{"id":258422,"date":"2018-12-20T08:14:50","date_gmt":"2018-12-20T07:14:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=258422"},"modified":"2018-12-20T08:14:50","modified_gmt":"2018-12-20T07:14:50","slug":"unutar-eu-nema-prostora-za-progresivnu-politiku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/12\/20\/unutar-eu-nema-prostora-za-progresivnu-politiku\/","title":{"rendered":"Unutar EU nema prostora za progresivnu politiku"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"U organizaciji Centra za radni\u010dke studije u Zagrebu je pro\u0161log vikenda odr\u017ean dvodnevni seminar na temu \u2018Slabosti ljevice\u2019. Uz moderiranje organizatora, govorili su Panagiotis Sotiris iz Atene, Danijela Dolenec i Milan F. \u017divkovi\u0107 iz Zagreba te Vladimir Simovi\u0107 iz Beograda. Sotiris, sada ve\u0107 vi\u0161ekratni zagreba\u010dki gost koji je bio prvi govornik na skupu i ujedno na\u0161 sugovornik nakon svoga izlaganja, \u010dlan je stranke Narodno jedinstvo, predava\u010d na Hellenic Open Universityju, \u010dlan uredni\u0161tva \u010dasopisa \u2018Historical Materialism Journal\u2019 i urednik zbornika \u2018Kriza, pokret, strategija: gr\u010dko iskustvo\u2019 (\u2018Crisis, Movement, Strategy: The Greek Experience\u2019) koji je ove godine objavljen u Historical Materialism Book Series.<\/p>\n

Njegova prezentacija bavila se teorijom i politi\u010dkim projektom ozna\u010denim kao \u2018lijevi populizam\u2019, a sastojala se iz tri dijela. Prvo je izlo\u017eio svoju kritiku koncepta poznatog filozofa, 2014. godine preminulog Ernesta Laclaua. Zatim se upustio u razradu problematike mo\u017eemo li misliti neki lijevi populizam danas. Da bi uto\u010di\u0161te prona\u0161ao u konceptima talijanskog marksista Antonija Gramscija, pomo\u0107u kojega je poku\u0161ao sugerirati kako bismo se danas trebali odnositi spram odre\u0111enja \u2018naroda\u2019. Autoru je bitno da to odre\u0111enje ne bude odrezano od klasne analize i dru\u0161tvenih odnosa proizvodnje, kako je to \u010dest slu\u010daj u konzervativnoj, liberalnoj, ali i u intenciji socijalisti\u010dkoj konstrukciji civilnog dru\u0161tva.<\/p>\n

\u0160to se za ljevicu u Gr\u010dkoj promijenilo od va\u0161eg zadnjeg posjeta Zagrebu 2014. godine?<\/strong><\/p>\n

Mnogo toga. Tada je to bilo razdoblje nade za gr\u010dko dru\u0161tvo. Iako su neki od nas i tada imali rezerve spram Sirize, izgledalo je kao da postoji mogu\u0107nost jedne lijeve vlade, koja \u0107e u\u010diniti prijelom i povesti zemlju radikalno novim putem. Naravno, onda je do\u0161la 2015. i kapitulacija Sirize. Po mom mi\u0161ljenju, zato \u0161to je Siriza do\u0161la do granice, a ta granica bila je Evropska unija. Nikada Siriza nije ozbiljno razmi\u0161ljala o mogu\u0107nosti prijeloma s EU-om, a ja sam i tada u Zagrebu tvrdio da bez toga ne postoji mogu\u0107nost jedne progresivne solucije. Sada je situacija u Gr\u010dkoj puno druga\u010dija, prisutni su sna\u017eni elementi poraza narodnog pokreta. Problem je i to \u0161to lijeva vlada provodi neoliberalni program koji je nametnula Unija.<\/p>\n

Masovni pokret<\/u><\/p>\n

\u0160to ljevica iz toga mo\u017ee nau\u010diti?<\/strong><\/p>\n

Iz gr\u010dkog se iskustva mnogo toga mo\u017ee nau\u010diti. Pozitivna je stvar \u0161to je postalo jasno \u0161to zna\u010di imati masovni pokret koji mo\u017ee promijeniti politi\u010dki odnos snaga. S druge strane, sada je jasno da nije mogu\u0107a politi\u010dka promjena bez politi\u010dkog prijeloma. Nije mogu\u0107a progresivna solucija, a da ona istovremeno ne bude radikalna. To zna\u010di da trebamo proces konfrontacije s EU-om, ali i s kapitalom. U kontekstu Unije, kakva je sada, ne mo\u017eete se rije\u0161iti mjera \u0161tednje.<\/p>\n

Dana\u0161nja EU jo\u0161 ne brani da se izaberu lijeve vlade, no kada one budu izabrane, ne dozvoljava im da sprovode svoje politike?<\/strong><\/p>\n

Da, to je problem, jer je EU bazirana na reduciranoj suverenosti. Narodna suverenost se ne po\u0161tuje u evropskom kontekstu. Simbol toga je gr\u010dki referendum. Na njemu je narod odbio mjere \u0161tednje, no one su svejedno uspostavljene. Prihva\u0107ate li administriranje EU-a, ne mo\u017eete imati progresivnu politiku. A Gr\u010dka je samo ekstremni primjer onoga \u0161to se doga\u0111a diljem Evrope. Sve dr\u017eave \u010dlanice moraju imati prora\u010dune uskla\u0111ene po pravilima EU-a, moraju voditi vrlo stroge politike. Ako je tome tako, onda ne postoji prostor za radikalnu, progresivnu politiku unutar konteksta EU.<\/p>\n

\u0160to je za vas \u2018lijevi populizam\u2019? Pi\u0161ete ga u navodnicima.<\/strong><\/p>\n

Duga je povijest diskusije ne samo u evropskoj ljevici nego i globalno o tome da nam treba nekakva forma populizma. To bi bilo izvjesno privla\u010denje, koje nije tradicionalna klasno orijentirana politika, nego je vi\u0161e upu\u0107eno narodu. To se \u010desto povezuje s politi\u010dkim radom teoreti\u010dara Ernesta Laclaua, njegovim poku\u0161ajem da ponovno promisli politiku pomo\u0107u teorije diskursa, ali i teorije populizma. Po njemu, trebamo promi\u0161ljati politiku u formi lijevog populizma. Moje je mi\u0161ljenje da ne mo\u017eemo lijevu politiku svesti na diskurse kojima bismo pribrajali pokrete, ujedinjuju\u0107i ih, a bez me\u0111usobnih odnosa me\u0111u njima. Vjerujem da svi oblici eksploatacije, opresije i isklju\u010divanja danas \u2013 od kapitalisti\u010dke eksploatacije, preko rasizma i seksizma, do patrijarhata i ekolo\u0161kih smetnji \u2013 imaju zajedni\u010dke elemente koje mo\u017eemo materijalisti\u010dki artikulirati. Pa onda kroz borbu kreirati zajedni\u010dke politi\u010dke projekte. Primjerice, kapitalisti\u010dka eksploatacija sadr\u017ei i ekolo\u0161ke probleme, ona koristi rasizam, patrijarhat i kolonijalizam kao sredstva svoga pove\u0107anja. Razli\u010dite borbe, pa i kada imaju relativnu autonomiju, istovremeno posjeduju zajedni\u010dke materijalne elemente koji se artikuliraju u razli\u010ditim oblicima kapitalisti\u010dke eksploatacije i opresije. Osim toga, mo\u017eemo kreirati nove oblike kolektivnih identiteta, pa i kolektivni idntitet naroda, ali u odnosu spram op\u0107e antikapitalisti\u010dke perspektive.<\/p>\n

Laclau govori o narodno-demokratskoj interpelaciji protiv vladaju\u0107eg bloka.<\/strong><\/p>\n

Ja pak ho\u0107u re\u0107i kako je jedna stvar iskori\u0161tavati populisti\u010dki diskurs, a druga stvar misliti kako radikalna lijeva politika artikulira takav diskurs. Artikuliranje diskursa dolazi na kraju procesa u kojemu ste stvorili djelatne pokrete, jedinstvo i saveze, elaborirane na op\u0107oj antikapitalisti\u010dkoj perspektivi. Tek onda je na redu zajedni\u010dki identitet. No i onda se ne radi stvarno o identitetu, ve\u0107 o materijalnom, dru\u0161tveno i klasno utemeljenom antagonizmu.<\/p>\n

Zvu\u010di kao vic, ali Laclau je navodno negdje rekao, u vrijeme kada je bio savjetnik venecuelske vlade, da je lijevi populizam mogu\u0107, ali samo ako su na\u0161i ljudi na vlasti.<\/strong><\/p>\n

Na neki na\u010din da. Uzmete li radikalne lijeve pokrete u Ju\u017enoj Americi, to su stvarno bili pokreti, utemeljeni u borbama. Tu se nije radilo samo o tome kako stvoriti zajedni\u010dki identitet, a to je i moj bitni zaklju\u010dak.<\/p>\n

Spomenuli ste i slu\u010daj Oktobarske revolucije, kao potrebu da se intervenira usred imperijalisti\u010dkog rata, \u0161to je primjer dobrog materijalisti\u010dkog pristupa.<\/strong><\/p>\n

Time sam htio oponirati Laclauu, koji tako\u0111er uzima taj primjer, tvrde\u0107i kako su zahtjevi za mirom, zemljom i kruhom klju\u010dni dokazi njegove teorije kako prazni ili lebde\u0107i ozna\u010ditelji dolaze do svoga zna\u010denja. Za mene se tu radi upravo o suprotnom. Rat je bio materijalni proces u kojemu su se sakupile sve suprotnosti ruskog dru\u0161tva, kako rastu\u0107e suprotnosti kapitalisti\u010dkog razvoja tako i one izme\u0111u opresije i demokracije, nacionalne situacije i imperijalisti\u010dkog rata. Rat je ovdje zajedni\u010dki element na jedan vrlo materijalisti\u010dki na\u010din i on povezuje zahtjeve za zemljom i druge zahtjeve ruskih subalternih klasa. To nisu prazni ozna\u010ditelji. Materijalni proces kreirao je pokret u kojemu su ti zahtjevi zadobili svoje revolucionarno zna\u010denje.<\/p>\n

I dva talijanska primjera, jedan stariji talijanske Komunisti\u010dke partije u vrijeme Palmira Togliattija i jedan noviji, na\u010din na koji je formirana Sjeverna liga (Lega Nord), ilustriraju va\u0161u poziciju?<\/strong><\/p>\n

Ne mogu zamisliti talijansku Komunisti\u010dku partiju toga vremena na na\u010din kako Laclau prikazuje populisti\u010dke pokrete, jer se radilo o vrlo kompleksnom procesu, duboko ukorijenjenom u borbe unutar talijanskog dru\u0161tva. U slu\u010dajevima pokreta poput Sjeverne lige i sli\u010dnih krajnje desnih pojava vidimo elemente Laclauove teorije, na primjer onaj kako se praznim ozna\u010diteljima pripisuju zna\u010denja. Ili kako razli\u010diti socijalni slojevi pronalaze zajedni\u010dke oblike priznavanja. Sve to vrlo je razli\u010dito i suprotno na\u010dinima na koji je KP provodila i organizirala svoj obrazovni i politi\u010dki program.<\/p>\n

Istovremeno dok odbacujete Laclaua, prigrlili ste teoriju Antonija Gramscija. Po\u010dnimo od toga kako on rabi odrednicu \u2018narod\u2019, s kojom i mi ovdje imamo problema. Naime, zazivanje naroda nije zna\u010dilo isto u predsocijalisti\u010dkom razdoblju, u doba socijalizma i danas, u tzv. tranziciji. Ako to ignoriramo, mo\u017eemo se na\u0107i na terenu nacionalizma, odnosno identitetskog nasilja, bez refleksije, jer ono danas dominira.<\/strong><\/p>\n

Mislim da nam Gramsci mo\u017ee pomo\u0107i pri odgovoru na ova pitanja, kako njegova teorija hegemonije tako i odre\u0111enje nacionalnog i narodnog elementa. On govori o kontradiktornoj sociopoliti\u010dkoj dinamici unutar modernosti. Uvijek se radi i o procesu priznavanja subalternosti, gdje postoji inicijativa, ali ne i autonomija. To nam na kompleksan na\u010din poma\u017ee da uo\u010dimo kontradikcije unutar odre\u0111enja \u2018naroda\u2019, kakve se sve vrlo razli\u010dite sociopoliti\u010dke dinamike odra\u017eavaju u njemu. Samo tako mo\u0107i \u0107emo razumjeti politiku subalternih, podre\u0111enih, njihov zahtjev za integralnom autonomijom.<\/p>\n

U\u010diti od naroda<\/u><\/p>\n

Kada govorimo o emancipatornim politikama, nu\u017enosti da sudjelujemo u pokretima i organiziramo se, pa i u stranke, ne radi se samo o pozivanju i organiziranju. Nije dovoljno imati unaprijed pripremljen program jer se uvijek radi i o eksperimentiranju u okolnostima koje iskrsavaju u praksi\u2026<\/strong><\/p>\n

Radi se o vrlo va\u017enom aspektu emancipatorske i radikalne politike. Radi se o eksperimentiranju, baziranom na kolektivnoj hegemoniji pod\u010dinjenih klasa. \u017delite li prona\u0107i nove oblike dru\u0161tvenih odnosa, dru\u0161tvenih organizacija, nove forme demokracije, morate eksperimentirati. Nije mogu\u0107e te oblike konstruirati u teoriji. Elemente konceptualne politike kao eksperimenta mogu\u0107e je na\u0107i u Marxa, Gramscija i mnogih drugih mislilaca iz marksisti\u010dke tradicije. Moramo prona\u0107i nove oblike u\u010denja od ljudi, u\u010denja iz njihovih borbi.<\/p>\n

\u0160to se po tom pitanju sada doga\u0111a u Gr\u010dkoj? Pojavljuju li se nove organizacije ili se prestrukturiraju stare?<\/strong><\/p>\n

Shva\u0107a se problem da treba u\u010diti od ljudi, od naroda. Tra\u017ee se novi organizacioni oblici koji bi bili otvoreniji, vi\u0161e obrazovni. Organizacije su potrebne, ali ne nu\u017eno u smislu onih koje bi se pripremale za izbore jer bi to moglo dovesti u opasnost procese u\u010denja. Dat \u0107u primjer. Prolazimo kroz period izra\u017eene krize. Zdravstveni sistem je u kolapsu. No ljudi pronalaze na\u010dine da zadovolje nu\u017ene potrebe. To nisu samo hitne mjere, koje se moraju poduzeti. To je i u\u010denje kako da si pomognemo na druga\u010diji na\u010din. Uzmimo problem solidarnosti. Trenutno u Gr\u010dkoj postoji mnogo inicijativa baziranih na solidarnosti. Ne radi se samo o pru\u017eanju zdravstvene pomo\u0107i onima kojima je potrebna, npr. izbjeglicama, radi se o u\u010denju kako dru\u0161tvo organizirati na solidaran na\u010din. Postoje vrlo jednostavni na\u010dini za one koji \u017eele u\u010diti. No u\u010denje iz prakse dru\u0161tvenih pokreta zahtijeva druga\u010diji tip politike. Ne radi se samo o vladi, koja proizvodi zakone. \u017delite promijeniti stvari, to kako dru\u0161tvo funkcionira. Radi se o potpuno druga\u010dijoj orijentaciji. Zato nagla\u0161avam da ovaj element nedostaje suvremenoj ljevici, ona ne \u017eeli u\u010diti iz aktualnih iskustava na terenu.<\/p>\n

Onda nema jednostavnog odgovora s \u2018da\u2019 ili \u2018ne\u2019 na fenomen \u2018lijevog populizma\u2019?<\/strong><\/p>\n

Nema. Mislim da okvir \u2018lijevog populizma\u2019 ne pru\u017ea odgovore na pitanja s kojima smo suo\u010deni. S druge strane, moramo uva\u017eiti suvremene fenomene potrage za zajedni\u010dkim identitetima, povratak odre\u0111enja \u2018naroda\u2019, da bismo ponovno promislili politiku baziranu na klasi, kao na\u010din stvaranja dru\u0161tvenih saveza eksploatiranih i ugnjetenih dijelova dru\u0161tva.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Panagiotis Sotiris: U Evropskoj uniji, kakva je sada, ne mo\u017eete se rije\u0161iti mjera \u0161tednje. Gr\u010dka je samo ekstremni primjer<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":185159,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-258422","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258422","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=258422"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258422\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/185159"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=258422"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=258422"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=258422"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}