{"id":257651,"date":"2018-12-05T07:00:31","date_gmt":"2018-12-05T06:00:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=257651"},"modified":"2018-12-04T22:35:34","modified_gmt":"2018-12-04T21:35:34","slug":"yubilej-zemlja-puna-tvornica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/12\/05\/yubilej-zemlja-puna-tvornica\/","title":{"rendered":"Yubilej: Zemlja puna tvornica"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Milan Gavrovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Zagreb je, mo\u017eda, najbolji primjer. U toku Drugog svjetskog rata nije bio izlo\u017een ozbiljnijem bombardiranju i drugom razaranju pa je njegov industrijski potencijal ostao netaknut. Zato se proizvodnja mogla obnoviti odmah poslije oslobo\u0111enja, pri \u010demu su najve\u0107u ulogu imali zagreba\u010dki stru\u010dnjaci, posebno obrtnici. Prema statisti\u010dkim podacima, ve\u0107 1946. proizvodilo se vi\u0161e nego 1939. Te godine po\u010dele su se osnivati i nove tvornice. Bile su to Tvornica opreme za prehrambenu i kemijsku industriju Jedinstvo, Tvornica parnih kotlova na \u017ditnjaku, zatim tvornica strojeva za drvnu industriju Bratstvo, metalne galanterije Me-Ga, pa Utenzilija, \u2018Rade Kon\u010dar\u2019 i \u2018Nikola Tesla\u2019. Koncem 1946. sagra\u0111en je i novi objekt Zagreba\u010dke mljekare na \u017ditnjaku. Naredne godine, 1947. osnovani su Prvomajska pa Tvornica mlinskih strojeva u Stupniku, Metal, Tekstilstroj, Tvornica olovnih proizvoda TOP, Fotokemika, Tvornica ra\u010dunskih strojeva, Tvornica elektri\u010dnih \u017earulja TE\u017d, Tvornica elektri\u010dnih proizvoda TEP i tekstilna industrija Naprijed. Bilo je to razdoblje najbr\u017eeg industrijskog rasta u zagreba\u010dkoj povijesti.<\/p>\n

Poslije 45 godina i tzv. demokratskih promjena (\u2018Kad je demokracija u\u0161la i odmah izi\u0161la kroz ista nacionalisti\u010dka vrata\u2019, kako je napisao zadnji ameri\u010dki ambasador u Jugoslaviji, Warren Zimmermann) zapo\u010deo je obrnut proces. Plja\u010dkalo se sve \u0161to se moglo, od deviznih u\u0161teda iz d\u017eepova gra\u0111ana do cijelih banaka, a industrija se usput uni\u0161tavala tako \u0161to se klalo vola za kilo mesa. S gornjeg spiska pre\u017eivjeli su ostaci \u2018Kon\u010dara\u2019 plus \u2018Tesla\u2019 i mljekara u \u0161vedskom i francuskom vlasni\u0161tvu. Sve ostalo, uklju\u010duju\u0107i Bratstvo i jedinstvo, zajedno s doslovnim zna\u010denjem tih rije\u010di, zameli su vjetrovi jo\u0161 u prvoj polovici 1990-ih godina. Posljedice, naravno, nisu samo ekonomske.<\/p>\n

Zanimljivo je na primjer kako se onda\u0161nje poratno dru\u0161tvo nosilo s PTSP-om, koji se tada zvao partizanska bolest. Me\u0111u psihijatrima postojala je i tada jaka struja (ka\u017eu da su to bili uglavnom frojdovci) koja je tvrdila da oboljelima treba dati dobre penzije i omogu\u0107iti im da polako i u miru lije\u010de svoje psihi\u010dke rane. Nasuprot tome, druga struja je tvrdila da ih treba zaposliti, a intenzivnije lije\u010diti tek ako to ne pomogne. \u2018Onda ih po\u0161aljite k meni\u2019, govorio je njihov predvodnik, prof. dr. Dezider Julius, ina\u010de ravnatelj psihijatrijske bolnice u Vrap\u010du. Politi\u010dari, odnosno CK, prihvatili su taj drugi prijedlog i zaista, poslije izvjesnog vremena nestali su s ulica ljudi koji bi odjednom po\u010deli tr\u010dati i pani\u010dno tra\u017eiti zaklon vi\u010du\u0107i \u2018avioni, avioni\u2019\u2026 To rje\u0161enje poslije posljednjeg rata jednostavno nije bilo mogu\u0107e. Tada se uni\u0161tavala, a ne gradila industrija, pa je svakog dana gubilo posao od 150 do 200 ljudi. Tu su nastajali i mnogi novi bolesnici od PTSP-a. Umjesto na poslu, dana\u0161nja golema populacija branitelja provodi dane po kafi\u0107ima, bistre\u0107i politiku.<\/p>\n

Za\u0161to su postali vojska krajnje pa i usta\u0161oidne desnice? Zato \u0161to je jedina dru\u0161tvena struktura kojoj oni jo\u0161 pripadaju nastala u ratu pa i njihovi \u017eivoti imaju smisla samo dok ta struktura postoji. S prestankom rata nisu se mogli vratiti normalnim \u017eivotima, jer je nestala osnovica na kojoj su se oni zasnivali. Za njihov sada\u0161nji status, materijalni i psiholo\u0161ki, bitno je da \u0161to du\u017ee opstane struktura koja je s prestankom rata izgubila smisao. Zato, ako nema rata, mora vladati barem ratna atmosfera. Vukovar treba biti grad posebnog pijeteta. To\u010dno. Ali \u0161to to zna\u010di i za \u0161to se koristi? Za pomirenje i povratak u normalan \u017eivot ili za vje\u010dno njegovanje mr\u017enje? I to ne samo me\u0111unacionalne. Kako Hrvatska tone na razvojnoj ljestvici europskih zemalja, sve va\u017enija postaje mr\u017enja prema pro\u0161losti. Jugoslaviju se ne smije ni spomenuti, ve\u0107 se, ako se ba\u0161 mora, govori o biv\u0161oj dr\u017eavi. Taj suvremeni damnatio memoriae ima dvije svrhe. Uvjeriti ljude da im danas nije lo\u0161ije nego prije, ali i da su isklju\u010divo aveti pro\u0161losti krive za sve sada\u0161nje nevolje. Pa i u to da su lopovsku privatizaciju proveli biv\u0161i komunisti\u010dki direktori!<\/p>\n

Ve\u0107 godine 1946. Zagreb je proizvodio vi\u0161e nego predratne 1939., a 43 godine poslije, 1989., pred posljednji rat, \u010dak 22 puta vi\u0161e. Taj je rast bio neravnomjeran, a ostvaren je u turbulentnim politi\u010dkim okolnostima. Nakon \u0161to je raskinula sve veze sa sovjetskim blokom u godini 1948., Jugoslavija je krenula putem demokratizacije, u prvom redu industrijske i lokalne. Ve\u0107 prvi koraci samoupravljanja doveli su do ubrzanog razvoja pa je po stopi rasta Jugoslavija bila na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Japana. Zanimljivo je da su dvije zemlje s dva sustava, kapitalisti\u010dkim i socijalisti\u010dkim, po jednom, ali \u010dini se bitnom elementu bile iste. U objema je postojala potpuna sigurnost radnog mjesta. O\u010dito, motivacija znatno vi\u0161e doprinosi produktivnosti od prisile. U godini 1956. Jugoslavija je ve\u0107 imala isti dohodak po stanovniku kao \u0160panjolska. A onda je sve usporilo pa se krenulo s novim tr\u017ei\u0161nim reformama (1962. i 1965.), ali se sa starim politi\u010darima nije moglo posti\u0107i vi\u0161e. Sredinom \u0161ezdesetih godina po\u010delo se govoriti o uvo\u0111enju vi\u0161estrana\u010dja.<\/p>\n

Godine 1968., poslije burnih studentskih demonstracija izazvanih birokratskom u\u010dmalo\u0161\u0107u (danas bismo rekli mo\u010dvarom), u Titovoj vili na Bledu, nekada\u0161njem posjedu dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, sastalo se birano dru\u0161tvo politi\u010dara, sociologa i ekonomista iz cijele Jugoslavije. Izme\u0111u ostalih, bili su tu Miko Tripalo, Milentije Popovi\u0107, Mijalko Todorovi\u0107, Branko Mikuli\u0107, Roman Albreht, a od hrvatskih ekonomista Drago Gorupi\u0107, Pero Jurkovi\u0107 i Dra\u017een Kalogjera (od njih je ovaj autor sve to doznao). Skup je otvorio Edvard Kardelj, koji je ponovio zamisao o kojoj se u politi\u010dkim krugovima ve\u0107 naveliko govorilo, da treba uvesti vi\u0161estrana\u010dje, s tim da se ne bi dozvolile ekstremno nacionalisti\u010dke i staljinisti\u010dke stranke, kao ni one koje \u017eele ru\u0161iti socijalizam. Ali Savez komunista je morao dobiti konkurenciju, a industrijska se demokracija morala nadopuniti politi\u010dkom. Kardelj je ponovno zagovarao i tzv. GG poduze\u0107a (koja su osnivale grupe gra\u0111ana), iako su ve\u0107 bila pod udarom dijela politi\u010dara kao legla malverzacija. O svemu tome se raspravljalo cijeli dan, a trebalo se nastaviti i sljede\u0107eg jutra. Ali kad su ekonomisti i drugi stru\u010dnjaci si\u0161li na doru\u010dak, utvrdili su da su politi\u010dari tokom no\u0107i oti\u0161li. Kuda i za\u0161to? Uskoro je stigao odgovor. Bio je 11. kolovoza 1968., a prethodne no\u0107i trupe Var\u0161avskog pakta u\u0161le su u \u010cehoslova\u010dku da ugu\u0161e Pra\u0161ko prolje\u0107e. Politi\u010dari su dignuti iz kreveta i odvezeni na Brijune, gdje je bio Tito. Strahovalo se od sovjetske vojne intervencije i u Jugoslaviji. Ali i bez toga, sama prijetnja je bila dovoljna da se zaustavi daljnja demokratizacija.<\/p>\n

\u0160to je o vi\u0161estrana\u010dju mislio Tito? Njegov \u0161ef kabineta iz tih dana, slovenski ekonomist Marko Vrhunec, pi\u0161e da je on smatrao kako je neizbje\u017eno da politi\u010dke stranke u Jugoslaviji budu nacionalisti\u010dke, \u0161to bi dovelo do razbijanja zemlje. Ali izostanak politi\u010dke demokratizacije zaustavio je i ugu\u0161io i onu industrijsku, pa su se oja\u010dane republi\u010dke birokracije pretvorile u nacionalisti\u010dke stranke. Rezultat je bio to\u010dno onakav kakav je Tito predvidio. A demokraciju kakvu imamo davno je opisao Miroslav Krle\u017ea. Njegov roman \u2018Banket u Blitvi\u2019 danas je nevjerojatno aktualno \u0161tivo.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zagreb je ve\u0107 1946. proizvodio vi\u0161e nego 1939., a prvi koraci samoupravljanja doveli su Jugoslaviju do stope rasta po kojoj je bila druga u svijetu, odmah iza Japana. Zanimljivo je da su dvije zemlje tada u jednom bile sli\u010dne \u2013 u potpunoj sigurnosti radnog mjesta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-257651","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257651","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=257651"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257651\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=257651"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=257651"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=257651"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}