{"id":257201,"date":"2018-11-27T07:48:49","date_gmt":"2018-11-27T06:48:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=257201"},"modified":"2020-08-22T14:28:25","modified_gmt":"2020-08-22T12:28:25","slug":"ponosna-sam-karika-jugohranidbenog-lanca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/11\/27\/ponosna-sam-karika-jugohranidbenog-lanca\/","title":{"rendered":"Ponosna sam karika ‘jugohranidbenog’ lanca"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

Izvjesni gospodin (?) koji povremeno proizvodi filmske uratke, te se temeljem toga smatra filmskim re\u017eiserom (a takvim ga smatra i aktualna vlast u Hrvatskoj), po\u017eelio je obdariti \u201dsvekoliko pu\u010danstvo\u201d u povodu skore stote obljetnice stvaranja prve jugoslavenske dr\u017eave novim remek-djelom iz vlastite radionice, \u201ddokumentarcem\u201d pod bombasti\u010dnim naslovom \u201c100 godina srbijanskog terora u Hrvatskoj\u201d.<\/p>\n

Na tragu svojih ranijih radova iskoristio je priliku (to\u010dnije re\u010deno, odjenuo je u filmsko ruho tekst kojemu nije on autor, mada je autora \u2013 ka\u017ee \u2013 osobno anga\u017eirao) za jo\u0161 jedno razra\u010dunavanje sa svima koji u njegovome vi\u0111enju svijeta nisu valjda ni zavrijedili da kro\u010de po zemlji hrvatskoj.<\/p>\n

U\u010dinio je to objavljuju\u0107i pravu listu za odstreljivanje, odnosno poziv na lin\u010d, sasvim konkretnih ljudi \u2013 s imenima i prezimenima \u2013 da nikakve zabune ne bi bilo. Pa je i pisac ovih redaka, nakon godina i godina mukotrpnog rada, ne bi li postao dostojnim takvoga \u201dpriznanja\u201d, napokon na\u0161ao svoje mjesto u \u201dpetoj koloni jugoslavenskih gusaka i velikosrpskih i komunisti\u010dkih zmija\u201d, kao \u201dkarika u jugohranidbenom lancu\u201d (ma \u0161to ta nebuloza zna\u010dila,) u sklopu \u201dmedijskoga terora integralnog jugoslavenstva kojemu je izlo\u017eena Hrvatska\u201d.<\/p>\n

A ostali koji provode taj teror su, vrijedi zapamtiti, Mirko Gali\u0107, Igor Mandi\u0107, Jelena Lovri\u0107, Gojko Marinkovi\u0107, Inoslav Be\u0161ker, Goran Radman, Drago Hedl, Boris De\u017eulovi\u0107, Ante Tomi\u0107, Miljenko Jergovi\u0107, Slavenka Drakuli\u0107, Mirjana Raki\u0107, Sa\u0161a Lekovi\u0107, Zoran \u0160prajc, Jurica Pavi\u010di\u0107, Aleksandar Stankovi\u0107, Boris Paveli\u0107, Drago Pilsel, Mladen Ple\u0161e, Branko Miji\u0107, Matija Babi\u0107, Ladislav Tomi\u010di\u0107 i Tomislav Klau\u0161ki.<\/p>\n

Nije mala stvar dobiti po\u010dasno mjesto me\u0111u navedenima (a sve je to prva liga novinarstva \u201du Hrvata\u201d) i to u uratku koji na sli\u010dan ili jo\u0161 (objektivno) gori na\u010din proziva i dvojicu biv\u0161ih predsjednika Republike Hrvatske (drugoga i tre\u0107ega, to je jasno, prvi je ve\u0107 na pijedestalu sveca), kao i neke renomirane povjesni\u010dare koji se silom prilika i zato \u0161to ne \u017eele izdati svoju profesiju profiliraju kao borci protiv Velike la\u017ei o na\u0161oj nedavnoj pro\u0161losti; one la\u017ei \u0161to nam je name\u0107u ve\u0107 gotovo tri desetlje\u0107a.<\/p>\n

Nije to zaista mala stvar.<\/p>\n

Pa je skromni autor ovih redaka sasvim neskromno po\u017eelio saznanje o po\u010dasti \u0161to mu je ukazana podijeliti sa \u0161to je mogu\u0107e ve\u0107im brojem prijatelja, poznanika, pa i usputnih znanaca. I desilo se ne\u0161to zanimljivo, ali i indikativno. Plju\u0161te \u2013 \u010destitke!<\/p>\n

Odakle? \u0160tono bi se reklo \u2013 iz zemlje i inozemstva. Veterinar iz Sjedinjenih Dr\u017eava (na\u0161e gore list), novinarka i aktivistkinja iz Mostara, umirovljeni policajac, diplomat trenutno na slu\u017ebi u inozemstvu, pravnik iz Tuzle, novinar iz Praga (nekada davno u Beogradu), sveu\u010dili\u0161ni profesor, novinar i biv\u0161i diplomat, filmski re\u017eiser, trojica doajena vanjsko-politi\u010dkog novinarstva \u2013 jedan iz Ljubljane, drugi iz Sarajeva, tre\u0107i iz Beograda, baletna pedagoginja, lije\u010dnik \u2013 sveu\u010dili\u0161ni profesor, lije\u010dnica-kardiolog i aktivistkinja za ljudska prava (Sarajevo \u2013 Beograd), umirovljena stomatologinja iz \u0160vedske (s ovda\u0161njim korijenima), stru\u010dnjak iz podru\u010dja brodogradnje, muzealac, i da dalje ne nabrajamo.<\/p>\n

A \u0161to ka\u017eu? Evo izbora: \u201dBravo, svaka \u010dast\u201d, \u201d\u010cestitam! Tko god se ne divi postignu\u0107ima vladaju\u0107ih, ili \u2013 ne daj Bo\u017ee \u2013 ima kakve primjedbe, spada u ovaj popis\u201d, \u201d\u010cestitke gerilcima!\u201d, \u201dZa plakati ili za smijati se, ili oboje? Ipak, drago mi je da ste u dru\u0161tvu u koje su Vas utrpali. (Samo pokazuje koliko su se vrijednosti izopa\u010dile, te pamet i savjest postaju ne\u0161to zbog \u010dega se ljude proziva).\u201d, \u201dSre\u0107om, dru\u0161tvo nije lo\u0161e. Ali \u0161alu na stranu, to je zaista utu\u017eivo po slu\u017ebenoj du\u017enosti.\u201d, \u201dU sjajnom si dru\u0161tvu. Kada sve vas protjeraju iz Hrvatske, ostat \u0107e samo ovaj i njemu sli\u010dni.\u201d, \u201d\u010cast je biti u takvome dru\u0161tvu.\u201d, \u201dIskrene \u010destitke!!! Na\u0161li ste se doista u elitnom profesionalnom krugu.\u201d, \u201dBravo!!! \u010cestitam!!! U dobrom si lancu, najboljem mogu\u0107em i samo se hvali. Pa oni su stvarno potpuno poludjeli. Ovakvi su spiskovi poziv na lin\u010d.\u201d, \u201dPotpuno razumijem tvoje zadovoljstvo ovim priznanjem. Nadam se samo da su te svrstali u zmije, a ne u guske.\u201d, \u201dLijepa je to i jasna zvijezda \u0161to ti sada resi grud. O fenomenu autora ovog djelca i drugovima trebalo bi napisati malo \u0161iri ogled.\u201d, \u201dSvakako ste u dobrom dru\u0161tvu.\u201d, \u201dNapokon se zna tko je tko. Dr\u017ei se!\u201d,<\/p>\n

\u201dOd srca \u010destitam! Velika je stvar znati u poznom dobu da \u017eivot nije bio uzaludan i da \u0107e sav taj istinski, patriotski i profesionalni, ali i ljudski, eti\u010dki anga\u017eman biti prepoznat i priznat na apsolutno meritornom mjestu. Svaka \u010dast. Pridru\u017eujem se od sveg srca kompetentnom \u2018\u017eiriju\u2019 koji je do\u0161ao, bez dileme, do ove odluke da Ti se oda ovako visoko priznanje\u201d.<\/p>\n

Autor ove posljednje \u010destitke imao je naknadno potrebu da joj doda i jednu mra\u010dniju, ali sasvim realnu dimenziju: \u201dMo\u017eda malo pretjerujem, ali bi svaki incident nad ljudima sa spiska doista morao biti ogromno upozorenje Evropi povodom stanja u Hrvatskoj; i mo\u017eda posljednje. Toga su valjda Predsjednica i premijer svjesni.\u201d<\/p>\n

I tako se u reagiranjima na informaciju o prozivci petokolona\u0161a iz reda \u201djugoslavenskih gusaka i velikosrpskih i komunisti\u010dkih zmija\u201d i karika u \u201djugohranidbenom lancu\u201d po\u010deo ocrtavati jedan drugi lanac, jedna druga kolona. Lanac tako jak i kolona tako duga\u010dka da bi autora spomenutog filmskog uratka u\u017eas uhvatio kada bi toga postao svjestan.<\/p>\n

Shvatio bi da je dio bijedne i prezrene manjine, da pripada onima koje je povijest pregazila i gurnula u stranu, koliko god se danas moglo \u010diniti da nije tako i koliko god da su on i njemu sli\u010dni glasni i agresivni (uz svesrdnu podr\u0161ku Dr\u017eave i Crkve).<\/p>\n

Kada, naime, govorimo o svima koji su imali potrebu \u010destitati na prozivci, zami\u0161ljenoj da bude te\u0161ka, najte\u017ea mogu\u0107a optu\u017enica, onda govorimo o ljudima kakve posvuda mo\u017eete sresti, mada vam u sve prisutnijoj atmosferi straha i egzistencijalne ugro\u017eenosti ne\u0107e odmah otvoriti du\u0161u.<\/p>\n

Govorimo o ljudima, stotinama i tisu\u0107ama njih, koji vrlo dobro vide \u0161to se doga\u0111a, koji su ne samo nezadovoljni, nego i ozbiljno zabrinuti, ali i prestra\u0161eni svime \u0161to se oko njih de\u0161ava (ili \u0161to gledaju s onu stranu granice) i koji \u2013 a to je u ovome kontekstu najva\u017enije \u2013 prozivku, objavljivanje popisa za lin\u010d u prigodni\u010darskom filmskom obilje\u017eavanju stote obljetnice stvaranja Jugoslavije smatraju ne\u010dime na \u010demu treba iskreno \u010destitati.<\/p>\n

Jer, jasno im je na kojoj strani stoje, koja na\u010dela i vrijednosti zastupaju i za kakvu se Hrvatsku (da, Hrvatsku!) bore oni koje se proziva na na\u010din \u0161to bi u ure\u0111enoj pravnoj dr\u017eavi automatizmom izazvao reakciju nadle\u017enih institucija, oni koje se pribija na stup srama kao \u201dneprijatelje Hrvatske i svega hrvatskoga\u201d, mada \u0107e im jednoga dana biti odano priznanje kao ljudima koji su u nimalo jednostavnim vremenima (da ne upotrijebimo te\u017eu rije\u010d) znali kako sa\u010duvati obraz i \u010dast Hrvatske.<\/p>\n

I koji se nisu bojali stati, svemu usprkos, na branik civilizirane, tolerantne, demokratske i otvorene Hrvatske, kao i na branik profesionalnosti i eti\u010dnosti novinarstva, profesije \u0161to ju se uporno pretvara u slugu vlasti i transmisiju govora mr\u017enje i zagovaranja slijepe \u0161to nacionalne, \u0161to vjerske, a nerijetko i rasne netrpeljivosti.<\/p>\n

Navedeni filmski uradak i u njemu sadr\u017eana prozivka \u2013 optu\u017enica \u2013legitimacija su jednoga lanca, onoga isklju\u010divosti, mr\u017enje, netrpeljivosti i la\u017ei.<\/p>\n

A \u010destitke na uvr\u0161tavanju u prozivku \u2013 optu\u017enicu kakve dobiva autor ovih redaka, ina\u010de nositelj odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom, legitimacija su jednoga drugog lanca, sna\u017enijeg, trajnijeg, \u010dvr\u0161\u0107eg, neraskidivog, zapravo lanca u kojemu ima toliko karika, znanih i neznanih, da bi bio dovoljan da okuje sve one koji Hrvatsku, po cijenu njezinoga opstanka, guraju u pro\u0161lost.<\/p>\n

Neizre\u010dena, ali zato ne manje razumljiva poruka svih koji \u010destitaju na uvr\u0161tavanju u prozivku jasna je: zajedno smo ja\u010di! I jesmo!<\/p>\n

Za kraj, tek usputna primjedba: \u010destitke i dalje sti\u017eu.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Neizre\u010dena, ali zato ne manje razumljiva poruka svih koji \u010destitaju na uvr\u0161tavanju u prozivku jasna je: zajedno smo ja\u010di! I jesmo!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-257201","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257201","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=257201"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257201\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":300194,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257201\/revisions\/300194"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=257201"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=257201"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=257201"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}