{"id":259675,"date":"2019-01-15T07:38:01","date_gmt":"2019-01-15T06:38:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=259675"},"modified":"2019-01-15T07:38:01","modified_gmt":"2019-01-15T06:38:01","slug":"u-strahu-od-katarze-pr%d1%99avim-genima-u-%d1%87isti-fa%d1%88izam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/01\/15\/u-strahu-od-katarze-pr%d1%99avim-genima-u-%d1%87isti-fa%d1%88izam\/","title":{"rendered":"U strahu od katarze: pr\u0459avim genima u \u0447isti fa\u0448izam"},"content":{"rendered":"

\"\"Autor: Jasmin Hasanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

U ozra\u010dju strana\u010dkog pluralizma 90-tih godina u Hrvatskoj, kako bi se olak\u0161ao proces tranzicije iz radni\u010dke samouprave u nacionalisti\u010dku mobilizaciju, me\u0111u ostalim, pojavio se i poster sa natpisom \u201eI radnici su Hrvati\u201c. Da historijska pozadina ove poruke bude jo\u0161 dublja \u2013 ako bi neko slu\u010dajno pomislio da se radi o kakvoj HDZ-ovoj paroli, pogrije\u0161io bi \u2013 bila je to parola tada\u0161nje Socijaldemokratske stranke Hrvatske (SDH). Ovaj groteskni primjer teorijski je jo\u0161 prije 40 godina u Izvorima totalitarizma razradila Hannah Arendt, kada proces stvaranja novih politi\u010dkih institucija ru\u0161enjem svih prethodnih dru\u0161tvenih, kulturnih i politi\u010dkih tradicija jedne zemlje identificira kao osnovnu strategiju totalitarnog pokreta, \u010diji je preduslov bio da klase pretvori u mase, a partijski sistem u masovni pokret \u2013 u na\u0161em slu\u010daju, pokret isklju\u010duju\u0107eg etno-nacionalizma kojem je afirmacija vlastitog identiteta bila nemogu\u0107a bez dehumanizacije Drugog.<\/p>\n

To, naravno, nije zna\u010dilo da su predstavnici tih novih, virtueliziranih identiteta bili me\u0111usobno u trajnim antagonisti\u010dkim odnosima. Uprkos okr\u0161ajima zbog kojih je njihov rat postao na\u0161im, njihove su zastave od 1990-tih godina ostale \u010dvrsto vezane sa jednim ciljem \u2013 sticanjem ekonomske, pa i politi\u010dke mo\u0107i \u017ertvovanjem vlastitog naroda zarad ru\u0161enja Jugoslavije, \u0161to je iz politi\u010dkog ambisa moralo da o\u017eivi njene politi\u010dke protuvrijednosti, one ideologije na \u010dijem se porazu Jugoslavija kao mogu\u0107nost neko\u0107 jedino i mogla uspostaviti \u2013 \u010detni\u0161tvo i usta\u0161tvo u prvom redu. Samo njima, uz identitetsku transformaciju radnika u ratnika, kao naj\u0161ovinisti\u010dkijih, najimperijalisti\u010dnijih i najreakcionarnijih oblika nacionalizacije sredstava za proizvodnju u kona\u010dnici se i mogla odigrati \u017eeljena tranzicija na kojoj su iznikli postjugoslovenski hibridi nacionalnih dr\u017eava. Neupitno, pod utjecajem propagande, medija i straha, sami smo na to pristali, a obesmi\u0161ljavanjem tekovina biv\u0161e nam dr\u017eave, jalovo je bilo tlo 90-tih za novi lijevi odgovor starim nacionalizmima \u2013 neminovno, oni su samo ra\u0111ali nove.<\/p>\n

Biopolitika etnodeterminizma<\/strong><\/p>\n

Konzerviranjem rata u novim politi\u010dkim re\u017eimima konzerviralo se i dru\u0161tvo kao njegov legitimacijski subjekt. Ono \u0161to je jo\u0161 Foucault primijetio u odnosu smrti i suvereniteta, na postjugoslovenskom platnu se od po\u010detnih uklanjanja politi\u010dkih neistomi\u0161ljenika i konkurenata na koncu po\u010delo prenositi i na dru\u0161tvo \u2013 etnodeterminizam kao biopolitika u svoje je okvire zarobio ra\u0111anje, obrazovanje i zdravstvo, mogu\u0107nost dostojnog \u017eivota, ali i dostojne smrti. Zagledamo li se ne\u0161to dublje, etnodeterministi\u010dka biopolitika bila je u osnovama svih zna\u010dajnih dru\u0161tvenih protesta u zadnjih pet godina: JMBG, februarski protesti, protesti demobilisanih boraca, penzionera… pa sve do slu\u010dajeva Davida Dragi\u010devi\u0107a i D\u017eenana Memi\u0107a. Za razliku od onih iz 2013. i 2014., koji su se u Republici Srpskoj putem re\u017eimskih medija htjeli prikazati kao protesti protiv Republike Srpske i srpskog naroda u cjelini, aktuelni protesti u Banjoj Luci odavno su prestali biti protesti samo za pravdu stradalog Davida Dragi\u010devi\u0107a \u2013 njima je ta ista re\u017eimska represija dala drugu boju. Dok su svjesno protiv re\u017eima Milorada Dodika, oni duboko u sebi, nesvjesno, nose klicu protiv poretka.<\/p>\n

Poredak je to ve\u0107 shvatio. Posljednje dvije tragedije \u2013 one D\u017eenana Memi\u0107a i Davida Dragi\u010devi\u0107a po prvi put su u\u010dinile vidljivom istu matricu vladaju\u0107eg etnodeterminizma i onih koji \u0161tite njegovu vlast. Nije policijska represija svojstvena samo policiji Republike Srpske \u2013 ona je jednako svojstvena u borbi protiv pokreta \u017eutih prsluka u Francuskoj, ona je jednako bila prisutna protiv antivladinih protesta u Turskoj, razbijanju referenduma u Kataloniji i svugdje gdje se poredak i re\u017eim ho\u0107e staviti na isku\u0161enje. Stoga, vratimo se na Althussera i prekri\u017eimo liberalni mit o policiji koja \u0161titi gra\u0111ane. Ona \u0161titi poredak, a poredak koji je nastao na zlo\u010dinu mora da \u0161titi one koji su u samom njegovom metabolizmu \u2013 bilo da se radi o istaknutim individuama koje su ga oblikovale i izrodile, ili one koje je naknadno sam poredak izrodio.<\/p>\n

Solidarne akcije koje su po prvi put povezale gra\u0111ane podijeljene dr\u017eave i jo\u0161 podjeljenijeg dru\u0161tva u gradovima \u0161irom Bosne i Hercegovine, pa i regije, sa simboli\u010dkog aspekta neoprostiva su opasnost, mnogo ve\u0107a nego \u0161to je to, jo\u0161 uvijek, njihov stvarni politi\u010dki domet. Zajedni\u010dka matrica re\u017eima ponovno se mo\u017ee vidjeti u na\u010dinu pomjeranja fokusa sa dvije, po njega, sada prijete\u0107e komponente \u2013 me\u0111uentitetske solidarnosti i samog ubistva. Ono \u0161to je vlastima Republike Srpske predstavljalo defokusiranje sa ubistva na progon Davidovih roditelja i \u010dlanova grupe \u201ePravda za Davida\u201c, te pri\u010da o kojekakvom dr\u017eavnom udaru i stranim pla\u0107enicima, to je strana\u010dkim botovima njihovog koalicionog partnera u Federaciji bila mobilizacija po dru\u0161tvenim mre\u017eama kako bi se neumorno postavljala pitanja o ratnoj pro\u0161losti Davora Dragi\u010devi\u0107a, napadaju\u0107i one koji su iza\u0161li na ulice izdajnicima, analogno ve\u017eu\u0107i pri\u010du za stradanje bo\u0161nja\u010dke djece u periodu 92-95. Zloupotrebljavaju\u0107i mrtve, a proteste nazivaju\u0107i \u201esrpskom stvari\u201c, kako to javno \u010dini jedan Fatmir Alispahi\u0107, jednako se defokusira i od slu\u010daja D\u017eenana Memi\u0107a, a u kojem postoje opravdane sumnje da je ubistvo po\u010dinio sin jednog od uspje\u0161nih poduzetnika iz metabolizma samog poretka.<\/p>\n

Neosporno je da je ideal duha 90-tih bio svak u svojoj armiji, a za one izuzetke koji to nisu bili, osim \u0161to se njihova glava u duhu multietni\u010dkog sastava \u010desto znala polagati na panj za vrijeme rata, razlog da im se propituje odanost nastavljala se i poslije. Najnoviji slu\u010daj pore\u0111enja generala Divjaka sa \u201e\u010di\u010da Jovom\u201c jedan je od takvih. U nekom boljem i sretnijem primjeru, od Drugih u redovima na\u0161ih pravi se spektakularizacija stavljaju\u0107i u prvi plan upravo njihovu Drugost u borbama za na\u0161e. Jako gravitaciono polje oko narativa 90-tih oblikuje dana\u0161nju stvarnost, on je postao socijalizacijska paradigma na koju pola\u017eu pravo vladaju\u0107e etnodeterministi\u010dke partitokratije i njihove elite. Stoga, ne treba da \u010dudi op\u0107e raspolo\u017eenje koje Republiku Srpsku u ovom entitetu do\u017eivljava dr\u017eavom, pa tako ni me\u0111u \u010dlanovima grupe \u201ePravda za Davida\u201c, jednako kao \u0161to ne treba da \u010dudi vjerovanje u, primjerice, postojanje tzv. \u201egenocidnog gena\u201c kod Srba me\u0111u onima koji su odlu\u010dili da se solidari\u0161u sa Dragi\u010devi\u0107ima i gra\u0111anima Banja Luke u Federaciji.<\/p>\n

Geni geni Daytonski<\/strong><\/p>\n

Dakle, upravo u onom trenutku kada se po\u010dinje ogoljavati su\u0161tina onoga \u0161ta se krije ispod poretka, kada gra\u0111ani nastoje da se solidari\u0161u i kroz takvu solidarnost otvore prostor da do\u017eive katarzu, re\u017eim producira ekstremne reakcije kako bi se raspolo\u017eenje ponovo vratilo u iste matrice, u okvire etnodeterministi\u010dke biopolitike. Kada se tu\u0111e rije\u0161ila, njoj se daje legitimitet da jede i vlastitu djecu. Uklanjaju\u0107i Davidovo srce sa Trga Krajine i brutalnim premla\u0107ivanjem i hap\u0161enjem neistomi\u0161ljenika \u2013 opozicije i obi\u010dnih gra\u0111ana \u2013 25. decembra se pod izgovorom \u010di\u0161\u0107enja Banja Luke uo\u010di novogodi\u0161njih praznika i Dana Republike Srpske, na najbolji na\u010din pokazala simboli\u010dka upotreba 9. januara kao ideolo\u0161ke maske re\u017eima. Ceremonijalni ozna\u010ditelj nacionalnog ujedinjenja stvara i prikriva zlo\u010dine, on brutalno sjedinjuje elitu i od nje potla\u010dene u neprirodnost etni\u010dkog identiteta. Kao preludij negacije antifa\u0161izma i afirmacije njegovih suprotnosti, 9. januar je i ove godine, po svojoj prirodi, morao biti obilje\u017een \u010detni\u010dkim orgijanjima i nacionalisti\u010dkim provokacijama. Tako se opravdava normalnost da je Davor bio ovdje \u2013 a Muriz tamo, dok se prostor za mogu\u0107u katarzu gu\u0161i u \u017eivom zadahu ubica.<\/p>\n

Ni\u0161ta nije toliko ja\u010dalo devetojanuarsku predstavu politi\u010dke \u0161izofrenije proteklih godina nego li same reakcije na nju, te u parametrima preovladavaju\u0107eg srpskog politi\u010dkog diskursa u Bosni i Hercegovini dodatno opravdavaju\u0107i njenu nu\u017enost. To \u0161to \u0107e Dodik ispiti Drinu kako bi simboli\u010dno izbrisao granicu sa Srbijom \u017eednim ne\u0107e ostaviti prevladavaju\u0107e politi\u010dke agende ni dominantnog bo\u0161nja\u010dkog, niti dominantnog hrvatskog diskursa. To je vidljivo na primjeru visoke delegacije Hrvatskog Narodnog Sabora predvo\u0111ene Draganom \u010covi\u0107em na obilje\u017eavanju Dana Republike Srpske u Banjoj Luci, prisustvom na ceremoniji na kojoj je posthumno odlikovan \u201eneustra\u0161ivi ratnik i borac za slobodu srpskog naroda\u201c, general Slavko Lisica, u susjednoj Hrvatskoj osu\u0111en zbog napada na \u0160ibenik. Ovim se iznova poslala poruka kako etno-klasne elite nisu i ne mogu biti legitimni predstavnici svoga naroda kojeg rado \u017ertvuju bri\u0161u\u0107i sa svojih ko\u0161ulja njihovu krv neprirodnim ujedinjenjem unutar etni\u010dkih i nacionalnih identiteta. Stoga, obilje\u017eavanje Dana Republike Srpske gradivni je element ovakve Bosne i Hercegovine koji proizilazi iz same prirode njenog daytonskog bitka.<\/p>\n

I u tom smislu, ovogodi\u0161nji je 9. januar bio uspje\u0161an \u2013 veoma se brzo prestalo pri\u010dati o re\u017eimskim ubistvima, a sve vi\u0161e o neustavnosti samog Dana, genocidu i zlo\u010dinima, \u0161to je \u2013 po meni \u2013 kulminiralo Facebook statusom Tomislava Zelenike o Bo\u0161njacima kao \u201enasljedno predodre\u0111enih da izdaju, prevare i zabiju no\u017e u le\u0111a\u201c koji se veoma brzo na\u0161ao shodnim da postane i tekstom na jednom od utjecajnijih hercegova\u010dkih portala. Za\u0161to je ovo kulminacija? Pozivanje na genetski determiniran karakter i prirodu nekog naroda uvodi nas u rasna odre\u0111ena nacije, bilo tu\u0111e ili vlastite, kao ve\u0107 vi\u0111enu praksu sa po\u010detka XX stolje\u0107a i na na\u0161im prostorima (u tekstovima i pismima rasisti\u010dkih pionira, poput Ive Pilara, Uro\u0161a Krulja ili pak Uzeira Had\u017eihasanovi\u0107a…). Posebno je zabrinjavaju\u0107e \u0161to se naracija o Srbima kao \u201egenocidnom narodu\u201c u me\u0111uvremenu toliko normalizirala, da ju se rijetko kad javno izlagalo kritici izvan srpskog politi\u010dkog narativa bez da se istovremeno ne bude optu\u017eeno za negaciju zlo\u010dina ili njihovu relativizaciju.<\/p>\n

I u tome je klju\u010dni problem Arendtinog opa\u017eanja oko pretapanja klase u mase \u2013 sada se u narodima poku\u0161avaju prona\u0107i biolo\u0161ka, genetska opravdanja za zlo\u010dina\u010dke politike njihovih elita. Takva opravdanja nisu unijela \u017eivost kolaboracionisti\u010dkim pokretima na na\u0161im prostorima 40-tih godina, ve\u0107 se dokazivanjem \u201egenocidnog gena\u201c ovog ili onog naroda uzimala kao pretpostavka nemogu\u0107nosti zajedni\u010dkog \u017eivota u biv\u0161oj nam dr\u017eavi. A rasizam, jednako kao i nacija, imaginarna je kategorija, dru\u0161tvena konstrukcija i produkt ideologije nastale za jo\u0161 za vrijeme kolonijalizma kojom se opravdavao imperijalizam, bijela kr\u0161\u0107anska kultura i europska superiornost, vode\u0107i tako ka dehumanizaciji, asimilaciji ili genocidu kao kona\u010dnim rje\u0161enjima nad rasno inferiornijim narodima. I ovdje, ne mogu a da se opet ne vratim na re\u010denicu koju sam na po\u010detku ovog teksta parafrazirao, a izrekao ju je na VII Kongresu III Internacionale 1935. godine Georgi Dimitrov, u kojoj se fa\u0161izam definira kao otvorena teroristi\u010dka diktatura najreakcionarnijih, naj\u0161ovinisti\u010dkijih i najimperijalisti\u010dkijih elemenata finansijskog kapitala.<\/p>\n

* * *<\/strong><\/p>\n

Da bi totalitarizam uspio, mase se mora dr\u017eati masama, mase u kojima je izbrisana granica izme\u0111u privatnika, kapitaliste, radnika i nezaposlenog. Tako se postjugoslovenskim dru\u0161tvima nacionalizam, rasizam i elementi fa\u0161izma miroljubljivo susre\u0107u u likovima uspje\u0161nih balkanskih poduzetnika sa po\u010detnim kapitalom iz ratnih 90-tih godina. Iako ne nose sistemske promjene u sebi, dru\u0161tveni protesti koji su se nadovezali na otpor etnodeterministi\u010dkoj biopolitici od 2013. godine naovamo u sebi nose klice dru\u0161tvene katarze, prelaze entitetske, religijske, etni\u010dke pa i ideolo\u0161ke linije i za neprijatelja imaju istu bazu \u2013 bivaju\u0107i je nekad vi\u0161e, a nekad manje svjesni. Njihova snaga, trenutno, ne mo\u017ee se ostvariti ni kroz opoziciju u Republici Srpskoj, niti od bilo koga u okviru poretka zbog duboke ukorijenjenosti njegovih simboli\u010dkih elemenata. Katarza mo\u017ee da se pojavi samo izvan njega ili paralelno od njega, unutar samog dru\u0161tva, ali ga se svakako ne treba niti smije odbaciti kao akceleratora dijalektike koja \u0107e raditi na ja\u010danju kriti\u010dke i borbene svijesti, usmjeravaju\u0107i je od dru\u0161tva prema samoj dr\u017eavi, nipo\u0161to izvan nje, jer la\u017ene diplome za njeno lak\u0161e napu\u0161tanje ipak nose pe\u010dat dr\u017eave i njenih institucija, ujedinjavaju\u0107i dru\u0161tvo, ali na suprotan na\u010din \u2013 njegovim depolitiziranjem.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U tome je klju\u010dni problem Arendtinog opa\u017eanja oko pretapanja klase u mase \u2013 sada se u narodima poku\u0161avaju prona\u0107i biolo\u0161ka, genetska opravdanja za zlo\u010dina\u010dke politike njihovih elita<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":217351,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-259675","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259675","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=259675"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259675\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/217351"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=259675"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=259675"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=259675"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}