{"id":259237,"date":"2019-01-06T08:05:18","date_gmt":"2019-01-06T07:05:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=259237"},"modified":"2019-01-06T08:05:18","modified_gmt":"2019-01-06T07:05:18","slug":"povijest-djevicanskih-zaceca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/01\/06\/povijest-djevicanskih-zaceca\/","title":{"rendered":"Povijest djevi\u010danskih za\u010de\u0107a"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Stassa Edwards<\/strong><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-213050\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/09\/trudnoca-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" \/>U prazdoblju od \u010detiri godine \u017eenka tigrastog morskog psa Zebedee vi\u0161e je puta pro\u017eivjela takozvano djevi\u010dansko ro\u0111enje. Kroz svojevrsno ostvarenje mizandristi\u010dkog sna, Zebedee se razmno\u017eava putem partenogeneze, \u0161to zna\u010di da se njeni embriji razvijaju iz jaja\u0161ca koja nisu oplo\u0111ena mu\u0161kim spermijima.<\/p>\n<p>Iako je velik broj Zebedeinih djevi\u010danskih za\u010de\u0107a prava rijetkost, sam proces u prirodi i nije tako neuobi\u010dajen, odnosno postoji pravo malo \u017eivotinjsko carstvo koje su rodile djevice.<\/p>\n<p>Znanost ne mo\u017ee do kraja objasniti partenogenezu: neki\/e stru\u010dnjaci\/kinje sugeriraju da bi ova vrst razmno\u017eavanja mogla biti evolucijska prilagodba, metoda pomo\u0107u koje \u017eenke pojedine vrste mogu obnoviti i odr\u017eati \u010ditavu vrstu bez mu\u0161kih jedinki. No, ne postoje dokazi o partenogenezi kod sisavaca. Znanost tvrdi da je spomenuti proces rezerviran isklju\u010divo za ptice, morske pse i zmajeve, no ipak djevi\u010dansko ro\u0111enje nalazimo u ve\u0107ini vode\u0107ih svjetskih religija te u brojnim pri\u010dama o porijeklu \u2018velikih ljudi\u2019.<\/p>\n<p>Djevi\u010dansko ro\u0111enje od sredi\u0161nje je va\u017enosti za na\u010din na koji konstruiramo genije, mo\u0107ne ljude, neokaljane \u017eenskom seksualno\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Prva koja nam pada na pamet je, dakako, Marija, siroma\u0161na mlada \u017didovka koju posje\u0107uje an\u0111eo, odabrana od strane svemogu\u0107eg boga da nosi njegovo dijete. Njena je trudno\u0107a dar, blagoslov za bla\u017eenu me\u0111u \u017eenama, a njena se \u010disto\u0107a prenosi na njenog sina \u2013 li\u0161en ljudskog oca, bo\u017eji je sin savr\u0161en, ro\u0111en bez isto\u010dnoga grijeha.<\/p>\n<p>No, Marijino bla\u017eenstvo mnogim kasnijim sljedbenicima nije bilo dovoljno. Djevi\u010dansko ro\u0111enje samo po sebi nije joj moglo osigurati status \u017eene dostojne obo\u017eavanja, pa je oko 4. stolje\u0107a Katoli\u010dka crkva po\u010dela promicati koncept Marijinog perpetuiraju\u0107eg djevi\u010danstva. Do 7. stolje\u0107a doktrina takozvane \u2018vje\u010dne djevice\u2019 postala je jedan od sredi\u0161njih koncepata katoli\u010dke liturgije. Ako je njezin sin otkupitelj \u010dovje\u010danstva, tada Marijino djevi\u010danstvo mo\u017ee ispraviti sve Evine grijehe. Njena \u010disto\u0107a gre\u0161nim \u017eenama mo\u017ee ponuditi put iskupljenja.<\/p>\n<p>Ova doktrina produkt je specifi\u010dnog, inherentno paradoksalnog poimanja vrijednosti \u017eene: zadr\u017eati djevi\u010danstvo, a roditi dijete; sa\u010duvati seksualnu \u010disto\u0107u, a biti majka; biti podlo\u017ena supruga, a ostati \u010dedna. Rezultat je nemogu\u0107i standard koji se postavlja pred \u017eene: netaknutost Djevice Marije ne\u0161to je \u010demu treba te\u017eiti, no \u0161to nu\u017eno ostaje nedosti\u017eno.<\/p>\n<p>Katoli\u010dka crkva nije jedina koja je \u017eenama kao uzor ponudila paradoks: spomenutu doktrinu potvrdio je i Martin Luther, kao i osniva\u010d metodisti\u010dke crkve John Wesley, a kulturna te\u017enja ka djevi\u010danskom ro\u0111enju nipo\u0161to nije rezervirana za kr\u0161\u0107anstvo. U Egiptu, kraljicu Mautmes posjetio je Thoth, glasnik bogova s glavom ibisa i navijestio joj da \u0107e, iako je djevica, uskoro roditi sina.<\/p>\n<p>O tome koliko su Egip\u0107ani \u0161tovali Mautmesinu djevi\u010dansku trudno\u0107u svjedo\u010di \u010dinjenica da je spomenuti doga\u0111aj uklesan u zidove hrama u Luxoru. Kraljica je prikazana kako u pratnji svetog duha Knepha i bo\u017eice Hathor prilazi kri\u017eu koji simbolizira \u017eivot. U sljede\u0107em prizoru ra\u0111a sina Amen-hetepa koji stupa na prijestolje; pred noge mu se, u znaku obo\u017eavanja, pola\u017eu darovi trojice mu\u0161karaca.<\/p>\n<p>Ovdje valja spomenuti i Heru, vladaricu Olimpa koja je vlastito djevi\u010danstvo obnavljala svake godine u svetoj vodi Kanathosa. Okrenuv\u0161i le\u0111a svom preljubni\u010dkom suprugu (kao i smrtnim mu\u0161karcima koji su je salijetali), ova se bo\u017eica dr\u017eala moralnog autoriteta koji joj je njeno djevi\u010danstvo pridavalo. Hera se odrekla seksa i zauzvrat dobila sina. Tu je i Kausalya, djevi\u010danska majka Rame, kao i obo\u017eavana kraljica Maya od Nepala koju je za vrijeme vizije posjetio bijeli slon s cvijetom lotosa u surli. Bijeli je slon u\u0161ao u njenu utrobu i ponovno izronio u liku Buddhe.<\/p>\n<p>Djevice su majke bogova u gotovo svim ve\u0107im religijama. No radi se o osobitoj vrsti maj\u010dinstva: ove mitske bo\u017eice gotovo nikada ne ra\u0111aju \u017eensku djecu, a u rijetkim slu\u010dajevima kada ra\u0111aju smrtnike, njihova su (mu\u0161ka) djeca sve samo ne obi\u010dna.<\/p>\n<p>Razne predaje djevi\u010danske majke pripisuju i D\u017eingis-kanu te Platonu. Jedna od najzabavnijih pri\u010da o djevi\u010danskom ro\u0111enju potje\u010de iz pera gr\u010dkog biografa Plutarha koji, stotinama godina nakon ro\u0111enja Aleksandra Velikog, pi\u0161e o za\u010de\u0107u glasovitog vojskovo\u0111e:<\/p>\n<p><em>\u00a0\u00a0\u00a0 Prije no\u0107i u kojoj je Olimpija trebala konzumirati brak s Filipom, nebo je zatresla grmljavina i munja je udarila u njenu utrobu; iz te munje nastade golemi plamen, iz njega vrcnu\u0161e iskre na sve strane i plamen se ugasi. Nakon \u0161to je brak sklopljen, Filip usnu san u kojem vidje sebe kako stavlja pe\u010dat na utrobu svoje \u017eene; u\u010dini mu se da rezbarija na pe\u010datu nalikuje lavu. Kad su vidovnjaci kojima je Filip ispri\u010dao svoju viziju zaklju\u010dili da mu san poru\u010duje da bi trebao pomno bdjeti nad svojim brakom, Aristander re\u010de da mu je \u017eena trudna (jer ono \u0161to je prazno ne treba pe\u010dat) te da \u0107e na svijet donijeti sina koji \u0107e biti pun duha i po naravi nalik lavu. Jednom se prilikom kraj usnule Olimpije ispru\u017eila zmija i to je, kako ka\u017eu, osobito umanjilo Filipovu ljubav i njegovu strast pa joj kasnije nije prilazio \u2013 mo\u017eda iz straha od kakve vrad\u017ebine, a mo\u017eda zbog spoznaje da mu \u017eena pripada onome tko je iznad njega.<\/em><\/p>\n<p>Nije poznato je li Olimpija postala vje\u010dnom djevicom, iako Plutarh donekle sugerira da bi to mogao biti slu\u010daj, navode\u0107i da ju je mu\u017e nakon pojave zmije ostavio na miru.<\/p>\n<p>Pripovijesti o djevi\u010danskim ro\u0111enjima redovito imaju tro\u010dlanu strukturu: djevi\u010danstvo \u010dini \u017eenu dostojnom trudno\u0107e, trudno\u0107a je nagrada, \u017eenina se vrijednost \u010duva putem njenog djevi\u010danstva i oboga\u0107uje putem njenog maj\u010dinstva.<\/p>\n<p>Namjesto seksa nalazimo razne metafore: slonove, ibise, an\u0111ele, munje\u2026 Za\u010de\u0107e, iako redovito li\u0161eno u\u017eitka, predstavlja klju\u010dan doga\u0111aj, toliko va\u017ean da zasjenjuje poro\u0111ajne muke i devet mjeseci trudno\u0107e (trudno\u0107a i poro\u0111aj ipak su obi\u010dne \u017eenske muke, stoga ne \u010dudi da se \u010din za\u010de\u0107a vi\u0161e vrednuje i zadobiva ve\u0107u vrijednost u misti\u010dnim i \u010dudesnim pripovijestima).<\/p>\n<p>\u010cini se da \u017eenino djevi\u010danstvo nije mnogo izgubilo na vrijednosti jo\u0161 od kada je Mautmes posjetilo bo\u017eanstvo s glavom ibisa. I dan-danas djevi\u010danstvo sugerira \u010disto\u0107u i nevinost, li\u0161enost seksualnih iskustava i \u017eudnje, te se kao takvo percipira kao prirodno i nu\u017eno stanje za neudate \u017eene.<\/p>\n<p>Razmislite samo o jeziku djevi\u010danstva: o gubitku djevi\u010danstva govorimo kao o zna\u010dajnom doga\u0111aju u \u017eivotu, jedan seksualni \u010din opisujemo kao bespovratni gubitak, nasilno naru\u0161avanje cjelovitosti, a ne dobitak ili dodatak. Djevi\u010danstvo je, s druge strane, iskupljuju\u0107e, pa i obnovljivo. Ma\u0111arska grofica iz 16. stolje\u0107a Erzsebet Bathory vjerovala je da \u0107e kupanjem u krvi djevica sa\u010duvati svoju mladost i ljepotu, pa je u tu svrhu \u017ertvovano na stotine djevojaka.<\/p>\n<p>Usprkos nemogu\u0107im paradoksima, ideja djevi\u010danskog ro\u0111enja nije do kraja izumrla. Prema istra\u017eivanju objavljenom u \u010dasopisu British Medical Journal, u SAD-u je u razdoblju izme\u0111u 1995. i 2008. prijavljeno 45 djevi\u010danskih ro\u0111enja. Oko 0,5% ispitanica tvrde da njihova trudno\u0107a nije rezultat spolnog odnosa ve\u0107 bo\u017eanske intervencije.<\/p>\n<p>Zapanjuju\u0107i statisti\u010dki podaci svjedo\u010de o tome da mitolo\u0161ki narativi i dalje utje\u010du na percepciju \u017eenske seksualnosti. Ve\u0107ina \u017eena koje su prijavile djevi\u010dansko za\u010de\u0107e potje\u010du iz duboko religioznih obitelji i potpisale su zakletvu \u010disto\u0107e. Tako\u0111er su neudate. \u010cini se nevjerojatnim da u 21. stolje\u0107u jo\u0161 uvijek postoje \u017eene koje bi radije pristale uz mit o djevi\u010danskom ro\u0111enju nego priznale da su se upustile u predbra\u010dne spolne odnose.<\/p>\n<p>A mo\u017eda to i nije tako nevjerojatno. Na koncu, udana majka kao da zadr\u017eava djeli\u0107 djevi\u010danske \u010disto\u0107e, \u0161to je jedan od razloga za\u0161to je Kim Kardashian bila izvrgnuta kritici nakon \u0161to se slikala gola. \u201cTi si ne\u010dija majka\u02ee, pi\u0161e Naya Rivera, ponavljaju\u0107i poznatu krilaticu koja otkriva da od \u017eena o\u010dekujemo da zaborave na vlastitu seksualnost u trenutku kada dobiju dijete i zaogrnu se plavim ruhom Djevice Marije. To je i razlog za\u0161to su samohrane majke redovito stigmatizirane. Samohrani o\u010devi su heroji, dok su samohrane majke tema predsjedni\u010dkih debata jer njihova je seksualnost javno vlasni\u0161tvo, a njihova su djeca obilje\u017eena grijehom iz kojega su ro\u0111ena.<\/p>\n<p>Najlak\u0161e je kritizirati \u017eene koje tvrde da je njihova trudno\u0107a rezultat bo\u017eanske intervencije, okretati o\u010dima i zahtijevati bolji seksualni odgoj u \u0161kolama. No mo\u017eda je 45 \u017eena iz gore spomenutog istra\u017eivanja naprosto uvidjelo da ljudi spremnije prihva\u0107aju Djevicu Mariju i pripadaju\u0107e joj paradokse nego stigmatiziranu samohranu majku.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/voxfeminae.net\/kultura\/povijest-djevicanskih-zaceca\/\">Voxfeminae<\/a>\/<a href=\"https:\/\/jezebel.com\/the-history-of-virgin-births-1674159265?utm_campaign=socialflow_jezebel_facebook&amp;utm_source=jezebel_facebook&amp;utm_medium=socialflow\">Jezebel<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Djevi\u010dansko ro\u0111enje od sredi\u0161nje je va\u017enosti za na\u010din na koji konstruiramo genije, mo\u0107ne ljude, neokaljane \u017eenskom seksualno\u0161\u0107u<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-259237","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259237","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=259237"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259237\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=259237"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=259237"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=259237"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}