{"id":258308,"date":"2018-12-18T06:33:31","date_gmt":"2018-12-18T05:33:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=258308"},"modified":"2018-12-18T06:33:31","modified_gmt":"2018-12-18T05:33:31","slug":"duh-fasizma-pusten-je-iz-boce","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/12\/18\/duh-fasizma-pusten-je-iz-boce\/","title":{"rendered":"Duh fa\u0161izma pu\u0161ten je iz boce"},"content":{"rendered":"

\"\"Autor: Gal Kirn\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

Unutar globalnog konteksta aktualne socioekonomske krize, vi\u0161edesetljetna praksa neobuzdanog historijskog revizionizma poprima, iz inicijalno proliberalnog, sve otvoreniji profa\u0161isti\u010dki karakter. Nakon srame\u017eljivih inicijativa za tzv. nacionalnom pomirbom u 80-ima, te tranzicijskog zagovaranja rehabilitacije lokalnih fa\u0161ista kroz fokusiranje na poslijeratna ubijanja, u Sloveniji su se prakse komemoracija ubijanja fa\u0161isti\u010dkih kolaboracionista posljednjih godina intenzivirale i kvalitativno zao\u0161trile, po\u010dev\u0161i s onom u \u010dast lokalnih fa\u0161ista poginulih tijekom samog Drugog svjetskog rata u borbi protiv slovenskih partizana u Grahovu. U nastavku donosimo isje\u010dak iz nadolaze\u0107e knjige Gala Kirna The Partisan Counter Archive.<\/p>\n

Kako je zapo\u010dela rehabilitacija lokalnog fa\u0161izma u Sloveniji?[1]<\/strong><\/p>\n

Rehabilitaciju lokalnog fa\u0161izma mogu\u0107e je trasirati do 1980-ih godina, kada je slovenska disidentska intelektualka Spomenka Hribar krenula pozivati na nacionalnu pomirbu partizana i lokalnih fa\u0161ista (domobrana), kao preduvjet da po\u010dnemo \u017eivjeti kao gra\u0111ani zrele i zdrave nacije (nota bene, u ovoj je interpelaciji iz 1986. godine izostavljena Jugoslavija). Me\u0111utim, tijekom ve\u0107eg dijela tranzicije, najve\u0107i broj zagovaratelja aktivne rehabilitacije lokalnog fa\u0161izma bio je fokusiran na poslijeratna ubijanja u Ko\u010devskom Rogu. Poslijeratna ubijanja fa\u0161isti\u010dkih kolaboracionista smatrala su se dijelom revolucionarnog nasilja, odnosno totalitarne titoisti\u010dke diktature, te znakom apsolutnog zla i nepravde koju je potrebno komemorirati. U to je vrijeme ve\u0107 postojalo nekoliko spomenika koji su odavali po\u010dast pojedinim li\u010dnostima, ubijenima tijekom Drugog svjetskog rata \u2013 poput konzervativnog pjesnika France Balanti\u010da ili intelektualca Jaroslava Kikelja. Me\u0111utim, ovakav tip rehabilitacije lokalnih fa\u0161ista ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata intenzivirao se 2014. godine (i u daljnjem periodu), kada je u slovenskom kontekstu do\u0161lo do presedana: Grahovo je postalo prvo mjesto na kojem je podignut spomenik koji komemorira veliku skupinu fa\u0161isti\u010dkih kolaboracionista iz ratnog perioda i njihovu borbu.<\/p>\n

Zamislimo na trenutak da u nekom malom njema\u010dkom gradi\u0107u odre\u0111ena bitka SS bataljuna, koji se borio protiv antifa\u0161isti\u010dkih Saveznika, danas dobije svoj spomenik te da Angela Merkel i lokalni biskup prisustvuju komemoraciji. Upravo tako izgleda aktualna situacija u Sloveniji.<\/p>\n

Profa\u0161isti\u010dki spomenik nalazi se u Grahovu, malom gradi\u0107u u kojem ve\u0107 postoji nekoliko spomenika vezanih uz Drugi svjetski rat: tri partizanska spomenika i spomenik pjesniku Franci Balanti\u010du, koji se borio na strani fa\u0161isti\u010dkih domobrana. Me\u0111utim, novopodignuti spomenik predstavlja jasni odmak od ideolo\u0161kog konsenzusa nacionalne pomirbe. Posve\u0107en je obilje\u017eavanju doga\u0111aja iz Drugog svjetskog rata koji se odigrao 22. i 23. studenog 1943. godine, kada je partizanska brigada opkolila lokalnu fa\u0161isti\u010dku jedinicu domobrana koja je u mjestu dr\u017eala va\u017enu patrolnu postaju. Unato\u010d pozivu na predaju, domobrani su dr\u017eali poziciju do idu\u0107eg jutra, 23. studenog, kada su partizani ubili ve\u0107inu pripadnika fa\u0161isti\u010dke postrojbe. Novi spomenik odaje po\u010dast tridesetdvojici palih fa\u0161isti\u010dkih kolaboracionista. Potrebno je imati na umu da je u tijeku bio (gra\u0111anski) rat te da je Slovensko domobranstvo ustrojeno dva mjeseca prije ove bitke. General Waffen-SS jedinica, Erwin R\u00f6sener, 24. rujna 1943. naredio je uspostavljanje jedinica Slovenskog domobranstva, koje su postale dio nacisti\u010dke hijerarhije te stavljene pod izravnu komandu nacisti\u010dkih snaga.[2] Domobrani su bili od klju\u010dne va\u017enosti za SS-ovu strategiju gerilskog rata protiv partizana u Sloveniji, ubijanja i mu\u010denja civilnog stanovni\u0161tva, te privo\u0111enja politi\u010dkih protivnika i \u017didova u koncentracijske logore, \u0161to je u nekoliko navrata potvr\u0111eno kao povijesna \u010dinjenica.<\/p>\n

Spomenik uti\u0161anim \u017ertvama osmi\u0161ljen je na inicijativu organizacije civilnog dru\u0161tva Nova Slovenska Zaveza, blisko povezane s Katoli\u010dkom crkvom, koju tako\u0111er podr\u017eavaju najve\u0107e desno orijentirane stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Jan\u0161e i Nova Slovenija (NSI, biv\u0161i kr\u0161\u0107anski demokrati). Datum podizanja spomenika odabran je vrlo simboli\u010dki: umjesto datuma koji bi povijesno bio adekvatan, 23. studenog, kada je poginula ve\u0107ina od tridesetdvoje kolaboracionista, inicijatori su odabrali 6. travanj 2014. Za sve one koji nisu upoznati s jugoslavenskim kontekstom, potrebno je nazna\u010diti da se radi o datumu kada su nacifa\u0161isti\u010dke snage zapo\u010dele okupaciju Kraljevine Jugoslavije, a predstavnici starih dominantnih politi\u010dkih snaga Slovenije na inicijativu Marka Natla\u010dena pokrenuli Narodno vije\u0107e, koje \u0107e otvoreno sura\u0111ivati s fa\u0161isti\u010dkim snagama okupacije. Dakle, odabrani datum nije puka slu\u010dajnost ili stvar pogre\u0161ke, \u0161to nisu porekli ni sami organizatori, vrlo jasno artikuliraju\u0107i svoju politi\u010dku poruku natpisom na memorijalnoj plo\u010di:<\/p>\n

\u201eNa ovome su mjestu, godine Gospodnje 1943., jedinicu domobrana Slovenske narodne armije topovima i paljbom pobili komunisti, bra\u0107a po rodu, neznanci u misli. Ujedinjeni zemljom, \u010dekamo rod koji iz va\u0161ih pora\u0111a se redova da raskine lance la\u017eljivoga muka, da nam povrati ukradenu \u010dast, a istina vrati volju za rast.\u201c<\/p>\n

O\u010digledno je da natpis ne spominje Drugi svjetski rat u kojem su domobrani stali uz fa\u0161iste, ve\u0107 \u010ditav kontekst svodi na gra\u0111anski rat u kojem su komunisti stali na \u201estranu zla\u201c. Slovensko domobranstvo ovdje se progla\u0161ava predstavnicom Slovenske narodne armije, dok je \u010ditava poetska interpelacija pro\u017eeta biologizacijom podijeljene Nacije (\u201ebra\u0107a po rodu\u201c) koja mora biti pro\u010di\u0161\u0107ena od \u201eneznanaca u misli\u201c (ideolo\u0161kih neprijatelja: \u201ekomunista\u201c). Otvorena rehabilitacija nastavlja se parabolom o uskrsnu\u0107u, ukazuju\u0107i na budu\u0107e vrijeme kada \u0107e novi rod raskinuti \u201elance muka\u201c i \u201epovratiti \u010dast\u201c. Za razliku od pukog komemoriranja poginulih, \u0161to se mo\u017ee vidjeti na primjeru spomenika poslijeratnim ubijanjima, klju\u010dni sentimenti komemoracije iz Grahova su srd\u017eba i osvetni\u0161tvo, temeljeni na porazu lokalnih fa\u0161ista. Namjena spomenika nije \u017ealovanje nad pro\u0161lo\u0161\u0107u, ve\u0107 usmjerenost ka budu\u0107nosti (\u201evolja za rast\u201c).<\/p>\n

Upisivanje spomenika na listu Ministarstva kulture (Instituta za kulturno naslje\u0111e) osporilo je lokalno Udru\u017eenje partizanskih veterana (ZZB), ulo\u017eiv\u0161i prigovor. U njemu se upozorava na problemati\u010dnu falsifikaciju prema kojoj spomenik \u201epredstavlja doma\u0107e izdajnike kao Slovensku armiju\u201c, uz konstataciju da \u0107e samom pozicijom i veli\u010dinom \u201ezasjeniti spomenik posve\u0107en \u017ertvama nacizma\u201c.[3] No, Institut za kulturno naslje\u0111e odbio je ovu pritu\u017ebu uz obrazlo\u017eenje da je spomenik podignut na privatnom zemlji\u0161tu. Potrebno je dodati jo\u0161 jednu napomenu vezanu uz oblik i veli\u010dinu ovog revizionisti\u010dkog spomenika. Budu\u0107i da je sam spomenik koji se nalazi u centru grada izveden kao polukru\u017eni zid duga\u010dak 9 i visok 3,1 metara, radi se o vrlo impozantnoj intervenciji. Oblik imitira prozore i vrata stra\u017earnice pora\u017eenih domobrana. Izgra\u0111en je od kamena na koji su uklesana imena tridesetdvojice poginulih fa\u0161ista i spomenuta poruka. U neposrednoj blizini spomenika nalazi se kameni stol (za meditaciju i odmor) te stupovi na kojima je u dane komemoracije mogu\u0107e izvjesiti zastave. Spomenik u Grahovu dizajnirao je arhitekt Franc Popek, koji je zaslu\u017ean za dizajn \u010ditavog niza raznih komemorativnih plo\u010da, granitnih kri\u017eeva i memorijalnih mjesta posve\u0107enih domobranima. Pored njega je postavljena i baklja koja predstavlja \u201eplamen u\u017easa\u201c, a izradio ju je poznati kipar Drago Tr\u0161ar (isti onaj koji je u 70-ima i 80-ima stvarao najzna\u010dajnije spomenike NOB-a!).<\/p>\n

Ovaj spomenik nedvojbeno ozna\u010dava jasan raskid s ranijim spomeni\u010dkim oblicima posve\u0107enima fa\u0161isti\u010dkim kolaboracionistima: uz to \u0161to su komemorirali poslijeratna ubijanja, raniji Popekovi spomenici tako\u0111er su bili obilje\u017eeni vrlo religioznom i kr\u0161\u0107anskom simbolikom.[4]<\/p>\n

Naposljetku, ni\u0161ta manje va\u017eno nije ni to da je ceremonijalno otkrivanje, 6. travnja 2014. godine, pohodilo \u010ditavo vodstvo desno orijentiranog politi\u010dkog spektra u Sloveniji: Slovenska demokratska stranka i stranka Nova Slovenija, dok su predstavnici Nove Slovenske Zveze, Peter Su\u0161nik, te lokalni sve\u0107enik, Maks Ipavec, odr\u017eali govore. Istog dana, biv\u0161i premijer i vo\u0111a najve\u0107e desno orijentirane stranke, Janez Jan\u0161a, tweetao je da su posjetitelji do\u0161li prakticirati \u201efundamentalno ljudsko pravo\u201c na dostojanstvo, pokop i sje\u0107anje, prilikom \u010dega se ne\u0107e dati \u201ezastra\u0161iti propagandom i la\u017eima zagovornika ovoga zlo\u010dina\u201c. No, kao dobri kr\u0161\u0107ani, oni \u0107e usprkos svemu \u201emoliti kako za \u017ertve tako i za njihove egzekutore\u201c. Budu\u0107i da se na ratnom boji\u0161tu sukobljavaju zara\u0107ene strane, te da se ne radi o nekakvom ekstralegalnom smaknu\u0107u, ve\u0107 upravo ratnoj bitci, odabirom rije\u010di odaje se historijska falsifikacija. Nedugo zatim, u drugoj situaciji, na komemoraciji za poginulog lokalnog fa\u0161ista i kolaboracionista biskupa Ro\u017emana, pojavila se i skupina volontera odjevenih u domobranske uniforme, koja je izvela i njihovu himnu. Ideolo\u0161ka klima, u kojoj su desno orijentirane snage ohrabrene ja\u010danjem ekstremne desnice u regiji, po\u010dela se pretvarati u otvoreno rehabilitiranje lokalnog fa\u0161izma. Novouvedene godi\u0161nje komemoracije uspostavljaju otvoreno glorificiranje lokalnog kolaboracionizma, na kojima se dijelovi politi\u010dke i crkvene elite direktno protive komemoraciji partizanske pro\u0161losti i narativu narodnog oslobo\u0111enja. Ovakav nam krajolik sje\u0107anja jasno govori da povijest jo\u0161 uvijek nije utvr\u0111ena, ve\u0107 mjesto \u017eivih prijepora i u stanju neprestane (re)konstrukcije.<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/p>\n

[1] Tekst koji slijedi skra\u0107en je i redigiran izvadak iz \u010detvrtog poglavlja moje nadolaze\u0107e knjige The Partisan Counter Archive (Brill, Leiden).<\/p>\n

[2] General R\u00f6sener po\u010dinio je brojne zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti, pobiv\u0161i tisu\u0107e civila i ratnih zarobljenika. Krajem rata prebjegao je u Austriju, ali su ga britanske snage, s glavnim zapovjednikom Slovenskog domobranstva, Leonom Rupnikom, izru\u010dile Jugoslaviji. Obojica su 1946. godine izvedena pred sud i osu\u0111eni; R\u00f6seneru se posthumno sudilo i za ratne zlo\u010dine u N\u00fcrnbergu.<\/p>\n

[3] Medijski prilog navodi glavne to\u010dke prigovora: http:\/\/www.rtvslo.si\/slovenija\/v-grahovem-najprej-poklon-zrtvam-nacizma-nato-blagoslov-spomenika-domobrancem\/333932.<\/p>\n

[4] Vidi: Gal Kirn, \u201eTransformation of Memorial Sites in the Post-Yugoslav Context\u201c, u: Daniel \u0160uber i Slobodan Karamani\u0107 (ur.) Retracing Images: Visual Cultures after Yugoslavia. (Leiden: Brill, 2012), 252\u201381.<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rehabilitaciju lokalnog fa\u0161izma u Sloveniji mogu\u0107e je trasirati do 1980-ih godina<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-258308","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258308","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=258308"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258308\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=258308"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=258308"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=258308"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}