{"id":257712,"date":"2018-12-06T08:33:15","date_gmt":"2018-12-06T07:33:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=257712"},"modified":"2018-12-06T08:33:15","modified_gmt":"2018-12-06T07:33:15","slug":"nas-manipulativni-mozak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/12\/06\/nas-manipulativni-mozak\/","title":{"rendered":"Na\u0161 manipulativni mozak"},"content":{"rendered":"

Mnoge su studije dokazale da mozak bez ikakvih problema mo\u017ee stvoriti la\u017eno sje\u0107anje, odnosno izmisliti neki doga\u0111aj u va\u0161em djetinjstvu koji se zapravo nikada nije ni desio. Na ljudski mozak i odluke koje donosi uti\u010de mnogo faktora kojih nismo ni svjesni \u2013 od boja koje nas okru\u017euju, pa sve do temperature u sobi.<\/p>\n

    \n
  1. Iluzija vantjelesnog iskustva i teleportacije<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

    \"\"U jednom eksperimentu nu\u010dnici su uspjeli izmanipulisati mozak ispitanika da pomisli kako napu\u0161ta vlastito tijelo, a pored toga, i da se u\u010desnici teleportuju u razli\u010dite djelove sobe. Naravno, u\u010desnici eksperimenta su cijelo vrijeme nepomi\u010dno le\u017eali u skeneru mozga.<\/p>\n

    Da bi malo bolje shvatili kako na\u0161 mozak odre\u0111uje gdje se tijelo nalazi, nau\u010dnici su kreirali eksperiment u kojem su u\u010desnici koji su le\u017eali u skeneru mozga na glavu stavili ure\u0111aj za prikaz virtualne stvarnosti.<\/p>\n

    Pomo\u0107u kamera u drugom dijelu prostorije koje su povezane s ure\u0111ajem za prikaz virtualne stvarnosti, u\u010desnici su u krupnom planu mogli vidjeti tijelo stranca kako le\u017ei, dok je njihovo vlastito tijelo bilo u pozadini. Da bi kreirali iluziju vantjelesnog iskustva, nau\u010dnici bi dotakli tijelo stranca, a mozak ispitanika bi odmah registorvao senzaciju, iako ju je samo vidio na ekranu.<\/p>\n

    U samo nekoliko sekundi mozak ispitanika se spojio sa drugim tijelom, \u0161to je rezultiralo iluzijom da se nalazite u tu\u0111em tijelu. U ovom eksperimentu vantjelesnog iskustva ispitanici nijesu osje\u0107ali da lebde uokolo, ve\u0107 sasvim normalno\u2026 u tijelu potpunog stranca.<\/p>\n

    Istra\u017eiva\u010di su oti\u0161li i korak dalje, ispituju\u0107i mo\u017edanu aktivnost u\u010desnika nakon \u0161to su ih teleportovali u razli\u010dite djelove prostorije koriste\u0107i istu metodu (kamere). Nau\u010dnici su uspje\u0161no dekodirali podatke iz mozga i na taj na\u010din shvatili gdje su ispitanici mislili da se nalaze u tim momentima. U eksperimentu je otkriveno da nam hipokampus, gdje se vjeruje da se nalaze GPS \u0107elije (ako ih uop\u0161te imamo), poma\u017ee da utvrdimo gdje se na\u0161e tijelo trenutno nalazi. Ranija su istra\u017eivanja pokazala da pacovi imaju \u0107elije u mozgovima koje funkcioni\u0161u poput GPS-a, ali jo\u0161 uvijek nije potvr\u0111eno da ih imaju ljudi.<\/p>\n

      \n
    1. Manipulacija ljudskog mozga temperaturom<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

      \"\"U zavisnosti od temperature u sobi, na\u0161e misli i pona\u0161anje mogu biti drasti\u010dno razli\u010diti, a da toga nijesmo ni svjesni. Uticaj spoljne temperature na ljudski mozak se ve\u0107 neko vrijeme prou\u010dava, a jedno od zanimljivijih istra\u017eivanja vezano je za na\u010din na koji do\u017eivljavamo kriminalne radnje.<\/p>\n

      Ispitanici jedne studije koji su sjedjeli u sobama sa visokom temperaturom su u ve\u0107ini slu\u010dajeva osudili ne\u010dije kriminalno pona\u0161anje kao spontano, dok su ispitanici u hladnim sobama za isti zlo\u010din tvrdili da je hladnokrvan i po\u010dinjen s predumi\u0161ljajem. O\u010digledno, ovo mo\u017ee imati ogroman uticaj na ishod su\u0111enja ili kaznu. Do sad se u sudnicama \u0161irom svijeta nije razmi\u0161ljalo o ovoj jednostavnoj manipulaciji ljudskog mozga temperaturom, ali ko zna\u2026 mo\u017eda \u0107e u budu\u0107nosti porota morati sjediti u sobama sa odre\u0111enom temperaturom\u2026<\/p>\n

      Jo\u0161 jedna studija pokazala je da temperatura uti\u010de na povjerenje i kriminalno pona\u0161anje. Tokom eksperimenta, ruka nekih ispitanika je bila zagrijana, dok su drugi u ruci \u010duvali led. Odvojeni i smje\u0161teni u (la\u017eni) zatvor, ispitanici su dobili priliku da svjedo\u010de protiv svog partnera u zamjenu za umanjenu kaznu. Ako oba osumnji\u010denika odbiju da svjedo\u010de, bi\u0107e pu\u0161teni na slobodu. Rezultati su pokazali da su ispitanici sa ledom u ruci u duplo vi\u0161e slu\u010dajeva svjedo\u010dili protiv svog partnera. Na kraju studije je zaklju\u010deno da ljudi vi\u0161e vjeruju jedni drugima kada im je toplo.<\/p>\n

        \n
      1. Pove\u0107anje razine suosje\u0107anja\"\"<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

        Nau\u010dnici sa Univerziteta u Kaliforniji su nedavno otkrili da se nivo suosje\u0107anja mo\u017ee manipulisati mijenjanjem hemijskog sastava mozga. Ovo va\u017eno otkri\u0107e nam govori da biologija uti\u010de na dru\u0161tveno pona\u0161anje i vi\u0161e nego smo do sad mislili.<\/p>\n

        U eksperimentu su u\u010desnici dobili tabletu ili tolkapon ili placebo. Tolkapon se obi\u010dno koristi za lije\u010denje Parkinsonove bolesti, a on u mozgu pobolj\u0161ava djelovanje dopamina, koji je povezan s motivacijom i nagradom u prefrontalnom korteksu. Ukratko, od dopamina se osje\u0107amo dobro.<\/p>\n

        Nakon \u0161to su popili tabletu, u\u010desnici su dobili zadatak da podijele novac izme\u0111u sebe i nepoznatog stranca. U pore\u0111enju s ljudima koji su dobili placebo, u\u010desnici koji su dobili tolkapon su u mnogo vi\u0161e slu\u010dajeva jednako podijelili novac sa strancem.<\/p>\n

        \u201cMi obi\u010dno mislimo da je fer pona\u0161anje stabilna karakteristika, dio ne\u010dije li\u010dnosti\u201d, na kraju je zaklju\u010dio istra\u017eiva\u010d Ming Hsu. \u201cNa\u0161a studija ne odbacuje ovu ideju, ali i pokazuje kako se ovom osobinom mo\u017ee manipulisati ciljanjem odre\u0111enih neurohemijskih spojeva u ljudskom mozgu.\u201d<\/p>\n

          \n
        1. Stimulacija kreativnosti<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

          \"\"Jo\u0161 jedna stvar kojom se o\u010digledno mo\u017ee manipulisati jeste na\u0161a kreativnost. Ovo su dokazali istra\u017eiva\u010di sa Univerziteta Karolina koji su stimulisali mozak ispitanika elektri\u010dnom energijom. Cilj je bio da proizvedu alfa oscilacije u frontalnom korteksu, jer su ove vrste mo\u017edanih talasa povezane s kreativno\u0161\u0107u. Alfa oscilacije se obi\u010dno javljaju kada se opustite i zatvorite o\u010di. One su vezane za sanjarenje, duboko razmi\u0161ljanje i nastanak ideja.<\/p>\n

          Ispitanici su prvo uradili test kreativnosti, a zatim je pola njih dobilo elektri\u010dnu stimulaciju mozga namjenjenu generisanju alfa oscilacija, dok je druga polovica dobila la\u017enu stimulaciju. U oba slu\u010daja ispitanici su osjetili blago peckanje, tako da nisu znali da li su dobili pravu ili la\u017enu stimulaciju.<\/p>\n

          Rezultati su bili impresivni. U\u010desnici koji su primili pravu elektri\u010dnu stimulaciju su u prosjeku bili bolji oko 7,4 posto na ponovljenom testu. \u201cTo je prili\u010dno velika razlika kada je u pitanju kreativnosti\u201d, zaklju\u010dio je istra\u017eiva\u010d Flavio Frohli\u010d. \u201cNekoliko u\u010desnika je pokazao nevjerovatne pomake u kreativnosti. To je bio vrlo jasan u\u010dinak.\u201d<\/p>\n

          Prema jednoj studiji iz 2009. godine, ne morate priklju\u010diti elektri\u010dnu energiju na mozak da bi bili kreativniji. Na va\u0161 mozak mo\u017ee uticati i boja sobe u kojoj se nalazite. Ako \u017eelite generisati vi\u0161e kreativne ideje, boravite u plavoj sobi. Ako radite neki posao koji zahtjeva ta\u010dnost i preciznost, boravite u crvenoj sobi.<\/p>\n

            \n
          1. Va\u0161 mozak mo\u017ee misliti da ste nevidljivi\"\"<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

            Koriste\u0107i istu metodu kao i u gore navedenoj iluziji vantjelesnog iskustva, nau\u010dnici su uspjeli izmanipulisati ispitanike da se osje\u0107aju nevidljivim.<\/p>\n

            U testu koji je ra\u0111en na 20 ljudi, 75 posto ih je do\u017eivjelo iluziju. Ispitanici su na glavi imali ure\u0111aj za prikaz virtualne stvarnosti koji je spojen na kamere koje su snimale prazan prostor. Istra\u017eiva\u010di bi zatim \u010detkicom dodirnuli njihov stomak, a u isto vrijeme napravili isti pokret \u010detkicom i u praznom prostoru koji ispitanik vidi. S obzirom na to da ljudski mozak poku\u0161ava spojiti ono \u0161to vidi sa onim \u0161to osje\u0107a, na ovaj na\u010din se stvori iluzija da je tijelo zapravo nevidljivo.<\/p>\n

            Za sljede\u0107i dio eksperimenta u\u010desnicima je re\u010deno da gledaju gore. Njihovi ure\u0111aji za prikaz virtualne stvarnosti su prikazivali ljude koji gledaju dolje prema njima sa strogim izrazima lica. Nau\u010dnici tvrde da u\u010desnici uop\u0161te nisu bili zabrinuti kao \u0161to su bili kada su osje\u0107ali da su im tijela vidljiva.<\/p>\n

            Neki stru\u010dnjaci vjeruju da se ovaj efekt mo\u017ee koristiti za lije\u010denje fobija, a u budu\u0107im eksperimentima nau\u010dnici \u017eele otkriti kako nevidljivost mo\u017ee utjecati na ne\u010dije moralne izbore. (Izvor: pixelizam.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

            Mnoge su studije dokazale da mozak bez ikakvih problema mo\u017ee stvoriti la\u017eno sje\u0107anje, odnosno izmisliti neki doga\u0111aj u va\u0161em djetinjstvu koji se zapravo nikada nije ni desio. Na ljudski mozak i odluke koje donosi uti\u010de mnogo faktora kojih nismo ni svjesni \u2013 od boja koje nas okru\u017euju, pa sve do temperature u sobi. Iluzija vantjelesnog […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-257712","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257712","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=257712"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257712\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=257712"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=257712"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=257712"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}