![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/zizek_-slavoj-300x220.jpg\")
Uspon populizma, nativizma i nacionalizma poslednjih godina doveo je u pitanje percepciju onoga \u0161to gra\u0111ani o\u010dekuju od politi\u010dara. Jedni trend pobune protiv establi\u0161menta vide kao odbacivanje centralizovane mo\u0107i. Drugi sugeri\u0161u da postoji istinska glad za moralnim autoritetom koji izgleda nedostaje dana\u0161njem kapitalizmu.<\/p>\n
U ovoj drugoj grupi je i Slavoj \u017di\u017eek, marksisti\u010dki filozof sa Univerziteta u Ljubljani. On kritikuje privla\u010dnost politi\u010dke korektnosti, dovodi u pitanje sposobnost tr\u017ei\u0161ta da pre\u017eive bez uplitanja dr\u017eave i osu\u0111uje ono \u0161to vidi kao istinske motive koji stoje iza poziva na fer trgovinu kafom.<\/p>\n
Njegova poslednja knjiga \u201eKao lopov na svjetlu dana \/ Like a thief in broad daylight\u201c istra\u017euje promjenu prirode dru\u0161tvenog progresa u onome \u0161to on naziva erom post-\u010dovje\u010danstva. \u017di\u017eek je odgovorio na 5 pitanja Ekonomista, a onda slijedi odlomak iz njegove nove knjige.<\/p>\n
Na \u0161ta mislite kad ka\u017eete era post-\u010dovje\u010danstva? Koje su njene karakteristike?<\/strong><\/p>\n Ona prije svega nije samo automatizacija i robotizacija produkcionog procesa, ve\u0107 mnogo vi\u0161e rastu\u0107a uloga nauke, ma\u0161ina i digitalnih medija u dru\u0161tvenoj kontroli i regulacijama. Detaljno pra\u0107enje na\u0161eg pona\u0161anja i navika omogu\u0107ava digitalnim ma\u0161inama da nas upoznaju, \u010dak i na psiholo\u0161kom nivou, bolje no \u0161to poznajemo sami sebe. Zato vi\u0161e nema potrebe da se dru\u0161tvena kontrola vr\u0161i na stari totalitarni na\u010din, kroz otvorenu dominaciju. Mi smo danas ve\u0107 izmanipulisani i regulisani kad djelujemo po slobodnoj volji, slijede\u0107i na\u0161e vlastite \u017eelje i potrebe.<\/p>\n No, postoji jo\u0161 jedna stvar koja opravdava termin post-\u010dovje\u010danstvo: prospekt direktne veze izme\u0111u na\u0161eg uma i digitalne mre\u017ee. Kada se ovo desi, gubimo onu osnovnu distancu koja nas \u010dini ljudskim bi\u0107em, distancu izme\u0111u spolja\u0161nje stvarnosti i na\u0161ih unutra\u0161njih \u017eivota u kojima mo\u017eemo misliti \u0161ta ho\u0107emo. Svojim mislima ja mogu direktno intervenisati u stvarnosti \u2013 ali onda ma\u0161ina tako\u0111e zna \u0161ta ja mislim.<\/p>\n U poslednjim godinama svog \u017eivota Stephen Hawking je eksperimentisao sa tehnologijom koja mu je omogu\u0107avala da komunicira sa svijetom. Njegov mozak bio je povezan s kompjuterom tako da je mislima mogao birati rije\u010di i sklapati re\u010denice, koje bi dalje bile propu\u0161tene kroz sintesajzer glasa. Fredric Jameson je primijetio da je danas mnogo lak\u0161e zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. Ova sarkasti\u010dna opservacija danas je postala realnost: izgleda da \u0107e, u nekom novom obliku, kapitalizam efektivno pre\u017eivjeti kraj, ne svijeta, ve\u0107 ljudskog roda.<\/p>\n Izgleda da su brexit i uspon populista pokazali da glasa\u010di \u017eele da se za\u0161tite od o\u0161trih rubova globalizacije. Dakle, da se vratimo Jamesonovoj misli, da li je jo\u0161 uvijek lak\u0161e zamisliti kraj svijeta nego kraj dogovora o slobodnom tr\u017ei\u0161tu kakvo je zami\u0161ljeno od Margaret Thacher i Ronalda Reagana?<\/strong><\/p>\n Kao fa\u0161izam, i populizam je jednostavno novi na\u010din da se zamisli kapitalizam bez tih o\u0161trih ivica, bez dru\u0161tveno remetila\u010dkih efekata. Populizam je jedan od dva dana\u0161nja opijuma za narod: jedan je narod, a drugi je sam opijum. Hemija (u nau\u010dnom smislu) postaje dio nas: mnogobrojne aspekte na\u0161ih \u017eivota karakteri\u0161e dr\u017eanje emocija pod kontrolom uz pomo\u0107 lijekova, od svakodnevnog kori\u0161\u0107enja pilula za spavanje do antidepresiva i te\u0161kih narkotika. Ne samo da nas kontroli\u0161u nedoku\u010dive sile dru\u0161tva, ve\u0107 su i same na\u0161e emocije podvrgnute (outsourced) hemijskim stimulacijama. Ono \u0161to je ostalo od posve\u0107enog javnog anga\u017emana svodi se uglavnom na populisti\u010dku mr\u017enju, \u0161to nas dovodi do drugog opijuma za narod, a to je narod sam, nejasni populisti\u010dki san predodre\u0111en da zamu\u0107uje na\u0161e vlastite protivrje\u010dnosti.<\/p>\n Jacques Lacan je 1968. na protestima u Parizu rekao studentima: \u201eOno \u010demu vi kao revolucionari te\u017eite je novi gospodar. I dobi\u0107ete ga\u201c. Da li ono \u0161to nas privla\u010di u populistima i takozvanim jakim liderima reflektuje \u017eelju za autoritetom koji liberalna demokratija nije u stanju da pru\u017ei?<\/strong><\/p>\n Da, ali na na\u010din razli\u010dit od onog koji je Lacan imao na umu u njegovom pesimisti\u010dnom \u010ditanju nemira iz 1968. Za Lacana, krajnji ishod 1968. bio je slabljenje starog (direktno autoritarnog) lika gospodara i uspon novog gospodara po stru\u010dnosti, onoga \u0161to je Lacan nazivao univerzitetskim diskursom. Razmislite o tome kako se opravdavaju dana\u0161nje ekonomske mjere \u2013 ne kao izraz politi\u010dke volje i pozitivne dru\u0161tvene vizije, ve\u0107 kao konsekvenca neutralnog znanja: to tako mora biti ura\u0111eno, tako funkcioni\u0161u tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n Samo se sjetite kako su se eksperti iz Brisela pona\u0161ali za vrijeme pregovora s gr\u010dkom vladom u vrijeme eurokrize iz 2014: nema debate, ovo mora biti ura\u0111eno. Mislim da dana\u0161nji populizam reaguje na \u010dinjenicu da eksperti nisu uistinu gospodari, da njihova ekspertiza ponovo ne funkcioni\u0161e. Sjetite se kako je finansijski slom iz 2008. stru\u010dnjake uhvatio nespremnim. S ovim fijaskom u pozadini, autoritarni gospodar se vra\u0107a na scenu, makar i u liku klovna. \u0160ta god da je Trump, on svakako nije stru\u010dnjak ni za \u0161ta.<\/p>\n Da li vi \u017eelite novog gospodara?<\/strong><\/p>\n Za divno \u010dudo, DA, \u017eelim. Ali kakvog gospodara? Obi\u010dno vidimo gospodara kao nekog ko ostvaruje dominaciju, ali postoji druga\u010diji, autenti\u010dniji pojam gospodara. Istinski gospodar nije onaj koji uspostavlja disciplinu i zabrane; njegova poruka nije Ne mo\u017ee\u0161 niti je Mora\u0161 da\u2026, ve\u0107 jedno osloba\u0111aju\u0107e Mo\u017ee\u0161 \u2013 \u0161ta? U\u010dini nemogu\u0107e, to jest, ono \u0161to se \u010dini nemogu\u0107im u koordinatama postoje\u0107e konstelacije. A danas, to zna\u010di ne\u0161to vrlo precizno: mo\u017ee\u0161 razmi\u0161ljati izvan kapitalizma i liberalne demokratije kao krajnjeg okvira na\u0161ih \u017eivota.<\/p>\n Gospodar je i\u0161\u010dezavaju\u0107i posrednik koji te vra\u0107a tebi samom, koji te gura u ambis tvoje sopstvene slobode. Kad slu\u0161amo istinskog lidera otkrivamo ono \u0161ta \u017eelimo (ili, radije, ono \u0161to smo oduvijek ve\u0107 \u017eeljeli a da toga nismo bili svjesni). Gospodar je potreban zato \u0161to nemamo direktan pristup svojoj slobodi. Da bismo dobili ovaj pristup mora neko da nas pogura izvana, zato \u0161to je na\u0161e prirodno stanje \u2013 stanje inertnog hedonizma, ono \u0161to Alain Badiou zove ljudska \u017eivotinja.<\/p>\n Osnovni paradoks je da \u0161to du\u017ee \u017eivimo kao slobodni pojedinci bez gospodara, to vi\u0161e bivamo neslobodni, uhva\u0107eni unutar postoje\u0107eg okvira mogu\u0107nosti. Zato u slobodu mora da nas pomjeri ili gurne gospodar.<\/p>\n Zalagali ste se za okupaciju digitalne mre\u017ee, ali kako da ljudi pozovu na odgovornost velike tehno-kompanije ako je samo mali dio nas u stanju da razumije njihove algoritme?<\/strong><\/p>\n Istina, mi \u2013 ve\u0107ina \u2013 ne razumijemo detalje ovih algoritama, ali lako mo\u017eemo razumjeti kako nas kontroli\u0161u uz pomo\u0107 digitalne mre\u017ee. Zapravo, ne mislim ni da stru\u010dnjaci u potpunosti razumiju kako digitalna mre\u017ea zaista radi, plus oni koji eksploati\u0161u njihovo znanje tako\u0111e ne razumiju tehni\u010dke detalje.<\/p>\n Mislite li da je Steve Bannon, kada je anga\u017eovao kompaniju Cambridge Analytica, razumio algoritamske detalje njihovog rada? Ili uzmimo ekologiju: da bismo razumjeli globalno otopljavanje i ozonske rupe potrebna nam je nauka koju ve\u0107ina nas ne razumije, ali bez obzira na to mi mo\u017eemo da se borimo protiv izgleda ekolo\u0161ke katastrofe.<\/p>\n Tu naravno postoje rizici manipulacije, ali mi ih moramo prihvatiti. Moramo napustiti naivno vjerovanje u spontanu mudrost ljudi kao vodilju na\u0161eg djelovanja. To je paradoks na\u0161eg doba: na\u0161i dnevni \u017eivoti regulisani su nau\u010dnim znanjem i opasnostima ovakvog regulisanja (\u010desto nevidljivim) mo\u017eemo se suprotstaviti jedino druga\u010dijim znanjem, a ne new age mudrostima i zdravim razumom.<\/p>\n <\/p>\n Odlomak iz nove knjige<\/p>\n U jednom hotelu u Skoplju u Makedoniji, gdje sam nedavno odsjeo, moja saputnica je upitala da li je u sobi dozvoljeno pu\u0161enje i odgovor koji je dobila od recepcionara bio je jedinstven: \u201eNaravno da nije, to je zabranjeno zakonom. Ali imate pepeljare u sobi, dakle to nije nikakav problem\u201c. Kontradikcija (izme\u0111u pu\u0161enja i dozvole) se o\u010digledno podrazumijevala i kao takva je bila odba\u010dena, tretirana kao nepostoje\u0107a, to jest poruka je bila: \u201ePu\u0161enje je zabranjeno a evo kako \u0107ete to zaobi\u0107i\u201c. Kad smo u\u0161li u sobu \u010dekalo nas je jo\u0161 jedno iznena\u0111enje: pepeljara sa znakom zabrane pu\u0161enja.<\/p>\n Mo\u017eda je ovaj doga\u0111aj najbolja metafora za na\u0161 dana\u0161nji ideolo\u0161ki okvir. Sje\u0107am se sli\u010dnog incidenta od prije 40 godina za vrijeme slu\u017eenja vojnog roka. Jednog jutra prvi \u010das je bio o me\u0111unarodnom vojnom zakonu. Izme\u0111u ostalih pravila, oficir-predava\u010d pomenuo je da je zabranjeno pucati u padobrance dok su jo\u0161 u vazduhu, to jest prije nego \u0161to se prizemlje. Kako se zgodno namjestilo, isti oficir nas je na narednom \u010dasu obu\u010davao ga\u0111anju iz pu\u0161ke, obja\u0161njavaju\u0107i nam kako pucati u padobrance u vazduhu (kako, dok ciljate, morate u obzir uzeti brzinu spu\u0161tanja, snagu i smijer vjetra, itd). Kada ga je jedan od vojnika upitao o protivrje\u010dnosti s lekcijom koju smo u\u010dili samo sat ranije (zabrana pucanja u padobrance u vazduhu), oficir se brecnuo i uz cini\u010dan smijeh rekao: \u201eKako mo\u017ee\u0161 biti tako glup? Zar ne razumije\u0161 kako je to u stvarnom \u017eivotu?\u201c Ono \u0161to je aktuelno danas je da su ovakve disonantnosti otvoreno prihva\u0107ene i zato irelevantne, kao u na\u0161em primjeru s pepeljarama sa znakom zabranjenog pu\u0161enja. Sjetite se debate o torturi \u2013 zar nije stav ameri\u010dkih vlasti bio ne\u0161to kao: \u201eTortura zatvorenika je zabranjena i zato evo kako se izvodi simulirano davljenje (waterboarding)\u201c.<\/p>\n Paradoks je sljede\u0107i: danas u odre\u0111enom smislu ima manje prevare nego u tradicionalnom funkcionisanju ideologije. Niko nas ne la\u017ee. Da bismo ovo razumijeli moramo da znamo da se ovdje ne radi o tome da smo nekada uzimali pravila i zabrane veoma ozbiljno, a danas ih otvoreno kr\u0161imo. Ono \u0161to se promijenilo su pravila koja reguli\u0161u pojavnost, to jest ono \u0161to mo\u017ee pro\u0107i u javnom prostoru. Hajde da uporedimo seksualne \u017eivote dva ameri\u010dka predsjednika, Kennedyja i Trumpa. Kao \u0161to znamo, Kennedy je imao brojne afere, ali su \u0161tampa i televizija to potpuno ignorisali, dok Trumpov svaki (stari i novi) korak biva pra\u0107en od strane medija \u2013 da ne pominjemo da on tako\u0111e javno govori na opsceni na\u010din koji kod Kennedyja ne bi mogli ni zamisliti. Jaz koji razdvaja dostojanstvo javnog prostora od njegovog opscenog dna biva sve vi\u0161e transponiran u javni prostor, sa nepouzdanim posljedicama: nedoslijednost i kr\u0161enja javnih pravila su otvoreno prihva\u0107ena, ili u najmanju ruku ingorisana, a istovremeno svi postajemo otvoreno svjesni postojanja tih nedoslijednosti.<\/p><\/blockquote>\n Pe\u0161\u010danik<\/a>\/The Economist<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uspon populizma, nativizma i nacionalizma poslednjih godina doveo je u pitanje percepciju onoga \u0161to gra\u0111ani o\u010dekuju od politi\u010dara. Jedni trend pobune protiv establi\u0161menta vide kao odbacivanje centralizovane mo\u0107i. Drugi sugeri\u0161u da postoji istinska glad za moralnim autoritetom koji izgleda nedostaje dana\u0161njem kapitalizmu. U ovoj drugoj grupi je i Slavoj \u017di\u017eek, marksisti\u010dki filozof sa Univerziteta u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-258659","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258659","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=258659"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258659\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=258659"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=258659"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=258659"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}