{"id":258051,"date":"2018-12-13T07:00:07","date_gmt":"2018-12-13T06:00:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=258051"},"modified":"2018-12-12T23:33:48","modified_gmt":"2018-12-12T22:33:48","slug":"ujedinjena-albanija-kao-kljucna-regionalna-sila-na-balkanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/12\/13\/ujedinjena-albanija-kao-kljucna-regionalna-sila-na-balkanu\/","title":{"rendered":"Ujedinjena Albanija kao klju\u010dna regionalna sila na Balkanu"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161u: Mario Stefanov\/dr Jadranka Polovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Krajem studenoga, albanski je premijer, Edi Rama, na zajedni\u010dkoj sjednici Vlada Albanije i Kosova predstavio strategiju ujedinjenja Albanaca do 2025. godine, u okviru nacionalnog projekta ujedinjenja Albanije i Kosova. Albanija ne mo\u017ee beskona\u010dno \u010dekati na ulazak u EU, niti Kosovo viznu liberalizaciju, stoga Albanci, suo\u010deni s brojnim izazovima, moraju imati zajedni\u010dku budu\u0107nost \u2013 naglasio je Rama. Nesumnjivo, albanska je politika ve\u0107 sada najve\u0107i dobitnik turbulentnih zbivanja na jugoistoku Europe, a zahvaljuju\u0107i svom strpljivom, upornom i konzistentnom djelovanju zacijelo \u0107e tu poziciju zadr\u017eati do kraja velikog balkanskog geopoliti\u010dkog nadmetanja i preslagivanja.<\/p>\n

Jugoistok Europe, svakako je pred novom prekretnicom geopoliti\u010dkog preslagivanja koji je u svojoj biti balkanski rudiment mirovnog poretka utemeljenog na stolje\u0107e starim Versailleskim sporazumima, te na pragu nove mnogo opasnije faze konfiguracije odnosa snaga i dr\u017eavnih entiteta na balkanskim prostorima. Naime, Balkan koji predstavlja isto\u010dna vrata Mediterana ili kako navodi Samuel Huntington \u201ekontaktnu zonu civilizacija\u201c \u2013 zapadne, pravoslavne i islamske, grani\u010dno je podru\u010dje izme\u0111u Europe i Bliskog istoka. Stoga je regija u posthladnoratovskom razdoblju popri\u0161te stalnog nadmetanja nekoliko sukobljenih geopoliti\u010dkih aktera \u2013 srednjoevropskog kontinentalizma (Njema\u010dka i Austrija), ruskog euroazijanizma, turskog neoosmanizma i osobito utjecajnog angloameri\u010dkog atlantizma (SAD i Velika Britanija).<\/p>\n

Kakve su realne perspektive ostvarenja velikoalbanskog projekta, mogu li Albanci ostvariti svoj \u201enacionalni san\u201c i u srcu Balkana stvoriti homogenu velikoalbansku dr\u017eavu, vrlo su intrigantna pitanja koja mogu promijeniti geopoliti\u010dku realnost regije. Naime, stvaranje \u201eprirodne\u201c ili Velike Albanije ve\u0107 niz godina podupiru Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave koje na Kosovu imaju jednu od najve\u0107ih vojnih baza u ovom dijelu Europe (Bondsteel). Za ameri\u010dku i savezni\u010dku (NATO) politiku dvije albanske nacionalne dr\u017eave \u2013 Albanija i Kosovo \u2013 klju\u010dne su na prostorima jugoisto\u010dne Europe. Albanski korpus jedini je siguran saveznik SAD-a, za kojeg Washington pouzdano mo\u017ee znati da ga nikada ne\u0107e izdati i koji, nakon tri desetlje\u0107a balkanskih razra\u010dunavanja, o\u010dito izrasta u silu koja svojim oja\u010danim utjecajem mo\u017ee jam\u010diti novi mirovni poredak na Balkanu. Uz ameri\u010dku podr\u0161ku, ujedinjena Albanska dr\u017eava trebala bi obuzdati umi\u0161ljene regionalne ratoborne, geopoliti\u010dki la\u017ene veli\u010dine koje vi\u0161e od stolje\u0107a svojim beskrajnim sukobima tresu Balkan i kroz periodi\u010dne ratne obra\u010dune \u010dine od njega nestabilnu regiju.<\/p>\n

Albanija i Kosovo neobi\u010dno su va\u017eni strate\u0161ki saveznici, pomo\u0107u kojih Sjedinjene Dr\u017eave kontroliraju vrata Jadrana (Otrantska vrata), te tako sprije\u010davaju prodor ruskog utjecaja prema jugoistoku Europe. Osobito nakon ulaska Crne Gore u NATO, SAD su uspostavile potpuni nadzor nad prostorom Jadranskog mora \u0161to je definitivno onemogu\u0107ilo projekciju ruskih interesa na prostoru Zapadnog Balkana. Ovako uspostavljenom kontrolom, Sjedinjene Dr\u017eave \u010dvrsto nadziru i rute budu\u0107ih plinovoda i pozicije plinskih terminala. Kroz Albaniju \u0107e prolaziti va\u017ean Transjadranski plinovod (Trans Adriatic Pipeline \u2013 TAP) koji se postavlja izme\u0111u tursko \u2013 gr\u010dke granice i Italije, a povezan je s plinovodom Trans Anatolian Pipeline \u2013 TANAP kojim se iz azerbajd\u017eanskog nalazi\u0161ta Shah Deniz 2 na Kaspijskom moru, kroz Tursku, osigurava dostava plina za Europu. Na njega se planira do 2020. godine priklju\u010diti Transjadranski plinovod \u2013 TAP koji svojim kopnenim dijelom prolazi kroz Gr\u010dku i Albaniju i dalje vodi prema Italiji preko podvodnog dijela kroz Otranska vrata. Plinovod TAP dijelu jugoisto\u010dne Europe, uklju\u010duju\u0107i Bugarsku, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Hrvatsku, osigurava neovisnost o ruskom plinu. Povezivanje TAP-a s Italijom preko podvodnoga dijela, kroz Otrant, omogu\u0107ava daljnji transport kaspijskog plina na neka od najve\u0107ih europskih tr\u017ei\u0161ta poput Njema\u010dke, Francuske i Austrije. Dio plinovoda kroz Albaniju po\u010dinje kod grada Qend\u00ebr Bilisht na granici s Gr\u010dkom i vodi do albanske obale 17 km sjeverozapadno od Fiera. Od albanske obale podvodni dio TAP-a postavit \u0107e se u du\u017eini od 105 km, na jugu Italije u zoni Lecce. Oba plinovoda su djelovi ju\u017enog plinskog koridora za opskrbu Europe (Southern Gas Corridor)<\/p>\n

Kontrolom Otranta, Albanija zajedno s Italijom (pod ameri\u010dkim i NATO patronatom) kontrolira i zavr\u0161ni dio kineskog pomorskog puta svile \u201eMaritime Silk Road\u201c(MSR) koji se prote\u017ee od Tihog i Indijskog oceana, sa zahvatom Perzijskog zaljeva, do Crvenog mora, Sueskog kanala i Sredozemnog mora, te na kraju sjevernog Jadrana, Rijeke, Kopra i Venecije, gradova koji bi bili sredi\u0161ta daljnje trgovine prema unutra\u0161njosti Europe. Pomorski put MSR dio je kineske strategije \u201eOne Belt, One Road\u201c, jednog od najve\u0107ih, ikad vi\u0111enih projekata povezivanja azijskog i europskog tr\u017ei\u0161ta putem mre\u017ee prometnica, kopnenih i pomorskih putova, zrakoplovnih ruta i komunikacijskih mre\u017ea koji bi omogu\u0107ili do sada nevi\u0111enu trgova\u010dku ekspanziju i gospodarsku korist, a Kini osigurali sna\u017enu ulogu na globalnoj razini.<\/p>\n

U tom kontekstu, projekt stvaranja Velike Albanije iza kojeg stoje sve dosada\u0161nje posthladnoratovske administracije Sjedinjenih Dr\u017eava i Velike Britanije postaje geostrate\u0161ki vrlo va\u017ean. Projekt ujedinjenja je ve\u0107 prakti\u010dno i pravno realiziran, budu\u0107i da granice izme\u0111u Kosova i Albanije, kao i granica izme\u0111u Kosova i zapadne Makedonije, zapravo ne postoje. Formalno priznanje stvaranja \u201eVelike Albanije\u201c koja pose\u017ee za prostorom zapadne Makedonije, ju\u017enim i isto\u010dnim djelovima Crne Gore (Ulcinj i djelovi op\u0107ina Plav i Ro\u017eaje), dolinom Pre\u0161eva u ju\u017enoj Srbiji, te gr\u010dkim ju\u017enim Epirom, djelovima tu\u0111ih dr\u017eava, izazvalo bi kompletni kaos i novi rat u regiji. U ovom trenutku implementacija koncepta ujedinjene Albanije posti\u017ee se kroz \u201eusisavanje\u201c cijele regije u NATO i Europsku uniju.<\/p>\n

Albanski premijer Edi Rama jo\u0161 je pro\u0161le godine u kosovskom Parlamentu, predstavio ideju o zajedni\u010dkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Albanije i Kosova, zajedni\u010dkim diplomatskim predstavni\u0161tvima, kao i o izboru zajedni\u010dkog predsjednika. Ideja zajedni\u010dke budu\u0107nosti Kosova i Albanije, iznijeta prigodom obilje\u017eavanja desetogodi\u0161njice neovisnosti Kosova, simbolizira nacionalno jedinstvo i neodvojiv politi\u010dki interes dviju zemalja da objedine teritorij. Odnosi izme\u0111u Kosova i Albanije ve\u0107 sada su vrlo intenzivni u razli\u010ditim podru\u010djima politi\u010dke, gospodarske i kulturne suradnje, granica izme\u0111u dvije zemlje prakti\u010dki ne postoji, a Rama je najavio i stvaranje jedinstvenog obrazovnog sustava, kao i jedinstveno zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te bez ograni\u010denja i carina. Plan integracije Albanaca u Veliku Albaniju ili \u201eprirodnu\u201c Albaniju pripremljen je ve\u0107 krajem 90.-tih godina, unutar Albanske akademije znanosti. Plan ima nekoliko faza \u2013 prva je svakako ujedinjenje Albanije s Kosovom, zatim sa zapadnom Makedonijom (Ilirida), slijedi integracija Albanaca na jugu Srbije (Dardanija), istovremeno s Albancima na prostoru Crne Gore (Malesija). Sjeverni dio Gr\u010dke (\u0106emerija) zadnji je na redu.<\/p>\n

\u010clanstvo u NATO-u i EU za albanske\/kosovske politi\u010dke elite zapravo predstavlja jedini mogu\u0107i, time i vrlo logi\u010dan put za ostvarenje vlastitih povijesnih ciljeva \u2013 objedinjavanja nacionalnih teritorija. Naime, Albanci nikada ne bi uspjeli osigurati teritorijalno objedinjavanje podru\u010dja naseljenim Albancima bez pomo\u0107i NATO-a, Sjedinjenih Dr\u017eava i Velike Britanije koje su opet velikoalbanske te\u017enje prepoznali kao najbolji instrument za ostvarenje vlastitih geopoliti\u010dkih ciljeva. Sada postaje sasvim o\u010dito da je albanska politika ve\u0107 sada najve\u0107i dobitnik na jugoistoku Europe, upravo zahvaljuju\u0107i svom strate\u0161ki promi\u0161ljenom, strpljivom, upornom i konzistentnom djelovanju.<\/p>\n

Detronizacija starog Versailleskog poretka, stvorenog nakon Prvog svjetskog rata, u pozadini je bliskoisto\u010dnih geopoliti\u010dkih turbolencija i ratnih razra\u010dunavanja. Usporedno, a da toga nismo niti svjesni, taj proces postupno se i gotovo neprimjetno prebacuje na europske prostore, prije svega na jugoistok Europe, kao svojevrsni po\u010detak otvaranja europskog geopoliti\u010dkog \u201epatent zatvara\u010da\u201c. Ukoliko agende regionalnih i globalnih sila i slijed zbivanja ne promjene smjer, \u201eraskop\u010dat\u201c \u0107e se mirovni poredak, ne samo jugoistoka Europe, nego i cijele Srednje i Isto\u010dne Europe. Zemljopisne karte po kojima se ucrtavaju budu\u0107e teritorijalne promjene i planovi za \u201epovrat\u201c izgubljenih teritorija, ve\u0107 su na stolovima srednjoeuropskih prijestolnica Nove Europe. Ti procesi se poku\u0161avaju potisnuti i prikriti odorom euroatlanskih integracija, tako da su u ovom trenutku jedva vidljivi, ali su aspiracije pojedina\u010dnih \u010dlanica Europske unije sve sna\u017enije i nitko ne mo\u017ee predvidjeti kona\u010dne u\u010dinke procesa koji se nedvojbeno odvija.<\/p>\n

Pravo lice onoga \u0161to se pod ruhom europskih integracija stvarno doga\u0111a u cijeloj Europi zorno pokazuje upravo jugoistok Europe, jo\u0161 uvijek nepokriven euroatlanskim procesima kao \u201ecarevim novim ruhom\u201c. Naime, jedini nacionalni i politi\u010dki entitet na prostorima Jugoisto\u010dne Europe koji je uistinu sagledao stanje stvari u svim njegovim aspektima, uklju\u010duju\u0107i i povjesnu dimenziju, te spoznaji prilagodio djelovanje je albanski. Albanskom politi\u010dkom korpusu (ili geniju) dugoro\u010dno utemeljenom na grubom realisti\u010dkom pogledu na stvarnost nije bilo potrebno dijete koje \u0107e vikati da je car gol. Albanci su realnost odnosa i procesa koji su davno po\u010deli (neke od njih su i sami incirali) shvatili i prihvatili prije vi\u0161e desetlje\u0107a. Upravo to \u0107e albanskoj politici u narednoj opasnoj fazi balkanskog geopoliti\u010dkog preslagivanja osigurati dominantan polo\u017eaj i utjecaj na Balkanu, \u010dak i u uvjetima vrlo vjerojatnih ratnih razra\u010dunavanja. Uistinu, nije te\u0161ko uo\u010diti da je albanska politika zapravo najve\u0107i dobitnik svega \u0161to se zbivalo na balkanskim prostorima i nema razloga sumnjati da \u0107e tu svoju poziciju odr\u017eati i tijekom zavr\u0161nog \u010dina procesa stvaranja nove geopoliti\u010dke konstrukcije jugoistoka Europe, Srednje i Isto\u010dne Europe.<\/p>\n

Albanska politika na regionalnoj i na \u0161iroj razini u cijelom svom rasponu potpuno je uskla\u0111ena s politikom SAD-a i najmo\u0107nijih dr\u017eava Zapada, ali ne na bazi slijepe poslu\u0161nosti, ulagivanja i pot\u010dinjavanja (\u0161to je praksa svih ostalih dr\u017eava nastalih raspadom SFRJ). Albanska se politika nametnula kao ravnopravni partner i vrlo utjecajni regionalni \u010dimbenik. Albanska politika vo\u0111ena iz Tirane i Pri\u0161tine svoju strategiju poku\u0161ava, a \u010dini se i uspijeva prilagoditi svojim dugoro\u010dnim strate\u0161kim interesima, uz istovremenu op\u0107u suglasnost i potporu Zapada. Za to je potrebno ipak ne\u0161to vi\u0161e od pukog iskazivanja vjernosti sklopljenim savezni\u0161tvima, emotivnih ispada, napuhavanja i \u0161irenja \u201eperja\u201c. Potrebno je uzajamno povjerenje koje je albanska politika uspjela izgraditi sa SAD-om i saveznicima, a za to je pak bilo potrebno strpljenje i mudrost koji ovaj (mo\u017eda) najstariji narod na Balkanu itekako ima.<\/p>\n

Albanija \u0107e u slijede\u0107em razdoblju, najvjerojatnije u nekoj vrsti zajednice s Kosovom, ali i drugim albanskim teritorijima, na jugoistoku Europe imati poziciju kakvu na bliskoisto\u010dnim prostorima, za SAD i zapadne saveznike, ima Izrael. Naime, bliskoisto\u010dni prostor, kao i prostor jugoistoka Europe komplementarne su cjeline ne samo kao dio strate\u0161ke poveznice Europe s Bliskim istokom i dalje Azije, nego i zbog svoje povijesne dimenzije. Obje regije su bile pod vladavinom Osmanskog carstva, imaju sli\u010dan povjesni razvoj i izra\u017eenu nesposobnost formatiranja regionalnog mirovnog sustava i promi\u0161ljanja budu\u0107nosti. Povijest na tim prostorima ima puno ve\u0107u ulogu nego promi\u0161ljanje budu\u0107eg razvoja. Albanski realni pogled na sada\u0161njost i okrenutost ka budu\u0107nosti, za SAD i saveznike biti \u0107e nu\u017eni korektiv pri rekonstrukciji regije u kojoj Rusija ima sve manji utjecaj i za koji pokazuje sve manje interesa.<\/p>\n

Albanija, zajedno s Turskom koja je tako\u0111er \u010dlanica NATO-a, kontrolira europski prilaz strate\u0161kom koridoru koji je poveznica Europe s Bliskim istokom. No pritom je istovremeno i konkurent Turskoj koja u sve ve\u0107oj mjeri poku\u0161ava voditi, sa SAD-om i Zapadom neuskla\u0111enu politiku usmjerenu na projekciju svojih neosmanskih geopoliti\u010dkih vizija kako prema Bliskom istoku tako i prema Balkanu. Albanija, kao bliski saveznik SAD-a i turski konkurent na balkanskim prostorima, obuzdava turski utjecaj na Balkanu i stoga je nezamjenjiva u ovome trenutku za ameri\u010dku i savezni\u010dku politiku.<\/p>\n

Albanski nacionalni korpus koji sadr\u017eava i kr\u0161\u0107ane i muslimane, ima izuzetnu unutarnju \u010dvrsto\u0107u na koju ne utje\u010du vjerske razlike. Tako\u0111er, ne postoji ideologija koja bi izazvala podijeljenost albanskoga naroda. Da je tomu tako pokazuje \u010dinjenica da je jedan od najistaknutijih albanskih geopoliti\u010dkih stratega Ko\u00e7o Danaj, nekada za komunisti\u010dkog re\u017eima Envera Hoxhe obavljao visoke funkcije u komunisti\u010dkoj partiji. Danas, on teoretski definira platformu ujedinjenja svih albanskih zemalja u jednu dr\u017eavu, uz potporu ve\u0107ine albanskoga naroda. Jedinstvo albanskoga korpusa, bez obzira na ideolo\u0161ke, vjerske, pa i klanovske razli\u010ditosti, \u010dini okosnicu njegove geopoliti\u010dke mo\u0107i i razlog dosada\u0161njih uspjeha i probitaka, te zalog transformacije Albanije u klju\u010dnu silu jugoistoka Europe. Samo jedinstveni entitet mo\u017ee biti pouzdan saveznik SAD-u koji ne\u0107e donositi nelojalne i nesuvisle odluke i poku\u0161avati paktirati s drugima.<\/p>\n

Geopolitikanews<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sada postaje sasvim o\u010dito da je albanska politika ve\u0107 sada najve\u0107i dobitnik na jugoistoku Europe, upravo zahvaljuju\u0107i svom strate\u0161ki promi\u0161ljenom, strpljivom, upornom i konzistentnom djelovanju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-258051","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258051","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=258051"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/258051\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=258051"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=258051"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=258051"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}