna faza razvoja u mom pisanju i u\u010denju same sebe da govorim o tabu temama i temama s kojima se suo\u010davamo ili kao Kurdinje, ili jednostavno kao potla\u010dene \u017eene.<\/p>\n

Uvijek sam se osje\u0107ala ‘kao kod ku\u0107e’ pri u \u010ditanju djela Eduarda Galeana, Paula Freirea, Audre Lorda, Cesairea i drugih, gledaju\u0107i lijepe, lirske stilove pisanja te njihovog kori\u0161tenja poezije i proze kao sredstva za bolje izra\u017eavanje revolucionarnih misli. To je ostavilo dubok utjecaj na mene. Nisam svjesno krenula pisati poeziju. Bio je to dar koji se prirodno pojavio, a ja sam prigrlila mo\u0107 olovke i vlastitog glasa. Poezija je na mene imala duboko terapeutski u\u010dinak u pogledu razbijanja unutarnjih prepreka, sumnji u sebe i tjeskobe pri kritiziranju postoje\u0107ih normi. Na primjer, The Girl with the Unpronounceable Name ljubavno je pismo meni samoj i mojoj borbi za identitet kao Kurdinji koja \u017eivi na Zapadu i bori se da zadr\u017ei svoje ‘komplicirano’ ime, a time i identitet. To je ljubavna pjesma koja ocrtava moj vlastiti uspjeh u pronala\u017eenju ljubavi prema sebi samoj usprkos ‘kompliciranom’ identitetu. Pjesma Terrors of Your Mind bila je moj na\u010din izra\u017eavanja depresije i tjeskobe, osobito kao \u017eene unutar duboko potla\u010dene zajednice u kojoj je du\u0161evna bolest i dalje tabu.<\/p>\n

Tako je poezija bila na\u010din na koji sam otkrila da mogu organizirati svoje osje\u0107aje nade, ljutnje, bijesa, bezna\u0111a, ljubavi i solidarnosti. Otkrila sam da je poezija tako\u0111er rezonirala s publikom te potaknula na druga\u010diji na\u010din gledanja kurdskog pitanja i opresije od standardiziranog oblika akademskog pisanja. Poezija je po prirodi subverzivni i revolucionarni medij. Ona osporava i preoblikuje uspostavljene akademske i formalne norme pisanja.<\/p>\n

Ali \u0161to je najva\u017enije, poezija je za mene \u010din radikalne brige o sebi samoj. To je moj na\u010din rje\u0161avanja unutarnjih sukoba. Moja poezija je samorefleksivno vo\u0111enje dnevnika. Nikada ne pi\u0161em za odre\u0111enu publiku, niti aktivno pi\u0161em poeziju. Smatram da aktivno pisati poeziju zna\u010di izgubiti organsku izra\u017eajnu mo\u0107 rije\u010di i emocija koje se pojavljuju u mojoj poeziji. Naprosto dopu\u0161tam da se moji osje\u0107aji ljutnje, tuge i bijesa nad nepravdom perom preliju preko stranice.<\/p>\n

Ono \u0161to je tako\u0111er zanimljivo je da se pri pisanju ne libi\u0161 kritizirati pokrete solidarnosti i “saveznike” potla\u010denima. Naime, govori\u0161 o \u010desto prisutnoj sljepo\u0107i prema postoje\u0107oj neuravnote\u017eenoj dinamici mo\u0107i izme\u0111u ve\u0107inom privilegiranih saveznika i marginaliziranih. Na koji na\u010din (ne)kriti\u010dnost u okviru navedene dinamike utje\u010de na (de)marginalizaciju i borbu protiv ugnjetavanja? Kako ostvariti produktivnu suradnju izme\u0111u potla\u010denih i njihovih saveznika?<\/strong><\/p>\n

Pitanje prikladne solidarnosti vrlo je va\u017eno za opstanak revolucionarnih pokreta i oslobo\u0111enje onih koji se bore. Odgovaraju\u0107a solidarnost ima mo\u0107 da odjelne svijetom u samo nekoliko minuta. Primjerice, razina potpore palestinskom cilju dosegla je nevjerojatno visoku razinu, gdje svako nezakonito djelovanje i nasilje koje je nametnula izraelska vlada postaju viralni za nekoliko minuta zahvaljuju\u0107i mo\u0107i dru\u0161tvenih medija koje koriste saveznici i solidarni pokreti. Kao Kurdi\/nje, unato\u010d dugoj povijesti ogromnog i nezamislivog ugnjetavanja koje smo iskusili\/e, na\u0161 je cilj, kao rezultat povijesne borbe protiv ISIS-a u gradu Kobane, doista dosegnuo globalnu publiku u posljednje \u010detiri godine. Kurdsko pitanje, njegov slo\u017eeni povijesni i politi\u010dki kontekst, u odnosu na izraelsko-palestinsko pitanje, \u010dini solidarnost mnogo manje jednostavnom. Od optu\u017ebi da su imperijalisti\u010dke marionete, do nedostatka jedinstva u sve \u010detiri regije Kurdistana, do suprotstavljenih ideolo\u0161kih vizija Barzanijevog Kurdistana i Abdullah \u00d6calanove ideje Demokratskog konfederalizma. Me\u0111utim, nitko nije rekao da je solidarnost s duboko potla\u010denim i marginaliziranim skupinama imalo lak zadatak. Solidarni pokreti i ostali saveznici su du\u017eni pro\u0107i kroz neophodan proces u\u010denja i ‘odu\u010davanja’ koji je potreban za pru\u017eanje odgovaraju\u0107e solidarnosti i podr\u0161ke.<\/p>\n

Naravno, Kurdi\/nje su internalizirali\/e duboki strah od u\u0161utkavanja i brisanja koje je za nas dosad bilo norma, pa \u010desto vidimo bilo koji oblik solidarnosti kao dobrodo\u0161ao. Jo\u0161 uvijek nismo stigli do to\u010dke u kojoj mo\u017eemo biti kriti\u010dni prema tipu solidarnosti koju primamo ili kritizirati postupke koji mo\u017eda ne slu\u017ee na\u0161em cilju kako bismo htjeli\/e. Ideja da je svaka solidarnost bolja od ni\u010dega i dalje prevladava. Taj je mentalitet doveo do problemati\u010dnog poimanja iskaza solidarnosti \u0161to je, po mom mi\u0161ljenju, stavilo dodatan teret na le\u0111a aktivista\/kinja koji\/e obrazuju ‘autsajdere’. Solidarnost ne bi trebala postojati na ra\u010dun u\u0161utkavanja ‘unutarnjih’ glasova, osobito glasova kurdskih \u017eena. Odgovaraju\u0107a solidarnost poja\u010dava kurdske glasove, stvara platforme za njega, predaje mu mikrofon, povla\u010di se i slu\u0161a, bavi se stalnom kriti\u010dkom samorefleksijom. Solidarnost koja nam je potrebna jest ona pri kojoj u centru nisu aktivisti\/kinje koje pru\u017eaju solidarnost, gdje naglasak nije na tome kako solidarni pokreti vide probleme s kojima se suo\u010davaju Kurdi\/nje, gdje oni nisu ti koji tuma\u010de i analiziraju opresiju koju nikada nisu osobno iskusili. Odgovaraju\u0107a solidarnost brani potla\u010dene i preuzima obrazovni teret, ali tako\u0111er zna kada treba \u0161utjeti, slu\u0161ati i u\u010diti.<\/p>\n

Produktivna solidarnost je informirana solidarnost. To je solidarnost koja je svjesna povijesnog konteksta ugnjetavanja. To je ona koja se samoobrazuje i samokriti\u010dna je. Ona je intimno svjesna struktura i neravnote\u017ee mo\u0107i koja postoji izme\u0111u saveznika i Kurda\/inja. To je bottom-up oblik aktivizma u kojem borbe potla\u010denih, onih koji su bombardirani i raseljeni, onih koji su izgubili obitelji i voljene osobe, onih koji kao apatridi i izbjeglice vode borbu; bivaju poduprte od strane pokreta solidarnosti koji rade na poja\u010davanju njihovih glasova. Takav aktivizam nikada ne govori ‘preko’ potla\u010denih i nikad ih ne u\u0161utkava. On uvijek izranja iz mjesta duboke ljubavi i solidarnosti s potla\u010denima i stoga nikada ne slu\u017ei sebi, niti si mo\u017ee priu\u0161titi luksuz povrije\u0111enog ega kada se prozove njegove problemati\u010dne komponente.<\/p>\n

Ima\u0161 li neku poruku koju \u017eeli\u0161 podijeliti s na\u0161im \u010ditateljima\/icama?<\/strong><\/p>\n

Revolucije su vapaj potla\u010denih. No, revolucije mo\u017eda ne\u0107e izgledati uredno i slijediti odre\u0111ene formule, kako je povijest i pokazala. To ne zna\u010di da je odre\u0111eni otpor i\u0161ta manje revolucionaran, ve\u0107 jednostavno ukazuje na postojanje alternativnih modela koji bi mogli doprinijeti postoje\u0107em repertoaru modusa oslobo\u0111enja potla\u010denih.<\/p>\n

Imaju\u0107i to na umu, svi imamo odgovornost podr\u017eati takve pokrete, obrazovati se, odbaciti na\u0161e internalizirane predrasude i razmi\u0161ljati o tome \u0161to nas takvi alternativni revolucionarni pokreti mogu nau\u010diti o na\u0161im vlastitim dru\u0161tvima i tome kako se mo\u017eemo uhvatiti u ko\u0161tac s opresijom unutar vlastitih zajednica.<\/p>\n

Osim toga, ideologija je va\u017ena. Ideologija informira na\u0161e \u017eivote, govori o bombama koje padaju na nas, uni\u0161tenju na\u0161ih sela, invaziji na na\u0161e gradove i pokretima otpora koji su nastali kao odgovor na navedeno. Ideologija je va\u017ena. Ona upravlja na\u0161im \u017eivotima od izra\u017eavanja identiteta, do poricanja na\u0161e kulture, jezika, \u017eivota. Ideologija \u017eivi. I prerogativ potla\u010denih jest da ju preformuliraju, revidiraju, izazovu, razre\u017eu i stvore novu ideologiju koja odgovara kontekstima njihovih \u017eivota. To je revolucionarni \u010din protiv nadmo\u0107i eurocentri\u010dne ideolo\u0161ke hegemonije.<\/p>\n

Jednako kao \u0161to odre\u0111uje na\u0161e ugnjetavanje, ideologija tako\u0111er odre\u0111uje na\u0161e oslobo\u0111enje, na\u0161 otpor, na\u0161u nadu za druga\u010diji, jednak i pravedan svijet. Mo\u017eda su te izjave utopijske i idealisti\u010dne u otvoreno neoliberalnom, nihilisti\u010dkom i kapitalisti\u010dkom svijetu koji vi\u0161e ne poznaje ili ne priznaje zna\u010denje etike ili ljudskih prava. Ali ako nada ne za\u017eivi u srcu revolucionara\/ki i ako je ne hrane svakodnevno, iz minute u minutu; ako revolucionari\/ke ne zasade sjeme nade u svojim srcima, \u010demu onda uop\u0107e imamo te\u017eiti?<\/p>\n

Rojava nas je nau\u010dila da je nada temelj svake revolucije. Ta nada poziva na hrabrost \u010dak i u naizgled nepremostivim okolnostima. Nada zalijeva sjeme na\u0161e revolucionarne ljubavi i \u017eelje. Ako se nadamo, mi smo ljudi. Uz nadu \u017eivimo, di\u0161emo i mo\u017eemo se boriti jo\u0161 jedan dan, jo\u0161 jedan trenutak za sve ono za \u0161to vrijedi \u017eivjeti i umrijeti. No to tako\u0111er zahtijeva obrazovanu, informiranu solidarnost \u2013 u slu\u010daju Rojave, osobito od strane \u017eena. Ako je nada voda koja hrani sjeme revolucionarne politike, onda je solidarnost tlo koje ga njeguje.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hawzhin Azeez: Ako je nada voda koja hrani sjeme revolucionarne politike, onda je solidarnost tlo koje ga njeguje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":260114,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-260113","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260113","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=260113"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/260113\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/260114"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=260113"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=260113"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=260113"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}