{"id":258861,"date":"2018-12-28T21:34:31","date_gmt":"2018-12-28T20:34:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=258861"},"modified":"2018-12-28T21:44:21","modified_gmt":"2018-12-28T20:44:21","slug":"vrijeme-post-istine-da-li-su-cinjenice-devalvirale","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/12\/28\/vrijeme-post-istine-da-li-su-cinjenice-devalvirale\/","title":{"rendered":"Vrijeme post istine: da li su \u010dinjenice devalvirale"},"content":{"rendered":"

Autor: Dr Vuk Vu\u010deti\u0107*<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Politi\u010dka scena Balkana nalazi se u eri post-fact politike – stanje u kojem je izazivanje emocija kod bira\u010da va\u017enije za kredibilitet nekog politi\u010dara nego ideje, \u010dinjenice, konstruktivne strategije i sl. U tom smislu fokus je na zapaljivoj retorici koja podi\u017ee adrenalin kod publike, dok su argumentovane rasprave zasnovane na \u010dinjenicama po strani. Zanemarivanje i ignorisanje \u010dinjenica u tom smislu ne samo da ne nailazi na bilo kakvu sankciju, ve\u0107 se nagra\u0111uje kao svojevrsna politi\u010dka vrlina.<\/p><\/blockquote>\n

\"\"Post istina je 2016. godine progla\u0161ena za rije\u010d godine po izboru Oksfodrskog rje\u010dnika. Su\u0161tina koncepta post istine jeste da su emocije, stavovi i privatna uvjerenja va\u017enija za dono\u0161enje politi\u010dkih odluka od \u010dinjenica koje navodno mediji plasiraju. U tom smislu, iznena\u0111uju\u0107a pobjeda Donalda Trampa (Donald Trump) za predsjednika SAD-a, kao i rezultati referenduma o Brexit-u se kod stru\u010dne, ali i \u0161ire javnosti prepoznaju kao klju\u010dni trenuci koji su najavili nove eru post istine. Od tada veliki broj tekstova, istra\u017eivanja, komentara, analiza je posve\u0107eno ovom fenomenu. Sva diskusija o post istini se su\u0161tinski svodi na nekoliko bitnih segmenata.<\/p>\n

Internet i dru\u0161tvene mre\u017ee kao arene post istine<\/strong><\/p>\n

Prije svega ekspanzija post istine se ve\u017ee za sve ve\u0107i uticaj interneta i dru\u0161tvenih mre\u017ea kao izvora politi\u010dkih informacija. Naime, internet i dru\u0161tvene mre\u017ee su ugrozili sna\u017enu poziciju tradicionalnih masovnih medija i obezbijedili razvoj velikog broja novih kanala i platformi za \u0161irenje razli\u010ditih (medijskih) sadr\u017eaja. Problem je \u0161to u vremenu tzv. gra\u0111anskog novinarstva ne postoji nikakva ure\u0111iva\u010dka politika zasnovana na profesionalnim i eti\u010dnim standardima koja bi mogla da sprije\u010di ulazak kojekavih sadr\u017eaja u medijski prostor i zaustavi njihovo \u0161irenje. U tom smislu problemi koji se javljaju sa ekspanzijom interneta i dru\u0161tvenih mre\u017ea vi\u0161e nisu vezani za dostupnost i koli\u010dinu sadr\u017eaja, ve\u0107 se odnose na slabo ili nikakvo pridr\u017eavanje novinarskih pravila pri njihovom objavljivanju. Prema tome, mo\u017ee se \u010dak diskutovati i o promjeni karaktera novinarske profesije i uloge novinara.\u00a0 Naime,\u00a0 novinari i urednici vi\u0161e nisu gatekeeper-i, ve\u0107 se pretvaraju u gatewatcher-e onih sadr\u017eaja koji se ve\u0107 nalaze u medijskom prostoru. Drugim rije\u010dima, uloga novinara polako prestaje da bude selekcija sadr\u017eaja koji \u0107e se objavljivati, ve\u0107 verifikacija onih koji su ve\u0107 preko razli\u010ditih platformi zavr\u0161ili u online prostoru.<\/p>\n

Globalna rasprava o la\u017enim vijestima po\u010dela je nakon \u0161to su momci iz Velesa (Makedonija) tokom predizborne kampanje za predsjedni\u010dke izbore u SAD-u (2016.godina) kreirali i objavljivali veliki broj izmi\u0161ljenih la\u017enih sadr\u017eaja, kako bi zaradili novac za d\u017eeparac. La\u017eni sadr\u017eaji kao \u0161to su da je papa Franjo podr\u017eao Donalda Trampa na predsjedni\u010dkim izborima, ili da je FBI agent koji je bio umje\u0161an u aferu sa objavljivanjem mejlova Hilari Klinton prona\u0111en mrtav u stanu, izazvali su veliku pa\u017enju javnosti u SAD ali i \u0161ire, a smatra se da su donekle usmjerili i kona\u010dan ishod izbora.<\/p>\n

U tom smislu, pogonsko gorivo za odr\u017eavanje koncepta post istine su fake sadr\u017eaji koji ciljaju na izazivanje emocija (po pravilu negativnih) kod medijskih konzumenata i producenata (prosumers). \u0160to je sadr\u017eaj provokativniji, i \u0161to izazove sna\u017eniju emotivnu reakciju, vjerovatnije je da \u0107e konzumenti reagovati na to, tako \u0161to \u0107e (bilo da se sla\u017eu ili ne sla\u017eu sa tim) podijeliti (share) takav sadr\u017eaj ili objaviti neki svoj. Klju\u010dno je to da takvi provokativni sadr\u017eaji ne moraju nu\u017eno odgovarati stvarnosti, ve\u0107 mogu biti potpuno izmi\u0161ljeni ili recimo izvu\u010deni iz konteksta. Smatra se da je kampanja za referendum za Brexit (2016) pod sloganom \u201cMi Evropi svake sedmice pla\u0107amo 350 miliona funti, za\u0161to ne bismo finansirali Nacionalni zdravstveni sistem\u201d, igrala va\u017enu ulogu u kona\u010dnom rezultatu. U konkretnom slu\u010daju \u010dinjenica da je Velika Britanija izdvajala vi\u0161e od duplo manje novca iz svog bud\u017eeta (160 miliona funti) jednostavno nije imalo nikakav zna\u010daj, jer se ne \u201cuklapa\u201d u ranije formirani narativ da Velika Britanija ima vi\u0161e \u0161tete nego koristi od EU.<\/p>\n

Narativi: nao\u010dale za posmatranje stvarnosti<\/strong><\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu ovakav primjer, \u010dini se da je pretjerana euforija i pra\u0161ina koja se podigla oko eventualnih opasnosti post istine. Naime, ljudi su uglavnom skloni da se pona\u0161aju u skladu sa dominiraju\u0107im vrijednostima koje im se name\u0107u tokom \u010ditavog \u017eivota i u \u010dije formiranje i odr\u017eavanje su uklju\u010dene razne dru\u0161tvene institucije (porodica, \u0161kola, religija, dru\u0161tvo, dr\u017eava, mediji). U tom smislu ranije formirane \u201eslike u na\u0161im glavama\u201c (Lippmann, 1995.) zapravo predstavljaju filtere za selekciju, ali i interpretaciju novih sadr\u017eaja, pri \u010demu \u0107e sadr\u017eaji koji se uklapaju u narativ (bez obzira da li bili ta\u010dni ili ne) biti prihva\u0107eni, dok \u0107e disonantni tonovi (bez obzira na njihovu ta\u010dnost) biti uglavnom zanemareni.<\/p>\n

Dakle, poplava razli\u010ditih fake vijesti \u0107e zapravo samo dodatno u\u010dvrstiti vrijednosne narative koji postoje. Jedan od razloga je taj \u0161to su ljudi uglavnom iracionalna bi\u0107a, te da dono\u0161enje (politi\u010dkih) odluka nije isklju\u010divo racionalno, ve\u0107 naprotiv. Naime \u010ditava ljudska civilizacija zapravo po\u010diva na kreiranju la\u017enih fikcija i mitova i vjerovanju u iste, pa je upitno u kojoj mjeri je fenomen post istine ne\u0161to \u0161to je novo. Jo\u0161 od kamenog doba, mitovi i legende koje su ljudi izmi\u0161ljali su slu\u017eili ujedinjenju zajednice. I danas je tako, religijska, ali i politi\u010dka uvjerenja se zasnivaju na ideolo\u0161kim vrijednostima koje se izrazito selektivno odnose prema stvarnosti. U tom smislu ljudi su skloni da prate samo one sadr\u017eaje koji potvr\u0111uju njihove vrijednosti i uvjerenja, odnosno one koji se uklapaju u odre\u0111eni narativ.<\/p>\n

\u201cEho silosi\u201d u borbi protiv demokratije<\/strong><\/p>\n

Zarobljenost pojedinaca unutar vrijednosnih narativa je dodatno poja\u010dana pojavom tzv. eho silosa (filter bubble) koji se ve\u017eu za pove\u0107ani tehnolo\u0161ki razvoj. Su\u0161tina eho silosa se ogleda u tome da internet uz pomo\u0107 raznih algoritama selektuje i servira korisnicima one sadr\u017eaje koji su u skladu sa istorijom njihovih pretra\u017eivanja i preferencijama, odnosno sa njihovim uvjerenjima i stavovima. Posljedica se ogleda u tome \u0161to u glavama konzumenata svakodnevno odjekuje samo \u201ceho\u201d istih onih uvjerenja i vrijednosti koje i sami ba\u0161tine \u0161to na neki na\u010din ima \u201cnarkoti\u010dko pasiviziraju\u0107e\u201d (Merton, Lazarsfeld, 1950) dejstvo i \u010dine nespremnim posjedince da prihvate mogu\u0107nost alternative i zdrave diskusije sa neistomi\u0161ljenicima. Mo\u017ee se re\u0107i da se pojedinac prakti\u010dno svakodnevno u svom \u201conline silosu\u201d susre\u0107e sa potvrdom u ispravnost svojih uvjerenja, \u0161to svakako pozitivno uti\u010de na njegov ego, ali i dodatno ga onesposobljuje za argumentovanu raspravu.<\/p>\n

Kona\u010dno, problem eho silosa je u tome \u0161to zapravo polarizuje publiku u online sferi \u010dime se u potpunosti uru\u0161ava (o)davno najavljivani potencijal interneta kao globalne agore za argumentovanu i odgovornu raspravu o razli\u010ditim dru\u0161tvenim temama.\u00a0 Sa druge strane \u010dini se da je ova \u201cru\u017ei\u010dasta stvarnost\u201d koja nastaje i kao posljedica eho silosa zapravo u kontradiktornosti sa osnovnim demokratskim vrijednostima. \u017divot u \u201czlatnom kavezu\u201d onemogu\u0107uje ljudima da komuniciraju i diskutuju, da argumentovano raspravljaju i kona\u010dno na bazi toga donose odluke. Sloboda razmi\u0161ljanja i dono\u0161enja odluka predstavljaju osnovna prava u demokratskim sistemima. Ono \u0161to se nudi u eri post istine i informacijskih balona su filtrirani unaprijed servirani sadr\u017eaji koji ograni\u010davaju mogu\u0107nost kriti\u010dkog promi\u0161ljanja i pru\u017eaju samo privid slobode, dok se su\u0161tinski pove\u0107ava kontrola protoka informacija, a samim tim i dru\u0161tva.<\/p>\n

Post istina i fake news na balkanski na\u010din<\/strong><\/p>\n

Ako bismo analizirali na\u0161 region, \u010dini se da sve zemlje Ex-Yu ve\u0107 godinama \u017eive u eri post istine. Mediji usko sara\u0111uju sa politi\u010dkim elitama i godinama plasiraju dezinformacije, uokviravaju vijesti i odre\u0111uju kontekst, prilago\u0111avaju stvarnost potrebama politi\u010dara i finansijera, a ne potrebama javnosti. Sa druge strane, politi\u010dari (naj\u010de\u0161\u0107e oni koji su na vlasti) svjesno selektuju i promovi\u0161u samo dijelove \u010dinjenica koje im idu u prilog, nastoje definisati stvarnost i uklopiti je u vladaju\u0107i narativ. Osim toga, svi, koji na bilo koji na\u010din razmi\u0161ljaju suprotno od \u201cdr\u017eavne religije\u201d (termin: Noam Chomsky) se progla\u0161avaju za neprijatelje i\/ili izdajnike. Ovako se zapravo kreiraju nao\u010dale za posmatranje stvarnosti, pri \u010demu ljudi \u010desto vi\u0161e vjeruju svojim politi\u010dkim liderima, a zanemaruju surovu stvarnost u kojoj se nalaze. Drugim rije\u010dima, preciznije bi bilo re\u0107i da se politi\u010dka scena Balkana nalazi u eri post – fact politike. Fenomen post fact politike se odnosi na stanje u kojem je izazivanje emocija kod bira\u010da va\u017enije za kredibilitet nekog politi\u010dara nego ideje, \u010dinjenice, konstruktivne strategije i sl. U tom smislu fokus je na zapaljivoj retorici koja podi\u017ee adrenalin kod publike, dok su argumentovane rasprave zasnovane na \u010dinjenicama po strani. Zanemarivanje i ignorisanje \u010dinjenica u tom smislu ne samo da ne nailazi na bilo kakvu sankciju, ve\u0107 se nagra\u0111uje kao svojevrsna politi\u010dka vrlina.<\/p>\n

Problem je dodatno ve\u0107i kada se ima u vidu poplava razli\u010ditih \u201cdivljih portala\u201d (portaloida). Ovi \u201cportaloidi\u201d objavljuju veliki broj razli\u010ditih sadr\u017eaja, me\u0111u kojima dominiraju clickbait, fake news, poluinformacije, dezinformacije, jeftina zabava i sl. Ovakve online platforme uglavnom ne sadr\u017ee osnovne podatke o uredni\u010dkoj ili vlasni\u010dkoj strukturi, \u0161to je svakako krajnje neodgovorno i predstavlja ote\u017eavaju\u0107u okolnost za dr\u017eavne regulatore da se bolje uhvate u ko\u0161tac sa problemima plasiranja la\u017enih sadr\u017eaja. S tim u vezi borba protiv sve ve\u0107eg talasa la\u017enih portala i vijesti prepu\u0161tena je uglavnom nevladinim organizacijama i razli\u010ditim internet platformama koje predstavljaju svojevrsnu alternativu fenomenu la\u017enih vijesti.<\/p>\n

Naime, portali kao \u0161to su \u201craskrinkavanje.ba\u201d (BiH), \u201cfaktograf.hr\u201d(Hrvatska), \u201cfakenews traga\u010d\u201d i \u201craskrikavanje.rs\u201d (Srbija), \u201craskrinkavanje.me\u201d (Crna Gora)\u00a0 \u201cfactcheking.mk\u201d (Makedonija) su neki od pozitivnih primjera borbe protiv la\u017enih vijesti. Ovi portali tragaju za la\u017enim vijestima i drugim sadr\u017eajima koji imaju elemente dezinformacije, manipulacije i sl. U tom smislu ove platforme imaju vrlo izra\u017eenu pozitivnu dru\u0161tveno odgovornu ulogu, jer osu\u0111uju sve one koji na bilo koji na\u010din ugro\u017eavaju profesionalne novinarske standarde i obmanjuju javnost. Ipak sa druge strane zbog pojave relativno velikog broja portala koji ciljaju na otkrivanje \u201cla\u017enih vijesti\u201d name\u0107e se pitanje \u201cko kontroli\u0161e kontrolore?\u201d, tj. u kojoj mjeri obi\u010dni konzument medijskih sadr\u017eaja mo\u017ee biti siguran da je rad ovih portala u potpunosti objektivan i profesionalan.<\/p>\n

Odgovor na ovo pitanje zapravo le\u017ei u konceptu medijske pismenosti. Naime, medijska pismenost se zasniva na dugoro\u010dnom razvoju kriti\u010dkog propitivanja medijskih sadr\u017eaja sa ciljem boljeg razumijevanja medijski posredovane stvarnosti. Medijski pismena publika je sposobna da samostalno dekonstrui\u0161e medijske sadr\u017eaje, prepozna njihove namjere, ciljeve i funkciju. Tako\u0111e, vrlo va\u017eno je da publika poznaje osnove funkcionisanja medija, ali i savremenih medijskih tehnologija, da ima vje\u0161tine traganja i pronalaska kvalitetnih informacija, kao i da ima osnovna znanja koja se ti\u010du provjeravanja vjerodostojnosti sadr\u017eaja koje konzumiraju. Iako postoji veliki broj online alata koji slu\u017ee za provjeru ta\u010dnosti vijesti, ipak \u010dini se da su zdrav kriti\u010dki razum kao i odre\u0111eno konzumentstko iskustvo zapravo klju\u010dni u borbi protiv fake vijesti. Kona\u010dno medijski pismena publika mora biti svjesna da sa slobodom dolazi i odgovornost, te da je s tim u vezi, u stanju da kreira i objavljuje kvalitetne medijske sadr\u017eaje. Prema tome, koncept medijske pismenosti prepoznaje se kao svojevrsni otpor nadiru\u0107em talasu fake stvarnosti, alternativnih \u010dinjenica, clickbait-a, dezinformacija i raznih drugih izazova u savremenom medijatizovanom dru\u0161tvu.<\/p>\n

*Dr Vuk Vu\u010deti\u0107 ro\u0111en je u Sarajevu 1987. godine. Diplomirao je 2010. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Isto\u010dnom Sarajevu, na Katedri za novinarstvo. Zavr\u0161io je master studije komunikologije 2013. godine na Fakultetu politi\u010dkih nauka u Sarajevu. Tema master rada je bila \u201ePoliti\u010dki spektakl kao medijski fenomen \u2013 primjer BiH\u201c. U 2018. godini odbranio je doktorsku disertaciju na Fakultetu politi\u010dkih nauka u Sarajevu na temu \u201eKontroverze medijatizacije politike u savremenoj Bosni i Hercegovini.\u201c Od 2011. godine stalno je zaposlen\u00a0 na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Isto\u010dnom Sarajevu na Katedri za novinarstvo. U\u010destvovao je na vi\u0161e nau\u010dnih konferencija u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Njegova sfera intereosvanja su: masovno komuniciranje, politi\u010dka komunikacija, javno mnjenje, novi mediji i dru\u0161tvene mre\u017ee, mediji i politika.<\/p><\/blockquote>\n

Napomena: Ovaj tekst je izvorno objavljen na respublica.edu.mk<\/a>, a PCNEN ga prenosi na osnovu memoranduma o saradnji sa ovim makedonskim online medijem.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mediji usko sara\u0111uju sa politi\u010dkim elitama i godinama plasiraju dezinformacije, uokviravaju vijesti i odre\u0111uju kontekst, prilago\u0111avaju stvarnost potrebama politi\u010dara i finansijera, a ne potrebama javnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-258861","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258861","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=258861"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258861\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=258861"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=258861"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=258861"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}