{"id":257951,"date":"2018-12-11T08:11:06","date_gmt":"2018-12-11T07:11:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=257951"},"modified":"2018-12-11T08:14:16","modified_gmt":"2018-12-11T07:14:16","slug":"smokvin-list-vladajucim-elitama-ili-koristan-alat-u-borbi-za-drustvenu-pravdu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/12\/11\/smokvin-list-vladajucim-elitama-ili-koristan-alat-u-borbi-za-drustvenu-pravdu\/","title":{"rendered":"Smokvin list vladaju\u0107im elitama ili koristan alat u borbi za dru\u0161tvenu pravdu?"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Sandra Kasuni\u0107<\/strong><\/p>\n

Kada su prije sedamdeset godina ljudska prava postala dio me\u0111unarodne obaveze dr\u017eava, to je bila posljedica kompromisa izme\u0111u velikih sila, ali i odluke da se u\u017easi Holokausta vi\u0161e ne smiju ponoviti. Danas se, mo\u017eda vi\u0161e nego ranije, koncept ljudskih prava \u010dini kao bezopasna lijepa \u017eelja. No treba li ga zato olako odbaciti?<\/p>\n

Historijski revizionizam, napadi na reproduktivna \u017eenska prava, sna\u017eni rezovi socijalne dr\u017eave, diskriminacija na osnovi seksualnog opredjeljenja ili porijekla, bujaju\u0107i govor mr\u017enje usmjeren protiv pripadnica drugih narodnosti i osoba druga\u010dijeg politi\u010dkog svjetonazora: sve su to fenomeni \u2013 a ovaj popis svakako nije iscrpljen \u2013 koji ozbiljno ugro\u017eavaju mir i slobode ne samo onih koji su neposredno pogo\u0111eni, ve\u0107 svih nas. Oni slu\u017ee kao indikator \u010dinjenice da se ve\u0107 nalazimo duboko u periodu borbe za obranu prava za koje smo smatrali da su davno izborena. \u0160tovi\u0161e, uzimaju\u0107i u obzir nepostojanje politi\u010dkih opcija koje se \u010dine dovoljno uvjerljivim i\/ili sna\u017enim da bi se mogle suprotstaviti tim prijetnjama, upitno je kako \u0107emo uop\u0107e uspjeti sa\u010duvati status quo.<\/p>\n

Ta ugro\u017eena prava kodificirana su na dana\u0161nji dan 1948. godine, kada je Generalna skup\u0161tina Ujedinjenih nacija, pod dojmom Holokausta i iskustva fa\u0161izma,jednoglasno usvojila Op\u0107u deklaraciju o pravima \u010dovjeka. Ukupno osam dr\u017eava \u010dlanica je pri glasanju bilo suzdr\u017eano \u2013 \u010cehoslova\u010dka, Poljska, Saudijska Arabija, Sovjetski Savez, Ukrajinska SSR, Bjeloruska SSR, Ju\u017ena Afrika i Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Me\u0111utim, unato\u010d \u010dinjenici da navedene zemlje nisu glasale za usvajanje Deklaracije, dio njih je itekako sudjelovao u procesu pisanja iste, i jo\u0161 va\u017enije, nisu glasale protiv.<\/p>\n

Usvajanje Deklaracije opisuje se kao prekretnica u historiji me\u0111unarodnih ljudskih prava, ali ono je u osnovi imala isklju\u010divo ceremonijalni karakter. Tek s usvajanjem Me\u0111unarodnog pakta o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima<\/a> te Me\u0111unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima<\/a> 1966. godine, ta su prava stekla pravnu te\u017einu tako \u0161to su postala utu\u017eiva, odnosno obvezuju\u0107a. Istovremeno, odvojeno usvajanje gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava odnosno liberalnih prava s jednete ekonomskih, socijalnih i kulturalnih prava s druge strane, mo\u017ee poslu\u017eiti kao pokazatelj da oko univerzalnosti ljudskih prava ipak nije postojao konsenzus izme\u0111u kapitalisti\u010dkih i socijalisti\u010dkih dr\u017eava.<\/p>\n

Pre\u0161u\u0107eni radni\u010dki doprinos<\/strong><\/p>\n

Razlog tome je ponajprije historijske i ideolo\u0161ke naravi. Prva generacija ljudskih prava, gra\u0111anska i politi\u010dka prava, naslije\u0111ena su iz doba Ameri\u010dke i Francuske revolucije. U tom kontekstu valja istaknuti Vird\u017einijsku deklaraciju o pravima iz 1776. i Deklaraciju o pravima \u010dovjeka i gra\u0111anina iz 1789. godine, u kojima su kodificirana prava koja su smatrana i neotu\u0111ivima i uro\u0111enima. Me\u0111utim, ona nisu vrijedile za \u017eene ni mnoge druge grupe poput robova ili pripadnika drugih rasa.1Sredi\u0161nje mjesto u njima zauzimaju prava na pravnu jednakost, slobodu, sigurnost i privatno vlasni\u0161tvo. Marx u svom Prilogu \u017eidovskom pitanju evaluirao je ta prava \u201c\u010dovjeka\u201d konstatiraju\u0107i da: \u201c(\u2026) nijedno od takozvanih \u010dovjekovih prava ne prevazilazi egoisti\u010dna \u010dovjeka, \u010dovjeka kao \u010dlana gra\u0111anskog dru\u0161tva, naime kao individuuma koji je izoliran od zajednice, povu\u010den u sebe, u svoj privatni interes i privatnu samovolju [\u2026] Jedina veza koja ih [individuume] ujedinjuje jeste prirodna nu\u017enost, potreba i privatni interes, \u010duvanje njihova vlasni\u0161tva i njihove egoisti\u010dne li\u010dnosti.\u201d<\/p>\n

Tim prilogom Marx je formulirao jednu od najrelevantnijih kritika ljudskih prava u kojoj sugerira da ona predstavljaju tek politi\u010dku emancipaciju, ali \u010dine samo me\u0111ukorak k emancipaciji \u010dovjeka. No pri analizama nastanka ljudskih prava redovno se izostavljaju doprinosi radni\u010dkih i socijalisti\u010dkih borbi po pitanju socijalnih i ekonomskih, ali i gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava. Ljevica se \u010desto i sama izostavlja iz diskusije i ne uzima u obzir da nema nikoga tko bi umjesto nje naglasio socijalisti\u010dki doprinos ljudskim pravima. Bez radni\u010dkih pokreta i borbi danas sasvim sigurno ne bismo imali pravo na adekvatne radne uvjete, zabranu dje\u010djeg rada i pravo na socijalnu sigurnost. Upravo pokreti radni\u010dke klase borili su se za univerzalna i fundamentalna prava kroz politi\u010dki, ekonomski i kulturalni preokret s ciljem nadila\u017eenja kapitalizma. Time su te borbe, u koje mo\u017eemo svrstati i Ruske revolucije i jugoslavenski Narodnooslobodila\u010dki pokret, doprinijele sekularnom pristupu ljudskim pravima, univerzalnom pravu glasa i pravu na samoodre\u0111enje koje predstavlja antikolonijalnu dimenziju ljudskih prava.2<\/p>\n

Mrtvo slovo na papiru?<\/strong><\/p>\n

U tom kontekstu, valja se prisjetiti i odnosa SFRJ prema ljudskim pravima. Naime, uz ratifikaciju gore navedenih Me\u0111unarodnih paktova, njezin ustav iz 1974. je u svojoj III. glavi sadr\u017eavao ukupno pedeset \u010dlanaka o slobodama, pravima i du\u017enostima \u010dovjeka i gra\u0111anina. Uspore\u0111uju\u0107i te \u010dlanke s tada\u0161njim me\u0111unarodnim ljudskoprava\u0161kim aktima, upe\u010datljivo je da su jugoslavenski bili mnogo dalekose\u017eniji i konkretniji. Uz nepovredivost stana, slobodu znanstvenog i umjetni\u010dkog stvaranja, ograni\u010deno radno vrijeme radnica (na maksimalno 42 sata tjedno), pravo na rad i slobodu rada, garantiralo se primjerice i \u201cpravo \u010dovjeka da slobodno odlu\u010duje o ra\u0111anju djece\u201d u \u010dlanku 192. ili, u narednom \u010dlanku, du\u017enost svakoga \u201ctko iskori\u0161tava zemlji\u0161te, vodu ili druga prirodna dobra\u201d da to \u010dini \u201cna na\u010din kojim se osiguravaju uvjeti za rad i \u017eivot \u010dovjeka u zdravoj okolini\u201d. Ta ustavom ure\u0111ena prava, u kombinaciji s \u010dinjenicom da je Jugoslavija bila i jedna od dr\u017eava osniva\u010dica Ujedinjenih nacija, koja je aktivno sudjelovala u izradi suvremenih ljudskoprava\u0161kih akata, govore u prilog tezi da je prepoznala emancipatorni karakter ljudskih prava.<\/p>\n

No danas se na spomen ljudskih prava \u010desto mo\u017ee \u010duti kako su ona mrtvo slovo na papiru budu\u0107i da ih ni 70 godina nakon njihove kodifikacije vladaju\u0107e elite diljem svijeta ne priznaju, odnosno da ih kr\u0161e. Ponajprije to vrijedi za ekonomska i socijalna prava, ali ne isklju\u010divo. I zaista, kako da primjerice shvatimo ozbiljno ljudsko pravo na rad, na adekvatni standard \u017eivota ili socijalnu sigurnost kada \u017eivimo u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima \u010dija su obilje\u017eja, izme\u0111u ostalog, nejednakost, privatno vlasni\u0161tvo ili akumulacija kapitala utemeljena na ljudskom radu? \u0160to nam zna\u010de aktivno i pasivno bira\u010dko pravo kada smo prisiljeni boriti se za ekonomsku egzistenciju? \u0160to nam vrijedi pravo na slobodu kretanja kada slobodu kretanja u potpunosti ima isklju\u010divo kapital? Ljudska prava sadr\u017ee inherentni paradoks jer nam sugeriraju da imamo odre\u0111ena prava koja ipak ne mo\u017eemo u\u017eivati ukoliko nemamo, primjerice, dokumente neke od dr\u017eava globalnog sjevera ili dovoljno novca.<\/p>\n

Korak prema pravdi<\/strong><\/p>\n

Zna\u010di li to da ljudska prava treba u potpunosti izbaciti iz rje\u010dnika ljevice? Uzimaju\u0107i u obzir da ona u sebi sadr\u017ee i naslje\u0111e radni\u010dkih, odnosno socijalisti\u010dkih borbi, odbaciti retoriku ljudskih prava zna\u010dilo bi odbaciti cijeli set prava koja su 1948. predstavile kodificiranu utopiju, a to \u010dine i danas. Tako\u0111er, ve\u0107ina ljudskoprava\u0161kih konvencija jo\u0161 uvijek vrijedi u dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije, odnosno one su ratifikacijom postale dio nacionalnog zakonodavstva. Stoga ih progresivne politi\u010dke akterke itekako mogu koristiti kao alat u borbi za pravednije dru\u0161tvo. Konkretno znanje o njima i njihovim mehanizmima nadalje nudi i mogu\u0107nost proaktivnog djelovanja, primjerice kada se borimo za pravo na vodu ili pravo na pla\u0107u dostatnu za \u017eivot.<\/p>\n

Bez uklju\u010divanja u diskurs o ljudskim pravima i zauzimanja tog prostora kako bi se objasnili paradoksi koji su im inherentni, ona doista i postaju mrtvo slovo na papiru, odnosno smokvin list vladaju\u0107ima koji ih koriste kako bi me\u0111unarodnoj zajednici pokazali stopu razvijenosti demokracije dr\u017eave koju vode. Stoga je bitno da se u aktivan rad na i sa ljudskim pravima umije\u0161aju oni koji se zala\u017eu za pravedniji svijet za sve. Jer, za ljudskoprava\u0161ku zajednicu va\u017eno je da joj se priklju\u010de akterke koje bi ukazale \u2013 ili bolje: objasnile i inzistirale \u2013 na nespojivosti kapitalizma i ljudskih prava te nu\u017enosti demokratizacije ekonomije kako bi se omogu\u0107ilo pravedno dru\u0161tvo. Nadalje, ljudska prava mogu slu\u017eiti, a ponekad ve\u0107 i slu\u017ee, kao izvor inspiracije u borbi i time mogu doprinijeti odmaku od isklju\u010divo reakcionisti\u010dkog pristupa djelovanju protiv opresije, nepravde i dru\u0161tvene nejednakosti.<\/p>\n

Trenutno se nalazimo u situaciji u kojoj u moramo braniti ono \u0161to smo smatrali ve\u0107 davno izborenim. Jedno od bitnih pitanja koja se pritom postavljaju je: mo\u017ee li ljevica ponuditi odgovor na goru\u0107e dru\u0161tvene probleme ili se tim problemima mo\u017ee suprotstaviti isklju\u010divo kao gasiteljica vatre? Ljudska prava u tom smislu mogu biti ne samo alat, ve\u0107 i privremeni (ne i krajnji) cilj, odnosno bitan me\u0111ukorak za prevazila\u017eenje aktualnog ure\u0111enja prema pravednijem dru\u0161tvu.<\/p>\n

    \n
  1. Tijekom Francuske revolucije autorica Olympe de Gouges napisala je Deklaraciju o pravima \u017eena i gra\u0111anki, kao odgovor na poznatiju Deklaraciju. [\u21a9<\/a>]<\/li>\n
  2. Micheline Ishay (2005) The Socialist Contributions to Human Rights: An Overlooked Legacy, The International Journal of Human Rights, 9:2, 225-245. [\u21a9<\/a>]<\/li>\n<\/ol>\n

    Bilten<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Sada moramo braniti ono \u0161to smo smatrali ve\u0107 davno izborenim<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":194863,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-257951","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257951","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=257951"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257951\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/194863"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=257951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=257951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=257951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}