{"id":257049,"date":"2018-11-24T07:15:56","date_gmt":"2018-11-24T06:15:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=257049"},"modified":"2018-11-24T22:33:40","modified_gmt":"2018-11-24T21:33:40","slug":"bezobzirno-zanemarivanje-ljudskog-zivota","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/11\/24\/bezobzirno-zanemarivanje-ljudskog-zivota\/","title":{"rendered":"Bezobzirno zanemarivanje ljudskog \u017eivota"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-155236\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/08\/rat-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" \/>Pi\u0161e: Dominik Aleksandar<\/strong><\/p>\n<p>Ovaj Dan se\u0107anja \u0107e bez sumnje videti neke sna\u017ene napore od strane nekih da opravdaju bezplodno krvoproli\u0107e Prvog svetskog rata. Revizionisti\u010dki komentatori su dugo poku\u0161avali da rehabilituju sukob kao neophodan i pravedan, ali argumenti ne podr\u017eavaju to. Se\u0107anje na poginule ne omogu\u0107ava nikakvu iluziju u pravdu ili neophodnost rata, posebno kada se koriste presedani za raspravu o slede\u0107em &#8220;neophodnom&#8221; konfliktu. Iz uzroka rata, do njegovog sprovo\u0111enja i njegovih rezultat, ovde su kontra-argumenti na deset uobi\u010dajenih pro-ratnih \u0161ema.<\/p>\n<p><strong>Rat se vodio za odbranu demokratije<\/strong> &#8211; to je u suprotnosti sa osnovnim \u010dinjenicama. Nema\u010dka je imala univerzalno pravo glasa mu\u0161karaca, dok u Britaniji, uklju\u010duju\u0107i i Irsku, oko 40% mu\u0161karaca i dalje nije bilo kvalifikovano za glasanje. U Nema\u010dkoj je tako\u0111e bilo poku\u0161aja i da se opravda rat na osnovu toga \u0161to se vodio za odbranu civilizovanih vrednosti protiv represivne, militaristi\u010dke dr\u017eave, u formi ruske autokratije.<\/p>\n<p><strong>Britanije je oti\u0161la u rat zbog obaveze ugovorom da brani neutralnost Belgije<\/strong> &#8211; Nije postojala jasna i prihva\u0107ena obaveza Britanije da to u\u010dini, i zapravo, pre pojave belgijskog pitanja, ratna stranka u kabinetu se ve\u0107 zalagala za britansku intervenciju na sasvim druga\u010dijoj osnovi da su tu postojale pomorske obaveze prema Francuskoj. Ove obaveze su razvijene u tajnim aran\u017emanima izme\u0111u vojski obe zemlje, i nikada nisu bile podvrgnute nikakvoj demokratskoj odgovornosti. Nemci su \u010dak ponudili garancije po pitanju belgijskog integriteta, \u0161to je britanska vlada odbila \u010dak i da razmotri.<\/p>\n<p><strong>Nema\u010dka agresija je bila pokreta\u010dka snaga za rat<\/strong> &#8211; Me\u0111utim, agresivno nema\u010dko rukovodstvo je mo\u017eda bilo 1914. godine, britanski establi\u0161ment je barem bio odlu\u010dan da iskoristi priliku da u\u0111e u rat sa svojim imperijalnim rivalom. U jednom trenutku, Ministarstvo spoljnih poslova se \u010dak uhvatilo imaginarnih nema\u010dkih upada u Francusku kako bi opravdali britansko progla\u0161enje rata Nema\u010dkoj. Pismo o progla\u0161enju je moralo biti vra\u0107eno od nema\u010dkog ambasadora i prepisano kada je otkriveno da su pri\u010de la\u017ene. Entuzijazam britanske vladaju\u0107e klase prema ratu potkopava bilo kakvo opravdanje za njega zasnovano na nema\u010dkoj agresiji.<\/p>\n<p><strong>Nema\u010dka je zapo\u010dela pomorsku trku u naoru\u017eanju sa Britanijom<\/strong> &#8211; Imperijalisti\u010dko takmi\u010denje izme\u0111u ove dve dr\u017eave oko tr\u017ei\u0161ta i resursa je prethodilo trci u naoru\u017eanju petnaest godina pre rata. Britanska pomorska snaga je bila vitalni element u njihovoj sposobnosti da ograni\u010de nema\u010dki pristup tr\u017ei\u0161tima i resursima \u0161irom sveta. Osim ako Britanija nije bila spremna da dozvoli Nema\u010dkoj da se pro\u0161iri ekonomski, logika kapitalisti\u010dkog takmi\u010denja je zna\u010dila da \u0107e Nema\u010dka morati da ospori britansku pomorsku superiornost. Latentno nasilje vode\u0107e imperijalne nacije je uvek kontekst agresivnih izazova za status kvo sa strane rastu\u0107ih sila.<\/p>\n<p><strong>Nema\u010dki imperijalizam je bio jedinstveno okrutan i morao je biti osporen<\/strong> &#8211; Zlo\u010dini po\u010dinjeni protiv Herero naroda u Namibiji su bili zaista stra\u0161ni zlo\u010dini, ali te\u0161ko da su bili jedinstveni u pore\u0111enju sa u\u017easima koje su po\u010dinili svi oni koji su bili uklju\u010deni u industriju gume u belgijskom Kongu, da uzmemo jedan primer. Tako\u0111e, evropsko mi\u0161ljenje je samo nekoliko godina pre 1914. godine bilo u\u017easnuto brutalno\u0161\u0107u druge kolonijalne sile kada je bila anga\u017eovana u nemilosrdnom \u0161irenju svoje dominacije nad nezavisnim dr\u017eavama u Africi. To je bila Britanija u svojim ratovima agresije protiv dr\u017eava Bura u Ju\u017enoj Africi, tokom kojih su koncentraiconi logori po prvi put upotrebljeni kako bi se kontrolisalo civilno stanovni\u0161tvo.<\/p>\n<p><strong>Javno mi\u0161ljenje je bilo ujedinjeno po pitanju rata, \u0161to pokazuju slike gomile iz 1914. godine kako navijaju<\/strong> &#8211; Sada se obi\u010dno priznaje da je stepen entuzijazma za rat bio strogo ograni\u010den, a dokaz za to je da grupe okupljene na izbijanju rata nisu bile ujedinjene u borbernom entuzijazmu. Zapravo, zna\u010dajne i \u0161iroko rasporastranjene antiratne demonstracije su se dogodile i u Britaniji i u Nema\u010dkoj. Da rukovodstvo laburisti\u010dkih i socijalisti\u010dkih partija \u0161irom Evrope nije zalutalo u zahteve da se podr\u017ee njihove nacionalne vladaju\u0107e klase u odlasku u rat, vrlo je mogu\u0107e da je sukob mogao biti zaustavljen.<\/p>\n<p><strong>Moral britanske vojske koji su se borili na Zapadnom frontu je ostao netaknut do kraja rata<\/strong> &#8211; Iako Britanija mo\u017eda nije pretrpela ba\u0161 isti broj pobuna kao nema\u010dka i francuska vojska, ponekad je bilo \u010ditavih delova frontova gde su vojnici postajali toliko nepouzdani da se generali nisu usudili da im nare\u0111uju u borbi. Revizionisti ne mogu odbaciti dokaze o rasprostranjenom cinizmu o ratnim strategijama, preziru prema vojnom rukovodstvu i te\u0161kim sumnjama u svrhu rata. \u0160to se ti\u010de toga da su se vojnici svojevoljno borili u ratu, obja\u0161njenje treba tra\u017eiti u tome da su naviknuti na poslu\u0161nost, kao i na pretnju pogubljenjima prekim sudom. Ne postoji potreba da se kao obja\u0161njenje povla\u010di \u010dvrst nacionalnizam niti neka vrsta duboke psiholo\u0161ke ratne po\u017eude.<\/p>\n<p><strong>Vojno rukovodstvo, pre svega general Haig, nije bila gomila nekompetentnih &#8220;magaraca&#8221;<\/strong> &#8211; Poku\u0161aji da se rehabilituju simpatije prema generalu Haigu se zasnivaju na nekim osnovnim \u010dinjenicama o taktikama koje je on neumorno koristio. Ponovljeni pe\u0161adijski napadi na suparni\u010dke rovove dosledno nisu uspeli da dobiju ikakvu jasnu prednost, uzrokuju\u0107i velike koli\u010dine \u017ertava. Prvog dana bitke u Somi, 1. jula 1916. godine, 57.000 od 120.000 vojnika je poginulo ili je ranjeno. Uprkos kontinuiranom masakru neverovanog obima, Haig je nastavio da nare\u0111uje dalje napade. Kada je svaka nada za proboj protiv nema\u010dkih linija bila jasno izgubljena, svrha bitke je bila preusmerena na \u010disto i jednostavno oslabljenje. Sada je plan bio da se ubije vi\u0161e ameri\u010dkih vojnika nego \u0161to su Britanci izgubili. Po\u0161to nije bilo na\u010dina pouzdanog merenja \u017ertvi sa druge strane, Haig se oslanjao na procenu kroz gubitke na svojoj strani. Na toj osnovi, on je po\u010deo da se ljuti kada je vojska pretrpela premalo gubitaka, kao kada se \u017ealio da je jedna divizija u septembru izgubila manje od hiljadu ljudi. Ne mo\u017ee postojati odbrana za ovakvo zanemarivanje ljudskog \u017eivota.<\/p>\n<p><strong>Kraj rata je video trijumf liberalnog kapitalizma, protiv kolapsa autokratskih carstava<\/strong> &#8211; Zapravo, sve dr\u017eave koje su u\u010destvovale u ratu su bile duboko destabilizovane. \u010cak i SAD, \u010dije je u\u010de\u0161\u0107e bilo najograni\u010denije, pretrpele su &#8220;Crveno leto&#8221; 1919. godine, sa nevi\u0111enim radni\u010dkim revoltima, kao \u0161to je generalni \u0161trajk u Sijetlu, pored divljih represija socijalista i crnih Amerikanaca. Britanija je videla po\u010detak Irskog rata za nezavisnost, i pove\u0107ane nemire u Indiji, \u0161to je ozna\u010davalo ta\u010dku u gde je Carstvo po\u010delo da propada. Na doma\u0107em nivou, do\u0161lo je i do talasa radikalnih nemira radni\u010dke klase, naro\u010dito u &#8220;Red Clydeside,&#8221; \u0161to je kulminiralo time da su vojnici poslati u Glazgov da uvedu vanredno stanje.<\/p>\n<p><strong>Uprkos pokolju i uni\u0161tenju, rat je bio vredan<\/strong> &#8211; Rat je otvorio period endemske ekonomske dislokacije, i potpune krize. U Britaniji je do\u0161lo do decenijskog industrijskog pada i visoke nezaposlenosti \u010dak i pre Velike depresije. Zapravo, tek je Drugi svetski rat izvukao velike kapitalisti\u010dke sile iz bede. Prvi svetski rat je video ta\u010dku gde je kapitalizam postao zavisan od rata i trajne ekonomije naoru\u017eanja. Rat je pokazao sposobnost kapitalizma da stvori industrijski otpad, plja\u010dku i uni\u0161tenje ogromnog obima. Se\u0107anje na rat je odgovaraju\u0107e vreme za oplakivanje u\u017easa, gubitaka i propasti svega, ali bi tako\u0111e i trebalo da izazove odlu\u010dnost da se odupremo insistiranju na\u0161ih vladara na promovisanju rata kako bi se nastavili njihovi interesi. Rat ne mo\u017ee posti\u0107i ni\u0161ta drugo sem stvaranja uslova za dalje ratove.<\/p>\n<p>Popularno mi\u0161ljenje je da se, od njegovog zavr\u0161etka, Prvi svetski rat pamti kao vreme u\u017easne i beskorisne bede i pokolja, kao savr\u0161en primer nesposobnosti politi\u010dkih i vojnih lidera i bezobzirno zanemarivanje ljudskog \u017eivota. Ta popularna osuda, koja je pomogla da se op\u0161te mi\u0161ljenje okrene protiv rata u su\u0161tini, bila je ta\u010dna, i ne smemo dozvoliti ratnim hu\u0161ka\u010dima da odbace ovu instancu mudrosti obi\u010dnih ljudi.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/hr.sott.net\/article\/20465-Deset-lazi-nam-je-receno-da-se-opravdava-pokolj-od-20-milijuna-u-Prvom-svjetskom-ratu\">SOTT<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Deset la\u017ei nam je re\u010deno da se opravdava pokolj od 20 milijuna u Prvom <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-257049","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257049","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=257049"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/257049\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=257049"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=257049"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=257049"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}