{"id":259994,"date":"2019-01-21T05:10:07","date_gmt":"2019-01-21T04:10:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=259994"},"modified":"2019-01-21T00:12:32","modified_gmt":"2019-01-20T23:12:32","slug":"stogodisnjica-smrti-r-luksemburg-i-k-lipknehta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/01\/21\/stogodisnjica-smrti-r-luksemburg-i-k-lipknehta\/","title":{"rendered":"Stogodi\u0161njica smrti R. Luksemburg i K. Lipknehta"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-full wp-image-259995 alignleft\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/rosa_karl.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"216\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/rosa_karl.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/rosa_karl-235x169.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/rosa_karl-75x54.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/rosa_karl-220x158.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/rosa_karl-90x65.jpg 90w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>Pi\u0161e: Zoran Petakov<\/strong><\/p>\n<p>Petnaestog januara 2019. navr\u0161ilo se ta\u010dno 100 godina od brutalnog ubistva Roze Luksemburg i Karla Lipknehta. Njih je ubila desni\u010darska milicija tzv. Freikorps uz blagoslov tada\u0161njeg predsednika Vlade Fridriha Eberta i ministra policije Gustava Noskea koji su bili socijaldemokrati. Ovo dvoje istinskih revolucionara ubijeno je od strane nekada\u0161njih drugova jer su ostali dosledni svom opredeljenju za socijalizam, za mir za bolji svet.<\/p>\n<p>Podsetimo se kako je sve po\u010delo.<\/p>\n<p>U trenutku izbijanja Prvog svetskog rata, Druga internacionala je prestala da postoji, jer je ve\u0107ina njenih \u010dlanica glasala protiv rezolucija kongresa Druge internacionale u \u0160tutgartu, Kopenhagenu i Bazelu. Na sva tri kongresa doneta je i potvr\u0111ena antimilitaristi\u010dka rezolucija u kojoj se ka\u017ee da radni\u010dka klasa ne \u017eeli, ne\u0107e i ne mo\u017ee u\u010destvovati u imperijalisti\u010dim ratovima za ra\u010dun kapitalista i da, ukoliko do\u0111e do rata, radnici moraju odbiti da pucaju na radnike. No, kad je trenutak do\u0161ao, gotovo sve partije u Internacionali pre\u0161le su na stranu nacionalizma i imperijalizma i glasale su za ratne kredite u nacionalnim parlamentima. To je dovelo do ga\u0161enja Druge internacionale. Nema\u010dka SPD je u tome prednja\u010dila jer su joj na \u010delu bili ljudi iz desne frakcije, a reformizam i oportunizam koji je godinama rastao u partiji omogu\u0107io je parlamentarnoj frakciji SPD da ideolo\u0161ki opravda svoj postupak. Jedini poslanik SPD u Rajhstagu koji je po\u0161tovao odluku kongresa Internacionale i prilikom drugog glasanja u decembru 1914. nije glasao za ratne kredite bio je Karl Lipkneht. Levo krilo nema\u010dke socijaldemokratije\u00a0 nije se slo\u017eilo sa ovakvom politikom centrale.<\/p>\n<p>Njihova aktivnost u ratnim uslovima imala je za cilj pre svega politi\u010dko distanciranje od zvani\u010dne politike SPD-ovog rukovodstva, tako da su njihove akcije bile uperene protiv imperijalisti\u010dkog rata i rukovodstva koje je omogu\u0107ilo i potpomoglo ostvarenje \u201enacionalnog jedinstva\u201c. Oni su 1915. osnovali grupu Internacionala, a iste godine po\u010dinje da izlazi istoimeni \u010dasopis. Ista grupa je organizovala i vodila prve antiratne demostracije u Nema\u010dkoj 18. marta 1915. Tada su uhap\u0161eni i oni koji nisu ve\u0107 bili u zatvoru, osim Lipknehta koji je jo\u0161 uvek bio poslanik u parlamentu. U cilju \u0161to \u0161ireg okupljanja leve i antiratne opozicije, Lipkneht i nekolicina predstavnika leve opozicije pokre\u0107u inicijativu za protestno pismo rukovodstvu SPD sa oko 1000 potpisa lokalnih funkcionera koji se nisu slagali sa ratnom politikom rukovodstva SPD. Od te inicijative i tih potpisnika kasnije \u0107e nastati Nezavisna socijaldemokratska partija Nema\u010dke (USPD). Oni su se pozicionrali levo od tada\u0161nje SPD, ali u su\u0161tini bili su partija centra. Od grupe Internacionala i jo\u0161 nekih levih grupa u Nema\u010dkoj nastaje tokom 1915. godine grupa Spartak (to je bio pseudonim Lipknehta u novinama \u201eInternacionala\u201c).<\/p>\n<p>Grupa je u\u010destvovala na konferenciji u Cimervaldu, dok je nova partija USPD formirana na kongresu u Goti 6\u20138. aprila 1917. U nju je u\u0161la i grupa Spartak, uprkos protivljenju ve\u0107ine njihovih pripadnika, a na insistiranje Roze Luksemburg (iz zatvora) i Lea Jogihesa. Spartakovci su izdejstvovali svoju autonomiju i nezavisno delovanje kao levo krilo USPD. Posle Brest-litovskog sporazuma, grupa Spartak je krenula u otvorenu revolucionarnu agitaciju po uzoru na revoluciju u Rusiji, ali ipak sa nekim bitnim razlikama. Pre svega, oni su smatrali da ne treba praviti rascep sa centristima i osnivati sopstvenu organizaciju, ve\u0107 da se unutar USPD mogu izboriti za sopstveni politi\u010dki prostor i sprovoditi svoj program. U novembru 1918. izbija revolucija koja je zbacila caristi\u010dki re\u017eim, 3. novembra u Kilu organizovane su masovne demonstracije, da bi revolucija kulminirala 9. novembra u Berlinu, gde su revolucionarne mase radnika proglasile socijalisti\u010dku republiku sa zahtevima da se sva vlast prenese na radni\u010dka ve\u0107a. I bur\u017eoazija je u\u010destvovala u prevratu, ali samo i isklju\u010divo \u0161tite\u0107i svoje interese. Istog dana formira se \u201eVlada narodnih punomo\u0107nika\u201c, na \u010dijem \u010delu je bio Fridrih Ebert. Leva i revolucionarna opozicija uputila je zahteve novoformiranoj Vladi republike, od kojih su najva\u017eniji bili stvaranje Nema\u010dke socijalisti\u010dke republike i da se sva izvr\u0161na i zakonodavna vlast preda u ruke radni\u010dkim ve\u0107ima, uz isklju\u010divanje bur\u017eoaskih predstavnika iz Vlade. Naravno da nova vlast na to nije pristala i primenila je taktiku odugovla\u010denja do op\u0161tih izbora za nacionalnu skup\u0161tinu, koji su za revolucionarne predstavnike bili korak unazad, s obzirom na to da je ve\u0107 postojala velika mre\u017ea radni\u010dkih ve\u0107a koji su u mnogim delovima Nema\u010dke imali stvarnu vlast. Sve \u0161to je usledilo posle 10. novembra 1918, kad je zvani\u010dno potvr\u0111ena Vlada narodih punomo\u0107nika i svrgnut car Vilhelm i progla\u0161ena republika, bilo je posledica gr\u010devitog poku\u0161aja SPD-a da zaustavi revolucionarni tok i prenese ga u zakonodavnu kolote\u010dinu. Ebert je vodio politiku koja je\u00a0 imala\u00a0 za cilj da se najpre ograni\u010di, a zatim sasvim uni\u0161ti vlast radni\u010dkih i vojni\u010dkih ve\u0107a, u \u010demu je u duhu svoje krilatice da \u201emrzi revoluciju kao greh\u201c Ebert ispoljio izuzetnu odlu\u010dnost i surovost.<\/p>\n<p>Spartakovcima je ve\u0107 10. novembra sve bilo o\u010digledno i jasno, pa Lipkneht u listu Die Rothe Fahne pi\u0161e: \u201eKontrarevolucija nastupa, ona je ve\u0107 me\u0111u nama\u201c. Od tog trenutka, radni\u010dki pokret se cepa u dve struje koje su samo za kratko bile na istoj strani: Na one koji su za Nacionalnu skup\u0161tinu i one koji su protiv nje. Desni\u010darske bur\u017eoaske snage su se uklju\u010dile u borbu za Nacionalnu skup\u0161tinu zajedno sa SPD-om a protiv \u201ebolj\u0161evizma, komunizma, anarhije i spartakizma\u201c, dok su protiv Nacionalne skup\u0161tine bili levo krilo USPD i leve grupe \u0161irom Nema\u010dke, kao i radnici koji su ve\u0107 formirali radni\u010dka i vojni\u010dka ve\u0107a. Upravo su\u00a0 radni\u010dka i vojni\u010dka ve\u0107a predstavljala najve\u0107i problem Ebertu i vladi na \u010dijem je \u010delu bio, a po\u0161to se pokazalo da se na regularne trupe vojske vi\u0161e ne mo\u017ee ra\u010dunati u sukobu sa borbenim radni\u0161tvom, Ebert je pristupio formiranju i stvaranju dobrovolja\u010dkih trupa ozlogla\u0161enih freikora (freicorps). Vlada se nije obratila pristalicama republike i socijaldemokratskom \u010dlanstvu za formiranje ovih odreda, ve\u0107 kontrarevolucionarnim elementima, generalima i biv\u0161em oficirskom koru. Treba re\u0107i da je ovaj savez izme\u0111u Eberta i reakcije bio dugo prikrivan od javnosti i od \u010dlanstva SPD.<\/p>\n<p>Suzbijanje revolucionarne delatnosti postalo je glavna\u00a0 Ebertova preokupacija, i po\u0161to je generalu Merkelu prepustio organizovanje kontrarevolucionanih trupa, imenovao je Gustava Noskea (socijaldemokratu) za ministra policije, koji je sa neverovatnom mr\u017enjom progonio sve revoluicionare. Po\u0161to rukovodstvo USPD nije htelo da organizuje kongres pre izbora za Nacionalnu skup\u0161tinu, grupa Spartak i ostale leve grupe odlu\u010duju da formiraju svoju partiju (Komunisti\u010dku partiju Nema\u010dke \u2013 KPD). Osniva\u010dki kongres odr\u017ean je 30. decembra 1918. Predlog programa partije napisala je Roza Luksemburg i on je uz neznatne izmene usvojen na kongresu. U januaru 1919. buknuo je radni\u010dki ustanak u Berlinu. Njemu je prethodio poku\u0161aj Ebertove vlade da razoru\u017ea \u010duvenu diviziju narodne mornarice 23\u201325. decembra 1918. Po\u0161to mornari nisu hteli da se razoru\u017eaju, Ebert je pozvao vojsku, koja je pod komandom generala Lekija bezuspe\u0161no poku\u0161avala da silom razoru\u017ea mornare. Ovo je izazvalo ogroman revolt radni\u0161tva i dovelo do istupanja USPD-a iz vlade. USPD i novoosnovana KPD pozvale su u zajedni\u010dkom proglasu radni\u0161tvo na odbranu od nasilja i odbranu tekovina novembarske revolucije. Odziv radni\u0161tva bio je neo\u010dekivan i stotine hiljada gnevnih radnika iza\u0161lo je na ulice Berlina. To je uverilo akcioni odbor sastavljen od \u010dlanova USPD i KPD da je odgovaraju\u0107i momenat za revoluciju, pa su 3. januara 1919. pozvali na obaranje vlade. Me\u0111utim, ni organizaciono ni vojno nisu bili spremni za obaranje vlade i preuzmanje vlasti pa su, dok su se radnici na ulicama sukobljavali sa freikorpsima, da bi se izbeglo masovno krvoproli\u0107e 5. januara stupili u pregovore s vladom. Taj potez se pokazao kao katastrofalna gre\u0161ka, jer je doveo do raskida izme\u0111u USPD i KPD, a vladi je dalo vremena da se naoru\u017ea, pa je po\u0161to se vojni\u010dki osna\u017eila preduzela mere za likvidiranje ustanka. Trupe generala Litvica (oko 10.000 ljudi) u krvi su ugu\u0161ile radni\u010dki ustanak i pucaju\u0107i iz topova na slabo naoru\u017eane borce Crvene garde privele ustanak kraju.<\/p>\n<p>Masovna streljanja koja su zatim usledila bile su izraz \u017eelje Ebertove vlade da kazni organizatore ustanka i revolucionarne radnike. U tom teroru stradali su Roza Luksemburg i Karl Lipkneht, koji su uhap\u0161eni od strane freikorpsa 14. januara 1919. uve\u010de, a ujutru 15. januara bez su\u0111enja su streljani. Telo Roze Luksemburg ba\u010deno je u kanal reke toliko iskasapljeno da ni kasnije, po pronala\u017eenju, nikad nije ta\u010dno utvr\u0111eno da li se radi o autenti\u010dnim ostacima, \u010dak ni kad su sve\u010dano sahranjeni i kad je \u017ertvama podignut spomenik. Ovakvom ktastrofalnom ishodu i tragi\u010dnoj smrti Roze Luksemburg i Karla Lipknehta doprinela je do tad nevi\u0111ena propaganda u socijaldemokratskim, liberalnim i konzerativnim novinama protiv grupe Spartak i njihovih istaknutih \u010dlanova. Odgovornost za ustanak preba\u010dena je u potpunosti na grupu Spartak, tako da je u medijima i kontrarevolucionarnoj propagandi ustanak nazvan \u201eSpartakov\u201c, pa je masovna histerija u desni\u010darskim krugovima dovela do terora kontrarevolucionarnih trupa uz odobravanje Eberta i Noskea. Kuriozitet je da je poslednji tekst Roze Luksemburg izasao 14. januara u listu Die Rothe Fahne pod nazivom \u201eRed vlada u Berlinu\u201c u kojem se kritikuje militaristi\u010dki teror i Ebertovi i Noskeovi postupci, a tekst se zavr\u0161ava sada ve\u0107 legendarnim re\u010dima \u201eVo\u0111stvo je zakazalo. Pa ipak, vo\u0111stvo mo\u017ee i mora ponovo biti kreirano iz masa, i od masa. Mase su odlu\u010duju\u0107i element, one su kamen na kojem \u0107e biti izgra\u0111ena kona\u010dna pobeda revolucije. Mase su bile na visini, one se razvile ovaj \u201eporaz\u201c u jedan od istorijskih poraza koji su ponos i snaga internacionalnog socijalizma. I to je razlog zbog kojeg \u0107e budu\u0107a pobeda procvetati iz ovog \u201eporaza\u201c. \u201eRed vlada u Berlinu!\u201c Vi glupi lakeji!\u00a0 Va\u0161 \u201ered\u201c je izgra\u0111en na pesku. Sutra \u0107e se ve\u0107 revolucija \u201edi\u0107i uz buku\u201c i objaviti uz fanfare, va\u0161em teroru: Ja sam bila, ja jesam, ja \u0107u biti\u201d!<\/p>\n<p>\u010citav vek kasnije imena Roze Luksemburg i Karla Lipknehta i dalje predstavljaju sinonim za istinske revolucionare i borce za svet jednakosti, socijalizam i besklasno dru\u0161tvo. U Nema\u010dkoj se svake godne na godi\u0161njicu njhovog ubistva odr\u017eavaju masovni skupovi i demonstracije kako se nikad ne bi zaboravilo \u010demu su posvetili i za \u0161ta su dali svoj \u017eivot.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.noviplamen.net\/glavna\/stogodisnjica-smrti-roze-luksemburg-i-karla-lipknehta\/\">Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u010citav vek kasnije imena Roze Luksemburg i Karla Lipknehta i dalje predstavljaju sinonim za istinske revolucionare i borce za svet jednakosti, socijalizam i besklasno dru\u0161tvo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":259995,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-259994","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259994","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=259994"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259994\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/259995"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=259994"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=259994"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=259994"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}