{"id":259527,"date":"2019-01-12T07:00:37","date_gmt":"2019-01-12T06:00:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=259527"},"modified":"2019-01-11T23:44:16","modified_gmt":"2019-01-11T22:44:16","slug":"o-anarho-primitivizmu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/01\/12\/o-anarho-primitivizmu\/","title":{"rendered":"O anarho-primitivizmu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Emily Eisner<\/strong><\/p>\n

“Sve smo vi\u0161e uronjeni u postmoderni ethos vanjskog izgleda, slika i privida. Svi mo\u017eemo osjetiti ni\u0161tavilo, prazninu ispod povr\u0161ine svakodnevnih rutina i mehanizama za\u0161tite.”<\/p>\n

John Zerzan, Elements of Refusal1<\/p><\/blockquote>\n

\"\"Anarho-primitivizam obuhva\u0107a najpotpuniju kritiku dana\u0161njeg ljudskog dru\u0161tva. Govori kako po\u010detak povijesti i civilizacije, s klju\u010dnim razvojem poljoprivrede, obilje\u017eava po\u010detak ljudske opresije, patrijarhata i svih dru\u0161tvenih hijerarhija. Poput liberalnih anarhista, primitivisti vrednuju osobnu slobodu i autonomiju, no shva\u0107aju da aktualizacija nedr\u017eavnog komunizma zahtijeva napu\u0161tanje kompleksnog, globaliziranog industrijalizma i adaptaciju primitivnog ljudskog dru\u0161tva. Za razliku od “prometejskih” anarhista koji vjeruju da postoji “kontradikcija izme\u0111u u osnovi pozitivne prirode tehnologije i njezine dominiraju\u0107e prirode u praksi, koja je\u2026 uklopljena u kapitalisti\u010dke proizvodne odnose”, anarho-primitivisti\u010dka kritika tehnologije je dio “maksimalisti\u010dke” anarhisti\u010dke kritike hijerarhijske civilizacije i njezine Njegove [mu\u0161ke] povijesti (His-story) dominacije i destrukcije od samih po\u010detaka domestifikacije, poljoprivrede i dr\u017eave”.2 Anarho-primitivizam rijetko nudi recept za svoju aktualizaciju osim odbacivanja potvrde raznih primitivisti\u010dkih djelovanja protiv “Levijatana”.3 Me\u0111utim, mnoge\/i teoreti\u010darke\/i imaju duboke uvide u prirodu i ishodi\u0161ta sistema dominacije koje suvremeni komunisti\/kinje ne bi smjeli ignorirati ili odbaciti. No, svi antikapitalisti koji su prgrlili kritiku civilizacije ne podr\u017eavaju primitivizam.<\/p>\n

Kao \u0161to Uri Gordon obja\u0161njava u svom sa\u017eetku anarho-primitivisti\u010dke ideologije, postoji “vrlo sna\u017ena politi\u010dka, ekolo\u0161ka i emocionalna zabrinutost u vezi industrijalizma, tehnologije i hiper-modernizacije.”4 To je istina. anti-civ anarhisti mnogo vi\u0161e nego tradicionalni marksisti nagla\u0161avaju emocionalnu \u0161tetu koju dominacija i hijerarhije nanose ljudskim bi\u0107ima. “Marksisti su, s druge strane, bili previ\u0161e okupirani procesom rada i proizvodnje kao sredi\u0161njima u svojoj teoriji”, pi\u0161e David Harvey, “\u010desto su tretirali politiku realizacije u \u017eivotnom prostoru kao sekundarnu, a svakodnevne \u017eivotne probleme kao zavisne ili \u010dak kao derivate na\u010dina proizvodnje.”5 Za anarho-primitiviste su primarni i najo\u010ditiji simptomi “patologije civilizacije” politika i emocionalni bankrot suvremenog industrijskog i postindustrijskog svakodnevnog \u017eivota. Poznati anarhoprimitivisti\u010dki teoreti\u010dar John Zerzan, govorio je o “patolo\u0161kom stanju modernog dru\u0161tva: o eskalaciji masovnih ubojstava, o sve ve\u0107oj ovisnosti o lijekovima usred kolapsa fizi\u010dkog okru\u017eenja.”6 Ovi deskriptori patologije nisu puke metafore. Dodaje kako se tuberkuloza, malarija i crijevne bolesti nisu pojavile sve do pojave poljoprivrede, da su za epidemije i pandemije potrebni gradovi, da su nutritivne bolesti uzrokovane prehrambenim restrikcijama koje je donijela poljoprivreda bazirana na masovnoj proizvodnji osnovnih namirnica (staple-food agriculture), te da su dentalne degeneracije, tumori i anemija “obilje\u017eja poljoprivrede”.7<\/p>\n

Otu\u0111enje i uni\u0161tavanje ne mogu biti rije\u0161eni nikakvom komunalizacijom. Zerzan pro\u0161iruje svoju kritiku civilizacije na kritiku porijekla rastjelovljenja (disembodiment) i odvajanja od prirode, \u0161to su po njemu: simboli\u010dka misao, pisani jezik, ritual i religija.<\/p>\n

Problemi do kojih je dovela kompleksnost ili hijerarhija ne mogu biti rije\u0161eni simboli\u010dkim sredstvima. Kada u ne\u010demu prevlada simboli\u010dko, ostaje bez kontakta s ne-simboli\u010dkim (stvarnim) planom. Podjela rada, primjerice, nagriza fizi\u010dku interakciju “licem u lice” i razjeda izravan, intiman odnos sa svijetom prirode. ” \u017divot postaje fragmentiran; veze s prirodom su zamagljene i rastopljene\u2026 Simboli\u010dka misao okre\u0107e ljude u pogre\u0161nom smjeru: prema apstrakciji. Simboli\u010dka kultura zahtijeva da odbacimo na\u0161u ‘\u017eivotinjsku prirodu’ u korist simboli\u010dki definirane ‘ljudske prirode’.8<\/p>\n

Otu\u0111enje na\u0161e vrste ne mo\u017ee biti u potpunosti rije\u0161eno smanjenjem dnevnog rada, kako se nadao Kropotkin ili kolektivizacijom proizvodnje. “Svakodnevna radna rutina, repetitivni pokreti satima – to je srce [radni\u010dkog] bi\u0107a. Sr\u017e [radnika] postaje ne\u017eivotnost.”9 \u017divotinje na farmama, u kavezima i torovima postaju depresivne. Konji u \u0161talama mogu razviti \u0161tetne navike zbog dosade ako ih predugo ostavimo bez igra\u010daka. I ljudi su \u017eivotinje. Primitivizam odbacuje ljudski eksepcionalizam i dolazi do logi\u010dnog zaklju\u010dka: ponovno moramo biti \u017eivotinje.<\/p>\n

Kritika civilizacije ne mora zna\u010diti prihva\u0107anje primitivisti\u010dkog cilja ili ideala. Anarhist Wolfi Landstreicher ukazuje na inherentno licemjerje i amaterijalizam primitivizma kao politi\u010dkog programa.<\/p>\n

Ideologija pro\u0161log Zlatnog doba je u najboljem slu\u010daju puka \u0161pekulacija\u2026 Iako primitivisti mogu izbje\u0107i optu\u017ebu za licemjerno kori\u0161tenje znanosti u svrhu vlastitih uvjerenja, ne mogu pobje\u0107i od toga \u0161to zasnivaju svoju perspektivu na vanjskom idealu. Zapravo, primitivisti su jednostavno revitalizirali humanisti\u010dku ideologiju pribjegav\u0161i zaokretu: “primalna” ljudska priroda postaje “stvarni” self koji moramo ponovno otkriti te nastojati posti\u0107i. Kao oblik humanizma, ova je perspektiva u svojoj osnovi moralna. Poku\u0161ava dati osnovu za revoluciju bez klasne borbe zamjeniv\u0161i je “primalnim ratom”, no budu\u0107i da je taj konflikt zasnovan na na\u0161oj navodnoj “primalnoj prirodi”, a ne na na\u0161em stvarnom sukobljavanju s uvjetima koje nam zadaje sada\u0161nji svijet, to je tek moralni ideal kako bi revolucija “trebala” izgledati.10<\/p>\n

U spomenutoj antologiji, u kojoj Zerzan odbacuje cjelokupnu poljoprivredu, James Axtell veli\u010da otvorene, komunalne, na sadnji zasnovane poljoprivredne prakse starosjedila\u010dkih ameri\u010dkih zajednica na sjeveroistoku.11 Selektivno zapadnja\u010dko veli\u010danje starosjedila\u010dkih praksi kako bi se poja\u010dale idealisti\u010dke politike nisu neuobi\u010dajene.<\/p>\n

Na sli\u010dan na\u010din radikalni feminizam kritizira kao kolonijalisti\u010dku kooptaciju suvremenog transrodnog pokreta razli\u010ditih starosjedila\u010dkih rodnih praksi diljem svijeta i njihovo svrstavanje pod vlastiti konstruirani “trans” nazivnik.<\/p>\n

Landstreicher je glas razuma:<\/p>\n

“No, mo\u017eemo nau\u010diti jednu vrlo va\u017enu lekciju iz ispitivanja onoga \u0161to znamo o ne-civiliziranim ljudima. Civiliziranje se pokazalo kao proces homogenizacije. To je postalo naro\u010dito jasno sada kada jedna civilizacija globalno dominira. Mogu\u0107e je povjerovati da postoji skup karakteristika zvan ljudska priroda. No, ako pogledamo \u0161to znamo o ne-civiliziranim ljudima, jasno je da postoji gomila na\u010dina kako ljudi mogu \u017eivjeti u ovom svijetu, beskraj mogu\u0107nosti kako se mo\u017eemo odnositi prema sebi, prema drugima i na\u0161em okoli\u0161u.”12<\/p>\n

Komunisti su dijelom kritizirali i odbacivali primitivizam zbog njegovog napu\u0161tanja klasne borbe, a dijelom zbog implikacija dubinski ekolo\u0161kog ili animalisti\u010dkog stajali\u0161ta. Ovo drugo je bilo o\u010dito kada je Maoisti\u010dki kolektiv Crvenih brigada u Austinu osudio sve koji su promovirali “jednu od najopakijih teorija pod zastavom anarhizma”, jer je “u praksi trans-antagonisti\u010dka i antagonisti\u010dka prema invaliditetu”.13<\/p>\n

Tako\u0111er, sposobnost ili \u017eelja primitivista da odbace klasnu borbu je istovremeno simptom i uzrok popularnosti anarho-primitivizma na Zapadu. Za materijalno opresirane, \u010dekanje apokalipse da ih oslobodi civilizacije nije privla\u010dna opcija. Poput insurekcionizma, ta je opcija neproduktivna i idealisti\u010dka. “Velik dio retorike o ‘dolasku pobune’ (koju je najavio The Invisible Committee (Nevidljivi komitet) 2007. u Francuskoj, no jo\u0161 se nije materijalizirala) je samo to: retorika.”14<\/p>\n

Da parafraziram Davida Harveya, samooslobo\u0111enje putem usvajanja primitivisti\u010dkog stila \u017eivota je “u redu, ali \u0161to sa svima drugima?”15<\/p>\n

Neki anti-civ anarhisti odbacuju Zerzana i primitivisti\u010dki nematerijalizam i nedostatak dublje analize. Tu se polazi od materijalisti\u010dke, marksisti\u010dke analize. “Tvrditi da su vrijeme, jezik i simboli\u010dka misao izvori na\u0161eg problema, zna\u010di zaboraviti da im je ishodi\u0161te u dru\u0161tvenim odnosima, u stvarnim ili percipiranim potrebama i \u017eeljama koje se razvijaju me\u0111u ljudima” unutar ekonomije akumulacije i tr\u017ei\u0161ne razmjene.16 Premda je inspirativno vidjeti da te rije\u010di dolaze od anarhiste (kako se sam deklarira) pod pseudonimom Wolfi Landstreicher, to jo\u0161 uvijek ne adresira fundamentalno nepostojanje u anarhizmu mogu\u0107ih sredstava za promjenu dru\u0161tvenih odnosa kao ni anarhisti\u010dko pretjerano vrednovanje individualnog.<\/p>\n

Landstricher shva\u0107a da u pozadini svih opresija, s posebnim fokusom na ekocid, patrijarhat, suvremeno siroma\u0161tvo, dekadenciju itd., le\u017ei \u010dinjenica da kapitalisti\u010dki model proizvodnje organizira dru\u0161tvo u grupe koje su u su-odnosu (premda i dalje nagla\u0161ava individualnost).<\/p>\n

Ti dru\u0161tveni odnosi nas \u010dine zavisnima o masovnom tehnolo\u0161kom sistemu nad kojim nemamo kontrolu. A fizi\u010dka \u0161teta koju nanosi takav sistem – zaga\u0111enje rijeka, ozra\u010dena hrana, \u0161irenje otrovnih kemikalija i genetski in\u017eenjering svega – integralna je postojanju tog sistema.17<\/p>\n

Proziva evangelizam i moralizam primitivisti\u010dkih teoreti\u010dara za podr\u017eavanje fantazije kr\u0161\u0107anske ideologije pod novim stijegom – zamjenom Edena primitivizmom, moralnim idealom o istinskoj animalnoj prirodi \u010dovje\u010danstva, Armagedonu pale civilizacije.<\/p>\n

“Definiranje divljine kao modela pretvara se u moralnu vrijednost koja stoji iznad nas i svih na\u0161ih borbi”.18 Lako je upasti u tu zamku kada istra\u017eujemo izvore dominacije i opresije, u tu fantaziju o idealnom svijetu kakav je nekad bio i koji nam mo\u017ee poslu\u017eiti kao model za budu\u0107nost. Feministkinje se posebno moraju podsjetiti da iza\u0111u iz te fantazije i spoznaju da premda patrijarhat nije uvijek i posvuda bio tako jak, savr\u0161eni feministi\u010dki svijet nije nikada postojao. A i da je, bio bi i dalje konstrukcija koju bi suvremeni antropolozi tretirali kao \u010dinjenicu.<\/p>\n

Landstricher zagovara revolucionarnu anti-civilizacijsku politiku u ogromnoj mjeri na temelju naoko polariziranih ekstrema primitivizma i marksizma, no ne ide do kraja. Ostaje o\u010daran anarhisti\u010dkom svakodnevnom decentraliziranom revolucijom. Uvi\u0111a da su materijalizam i osnova dru\u0161tvenih proizvodnih odnosa nu\u017eni za revoluciju, no ne prihva\u0107a historijsku materijalisti\u010dku praksu u svrhu promjene dru\u0161tvenih odnosa.<\/p>\n

Govori \u010dak o nu\u017enosti obrazovanja o revolucionarnoj povijesti, o\u010dito misle\u0107i na brojne marksisti\u010dko-lenjinsti\u010dke revolucionarne uspjehe, a ne samo na nekoliko anarhisti\u010dkih revolucija u suvremenoj povijesti koje su, ako bolje pogledamo, funkcionirale na prili\u010dno autoritaran na\u010din.<\/p>\n

“Kriti\u010dki susret s revolucionarnom pro\u0161losti je iznimno koristan alat da odustanemo od borbe protiv civiliziranog svijeta. Svaku od tih borbi mo\u017eemo vidjeti kao dio nezavr\u0161enog dru\u0161tvenog rata”, ili marksisti\u010dkim diskursom, kao materijalnu dijalektiku povijesti, “u kojoj znanje o cilju i neprijatelju postepeno postaje sve jasnije, no samo ako se s pro\u0161lo\u0161\u0107u susretnemo i pristupimo joj kriti\u010dki, umjesto da tra\u017eimo mitsku pro\u0161lost kao idealni model.”19<\/p>\n

No, usprkos ovakvoj tvrdnji i priznanju da anarhizam nema revoluciju u pro\u0161losti na kojoj bi temeljio svoju strategiju, ka\u017ee da je anarhizam i dalje dobar. Premda poziva na rekonstrukciju dru\u0161tvenih odnosa prema potpunom komunizmu, \u0161to je krajnji cilj marksisti\u010dkog socijalizma, onda kada mo\u017ee napredovati neantagoniziran zapadnim kapitalisti\u010dkim imperijalisti\u010dkim takmi\u010denjem, i unato\u010d povijesnom uspjehu iz kojega se mo\u017ee nau\u010diti, Landstricher odbija vidjeti lenjinisti\u010dku revoluciju kao odr\u017eivu strategiju. Nakon \u0161to je izkritizirao primitiviste zbog njihove neutemeljene fantazije o nestanku civilizacije te osvijestio razmjer u kojem sada\u0161nja populacija na Zemlji ovisi o tehnologiji i proizvodnji, napisao je kako je neprihvatljivo “govoriti o preuzimanju sada\u0161njih sredstava za proizvodnju iz bilo kojeg drugog razloga osim da ih uni\u0161timo.20 Pri tom nije mislio na uni\u0161tavanje bur\u017eoaskog dr\u017eavnog aparata, ve\u0107 na tvornice i farme. Ima li razlike izme\u0111u ljudi koji \u010dekaju nestanak civilizacije i onih koji bi ubrzali taj nestanak di\u017eu\u0107i u zrak sredstva za proizvodnju?<\/p>\n

Teresa Ebert, kritiziraju\u0107i kako su suvremene ekofeministi\u010dke autorice pod sna\u017enim utjecajem postrukturalisti\u010dke filozofije neoliberalnog doba, objasnila je da:<\/p>\n

“One esencijaliziraju tehnologiju i rast kao same po sebi destruktivne, ne uvi\u0111aju\u0107i da je u pitanju kori\u0161tenje tehnologije i rasta za profit, umjesto u svrhu ispunjavanja ljudskih potreba i da je to temeljni problem. Tako ispada da je problem tehnologija kao takva, a ne kapitalizam\u2026”.21<\/p>\n

U kritici same tehnologije gubi se \u010dinjenica da je tehnologija postala otu\u0111ene i opresivna prema radni\u0161tvu od kada je kori\u0161tena kako bi maksimizirala vi\u0161ak vrijednosti u robovlasni\u0161tvu, u feudalnim i u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima.<\/p>\n

No, primitivisti su sigurno podsvjesno znali ovu razliku, budu\u0107i da su istovremeno kritizirali cjelokupnu poljoprivredu i veli\u010dali domoroda\u010dka dru\u0161tva koja su koristila odr\u017eivu poljoprivredu u kontekstu egalitarnih dru\u0161tvenih odnosa. To nas dovodi do nu\u017enosti politi\u010dkog okvira onkraj primitivizma dok istovremeno mo\u017eemo u\u010diti iz njihovih promi\u0161ljanja.<\/p>\n

    \n
  1. \n

    Zerzan, John. Elements of Refusal. Columbia MO: Columbia Alternative Library, 1999. 1.<\/p><\/blockquote>\n<\/li>\n

  2. Gordon, Uri, “Defining a broad-based anarchist politics of technology,” Anarchism and political theory: contemporary problems. The Anarchist Library. 2007. Web. Emphasis mine.<\/li>\n
  3. Perlman, Fredy. Against His-story, against Leviathan!: An Essay. Detroit: Black & Red, 1983.<\/li>\n
  4. Gordon, Uri, “Defining a broad-based anarchist politics of technology.”<\/li>\n
  5. Harvey, David. “Listen, Anarchist!” DavidHarvey.org. June 10, 2015. Accessed November 20, 2016.<\/li>\n
  6. Zerzan, John. Twilight of the Machines. Los Angeles, CA: Feral House, 2008. Vii.<\/li>\n
  7. Zerzan, John. “Elements of Refusal.” Against Civilization: Readings and Reflections. Los Angeles, CA: Feral House, 2005. 72.<\/li>\n
  8. Zerzan, John. Twilight of the Machines. 7.<\/li>\n
  9. Shepard, Paul. “Nature and Madness.” Against Civilization: Readings and Reflections. Los Angeles, CA: Feral House, 2005. 78.<\/li>\n
  10. Landstreicher, Wolfi. “What is a revolutionary critique of civilization in the realm of ideas?” Barbaric Thoughts: On a Revolutionary Critique of Civilization. The Anarchist Library. Web. February 10, 2010.<\/li>\n
  11. Axtell, James. “The invasion within: the conquest of cultures in colonial North America,” Against Civilization: Readings and Reflections. Los Angeles, CA: Feral House, 2005.<\/li>\n
  12. Landstreicher, Wolfi. “What is a revolutionary critique of civilization in the realm of ideas?” Barbaric Thoughts: On a Revolutionary Critique of Civilization.<\/li>\n
  13. Red Guards Austin. “Criticism of the Unprincipled Actions of the MonkeyWrench Books Collective.” Red Guards Austin. WordPress. July 22, 2016. Accessed November 20, 2016.<\/li>\n
  14. Harvey, David. “Listen, Anarchist!”<\/li>\n
  15. Ibid.<\/li>\n
  16. Landstreicher, Wolfi. “What is a revolutionary critique of civilization in the realm of ideas?” Barbaric Thoughts: On a Revolutionary Critique of Civilization.<\/li>\n
  17. Ibid.<\/li>\n
  18. Ibid.<\/li>\n
  19. Ibid.<\/li>\n
  20. Ibid.<\/li>\n
  21. Ebert, Teresa. “Toward a Red Feminism.”<\/li>\n<\/ol>\n

    Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Sposobnost ili \u017eelja primitivista da odbace klasnu borbu je istovremeno simptom i uzrok popularnosti anarho-primitivizma na Zapadu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":227037,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-259527","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259527","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=259527"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259527\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/227037"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=259527"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=259527"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=259527"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}