![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/sminkanje-300x218.jpg\")
Bilo da im se konformiramo, bilo da ih preispitujemo i svjesno se ili nesvjesno njima igramo, bilo da ih namjerno i drsko kr\u0161imo, sve smo vi\u0161e ili manje svjesne standarda ljepote koji trenutno vrijede u ovom prostoru i vremenu.<\/p>\nBilo da im se konformiramo, bilo da ih preispitujemo i svjesno se ili nesvjesno njima igramo, bilo da ih namjerno i drsko kr\u0161imo, sve smo vi\u0161e ili manje svjesne standarda ljepote koji trenutno vrijede u ovom prostoru i vremenu.<\/p>\n
Kozmeti\u010dka se industrija, uz pomo\u0107 medija, pobrinula da ni u jednom trenutku ne zaboravimo \u0161to je lijepo, a \u0161to nije, odnosno, gdje su granice \u2013 obi\u010dno heteronormativne i binarne \u2013 privla\u010dnoga. S jedne smo strane postale gotovo imune i blazirane pred trendovima koji, iako se naizgled izmjenjuju, samo potvr\u0111uju i utvr\u0111uju zadane gabarite lijepoga, a s druge strane, \u010dak i ako se trudimo ne konzumirati takve sadr\u017eaje, imamo svijest o prevladavaju\u0107em kalupu u koji nas se nasilu gura. Bez obzira radilo se o tankim ili debelim, dugim ili kratkim, dlakavim ili glatkim ovim ili onim dijelovima tijela, poruka o (ne)prihvatljivome uvijek je jasna i nedvosmislena.<\/p>\n
Ovih se dana u medijima pojavila “zanimljiva” kampanja poliklinike Bagatin koja na vrlo blatantan na\u010din oslikava upravo ideju da biti lijepa zna\u010di izgledati na to\u010dno odre\u0111en na\u010din, makar to podrazumijevalo nijekanje “ljudskog stanja”, te svakodnevne boljke bivanja u vlastitoj ko\u017ei.<\/p>\n
Kampanja pod sloganom “lijepo samo na slici” kombinira umjetni\u010dka djela koja mahom prikazuju \u017eene s isticanjem njihovih “nedostataka” \u2013 u svojoj vrlo uskoj, seksisti\u010dkoj, heteronormativnoj i zapadnoj definiciji \u2013 koji su na umjetni\u010dkom djelu, dakako, umjetnost, ali na stvarnim ljudskim tijelima tek smetnja koju je potrebno ukloniti.<\/p>\n
Umjetni\u010dka djela koja prikazuju te stra\u0161ne “nedostatke”, poput made\u017ea ili dlaka, nastala su kao odraz stvarnosti, ali i interpretacija ljepote. Ovom se kampanjom, dakle, istovremeno odraz ne\u010dega progla\u0161ava lijepim, dok se ljepota kao svojstvo nije\u010de samome motivu. Dakako, u ovom je kontekstu eventualno mogu\u0107e govoriti o nekakvom “savr\u0161enstvu”, ali principi umjetnosti i estetike idu dalje od puke simetrije. Paradoksalno, poliklinika Bagatin za ilustraciju dana\u0161njih standarda ljepote koristi \u2013 nekada\u0161nje standarde ljepote. Ono \u0161to je danas, dakle, ru\u017eno, poput primjerice “te\u0161kih nogu”, u ne tako davnoj je povijesti bio ideal kojem se te\u017ei, \u0161to kampanju poliklinike, osim mizoginom, \u010dini i posve proma\u0161enom.<\/p>\n
Osim \u0161to sve osim vrlo jasno odre\u0111enog oblika i pojavnosti ljudskoga tijela progla\u0161ava ne-lijepim, odnosno ru\u017enim, kampanja kao motiv za dostizanje nametnutog ideala isti\u010de “dana\u0161nje galerije” \u2013 dru\u0161tvene mre\u017ee. Nevjerojatno je da ni stru\u010dnjaci_kinje estetske kirurgije ni stru\u010dnjaci_kinje za marketing nisu svjesni_e doista pogubnog utjecaja dru\u0161tvenih mre\u017ea na samopercepciju \u017eena, osobito adolescentica, te povezanosti s perfekcionizmom, poreme\u0107ajima u prehrani i depresijom. Vjerojatnije je \u2013 osobito jer su takva stanja \u010desto povezana i s motivima odlaska “pod no\u017e” \u2013 da ih jednostavno nije briga, odnosno da je upravo to ciljana grupa poruke o dru\u0161tvenim mre\u017eama kao galerijama modernoga doba. Ovdje, dakle, pada u vodu vje\u010diti argument industrije o dobrom osje\u0107anju u vlastitoj ko\u017ei i uljep\u0161avanju “za sebe”, kada je jedan od glavnih argumenata percepcija drugih, \u010desto nepoznatih osoba.<\/p>\n
Nadalje, problemati\u010dna je poruka koju ova kampanja \u0161alje potencijalnim klijenticama, govore\u0107i im da segmenti njihovih tijela i lica \u2013 nisu lijepi. Ovdje se poliklinika Bagatin samoprogla\u0161ava autoritetom na polju estetike i ljepote i koristi najstariji trik zanata, uvjeravaju\u0107i \u017eene da ne\u0161to s njima nije u redu, kako bi im ponudili rje\u0161enje.<\/p>\n
Nije ovdje problem u postojanju kriterija i nekakvog konsenzusa, problem je u su\u017eavanju manevarskog prostora do to\u010dke u kojoj se nije\u010de pitanje proporcija i sklada, da o ukusima i ne govorimo. Problem je premisa da ljepota dolazi u jednom obliku te da dolazi sa skalom pomo\u0107u koje ju je mogu\u0107e precizno, empirijski izmjeriti. I, dakako, izvagati.<\/p>\n
\u010cak i kada bi to bilo to\u010dno, kada bi ljepota po svojoj mjerljivosti bila usporediva s fizikalnim svojstvima svijeta oko nas, ne mo\u017eemo se ne zapitati tko je tu skalu zamislio, kako je oblikovana, kojim se mehanizmima standardi ljepote perpetiraju, te kome na korist, a kome na \u0161tetu. Naime, estetsku kirurgiju i kozmeti\u010dku industriju neke_i vide i kao metodu samoosna\u017eenja, odnosno na\u010din da se osje\u0107aju dobro u svojoj ko\u017ei i vid demonstriranja vlastite tjelesne autonomije. No i takvo je demonstriranje autonomije i vlastitih izbora politi\u010dko pitanje jednako kao \u0161to je i osobno. Prema liberalnom shva\u0107anju, pokoravanje odre\u0111enim estetskim standardima stvar je pojedinke i pojedinca, bez utjecaja nejednake raspodjele mo\u0107iu dru\u0161tvu. Ipak, patrijarhat se zasniva upravo na nejednakosti mu\u0161karaca i \u017eena te povijesno privilegira mu\u0161karce, daju\u0107i im mo\u0107 da utje\u010du na izbore dostupne \u017eenama.<\/p>\n
Estetski kriteriji moderne zapadne kozmeti\u010dke i industrije estetske medicine u slu\u017ebi su gotovo isklju\u010divo patrijarhalnih obrazaca i binarnih podjela na mu\u0161ko i \u017eensko, uloga povezanih s re\u010denim kategorijama i pravima koje iz tih uloga proizlaze. Najve\u0107a je, dakle, vrijednost \u017eene ako je lijepa na na\u010din na koji dru\u0161tvo odobrava, \u0161to u prvom redu podrazumijeva mladost, vitkost i glatko\u0107u. Ljepota je tako, gledana kroz tu prizmu, prvenstveno pitanje morala i samokontrole, osobina koje na drugom kraju spektra imaju negativne analoge vrijedne tek prijezira i gnu\u0161anja, osobito znamo li da se dana\u0161nji estetski kriteriji rado i \u010desto prodaju pod “zdravlje” ili barem “higijenu”. Promatranje ljepote kroz prizmu osobina koje joj pripisujemo i kriterija kroz koje je prosu\u0111ujemo isklju\u010divo je i toksi\u010dno, ponajvi\u0161e za one koje na taj narativ pristaju.<\/p>\n
A to je, u kona\u010dnici, ono \u0161to poliklinika Bagatin i mnogi sli\u010dni na najperfidnije na\u010dine prodaju. Istu onu bajku o lijepoj dobroj princezi i ru\u017enoj staroj vje\u0161tici, u kojoj je pitanje odabira \u2013 a ne gena, podneblja, sre\u0107e, klase i statusa \u2013 koju \u0107emo ulogu preuzeti. \u017dene se neprekidno stavlja pred tobo\u017enji odabir \u2013 prikloniti se i samonametnuti si spomenute standarde, ili priznati vlastitu “manjkavost” u svim osobinama koje se povezuju s uklapanjem u to\u010dno odre\u0111eni kalup.<\/p>\n
Ipak, mo\u017eda je mogu\u0107 i tre\u0107i put, onaj koji transformira pojmove ljepote i, u kona\u010dnici, sam patrijarhalni sustav vrijednosti i rodnih uloga. Ostaje pitanje \u2013 na koje saveznike na tom putu mo\u017eemo ra\u010dunati?<\/p>\n