{"id":259900,"date":"2019-01-19T08:08:29","date_gmt":"2019-01-19T07:08:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=259900"},"modified":"2019-01-19T08:08:29","modified_gmt":"2019-01-19T07:08:29","slug":"mogu-li-se-hrvati-i-srbi-prestati-mrziti-kao-narodi-i-poceti-mrziti-kao-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/01\/19\/mogu-li-se-hrvati-i-srbi-prestati-mrziti-kao-narodi-i-poceti-mrziti-kao-ljudi\/","title":{"rendered":"Mogu li se Hrvati i Srbi prestati mrziti kao narodi i po\u010deti mrziti kao ljudi"},"content":{"rendered":"

\"\"Autor: Dra\u017een Lali\u0107<\/strong><\/p>\n

Mali narodi imaju sve malo, osim mr\u017enje \u2013 oporo je ustvrdio \u017deljko Sene\u010di\u0107 krajem 2014. u jednom od svojih osebujnih novinskih tekstova. I u ovoj godini, koja je po\u010dela smr\u0107u toga stvaratelja renesansnih nagnu\u0107a (djelovao je kao scenograf, redatelj, slikar\u2026), me\u0111uetni\u010dka mr\u017enja je kod nas i na\u0161ih susjeda intenzivno pokazivala svoje ru\u017eno, ali nekima blisko lice.<\/p>\n

Odium izme\u0111u Hrvata i Srba \u010desta je tema komuniciranja (izme\u0111u) razli\u010ditih aktera u Lijepoj Na\u0161oj i Srbiji. O tome daju izjave vode\u0107i politi\u010dari i govore obi\u010dni gra\u0111ani, izja\u0161njavaju se sporta\u0161i i navija\u010di te pi\u0161u javni intelektualci i anonimni korisnici dru\u0161tvenih mre\u017ea. Aktivisti civilnoga dru\u0161tva poku\u0161avaju prevenirati ili poticati tu pojavu od koje se jedni gnu\u0161aju, a drugi u njoj o\u010dito u\u017eivaju.<\/p>\n

Centar za promicanje tolerancije i o\u010duvanje sje\u0107anja na holokaust poduzeo je ciklus od \u010dak 11 javnih tribina s naslovom \u201eZa\u0161to se mrzimo?\u201c. Tre\u0107a od tih rasprava je 28. studenoga odr\u017eana na temu \u201eAnatomija hrvatsko-srpske mr\u017enje\u201c. Slu\u0161aju\u0107i izlaganja sudionika te tribine, najvi\u0161e mi je bila na pameti \u2013 ljubav. I to ona koja postoji me\u0111u nekim gra\u0111anima tih dviju ve\u0107 dugo vremena posva\u0111anih, no sveudilj prostorno i na druge na\u010dine bliskih dr\u017eava; ljubav je to koju mnogi ne vole ili barem ne prihva\u0107aju. Spomenuo sam se tom prilikom kako je Giovanni Francesco Bernardone prije gotovo osam stolje\u0107a, hodaju\u0107i nekim \u0161umarkom kraj Asiza, plakao i ponavljao: \u201eLjubav nije ljubljena.\u201c<\/p>\n

Ljubezen ne pozna meje<\/strong><\/p>\n

Da je misao sv. Franje aktualna i osam stolje\u0107a nakon \u0161to je izre\u010dena, zorno pokazuju odnosi izme\u0111u pripadnika dvaju najve\u0107ih naroda biv\u0161ega jugoslavenskog prostora. Iako ljudi kod nas uglavnom jo\u0161 i pokazuju da se vole kao erotski partneri, prijatelji i \u010dlanovi obitelji, ljubav izme\u0111u nekih Hrvata i gra\u0111ana Srbija nadalje s te\u0161ko\u0107ama govori svoje ime.<\/p>\n

Ratovi u devedesetima i drugi sukobi, napose oni u prvoj polovini pro\u0161loga stolje\u0107a, ostavili su te\u0161ke posljedice na \u017eivote suvremenika tih zbivanja i njihovih potomaka. Me\u0111utim, \u0161to se zbiva kad se ljudi iz ta dva naroda danas, gotovo \u010detvrt stolje\u0107a nakon kraja posljednjega rata, na\u0111u ba\u0161 u takvim (ljubavnim, obiteljskim, prijateljskim) vezama? Pitanje je to koje se u obje zemlje jako rijetko javno postavlja.<\/p>\n

Odgovori na za to vezane dvojbe, posebno suvisli, jo\u0161 su rje\u0111i. Tu okolnost uz ostalo treba motriti kao zoran pokazatelj kako \u201ena ovim prostorima\u201c kolektivno i dalje izrazito dominira nad individualnim, a u mnogo \u010demu konstruirana (politi\u010dka) povijest va\u017enija je od sada\u0161njosti i budu\u0107nosti. Svijet politike tu naro\u010dito \u010desto funkcionira kao svojevrsni \u201esuper ego\u201c naroda koji stremi da kontrolira zbivanja u svijetu stvarnoga \u017eivota.<\/p>\n

Ovaj tekst nije izravno usmjeren na analizu ukupnih me\u0111uodnosa navedena dva naroda ve\u0107 nastoji ra\u0161\u010dlaniti pojavu ljubavi i druge privr\u017eenosti izme\u0111u pojedinaca iz navedenih dr\u017eava. Me\u0111utim, mora se pritom uzeti u obzir politi\u010dki i dru\u0161tveni kontekst u kojemu se zbivaju takve, nacionalistima nepo\u017eeljne veze.<\/p>\n

Tekst o odnosima izme\u0111u Srbijanaca i Hrvata nastavljam citiraju\u0107i dvojicu Slovenaca. Prvi ili prva je nepoznata osoba koja je napisala grafit KER LJUBEZEN NE POZNA MEJE (\u201eJer ljubav ne poznaje granice\u201c) u mjestu Jel\u0161ani, op\u0107ina Ilirska Bistrica, koje se nalazi u blizini hrvatske granice. Drugi je nogometni stru\u010dnjak doskora s anga\u017emanom u Hrvatskoj, i to \u010dak pet i pol godina u istom klubu. Matja\u017e Kek, najuspje\u0161niji trener u povijesti HNK Rijeka (jedino dosad osvojeno nacionalno prvenstvo, dva kupa itd.), sredinom pro\u0161loga tjedna u zanimljivom je intervjuu portalu Ho\u0107uri.hr naveo taj grafit i ovako obrazlo\u017eio razloge zbog kojih mu se jako dopao: \u201eMo\u017eda \u0107e nekome biti pateti\u010dno, ali meni nije. Pa i ja sam postao jedan od njih, ja sam isto stanovnik Rijeke i Maribora, ako me razumijete? Mater me u Mariboru pita kamo idem kad se pakiram za Rijeku, ja ka\u017eem doma. Meni je tu isto doma.\u201c<\/p>\n

S jedne strane mi je kao humanistu i europejcu koji se zala\u017ee za prevladavanje granica izme\u0111u dr\u017eava i ljudi bilo veoma drago pro\u010ditati kako poruku navedenoga grafita tako i trenerovo obja\u0161njenje; u tome nisam na\u0161ao nikakve patetike. S druge sam se strane pak zapitao \u0161to o svemu tomu misli osoba iz Srbije koju su nedoku\u010dive stvari ljubavi i(ili) neke druge sna\u017ene privr\u017eenosti dovele do toga da \u017eivi u Lijepoj Na\u0161oj ili netko iz Hrvatske koja ili koji zbog tih razloga prebiva u Srbiji.<\/p>\n

Poznajem vi\u0161e takvih osoba, a ovdje prvo navodim upe\u010datljiv primjer jedne s kojom se nisam susreo, ali putem medija pratim za nju vezana zbivanja. Gordana Gad\u017ei\u0107, za razliku od Keka, u vezi s takvom situacijom nema prevladavaju\u0107e pozitivno iskustvo. Poznata glumica i udovica Ivice Vidovi\u0107a te autorica biografske knjige \u201eHod po rubu, s Ivicom\u201c ovako je sredinom travnja u jednom hrvatskom portalu o tome govorila: \u201eIz nekog razloga, rekla bih prije svega zbog mog podrijetla, ja zapravo ovdje nikad nisam bila stvarno prihva\u0107ena. I to upravo u onoj sredini koja mi prirodno pripada, a to je hrvatsko glumi\u0161te. Frustracije tom \u010dinjenicom ozbiljne su i trajne.\u201c Ona je navela i to da, \u201eusprkos svemu\u201c, osje\u0107a veliko zadovoljstvo zbog svojih postignu\u0107a, ali je tu blagodarnu emociju vezala za sebe kao individuu i majku.<\/p>\n

Brate moj s Atlantide<\/strong><\/p>\n

Gordana Gad\u017ei\u0107 samo je jedna od osoba koje \u201eglede&unato\u010d\u201c preprekama koje postavlja nacionalizam i posebno \u0161ovinizam ustraju u najbli\u017eoj povezanosti s pripadnicima drugoga naroda.<\/p>\n

Obojica supruga Severine Vu\u010dkovi\u0107, najpoznatije hrvatske pjeva\u010dice, po etni\u010dkoj su pripadnosti Srbi i gra\u0111ani Srbije, a nerazumijevanja i sporenja u vezi s brigom za zajedni\u010dkoga sina izme\u0111u nje i Milana Popovi\u0107a nisu uzrokovane nacionalnom nesno\u0161ljivo\u0161\u0107u. Mnogi glumci iz Srbije i Hrvatske glume u filmovima, serijama i predstavama koji se produciraju u susjednim dr\u017eavama. Primjerice, Filip \u0160ovagovi\u0107 mi je prije nekoliko dana rekao da se za snimanja televizijske serije u Beogradu osje\u0107a ugodno i lijepo dru\u017ei s kolegama iz Srbije.<\/p>\n

Novak \u0110okovi\u0107 je javnom potporom vatrenima za Svjetskoga prvenstva u Rusiji izazvao velike rasprave u srbijanskim medijskim i najvi\u0161im politi\u010dkim krugovima te me\u0111u obi\u010dnim gra\u0111anima. Za to vezane podjele su (bile) toliko izra\u017eene da su se pro\u0161loga ljeta tamo\u0161nji ljudi, kako mi je rekla poznanica Beogra\u0111anka, dijelili na one \u201enormalne\u201c sklone hrvatskoj reprezentaciji i \u201enacionalisti\u010dke primitivce\u201c koji su zbog neke pravoslavne i politi\u010dke pripadnosti u \u010detvrtfinalu toga natjecanja navijali za Rusiju.<\/p>\n

A Ivan Rakiti\u0107, jedan od najboljih nogometa\u0161a na SP-u u Rusiji, ovako je na konferenciji za medije u Moskvi 13. srpnja komentirao \u0110okovi\u0107evu potporu: \u201eNjemu prije svega kapa do poda. Da budem iskren, u Wimbledonu i ja navijam za njega. Mislim da smo prije svega ljudi. To \u0161to je jednom bilo moramo na pozitivan na\u010din zaboraviti i ostaviti iza sebe\u201c.<\/p>\n

Nadalje, Robert Prosine\u010dki je gotovo dvije godine bio trener Crvene zvezde i zadr\u017eao je svoje bliske odnose s prijateljima i biv\u0161im suradnicima u Srbiji. \u017dutoga se u javnosti nikad nije povezivalo s nacionalizmom, za razliku od Igora \u0160timca i Sini\u0161e Mihajlovi\u0107a. Me\u0111utim, jedan od najrazgla\u0161enijih primjera osobne povezanosti izme\u0111u Hrvata i Srba zabilje\u017een je upravo izme\u0111u te dvojice.<\/p>\n

Britanski sociolog sporta John Hughson po\u010deo je svoj uvodni tekst za zbornik o nogometu u jugoisto\u010dnoj Europi, koji je objavljen 2014., upravo isticanjem prijateljskoga grljenja te dvojice, tada izbornika reprezentacija, na sredini terena maksimirskog stadiona nakon utakmice Hrvatska \u2013 Srbija (2:0) 22. o\u017eujka 2013. godine. Igor \u0160timac mi je o tome nedavno kazao sljede\u0107e: \u201eDugo poznajem Sini\u0161u koji je iz Borova, jo\u0161 otprije rata kad sam igrao za Cibaliju iz Vinkovaca. Imali smo zajedni\u010dke prijatelje. On i ja smo imali prijepore kao sporta\u0161i, u \u017earu razli\u010ditih borbi koje su nas udaljile. Kad smo se sreli kao izbornici svojih nacionalnih reprezentacija, stavio sam prijepore sa strane, a drago mi je \u0161to je i on tako postupio. Okrenuli smo neki novi list u me\u0111usobnim odnosima.\u201c<\/p>\n

Upe\u010datljivi primjeri osobne bliskosti i profesionalne kooperativnosti izme\u0111u Srba i Hrvata dolaze i iz svijeta glazbe. Ovdje navodim dva. Jako \u017ealim \u0161to zbog drugih obveza nisam oti\u0161ao na fenomenalni koncert koji su odr\u017eali Vlada Divljan&Ljetno kino 5. travnja 2014. u zagreba\u010dkoj Tvornici kulture. Ali sam 23 mjeseca poslije na istom mjestu pohodio komemorativni koncert koji su bri\u017eni Max Jur\u010di\u0107 i drugi iz Ljetnoga kina, zajedno s Darkom Rundekom, Sr\u0111anom Gojkovi\u0107em Gilom i drugim istaknutim muzi\u010darima odr\u017eali zbog prerane smrti \u201enajve\u0107ega d\u017eentlmena rock\u2019n rolla\u201c Vlade Divljana.<\/p>\n

Drugi je primjer vezan za odbijanje benda Hladno pivo da ljetos na Danima piva u Karlovca budu zamjena Mom\u010dilu Bajagi\u0107u Bajagi, nastup kojega je nakon pritiska dijela braniteljskih udruga sprije\u010dila gradska vlast. Nedugo nakon toga frontmen Hladnoga piva Mile Kekin snimio je pjesmu Atlantida u kojoj refren (\u201eBrate moj s Atlantide\/ gledaj \u0161to vrijeme ide\/ mi iz plemena Azri\/ tu smo po kazni\u201c) pjeva upravo s Bajagom.<\/p>\n

Raspola\u017eem jo\u0161 mnogim primjerima povezanosti i suradnje izme\u0111u gra\u0111ana Srbije i Hrvatske. Nekoliko mojih poznanica i poznanika ima ljubavne partnere u Srbiji. Izvjesni meni poznati ljudi iz te zemlje upravo zbog ljubavi \u017eive u Hrvatskoj ili \u010desto dolaze ovamo. Svima njima uop\u0107e nije lako: teritorijalne i politi\u010dke granice i razne distancije su velike prepreke za sretanje i poglavito za \u017eivljenje s voljenom osobom. Posebno se sve to komplicira kada su te dvije zemlje izlo\u017eene ekonomskoj i dru\u0161tvenoj krizi, a takva su stanja na ovim prostorima gotovo uobi\u010dajena. Ili kad eskaliraju politi\u010dke napetosti, \u0161to je tako\u0111er \u010desta pojava. Na osnovi osobnih kontakata i uvida u medije mi je tako\u0111er poznato kako mnogi poslovni ljudi, znanstvenici i ostali profesionalci unato\u010d preprekama voljno sura\u0111uju s kolegama u Srbiji, pa i da se pritom stvaraju nova ili osna\u017euju stara prijateljstva.<\/p>\n

Arsen Dedi\u0107 je u antiratnoj pjesmi \u201eJa se nadam\u201c, koju je pjevao zajedno s Kemalom Montenom, poru\u010dio kako je prijateljstvo uvijek \u201enerazja\u0161njen slu\u010daj\u201c. Doista, prijateljstva i druge sna\u017ene me\u0111usobne privr\u017eenosti konkretnih osoba te\u0161ko se mogu razjasniti; takvi se odnosi ti\u010du ljudi koji su u njih uklju\u010deni pa se sa strane i ne mo\u017ee valjano o tome cjelovito razmi\u0161ljati i pisati. Ali se mogu razmatrati va\u017ena obilje\u017eja politi\u010dkoga i kulturnoga konteksta u kojem se u posljednje vrijeme zbivaju bliske veze izme\u0111u Srbijanaca i Hrvata.<\/p>\n

Nemam prostora za \u0161ire izlaganje tih obilje\u017eja, pa ovdje isti\u010dem samo jedno od njih. Na javnoj tribini \u201eAnatomija hrvatsko-srpske mr\u017enje\u201c Ivan \u010colovi\u0107, ugledni srbijanski etnolog i izdava\u010d, kazao je vezano za to mnogo\u0161to zanimljivo. \u010cak je pozvao da bismo se \u201ekona\u010dno trebali po\u010deti mrziti kao ljudi, pojedinci, a ne kao Srbi i Hrvati\u201c.<\/p>\n

Smatram da je u tom iskazu najva\u017enija rije\u010d \u201ekona\u010dno\u201c s obzirom na to da je od zavr\u0161etka posljednjega rata u Hrvatskoj pro\u0161lo ve\u0107 gotovo \u010detvrt stolje\u0107a. U mom tuma\u010denju ta se poruka najvi\u0161e odnosi na gra\u0111ane koji nisu izravno (osobno i obiteljski) pogo\u0111eni ratom; takvi su velika ve\u0107ina, ali neki kod nas koji su jako patili zbog agresije na zemlju realno i ne mogu ili ne \u017eele prevladati mr\u017enju koju osje\u0107aju. A mr\u017enja je \u010desto bliska ljubavi jer, da je sasvim obrnuta od toga najljep\u0161eg osje\u0107aja, ne bi bila ni\u0161ta drugo do \u2013 ravnodu\u0161nost.<\/p>\n

Nikad vi\u0161e u istoj dr\u017eavi<\/strong><\/p>\n

Gra\u0111ani Srbije i Hrvatske \u017eive ve\u0107 dugo vremena u razli\u010ditim dr\u017eavama; vi\u0161e nismo politi\u010dki povezani i tako \u0107e ostati sve dok i Srbija ne u\u0111e u EU, do \u010dega ne\u0107e uskoro do\u0107i ako, s obzirom na politi\u010dka kretanja, uop\u0107e ikad i do\u0111e. Po svemu sude\u0107i, vi\u0161e nikada ne\u0107emo \u017eivjeti u istoj dr\u017eavi. Slijedom tegobnoga povijesnog iskustva tvrdim, sli\u010dno golemoj ve\u0107ini ljudi koje poznajem, da je tako bolje i za jedne i druge. Ipak to nije prepreka mnogima iz obje zemlje da imaju bliske odnose. Uo\u010dio sam kako su takvi odnosi naj\u010de\u0161\u0107e prisutni me\u0111u tridesetogodi\u0161njacima i drugima mladima, dakle onima koji nemaju izravna iskustva vezana za rat, a ne podnose govor i politiku mr\u017enje.<\/p>\n

\u010colovi\u0107 je na navedenoj tribini naglasio da se uvjetovanost mr\u017enje izme\u0111u Hrvata i Srba, kao i pripadnika nekih drugih jezi\u010dno, kulturno i na druge na\u010dine bliskih naroda, uz ostalo mo\u017ee objasniti \u201enarcizmom malih razlika\u201c.<\/p>\n

Taj je koncept prije gotovo puno stolje\u0107e u znanost uveo Sigmund Freud. Otac psihoanalize ovako je o tome pisao: \u201eUpravo minorne razlike kod ina\u010de sli\u010dnih naroda \u010dine osnovu za njihova me\u0111usobna neprijateljstva.\u201c Ali je u eseju \u201eNelagodnosti u kulturi\u201c 1929. istaknuo da taj koncept ne pridonosi mnogo obja\u0161njenju sklonosti nasilju te da u tome ponajprije sagledava \u201eugodno i relativno nedu\u017eno zadovoljenje sklonosti agresiji \u010dime je \u010dlanovima zajednice olak\u0161ano da ostanu skupa\u201c.<\/p>\n

Narcizam je vjerojatno, uz druge \u010dimbenike, utjecao i jo\u0161 utje\u010de na nasilje i mr\u017enju izme\u0111u Hrvata i Srba. Me\u0111utim, mo\u017eda bi trebalo vi\u0161e prepoznavati pojavnost svojevrsnoga altruizma velikih sli\u010dnosti izme\u0111u tih naroda. Takav altruizam, izgleda, napose dolazi do izra\u017eaja upravo kad gra\u0111ani tih dr\u017eava na temelju jezi\u010dnih i drugih podudarnosti uspostavljaju me\u0111usobne bliske odnose koji su samo njihov izbor.<\/p>\n

\u010cesto upravo zbog takvih osoba i njihovih postignu\u0107a narodi kojima pripadaju, ina\u010de u mnogo \u010demu mali, kadgod poka\u017eu svoju veli\u010dinu. Pitajte o tome Gordanu Gad\u017ei\u0107, Novaka \u0110okovi\u0107a, Ivana Rakiti\u0107a, Maxa Juri\u010di\u0107a i njima sli\u010dne.<\/p>\n

Ve\u010dernji list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svijet politike \u010desto funkcionira kao svojevrsni “super ego\u201c naroda koji stremi da kontrolira zbivanja u svijetu stvarnoga \u017eivota<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-259900","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259900","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=259900"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259900\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=259900"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=259900"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=259900"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}