{"id":257573,"date":"2018-12-04T08:03:24","date_gmt":"2018-12-04T07:03:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=257573"},"modified":"2018-12-04T08:22:02","modified_gmt":"2018-12-04T07:22:02","slug":"psihopatologija-moci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/12\/04\/psihopatologija-moci\/","title":{"rendered":"Psihopatologija mo\u0107i"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Mile Lasi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\" To\u010dno 27. travnja 1992. godine nestala je i formalno jedna velika zemlja. Svim drugima je oduvijek bilo jasno da Srbija i Crna Gora ne mogu same biti \u201cJugoslavija\u201d, ali ne i slijepom domanovi\u0107evskom vo\u0111stvu \u201cdva oka u glavi\u201d, koje je tada bilo u zavadi i s pola svijeta i sa zdravim razumom. Narod je, pak, bio \u017ertva divovskog, pro\u0161irenog Jonesovog eksperimenta u re\u017eiji raznih \u201cminovi\u0107a\u201d i \u201cmitevi\u0107a\u201d i \u201cvu\u010deli\u0107a\u201d i inih. I danas je, ustvari, shvatiti tu pra-la\u017e, pra-gre\u0161ku je mnogima i danas nemogu\u0107e, zbog \u010dega ne mogu shvatiti niti ono \u0161to je uslijedilo poslije preimenovanja \u201cSeReJe\u201d u \u201cDr\u017eavnu zajednicu SiCG\u201d, kao niti prostu \u010dinjenicu da Kosovo nije Srbija ve\u0107 odavna, vjerojatno od onog dana kad su Milo\u0161evi\u0107 i drugi slijepci pogazili Ustav SFRJ, ukinuli pokrajine, a legitimirali nasilje kao legalno sredstvo, a la\u017e kao istinu. Jugoslavija se bespovratno zaputila ka smetlji\u0161tu historije upravo onda kada se odrekla uva\u017eavanja \u201cdrugosti\u201d unutar sebe, to jest poimanja razlika kao bogatstva, a ne prokletstva. To se, dodu\u0161e, oduvijek slabo shvatalo ne samo u Srbiji, nego i drugdje na Balkanu, na kojem se jednostavno i dalje misli u kategorijama mi i oni, ve\u0107ina i manjina.<\/p>\n

Bilo kako bilo, sve \u0161to je bilo lijepo i \u0161to bi se moglo povezati s Jugoslavijom i dalje je posvuda prokleto i stigmatizirano. Uostalom upravo to lijepo i plemenito i jeste ubijeno i i\u0161\u010dezlo u dimu i gare\u017eu topova \u201cslavne JNA\u201d, onima kojima su ru\u0161eni barokni gradovi poput Vukovara, ga\u0111ani Dubrovnik i Mostar, pa potom 1.000 i vi\u0161e dana dr\u017eano u opsadi olimpijsko Sarajevo. Demonstrirano divlja\u0161tvo je, pak, ostavilo razornog traga za vijekove, njegova najkrupnija \u017ertva je plemenita ju\u017enoslavenska ideja, pa potom srpska kultura i Srbi kao narod koji su, kao nikada u svojoj povijesti, stigmatizirani i u svom okru\u017eenju i u cijelom svijetu. Omamljeni su jo\u0161 uvijek, na\u017ealost, i u svojevrsnom bunilu, nesposobni da pojme svijet u kojem \u017eive i u njemu svoju ograni\u010denu veli\u010dinu, dostatnu tek za prijetnju miru u regiji i ni\u0161ta vi\u0161e. Krivica je, dakako, u politi\u010dkom i kulturnom vo\u0111stvu, biv\u0161em i aktualnom, a ne u narodu\u2026<\/p>\n

U \u201cMilo\u0161evi\u0107evoj konju\u0161nici\u201d, da se mal\u010dice poigramo Krle\u017einom metaforom o \u201cKara\u0111or\u0111evi\u0107eva konju\u0161nici\u201d za biv\u0161u Skup\u0161tinu SFRJ, u kojoj je prije ne\u0161to vi\u0161e od 80 godina \u010duveni \u201cparlamentarac\u201d Puni\u0161a Ra\u010di\u0107 izveo krvavi komad s pucanjem, spomenutoga se 27. travnja 1992. godine slavilo bu\u010dno i zvani\u010dno progla\u0161enje \u201cSeReJe\u201d, nakon \u0161to se ve\u0107 godinu dana \u0161enlu\u010dilo diljem Jugoslavije, ubijalo i palilo koga se i \u0161ta se stigne, pa se mic po mic i zadavila SFRJ, sve pod mudrom dirigentskom palicom glavnog dirigenta zvanog S.M. Da apsurd bude savr\u0161en, toj i takvoj zemlji je na brzinu nametnut \u201c\u017eablja\u010dki ustav\u201d, a ljudima diktatorski dan za dr\u017eavni praznik\u2026<\/p>\n

Ne\u0161to vi\u0161e od 16 godina kasnije nema ni te \u201cizmi\u0161ljotine\u201d, isparila u srpsko-crnogorskoj omrazi. Sve je obezvrije\u0111eno i postalo relativno, lo\u0161a povijest se ponovila s nekim obrnutim odnosima snaga i brojeva glede sile i zlo\u010dina. A sila s po\u010detka rata i jeste bila srpsko prokletstvo. Jedina konstanta ova dva desetlje\u0107a u zemlji Srbiji jeste nevjerojatna odanost principima i modelu i\u0161\u010da\u0161ene pameti i zavade sa zdravom logikom, arhetipskom modelu kojeg je uveo u \u017eivot onaj kojemu se klicalo na svakom koraku, a sada ga \u201cispod lipe\u201d u rodnom mu Po\u017earevcu tek tu i tamo obilaze najvjerniji partijski drugovi. Niti Handke nije vi\u0161e ba\u0161 raspolo\u017een da se divi diktatoru. Taj S. M. i ne bi bio vi\u0161e toliko va\u017ean da se nije namno\u017eilo njegovih \u201cklonova\u201d do unedogled i u Srbiji i u regiji, \u010diju mantru prepoznati je vrlo va\u017eno: otuda ova \u201cmisa mrtvima\u201d (requiem) ili \u201czadu\u0161nica\u201d za neko\u0107 veliku zemlju\u2026<\/p>\n

Apsurd je kompletan, u zemlji Srbiji, koja se prije 16 godina umislila da ona i Crna Gora mogu biti Jugoslavija, je jo\u0161 uvijek vladaju\u0107a mantra ono \u0161to je \u201cdoma\u0107i Hitler\u201d govorio u svoju obranu pred sudom u Den Haagu (ili, pak, \u0161to tamo bulazni jo\u0161 uvijek \u010detni\u010dki kvazi-vojvoda \u0160e\u0161elj). U stvari, Milo\u0161evi\u0107 je do smrti bio dosljedan u svojoj nedosljednosti. On je znao da ne mo\u017ee promijeniti \u201csud historije\u201d, kao i to da nikakve \u201czavjere\u201d Njema\u010dke i Vatikana, ili nekog tre\u0107eg, nije bilo, a da ju je sve i bilo, ona ne bi mogla ni\u0161ta u\u010diniti biv\u0161oj Jugoslaviji da se nije povampirio \u201cbolj\u0161o-fa\u0161izam\u201d u ve\u0107inskom narodu, \u010demu je, upravo on sam davao pe\u010dat. Uzgred kazano, da se Hitleru i njegovim suradnicima u \u201czlo\u010dina\u010dkom pothvatu\u201d protiv cijelog svijeta od prije 60 i kusur godina sudilo po principima po kojima se sudilo balkanskim zlo\u010dincima u Den Haagu, Njema\u010dka i suvremeni svijet sigurno ne bi bili ovakvi kakvi jesu. Ali, ono je bilo vrijeme globalnog sukoba \u201cdobra\u201d i \u201czla\u201d, pobjednici su sudili pobije\u0111enima, a u jugoslavenskom slu\u010daju s kraja pro\u0161log stolje\u0107a se radilo o konfliktu \u201cmanjeg intenziteta\u201d u kojem \u201cnema pobjednika\u201d, koji skoro da se zavr\u0161io po principu \u201cmir, mir, nitko nije kriv\u201d.<\/p>\n

To \u0161to je prije 16 godina i definitivno nestala jedna velika zemlja, \u0161to je ubijeno oko stotinu tisu\u0107a ljudi samo u BiH, \u0161to je upravo BiH divlja\u010dki zadavljena da se vi\u0161e nikad ne prepozna, \u0161to su milijuni prisilno raseljeni, \u0161to skoro na cijelom Balkanu vlada jo\u0161 uvijek kaos, s izuzetkom Slovenije, malo koga vi\u0161e brine ili uzbu\u0111uje i u zemlji i u svijetu. Na\u017ealost, posvuda su se u svijetu Milo\u0161evi\u0107eve tvrdnje o odgovornosti drugih za \u201csmrt Juge\u201d ili \u201czavjeru\u201d protiv nje uzimale le\u017eerno, uklju\u010divo i u Tribunalu u Den Haagu. Takvo \u0161to je zanimalo i zanima samo njegove istomi\u0161ljenike u Srbiji, koji kao da imaju potrebu da vjeruju u Slobine ili \u0160e\u0161eljeve notorne la\u017ei, kako bi olak\u0161ali nemirnu savjest. Svojevremeno je Mihalj Rama\u010d, tada glavni i odgovorni urednik beogradskog dnevnog lista \u201cDanas\u201d, konstatirao kako \u201cpapagaj iz Haaga\u201d ponavlja svoje la\u017ei do u beskona\u010dnost, a vjeruju mu oni koji su mu i prije vjerovali.<\/p>\n

Gledaju\u0107i svojevremeno film \u201cSlom\u201d (\u201cDer Untergang\u201d), u kojem su obra\u0111eni \u201cposljednji Hitlerovi dani\u201d, te i\u0161\u010ditavaju\u0107i \u201cfilmsku verziju\u201d knjige \u201cDer Untergang\u201d Joachima Festa, moglo je svakomu tko potje\u010de iz biv\u0161e SFRJ biti odmah jasno da Hitlerovi \u201cposljednji dani\u201d govore posredno i o Milo\u0161evi\u0107evoj \u201cobrani i posljednjim danima\u201d. U oba slu\u010daja se radilo o \u201chistorijskim li\u010dnostima\u201d koje su iskoristile odre\u0111ene historijske situacije kako su ih iskoristili. Hitler je zlorabio njema\u010dku povrije\u0111enost nakon Prvog svjetskog rata kako bi do\u0161ao na vlast i \u201czapalio cijeli svijet\u201d, a Milo\u0161evi\u0107 je zlorabio objektivnu potrebu za reformama jugoslavenskog dru\u0161tva, pa i potrebu poja\u0161njenja polo\u017eaja pokrajina u ustavima Srbije i SFRJ, ali je on svjesno zlorabio kompliciranu ustavno-politi\u010dku situaciju u Srbiji i njenim pokrajinama, kako bi uni\u0161tio \u201cEuropsku uniju u malom\u201d. Da je imao vi\u0161e snage uni\u0161tio bi i svijet, nema sumnje. Pokojni Joachim Fest u knjizi-potki za film \u201cSlom\u201d je zaklju\u010dio da je Hitler u\u010dinio sve \u0161to je bilo u njegovoj mo\u0107i ne samo da se rat produ\u017ei, nego i da njegova zemlja nestane zajedno s njim. \u201eVolja za katastrofom\u201c ili \u201evolja za propa\u0161\u0107u\u201c su, o\u010digledno, samo jedno od stanja patolo\u0161kih tipova na vlasti, koji su, u pravilu, svoj uspon zapo\u010deli benignom \u201evoljom za mo\u0107i\u201c i slatkorje\u010divim obe\u0107anjima o \u201eboljoj budu\u0107nosti\u201c. Treba samo ponovo pro\u010ditati stare Milo\u0161evi\u0107eve govore, ali i govore drugih balkanskih silnika u vremenima njihova dolaska na vlast, pa se prisjetiti \u201czajmova za Srbiju\u201d, pa mitinga, pa srljanja u ratove, pa mamurluka poslije njih koji kao da jo\u0161 uvijek traje. Producent i pisac scenarija fima \u201cDer Untergang\u201d Bernd Eichinger govori o usporedivosti svih totalitarnih re\u017eima, kako onog staljinisti\u010dkog tako i maoisti\u010dkog s Hitlerovom diktaturom, te o fascinaciji \u201capsolutnim barbarstvom\u201d. U ovom podsje\u0107anju na \u201cHitlere iz na\u0161eg sokaka\u201d iz rekvijemskih razloga upitajmo se, pak, kako je bilo mogu\u0107e da odu\u0161evljenje Hitlerom prije 70 i ne\u0161to vi\u0161e godina ili Milo\u0161evi\u0107em prije 20 obuhvati toliko milijuna Nijemaca, odnosno Srba? Ugledni britanski histori\u010dar Ian Kershaw je u svojoj knjizi \u201cHitlerov mit\u201d ustvrdio da \u201ckult vo\u0111e\u201d nije bio samo rezultat G\u00f6bbelsove propgande, dakle u srpskom slu\u010daju Minovi\u0107 \/Mitevi\u0107\/ Vu\u010deli\u0107eve manipulacije, nego \u201edjelomi\u010dno i refleks ve\u0107 postoje\u0107ih mentaliteta, o\u010dekivanja, nada i \u017eelja\u201c. (2)<\/p>\n

Dakle, uvijek je rije\u010d i o mentalitetu u onim kulturama kod kojih je kult \u201evo\u0111e\u201c posve normalna stvar, a takvo \u0161to ve\u0107 nije samo njema\u010dki ili srpski specifikum. Kershaw minuciozno pokazuje da su \u0161iroki slojevi stanovni\u0161tva do posljednjeg momenta vidjeli u Hitleru \u201emesijansko provi\u0111enje\u201c, da su ga spremno i poslu\u0161no slijedili, iako samim ratom nisu bili posebno odu\u0161evljeni. Ali, ostavimo se Nijemaca, mi smo imali i jo\u0161 uvijek imamo \u201eHitlera\u201d u na\u0161im sokacima napretek, samo ih tako ne zovemo.<\/p>\n

***<\/p>\n

O smrti Jugoslavije se u devedesetim godinama u SR Njema\u010dkoj objavilo mnogo besmislica, tvrdi utemeljeno i razlo\u017eno njema\u010dki politolog dr. Sead Husi\u0107, ali, postoje, ipak, dva osnovna pravca koja dominiraju svim tim analizama. Prvo shva\u0107anje je da je raspad vi\u0161enacionalne zajednice logi\u010dka posljedica \u017eelja republika odnosno nacija za samostalno\u0161\u0107u, \u0161to je bli\u017ee na\u010dinu mi\u0161ljenja ovda\u0161njeg desnog politi\u010dkog spektra, koji \u017eeli, u stvari, naglasiti nemogu\u0107nost stvaranja stabilnog multikulturalnog dru\u0161tva. Ali, i na lijevom spektru ova teza nalazi odjeka, jer se propast socijalisti\u010dkog projekta, izgleda, bolje obja\u0161njiva putem secesionisti\u010dkih nastojanja gospodarstveno razvijenijih republika (Slovenija i Hrvatska), nego da se traga i tra\u017ei obja\u0161njenje u aktivnim djelovanjima na raspadu Jugoslavije srpskog i hrvatskog nacionalizma. Pa, ipak, teza da su prije svega oba spomenuta nacionalizma bili ti koji su razorili Titovu Jugoslaviju je u me\u0111uvremenu vi\u0161e prihva\u0107ena, pi\u0161e dr. Husi\u0107.<\/p>\n

\u201cJa sam ovu knjigu jednostavno morao napisati\u201d, objasnio je dodatno u vi\u0161e interviewa dr. Husi\u0107, autor knjige \u201cPsihopatologija mo\u0107i\u201d, prosto \u201cjer nijedno od obja\u0161njenja koja sam pro\u010ditao nije mi bilo dovoljno, pa sam pomislio da mora postojati i drugi na\u010din pribli\u017eiti se istini\u201d. Iz toga je, pak, niklo pet-\u0161est godina mukotrpnog kopanja po svim mogu\u0107im knjigama i dokumentima, prebiranje po arhivama i po svemu \u0161to je objavljeno u BiH, Hrvatskoj i Srbiji na temu raspada Jugoslavije. Iz vi\u0161egodi\u0161njeg istra\u017eiva\u010dkog rada je prvo poro\u0111en doktorat politolo\u0161kih znanosti, pa potom i knjiga s punim naslovom \u201cPsihopatologija mo\u0107i. Razaranje Jugoslavije u ogledalu biografija Milo\u0161evi\u0107a, Tu\u0111mana i Izetbegovi\u0107a\u201d.<\/p>\n

Ipak, navo\u0111enje i u ovim analizama brojnih uzroka (gospodarskih, socijal-politi\u010dkih, internacionalnih, historijskih), tako da nastane \u0161to kompleksnija slika, vodi ka preraspodjeli krivice za razaranje zemlje na sve etni\u010dke grupe i njihove vo\u0111e, pa se ponovno stoji pred pitanjem odlu\u010duju\u0107eg uzroka za raspad Jugoslavije. Pojam \u201cetni\u010dki konflikt\u201d, koji se \u010desto primjenjuje za ratove u Jugoslaviji, proizvodi, u krajnjem, takvo stanje u istra\u017eivanjima jugoslavenskih ratova da ni znanstvenici ne znaju tko snosi odgovornost za rat. To ga je i ponukalo, kako veli, da traga za psiholo\u0161kim strukturama trojice ljudi, koji su u bliskoj vezi sa razaranjem Jugoslavije. Milo\u0161evi\u0107, Tu\u0111man i Izetbegovi\u0107 su bili djeca jednog dru\u0161tva, koje su u odre\u0111enom momentu u njihovim \u017eivotima odbacili i protiv kojeg su se kona\u010dno borili \u2013 i intelektualno i politi\u010dki i silom. U svakoj od njihovih biografija ogleda se i novija povijest Jugoslavije i njenih dr\u017eava-sljednica i njihovih multikulturalnih, multireligioznih, multietni\u010dkih dru\u0161tava, zaklju\u010duje dr. Husi\u0107. One istovremeno ogledaju i proma\u0161enu Titovu politiku, i njegove KP, to jest proma\u0161ene visoke zahtjeve jugoslavenstva, koje je htjelo ostvariti unitarnu dr\u017eavu, u smislu bratstva i jedinstva ravnopravnih naroda i narodnosti, a postiglo je suprotno. Jugoslavija je propala zbog svojih vo\u0111a i njihovih patolo\u0161kih ambicija za osvajanjem vlasti, njenom kontrolom i posjedom, bez obzira po koju cijenu. Na osnovu njihovih patolo\u0161kih odnosa prema mo\u0107i \/ vlasti i razorena je Jugoslavija\u2026 (3)<\/p>\n

U osnovi Husi\u0107eve knjige \u201cPsihopatologija mo\u0107i\u201d su, dakle, psiho-patolo\u0161ki portreti Milo\u0161evi\u0107a, Tu\u0111mana i Izetbegovi\u0107a, pri \u010demu dr. Husi\u0107 nalazi psihopatolo\u0161ke crte samo kod Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana, dok ih ne nalazi, ne vidi, ili ne\u0107e da vidi kod Izetbegovi\u0107a. Pri tomu je i njegov slu\u010daj tipi\u010dan za psiholo\u0161ki povrije\u0111ene i uvre\u0111ene Bo\u0161njake, koji bi mogli ali ne\u0107e da kriti\u010dki misle lik i djelo Alije Izetbegovi\u0107a, \u010dime bi i kulturi svog naroda i svima u BiH u\u010dinili uslugu. Postavlja se, primjerice, pitanje u Husi\u0107evom slu\u010daju, kako je tako mlad \u010dovjek i znanstvenik, ro\u0111en u Njema\u010dkoj i odgojen na FU Berlin, uspio previdjeti barem crte \u201cvjerskog fantaste\u201d kod Alije Izetbegovi\u0107a, \u0161to je ne\u010dija privatna stvar sve dok nije na \u010delu drzave ili politi\u010dke partije, ali poslije vi\u0161e nije, pogotovu nije u vjerski i nacionalno slo\u017eenoj zemlji kakva je BIH. Uostalom, neka se ovdje svi koji se ne sla\u017eu s na\u0161im naputcima u vezi s Izetbegovi\u0107evom suodgvorno\u0161\u0107u za recentnu bh. tragediju prisjete barem za moment Schmidtove metodolo\u0161ke upute \u2013 \u010duvajte se politi\u010dara koje mije\u0161aju religiju i politiku!<\/p>\n

\u201cKada se bolje pogleda \u0161ta je te osobe psiholo\u0161ki optere\u0107ivalo, i \u0161ta je to \u0161to psiholo\u0161ki optere\u0107uje grupe iz kojih dolaze, onda se mogu prona\u0107i i istinski uzroci za tolike zlo\u010dine koji su po\u010dinjeni\u201d, glasi Husi\u0107ev ispravni metodolo\u0161ki uput. Pri \u010demu ponovno biva principijelno upitno: smije li se \u2013 \u010disto teorijski i metodolo\u0161ki \u2013 iz ovog ispravnog obrazca isklju\u010diti i neka osoba poput Izetbegovi\u0107a, s karizmom i praksom \u201cvo\u0111e\u201d, a pogotovu smije li se isklju\u010diti ijedna od triju nacionalnih grupacija iz kolopleta krivice, bez obzira koliko ona bila razli\u010dita? Sve to, i u slu\u010daju da se polazi od toga da su BiH, i Bo\u0161njaci \u2013 muslimani u njoj, bili glavna \u017ertva i \u201cratni plijen\u201d u proteklim balkanskim ratovima. Dr. Husi\u0107 je u interview-u koji smo vodili govorio, dodu\u0161e, na vrlo potresan na\u010din i o osobnim tragedijama i traumama u proteklom ratu, kao i o svojoj vrlo nje\u017enoj i iskrenoj ljubavi prema Bosni, kako on veli za BiH, \u0161to ja ni\u010dim ne bih \u017eelio dovoditi u pitanje, niti kod njega niti kod drugih. Pa, ipak, ovdje se radi o metodolo\u0161kim principima utvr\u0111ivanja odgovornosti, a ne o apotekarskim vagama na kojima se mjeri odgovornost pojedinih politi\u010dara. Ona jeste u tom vidu razli\u010dita. Dr. Husi\u0107 ne grije\u0161i, vjerojatno, kada korijene psihopatolo\u0161kog pona\u0161anja i Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana vidi u suicidnim slu\u010dajevima u njihovim obiteljima, iz \u010dega makar dijelom i raste \u017eelja za vla\u0161\u0107u i mo\u0107i, pa potom i za (samoubila\u010dkim) razaranjem. Tko je imalo poznavao Milo\u0161evi\u0107a, prihvatit \u0107e i Husi\u0107evu ocjenu da on nije bio nacionalista. Milo\u0161evi\u0107 je bio sve drugo, kvaran i prepreden, zao i bezdu\u0161an, ali nacionalista kao Tu\u0111man nije bio, toga je svjestan i dr. Husi\u0107, koji time slijedi onaj pravac u pristupu obja\u0161njenja \u201cfenomena Milo\u0161evi\u0107\u201d, koji je utemeljio Bogdan Bogdanovi\u0107 u \u201cMrtvouzicama\u201d 1988. godine.<\/p>\n

\u201eMilo\u0161evi\u0107 je bio agresivni narcis, koji je sigurno imao borderlajn sindrom\u201d, veli dr. Husi\u0107. \u201e\u010cuveni Otto Kernberg je radio mnogo na tome. Takvi ljudi na prvi pogled sli\u010de na velike talente, sposobni su da stvaraju prijateljstva i sugeri\u0161u da su lojalni, prilago\u0111avaju se okolnostima i u stanju su da manipuli\u0161u druge osobe. Ali, na drugoj strani oni nikad nemaju \u010dvrste drugove, veze, ako im je potrebno da se otarase tih osoba oni to vrlo brzo, nemilosrdno, urade. Sjetimo se samo njegovog druga, mentora Ivana Stamboli\u0107a! Ljudi kao Milo\u0161evi\u0107, borderlajn-karakteri, nisu u stanju da osnivaju dugoro\u010dne planove, strategije, da misle u decenijama (\u0161to bi politi\u010darima bilo va\u017eno). Ne, on je uvijek tra\u017eio brzo zadovoljavanje svoje \u017eelje za tim da bude voljen, naravno ne u onom ozbiljnom smislu, nego u onom da dobije svoje momente ljubavi, naklonost masa, da dobije osje\u0107aj svoje mo\u0107i, sposobnosti\u2026 (4)<\/p>\n

Kao ovisnici od droge je tra\u017eio uvijek samo brzu sljede\u0107u dozu emocija, poklonjenih njemu kao vo\u0111i! Borderlajn-karakter se prilago\u0111ava dru\u0161tvu i dru\u0161tvenim mislima. Ako dru\u0161tvo tra\u017ei mir i ljubav, borderlajn-politi\u010dar \u0107e to i da poku\u0161a da ostvari. Ako dru\u0161tvo tra\u017ei rat, ubijanje, \u201cBorderlajner\u201d \u0107e im to dati, jer on dobiva za to ljubav. Sjetimo se: dok je bio iza Stamboli\u0107a bio je Jugosloven, kritikovao SANU-Memorandum, kad je postao vo\u0111a onda je okrenuo plo\u010du. On nije bio nacionalista, to njega nije interesovalo, on je jednostavno tra\u017eio temu, koja najbolje uspjeva\u201d, cijeni vrlo razlo\u017eno dr. Husi\u0107.<\/p>\n

I sljede\u0107a Husi\u0107eva ocjena je vrlo podsticajna. \u201c\u2026 Nekoliko godina je trajao taj uspon nacionalizma u Srbiji i to je dovelo do reakcije u Hrvatskoj. Tu\u0111man nikada ne bi postao predsjednik da nije bilo Milo\u0161evi\u0107a\u201d, veli dr. Husi\u0107. U vezi njegovog drugog \u201canti-junaka\u201d dr. Husi\u0107 poja\u0161njava: \u201cJa ne pronalazim isti obrazac pona\u0161anja kod Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana, iako je i Tu\u0111man bio vrlo paranoidni karakter na temelju duboke traume. I ja ne pi\u0161em da nije jasno da li su mu otac i ma\u0107eha ubijeni ili je njegov otac izvr\u0161io ubistvo i zatim samoubistvo, nego je jasno da je Franjin otac bio ubica i samoubica. Tu\u0111manova pri\u010da odnosno njegova legenda oko ubojstva roditelja od strane Udbe ili kri\u017earskih zavjerenika je sastavni dio njegove paranoidnosti. I njegovog poku\u0161aja da kroz legendu ubojstva olak\u0161a sam sebi osje\u0107anje krivice za samoubistvo svoga oca. Pogledajmo izbliza, Tu\u0111man se bavio historijom jugoslovenskog narodno-oslobodila\u010dkog pokreta \/ rata. Dok je otac bio \u017eiv pisao je \u010dlanke i radio sve u svemu na slavi ju-rata protiv fa\u0161ista. Ali posle o\u010deve smrti on po\u010dinje da se bavi gotovo isklju\u010divo hrvatskim pokretom. Pa non-stop dokazuje da su Hrvati doprinijeli u ratu isto koliko i Srbi. Ostavimo po strani ovdje da li je to ta\u010dno ili nije, za nas je ovdje va\u017eno samo gledati \u0161ta Franjo to radi, kome to on obja\u0161njava, kome to on dokazuje u svojim famoznim knjigama da nije bila gre\u0161ka da nagovori svoga oca, koji je bio simpatizer Ma\u010dekove Hrvatske selja\u010dke stranke, da se bori za partizane (pogledati izvrsnu knjigu Darka Hudelista) i \u0161ta Tu\u0111man ka\u017ee kada pi\u0161e \u201co\u010de, nikad ne\u0107u iznevjeriti Tebe i Tvoje ideale\u2026\u201d. Tu\u0111man je cijeloga svoga \u017eivota poku\u0161avao kroz svoj rad, a kad mu se pru\u017eila prilika i sa svojom politikom, da se opere od traume da je on li\u010dno kriv za samoubistvo svoga oca\u2026\u201d, veli dr. Husi\u0107.<\/p>\n

Problemi, kako je nagovije\u0161teno ve\u0107, nastaju tek u vezi Husi\u0107evog razumijevanja povijesne uloge Alije Izetbegovi\u0107a. \u201ePrvo, u vezi Izetbegovi\u0107eva autorstva Islamske deklaracije ja sam bio nedovoljno precizan\u201c, po\u010dinje eksplikaciju dr.Husi\u0107 o tre\u0107em \u201canti-junaku\u201d, koji je po njegovom razumijevanju bio stvarni tragi\u010dar posljednje yu i be-ha tragedije, s \u010dim bi se jo\u0161 i moglo slo\u017eiti. \u201eNaravno da je on autor Islamske deklaracije, ja sam htio re\u0107i da je on bio vrlo mlad kada je to napisao\u201c, ocjenjuje dr. Husi\u0107, \u201ea drugo, Islamska deklaracija nikako nije bilo opasno ili lo\u0161e djelo, niti je bila antijugoslovenska. Takvi Dritte-Welt-Befreiungstexte su u Njema\u010dkoj \u0161ezdesetih, sedamdesetih godina non-stop pisani, razlika je samo u tomu \u0161to Jugoslavija nije bila demokratska dr\u017eava.\u201c<\/p>\n

\u201cNaravno da on nije bio Mahatma Gandhi\u201d, priznaje, ipak, dr. Husi\u0107, \u201cali ono \u0161to ga razlikuje od Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a jeste da s po\u010detkom rata, pro\u017eetog masakrima i brutalno\u0161\u0107u, nije vodio politiku etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja kako bi stvorio etni\u010dki \u010dist prostor samo za Bo\u0161njake, kako bi uklonio ostale nacionalnosti i pripadnike druge vjere\u201d. U ovom se kontekstu vrijedi prisjetiti, uostalom, kako je Izetbegovi\u0107 osobno objasnio bo\u0161nja\u010dku ukletost i uklije\u0161tenost u ovom ratu. \u201cJedni nas hri\u0161\u0107ani ubijaju, a drugi nas hrane\u2026\u201d, kazao je jedne prilike na njegov tipi\u010dan na\u010din. \u201eIzetbegovi\u0107 se borio za pravdu, \u017eao mi je \u0161to mojim kriti\u010darima i to moram re\u0107i, a \u017eao mi je ako zvu\u010di i pateti\u010dno, ali je on bio ne\u0161to kao idealni lider, ja bih ga uporedio s Abrahamom Lincolnom\u2026\u201d, ostao je pri svojim tvrdnjama dr. Husi\u0107.<\/p>\n

Niti od Izetbegovi\u0107a se, me\u0111utim, ne mo\u017ee napraviti uzor za du\u017eu uporabu niti za sve Bo\u0161njake, o svim Bosancima i Hercegovcima da se i ne govori, nismo nikad skrivali na\u0161e rezerve. Svakim danom isplivavaju na povr\u0161inu i ru\u017ene optu\u017ebe u vezi krvavih tragova mud\u017eahedina u BiH, za koje je Izetbegovi\u0107 provjereno znao, kao \u0161to je morao znati i za zlo\u010dine nad Srbima u Sarajevu, primjerice, i nad Hrvatima u dolini Neretve. O tomu je, uostalom, svojevremeno progovorila i Carla del Ponte u Spiegelu, a i Spiegelova dopisnica s Balkana Renatte Flottau je potvrdila da ima del Ponteovu autoriziranu izjavu o tomu. (5)<\/p>\n

Fussnote \/ R e f e r e n c e:<\/p>\n

1. Objavljeno prvi put pod naslovom \u201ePsihopatologija mo\u0107i\u201c u glavi 3.5. knjige: Lasi\u0107, M., Mukotrpno do politi\u010dke moderne, Udruga gra\u0111ana Dijalog, Mostar, 2010, na stranama od 117. do 126., Objavljeno potom i unutar velikog feljtona u Oslobo\u0111enju pod naslovom \u201eRequiem za jednu veliku zemlju\u201c u prolje\u0107e 2012. godine u povodu 20. obljetnice raspada SFRJ \u2026<\/p>\n

2. Kerschaw, I., Der Hitler-Mythos. Das Profil der NS-Herrschaft, 3. Auflage. dtv, M\u00fcnchen, 2001., str.396.<\/p>\n

3. Husi\u0107, S., Psychopathologie der Macht. Die Zerst\u00f6rung Jugoslawiens im Spiegel der Biographien von Milosevi\u0107, Tu\u0111man und Izetbegovi\u0107\u00bb, Schiler Verlag, 2007., s. 235. Husi\u0107eva knjiga je strukturirana \u0161est poglavlja kako slijedi: Uvod; Titova Jugoslavija; Slobodan Milo\u0161evi\u0107 \u2013 diktator; Franjo Tu\u0111man \u2013 nacionalista; Alija Izetbegovi\u0107 \u2013 vjernik; Psihopatologija kod Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, Franje Tu\u0111mana i Alije Izetbegovi\u0107a.<\/p>\n

4. \u00abDas Borderline-Syndrom\u00bb ili \u00abDie Borderline-Pers\u00f6nlichkeitsst\u00f6rung\u00bb (BPS) je vrlo \u010desta psiholo\u0161ka i psihijatrijska dijagnoza, koja dijagnosticira psiholo\u0161ko-patolo\u0161ke smetnje u razvoju li\u010dnosti. \u00abBPS\u00bb je u pravilu pra\u0107en depresijama i razli\u010ditim formama samoru\u0161ila\u010dkog pona\u0161anja, stoji u iole boljim enciklopedijama. Pojam \u00abborderline\u00bb (bukvalno \u00abgrani\u010dna linija\u00bb) potje\u010de iz engleskog jezika i ozna\u010dava ne\u0161to grani\u010dno. Ranije se vrsta pona\u0161anja koja se danas podrazumijeva pod \u00abborderline sindromom\u00bb smje\u0161tala u grani\u010dnu oblast izme\u0111u neuroti\u010dnih i psihoti\u010dnih smetnji. \u00abBPS\u00bb se danas u psihotraumatologiji ubraja u najkompleksnije post-traumati\u010dno optere\u0107uju\u0107e smetnje. Otto Friedemann Kernberg je, pak, ameri\u010dki psihoanaliti\u010dar austrijsko-\u017eidovskog podrijetla. Ro\u0111en je 1928. u Be\u010du, ali je poslije \u00abAnschlussa\u00bb njegova obitelj morala emigrirati u \u010cile. Otto F. Kernberg je od 1961. godine ameri\u010dki dr\u017eavljanin. Poslije stipendijskih studija ostaje u SAD i postaje direktorom \u010duvenih ameri\u010dkih klinika i psihoanaliti\u010dkih instituta, potom i profesorom psihijatrije na Columbia i Cornell sveu\u010dili\u0161tu, te voditeljem \u010duvenih psihoanaliti\u010dkih instituta i dugoro\u010dnih studija o uzrocima smetnji u razvoju li\u010dnosti, kao i o odgovaraju\u0107im terapijama pona\u0161anja. Profesor Kernberg je u svijetu psihonalize posebice cijenjen zbog fundamentalnih studija o narcizmu i smetnjama u razvoju i u partnerskim odnosima, uklju\u010divo, naravno, i studija o \u00abborderline smetnjama\u00bb.<\/p>\n

5. Zamolili smo dr. Husi\u0107a da poku\u0161a shvatiti kako umjereni ljudi a ne samo zagri\u017eeni propagandisti me\u0111u Srbima i Hrvatima nastoje biti objektivni ali ne misle uop\u0107e pozitivno o Izetbegovi\u0107u. Odgovorio je da je rahmetli Izetbegovi\u0107a i osobno upoznao u Berlinu 1999. godine, u dru\u0161tvu s njegovim sinom, i nekim drugim ljudima, te da je na njega ostavio pozitivan dojam. Husi\u0107 tvrdi, tako\u0111er, da je poku\u0161ao prona\u0107i izvore koji bi ga kriti\u010dki pribli\u017eili Izetbegovi\u0107u, ali jednostavno nije na\u0161ao elemente koji bi Izetbegovi\u0107a kvalificirali fundamentalistom. Mo\u017eda \u0107e ih netko drugi na\u0107i, ne isklju\u010duje, pak, takvu mogu\u0107nost dr. Husi\u0107.<\/p>\n

U Mostaru, 29. studenog 2018., uz 75. obljetnicu Drugog zasjedanja AVNOJA u Jajcu<\/p><\/blockquote>\n

Digitalna demokratija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povodom 75. obljetnice Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-257573","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257573","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=257573"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257573\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=257573"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=257573"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=257573"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}