{"id":256939,"date":"2018-11-22T06:05:05","date_gmt":"2018-11-22T05:05:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=256939"},"modified":"2018-11-22T06:35:49","modified_gmt":"2018-11-22T05:35:49","slug":"daytonski-nesporazumi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/11\/22\/daytonski-nesporazumi\/","title":{"rendered":"Daytonski (ne)sporazumi!"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Mile Lasi\u0107<\/strong><\/p>\n

Danas su se navr\u0161ile dvadeset i tri godine od kada je u jednoj ameri\u010dkoj vojnoj bazi, u Daytonu, u saveznoj dr\u017eavi Ohio, parafiran Op\u0107i okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, koji \u0107e potom biti i sve\u010dano potpisan u Parisu, 14. prosinca 1995. godine. Unato\u010d tomu skoro ga nitko ne zove Pari\u0161kim sporazumom, \u0161to je ispravno, jer mu je ameri\u010dka administracija i otac i majka, pa ga i jeste puno opravdanije zvati Daytonskim ne)sporazumom. Razloga za slavlje nema, pri \u010demu nije rije\u010d toliko o samom tekstu \u201cDaytonskog sporazumu\u201d, koliko o nedoraslosti njegovim interpretacijama politi\u010dkih i akademskih elita u BiH!<\/p>\n

U prilogu koji sam prije dvije godine ovim povodom pisao za jednu mostarsku tiskovinu, a koji stavljam ponovno na uvid \u010ditateljima, u podnaslov je izvu\u010deno: \u201cAko treba i izrijekom re\u0107i: bezobzirnoj i nadutoj bo\u0161nja\u010dko-bosanskoj manipulativnoj logici se i u srpsko-separatisti\u010dkoj ili hrvatsko-provincijalnoj i neiskreno proeuropskoj interpretaciji uvijek prona\u0111u neki drugi ljudi, pa je jedino \u010dasno ne pripadati ni jednom takvom tzv. politi\u010dkom establishmentu\u201d \u2026<\/p>\n

Na\u017ealost, moja web stranica je u me\u0111uvremenu barbarski ubijena pa je tekst mogu\u0107e \u010ditati samo u mojoj knjizi \u201cMostarsko-europske pri\u010de\u2026\u201d, Art Rabic, 2018., ili na FB-u produ\u017eetku \u2026<\/p>\n

Mostar, 21. 11. 2018.<\/p>\n

Nisam htio povodom 20. obljetnice Daytonskog (ne)sporazuma sudjelovati u radu me\u0111unarodnog skupa u ANUBiH, mada sam \u010dlanom dvaju odbora u ovoj akademiji (Odbora za politologiju i Odbora za sociologiju), kao \u0161to nisam htio uraditi po pozivu ni prilog za zbornik ugledne njema\u010dke zaklade (Friedrich Ebert Stiftung), pretpostavljaju\u0107i da se radi o \u201cnamje\u0161tenim utakmicama\u201d, u kojima i ne\u0107e biti rije\u010di o kriti\u010dkom preispitivanju svih bo\u0161nja\u010dkih i bosanskih, dakako i hercegova\u010dkih, srpskih i hrvatskih parcijalnih istina o \u201ejugoslavenskim ratovima\u201c (1991-1995) \u2013 ratovima za te\u0161ko naslje\u0111e biv\u0161e SFRJ.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu imam oba zbornika u rukama i samo \u0107u re\u0107i ovdje da nisam puno pogrije\u0161io, mada unutar korica ima i priloga s objektiviziranim ambicijama, na \u010demu takvima \u010destitke. Kao da mnogima i nije jo\u0161 uvijek stalo do pune istine o ratu u BiH, kojeg bi bilo krajnje vrijeme zvati \u201cratom protiv BiH\u201d (Hamza Bak\u0161i\u0107), ili jo\u0161 preciznije, dodajem, ratom protivu SR BiH. Taj glupi i tragi\u010dni rat protivu SR BiH tuma\u010dim, naime, vrlo usamljeno kao \u201cdvostruki udar izvana\u201c i \u201etrostruki udar iznutra protivu SR BiH\u201c, pa se takav moj pristup ne dopada ni jednoj bh. politi\u010dkoj i akademskoj oligarhiji: ni srpskoj, ni hrvatskoj, ni bo\u0161nja\u010dkoj, povezanima interesima, bez obzira na prividne svjetonazorske i vjerozakonske razlike. Istinitije je da kvazi politi\u010dke elite u BiH vi\u0161e povezuje politika klijentelizma, prisvajanja prora\u010duna i golog samoodr\u017eanja \u2026<\/p>\n

\u201ePodijeljeno dru\u0161tvo i nestabilna dr\u017eava\u201c<\/strong><\/p>\n

Htio sam u uvodu re\u0107i da ne \u017eelim sudjelovati u neiskrenim ili u jednostranim raspravama. Utoliko prije sam zahvalan mojem online prijatelju Zvonimiru Vidovi\u0107u iz Mostara, \u0161to me podsjetio ve\u010der uo\u010di 21. obljetnice Daytonskog (ne)sporazuma na moj pro\u0161logodi\u0161nji komentar povodom 20. obljetnice Op\u0107eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Herecegovini, parafiranog u Daytonu 21. studenog 1995., da bi 14. prosinca iste godine bio i zvani\u010dno potpisan u Parizu. Uostalom, o tomu sam pisao me\u0111u mojim prvim \u201ekolumnama\u201c u Dnevnom listu, u studenom pro\u0161le godine, s ambicijom da upozorim na jo\u0161 uvijek va\u017enu knjigu profesorice Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu, dr. sc. Mirjane Kasapovi\u0107 \u201eBosna i Hercegovina: podijeljeno dru\u0161tvo i nestabilna dr\u017eava\u201c (Politi\u010dka kultura, Zagreb, 2005. str. 232), jer je jo\u0161 uvijek najbolja i najozbiljna dijagnoza stanja u BiH, zbog \u010dega se vjerojatno i ignorira na sve strane.<\/p>\n

O ovoj knjizi ugledne politologinje su se, dodu\u0161e, po objavljivanju prije 11 godina, vodile bjesomu\u010dne ideolo\u0161ke i politi\u010dke raspre, da bi potom bila posve ignorirana, jer i ne odgovara nikomu pri\u010da o katastrofalnom udaru protivu SR BiH i njegovim posljedicama, te o tzv. posljednjoj \u0161ansi u formi odgovorne konsocijacije, za \u0161to su pak potrebne odgovorne politi\u010dke elite koje nisu na vidiku. Posebice je katastrofalno pro\u0161la profesorica Kasapovi\u0107 kod onih koji ni\u0161ta ne razumiju o temeljnim postavkama novih liberalnih teorija multikulturalnog gra\u0111anstva (W. Kymlicka), te onih koji tvrdoglavo ignoriraju vi\u0161enacionalnost vlastite zemlje, pa time i potrebu za konsocijacijom kao demokratskom metodom nadila\u017eenja razlika (Gerhard Lehmbruch, Arendt Lijphart).<\/p>\n

Prepoznali ste ih, nadam se, ali evo i izrijekom: to su zagovornici tzv. ve\u0107inske demokracije u ve\u0107 podijeljenoj zemlji, oni koji ne trepnuv\u0161i okom govore o \u201eprokletstvu etni\u010dkog principa\u201c i, logi\u010dno, ma koliko bilo u\u017easno, ignoriraju teorije i metode upravljanja razlikama (J. McGarry, B. O\u2019Leary), \u010dime se eksplicitno ili implicitno opredjeljuju za metode majorizacije, nasilnih asimilacija i integracija, u kona\u010dnici uni\u0161tenja manjinskih identiteta, dakle opredjeljuju se za one teorije koje su sve redom prezrene u modernim i demokratskim dru\u0161tvima.<\/p>\n

Mogu samo i ovdje ponoviti temeljnu i Lijphartovu i Kasapovi\u0107kinu poruku da konsocijacijska ponuda nije vje\u010dito na dnevnom redu u podijeljenim dru\u0161tvima, te da u slu\u010daju da se ona ne prakticira odgovorno slijedi sve drugo samo ne i demokracijski rasplet, pa smo zbog toga zapravo i dobili \u201eobrnute tranzicije\u201c i \u201edemokraturu\u201c u kojoj \u017eivimo, odnosno \u201ejava\u0161luk konsocijaciju\u201c, jer BiH i jeste postala java\u0161luk zemljom.<\/p>\n

A kad mi u BiH ne bismo bili tako prokleto slijepi kod o\u010diju i gluhi kod u\u0161iju, kad bismo umjesto (ne)kulture nadbijanja njegovali elementarne forme odgovorne konsenzualne demokracije, po potrebi korigirane i ve\u0107inskom, naravno, kad ne bismo bili tako prokleto opsjednuti teritorijama i brojevima, tad bismo kona\u010dno i spoznali kako je obveza bilo koje identitarne ve\u0107ine unutar bilo koje oformljene adninistrativne cjeline i razine upravljanja razlikama njegovati respekt i obzir prema manjinskim identitetima, pa bi se i problemi po\u010deli rje\u0161avati sami od sebe.<\/p>\n

U modernim dru\u0161tvima se identitetima, naime, upravlja, pa se manjinski \u0161tite a ne maltretiraju, ili nasilno integriraju. Tad nam ne bi ni trebala ove vrste upozorenja i povodom 21. obljetnice Daytonskog mirovnog sporazuma, koji nije bio niti sporazum, niti je zaslu\u017eio atribuciju mirovni, jer je i definitivno u funkciji zamrznutog konflikta ili nekog budu\u0107eg rata. S pravom se zapitao zbog svega toga moj dobri i dragi drugar, novinar i knji\u017eevnik Ramo Kolar: nije li krajnje vrijeme da po\u010dnemo zvati sve ovo \u0161to \u017eivimo Daytonskim nesporazumom?<\/p>\n

Daytonski nesporazum(i): Bosnia\u2019s Paralaysed Peace<\/strong><\/p>\n

Malo je tko razumio od visokih predstavnika i njihovih zamjenika i onoliko o BiH koliko je razumio Christopher Bennet, kojemu je knjiga \u201eBosnia\u2019s Paralaysed Peace\u201c\u00a0 (Paralizirani mir u BiH) promovirana i u Sarajevu upravo na 21. obljetnicu Daytonskog (ne)sporazuma. \u0160teta samo \u0161to i C. Bennet \u2013 nakon bezbrojnih to\u010dnih uo\u010davanja, i dalje inzistira na rje\u0161enjima za BiH koja ne polaze od njezine \u017ealosne podijeljenosti i nisu konzensualnog naboja, \u0161to je ostao posve gluh za poruke va\u017enih rezolucija Europskog parlamenta o BiH u kojima se preporu\u010davaju konzensualne metode upravljanja razlikama i konzenzualne javne politike, pa tako \u2013 hotimice ili ne \u2013 podgrijava iluzije o BiH unitaristi\u010dke provenijencije.<\/p>\n

Time je kao i mnogi drugi protektori jednostavno podlegao mainstream razmi\u0161ljanjima i politikama u Sarajevu, u kojemu jo\u0161 uvijek i \u017eivi. Ja, doista, ne znam za\u0161to se zala\u017ee Dragan \u010covi\u0107, pa ne isklju\u010dujem da se uistinu zala\u017ee i da \u201eHrvat bira Hrvata\u201c, kako mu spo\u010ditava Bennet, ali znadem da se tom vrstom stigmatizacije iz politi\u010dkog i kulturolo\u0161kog Sarajeva odguravaju na marginu svi oni koji se zala\u017eu za o\u010duvanje vi\u0161enacionalnosti BiH i kad nemaju nikakve veze sa spomenutim politi\u010darem ili njegovim politikama, pa i kad su iz mno\u0161tva razloga posve opozitni prema tom tipu politike i politi\u010dara.<\/p>\n

Za\u010dudno je, zapravo, pa i sramotno, kako mnogima u me\u0111unarodnoj zajednici jo\u0161 uvijek nije upitan i bornirani unitarizam sarajevskih boja, mada nemaju iluzije o bh. politi\u010darima, koje smatraju sve redom antieuropejcima velikog formata. Ali, ostavimo se politi\u010dara, nitko se \u2013 koliko pratim i znadem \u2013 od ozbiljnijih znanstvenika ne zala\u017ee ni za monokulturalizam, jer smrducka na rasizam, kako bi rekao Alain Finkelkraut, niti za multikultuaralizam, jer to je jednostavno datost brojnih modernih postkolonijalnih useljeni\u010dkih zemalja i dru\u0161tava (J. Habermas), pa bi se imalo smisla samo zalagati za artikulaciju te datosti u formi multikulturalnosti koju je jo\u0161 bolje zvati interkulturalno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Ali, u slu\u010daju vi\u0161enacionalne BiH je potrebno, k tomu, priznati \u2013 ma koliko bilo te\u0161ko \u2013 da su se u autohtonom razvitku pod utjecajem geopolitka i vjerozakona tijekom stolje\u0107a iz praiskonskih zajedni\u010dkih narodnosnih supstanci razvili identiteti koji sre\u0107om imaju me\u0111u sobom i dalje ogromne sli\u010dnosti, ali i neupitnu potrebu da se zovu zasebnim imenom i u vjerskom i nacionalnom pogledu. Otuda se takvo \u0161to mora nu\u017eno priznati, pa potom sve \u010diniti da se o\u010duva bh. \u0161arenolika \u201e\u010dinija salate\u201c, a ne kopirati ameri\u010dku koncepciju \u201emelting pota\u201c, koja i tamo do\u017eivljava svojevrsnu oseku. Prvo, dakle, priznati vi\u0161enacionalnost, pa potom od cijele BiH praviti putem metoda upravljanja razlikama \u201epoliti\u010dku zajednicu\u201c, koja bi kona\u010dno izvela i dru\u0161tvo i dr\u017eavu iz sjenke \u201emillet sustava\u201c i kako bismo tim putom postali dijelom \u201eeuropske obitelji naroda\u201c, kako se ponekad jo\u0161 uvijek tepa EU.<\/p>\n

Nedugo po povratku u \u201ezemlju zarobljenog uma\u201c, kako mi se posve odgovorno zove i jedna knjiga, spoznao sam, dakle, da su se biv\u0161e etnije u uvjetima bezmilosnog rata svih protiv svih zaputile bespovratno ka \u201ezaka\u0161njelim nacijama\u201c, slo\u017eenoj zada\u0107i kojoj bez medijacije nisu dorasle, pa su u slu\u010daju nakaradnih medijacija ili njihova izostanka i zavr\u0161ile u paralelnim, tobo\u017e posve odvojenim nacionalnim svjetovima u Bosni i Hercegovini. Do politi\u010dke zajednice u BiH je, pak, mogu\u0107e sti\u0107i samo konsenzualnim politi\u010dkim kulturama, odnosno europeizacijama i narativa i politika, i nacionalnih i svih drugih identiteta i ambijenata. Utoliko nije izvjesno koliko jo\u0161 dugo ostajemo zemlja pasivnog zamrznutog konflikta, ili \u201cparaliziranog mira\u201d, govore\u0107i jezikom Chrisa Benneta, ali je izvjesno da ostajemo sve do eventualnog priklju\u010denja EU. Ili netko misli, pak, da se uz Erdoganovu pomo\u0107 ili Putinovu medijaciju mo\u017ee sti\u0107i \u010dak i u Europsku uniju.<\/p>\n

Daytonski nesporazum(i): Nu\u017enost retrospektivne europeizacije<\/strong><\/p>\n

Na 21. obljetnicu Daytonskog (ne)sporazuma\u201d je jedna poznata novina u Hrvatskoj odbila objaviti razgovor s mojom malenko\u0161\u0107u, koji je korektno napravio ugledni novinar i publicista Boris Paveli\u0107 (Smijeh slobode). Boris i ja smo razgovarali vrlo stalo\u017eeno povodom prvog posjeta premijera Republike Hrvatske Andreja Plenkovi\u0107a BiH o nizu pitanja koje se ti\u010du odnosa RH i BiH. Novinu koja je odbila objaviti razgovor bio je sve do ju\u010der glas da je i liberalna i ulju\u0111ena, pa mi je nemogu\u0107e doku\u010diti o \u010demu se radi u ovoj svojevrsnoj cenzuri: o promjeni vlasni\u010dke strukture, o promjeni svjetonazora, o osobnim animozitetama, o \u2026 Ili je i to povezano s tim \u0161to sam izrijekom odbio sudjelovati u Globusovoj anketi o polo\u017eaju Hrvata u BiH, kazav\u0161i da sam profesor senzibilnijih pristupa od okvira kojeg su nudila Hudelistova pitanja, uostalom i neki drugi Globusovi sugovornici su se opekli iz drugih razloga \u2026<\/p>\n

Ne mislim \u010ditatelje smarati prepri\u010davanjem neobjavljenog intervjua, ali imam potrebu u\u010diniti dostupnim javnosti \u0161to sam sugerirao: koja bi vrsta pomo\u0107i RH mogla uop\u0107e dobro do\u0107i BiH, pa nije li i Republika Hrvatska su-potpisnica Daytonskog (ne)sporazuma.<\/p>\n

U odnosu na amatersko-cirkuski postav prethodne vlade RH \u2013 konstatirao sam na po\u010detku intervjua \u2013 ima znakova ohrabrenja da bi se Plenkovi\u0107eva vlada mogla odnositi prema Hrvatima u BiH razumnije, dakle kao jednom od tri autohtona politi\u010dka naroda-nacije, kojima je domovina vi\u0161enacionalna dr\u017eava BiH. Ima se osnove, zapravo, nadati da bi se politika nove vlade RH prema BiH mogla temeljiti na dvije va\u017ene rezolucije Europskog parlamenta, onoj iz velja\u010de 2014. i onoj iz prolje\u0107a 2015. godine, u kojima se EP zalo\u017eio za po\u0161tivanje vi\u0161enacionalnosti BiH, da svatko bira svoje legalne i legitimne politi\u010dke predstavnike (\u0161to ne zna\u010di da moraju biti iste nacije, vjere, et cetera), za pribli\u017eavanje EU putem tzv. konzensualnih politika (otuda i enormno velika va\u017enost tzv. sustava koordinacije u procesu pristupanja EU), za po\u0161tivanje i individualnih i kolektivnih prava, etc.<\/p>\n

Bilo bi mudro, dakle, da se Vlada RH zalo\u017ei \u2013 u EP koordinatama \u2013 za ustavni preustroj u BiH koji ne forsira \u201etre\u0107i entitet\u201c, ali ne isklju\u010duje na\u010delo federalizacije za cijelu BiH, ne zaboravljaju\u0107i nikad na potrebu tzv. institucionalne jednakopravnosti na svim razinama i u cijeloj BiH. Najva\u017enije je, poru\u010dio sam, je li Plenkovi\u0107 uop\u0107e svjestan kako i ne mo\u017ee ni\u0161ta napraviti u BiH, ukoliko ne bi bio u stalnom dosluhu sa zemljama tzv. poja\u010dane medijacije (Njema\u010dka, Francuske \u2026) i politikom Bruxellesa prema BiH. U toj koordinaciji moglo bi i biti, naime, ustavnog preustroja i izrade novog izbornog zakonodavstva, ina\u010de ni\u0161ta od svega toga.<\/p>\n

U vezi s hap\u0161enjima desetoro Hrvata u Ora\u0161ju, koja su se dogodila kao u lo\u0161em kontra-obavje\u0161tajnom filmu, odmah poslije Plenkovi\u0107eva posjeta BiH, kazao sam sljede\u0107e: \u2013 Ako \u0107emo i u Hrvatskoj i u BiH, ili bilo kojoj dr\u017eavi uop\u0107e i ikada ozdraviti, optu\u017eeni moraju biti po\u0161teno procesuirani, pa potom i osu\u0111eni, dakako oni koji su se ogrije\u0161ili o zemaljske i bo\u017eije zakone. Ali, u \u201cslaboj dr\u017eavi\u201d (failure state), kakva je BiH, poluprotektoratu velikih sila, mora se po\u0107i od presumpcije nevinosti dok se krivnja ne bude dokazala, pa tko je skrivio neka i odgovora.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de reakcija iz Hrvatske, uklju\u010divo Vlade RH, svi se trude pokazati kako i ovaj put i na ovaj na\u010din \u0161tite Hrvate u BiH, koje u pravilu ti isti ostave na cjedilu kad se svode ra\u010duni na kraju ratnih avantura. Isto tako, ili jo\u0161 gori na\u010din \u201e\u0161tite\u201c iz Beograda tzv. svoje Srbe u BiH, dok Bo\u0161njaci \u017eive iluziju o nevinosti svojih \u201eheroja\u201c i kad su optu\u017eeni i\/ili odgovorni po komandnoj odgovornosti. Ho\u0107u re\u0107i, putem apriorne obrane na\u0161ih junaka, i kad to nisu, samo se produ\u017eava agonija i u svim spomenutim zemljama i u BiH, koja se u kona\u010dnici ogleda u prokletstvu kulture selektivnog sje\u0107anja.<\/p>\n

Najsimpati\u010dnije mi je bilo pitanje Borisa Paveli\u0107a: \u201eKad bi Tebe iz Plenkovi\u0107eve vlade pitali, \u0161to bi im sugerirao, koje poteze da povuku u BiH?\u201c Nasmijao sam se, jer mene nitko ne\u0107e iz politi\u010dkih struktura u BiH i Hrvatskoj nikada ne\u0161to zapitati, ali Paveli\u0107u sam odgovorio kako bih politi\u010dkom Zagrebu sugerirao da se nikada vi\u0161e ne prave va\u017eni u odnosu na BiH, jer su skoro sve prethodne vlade u RH bile \u201es figom u d\u017eepu\u201c, te da nikad ne zaborave da se u BiH sudaraju jake tendencije unitarizacije BiH i separatisti\u010dke tendencije razvaljivanja BiH po svaku cijenu. Sugerirao sam, dakle, premijeru RH skromnost u nastupu i koordiniranu politiku s mo\u0107nima (uklju\u010divo i SAD i Rusku federaciju), kako radi za\u0161tite vi\u0161enacionalnog karaktera BiH, tako i njezinog dr\u017eavnog stasavanja u politi\u010dku zajednicu na putu ka EU \u2026<\/p>\n

Daytonski nesporazum(i): \u201eOdjeci i reagovanja\u201c<\/strong><\/p>\n

\u010citatelji mojih kolumni u Dnevnom listu znaju, naravno, da sam izgubio i posljednje iluzije o tobo\u017e lijevom i tobo\u017e multikulturalnom glasu razuma u BiH, kojeg tobo\u017e artikuliraju zainteresirane sarajevske ideolo\u0161ke interesne skupine u obra\u010dunu s politi\u010dkim i kulturolo\u0161kim neistomi\u0161ljenicima.<\/p>\n

Tako se to isto radi i u politi\u010dkom Mostaru i u politi\u010dkoj Banja Luci, da se razumijemo, ali ovih dana se na jednom forumu otvorila rasprava kako se ponovno vodi haranga protivu (ne)su\u0111enog diplomate Ivana \u0160u\u0161njara, kojeg su ti isti ve\u0107 jednom oklevetali, pa \u017eele oklevetati \u0160u\u0161njara i pred vlastima nove zemlje za koju je nominiran kao veleposlanik. \u010cak su i u zemlji u kojoj bi trebao slu\u017ebovati organizirane peticije, pa me ova najnovija obavje\u0161tajna sarajevsko-pra\u0161ka orkestracija dobrano podsjetila na \u010duvene Minovi\u0107eve i Mitevi\u0107eve stigmatizacije \u201enepodobnih\u201c u osvit pro\u0161log rata putem jo\u0161 po zlu \u010duvenijih \u201eodjeka i reagovanja\u201c u Politici.<\/p>\n

Kazat \u0107u posve otvoreno, kao kozmopolitski obrazovani neovisni profesor \u201eotvorenog dru\u0161tva\u201c, nije problem uop\u0107e u Ivanu \u0160u\u0161njaru, u \u010diju \u010destitost kao privatne osobe ne sumnjam, mada mu tzv. komentatorska zajednica na njegovom portalu ne valja \u201elule duvana\u201c, nego upravo u korumpiranoj prounitaristi\u010dkoj sarajevskoj NGO-hobotnici, koja umi\u0161lja sebi da ima moralno pravo suditi u ime najvi\u0161ih eti\u010dkih principa i voditi kadrovsku politiku u vanjskoj politici, mada nema nikakav legitimitet za takvo \u0161to a nije joj posve neupitan ni moralni kredibilitet.<\/p>\n

\u201eDo\u0107i \u0107e vrijeme da bh. patriotizam Hrvata iz Kraljeve Sutjeske propituje netko tko je ju\u010der do\u0161ao iz Sand\u017eaka\u201c, glasio je davni lucidni cinizam koji se upravo dogodio i u ovom peticiona\u0161enju protivu \u0160u\u0161njara, zbog \u010dega sam i ovu zgodu uvrstio u aktualne Daytonske nesporazume, ma koliko bila na prvi pogled neva\u017ena. Dakako, ne dr\u017eim mnogo do busanja u patriotizam i zastave, ali ne smatram mudrim da se ne\u010diji patriotizam etablira valjanijim od nekog drugoga, pri \u010demu se osobno zala\u017eem samo za \u201eustavni patriotizam\u201c (J. Habermas).<\/p>\n

U ovom \u017ealosnom kontekstu sagledavam, dakle, i tzv. licencirane \u010destite Hrvate i Srbe, koji ovih dana \u2013 povodom Daytona \u2013 govore ili pi\u0161u \u201eizvan sebe\u201c, jer ih se nemilice tro\u0161i u grubim trostrukim ideolo\u0161ko-politi\u010dkim ratovima u BiH, kojima kao da nema kraja \u2026<\/p>\n

Ako treba i izrijekom re\u0107i, evo, pri kraju: bezobzirnoj i nadutoj bo\u0161nja\u010dko-bosanskoj manipulativnoj logici se i u srpsko-separatisti\u010dkoj ili hrvatsko-provincijalnoj i neiskreno proeuropskoj interpretaciji uvijek prona\u0111u neki drugi ljudi, pa je jedino \u010dasno ne pripadati ni jednom takvom tzv. politi\u010dkom establishmentu. Jer, nijedno od tih pripadanja nije ba\u0161 eti\u010dno i ne podrazumijeva drugo do jeftinog recikliranja nacionalisti\u010dkih, ili tobo\u017e antinacionalisti\u010dkih ideologija i demagogija.<\/p>\n

I bo\u0161nja\u010dki (i bosanski) i srpski i hrvatski nacionalizmi \u017eele u kona\u010dnici ostvariti apsolutno poklapanje teritorije i nacije, sukladno modelu \u201cnacije-dr\u017eave\u201d, modelu koji je odavno napu\u0161ten, totalno zanemaruju\u0107i nu\u017enost transnacionalnih pulsacija i socijalizacija kao pretpostavki za izgradnju vi\u0161enacionalne politi\u010dke zajednice u BiH, temeljem po\u0161tivanja i individualnih i kolektivnih prava, \u010dime bi BiH tek postala kompatibilna s onim \u0161to je o\u010dekuje u EU, ako tamo ikada i stigne.<\/p>\n

Uostalom, o ovomu sam pisao na stranicama Dnevnog lista i u pro\u0161loj kolumni \u2013 u zavr\u0161nom osvrtu na sarajevsku promociju moje knjige \u201eTransnacionalne socijalizacije\u2026\u201c Ve\u0107 objavljenom mogu samo dodati, kako \u010ditav niz uklju\u010denih mikrofona i uslikanih fotki nisu uop\u0107e stigle do \u010ditatelja i gledatelja, jer se u uredni\u0161tvima tih i takvih medija nisu dopale ni moja knjiga ni re-interpretacije, \u0161to je i meni i knjizi uistinu vrhunski kompliment!<\/p>\n

I na samom kraju, vidim da FTV re-emitira na Dan dr\u017eavnosti dobar dokumentarni film Arijane Sara\u010devi\u0107 o \u017eivotu i djelu Branka Mikuli\u0107a (1928-1994), za koji sam u neku ruku su-krivac, a i pojavljujem se u njemu kao jedan od Mikuli\u0107evih najbli\u017eih suradnika u ulozi svjedoka vremena. Svojevremeno sam uistinu bio prvi koji je pokrenuo potragu za izgubljenim Brankovim rukopisom, kojeg sam u brojnim napisima nazvao \u201cBrankovim politi\u010dkim testamentom\u201d, a koji je prije par dana kona\u010dno promoviran kao knjiga \u201cKobne godine\u201d. Ali, neki su me vrlo naduti i bezobzirni likovi izgurali iz ure\u0111iva\u010dkog odbora za pripremu ove Brankove posljednje knjige, isti oni koji su se uslikali i na ovoj promociji u praznoj dvorani, kao tobo\u017enji bliski Brankovi suradnici, a nisu to bili.<\/p>\n

(Du\u017ean sam, naravno, izdvojiti \u010destiti anga\u017eman knji\u017eevnika \u017deljka Ivankovi\u0107a i u svezi knjige \u201cKobne godine\u201d \u2013 naknadna primjedba M.L.) \u2026<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I bo\u0161nja\u010dki (i bosanski) i srpski i hrvatski nacionalizmi \u017eele u kona\u010dnici ostvariti apsolutno poklapanje teritorije i nacije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-256939","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256939","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=256939"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256939\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=256939"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=256939"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=256939"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}