{"id":256616,"date":"2018-11-15T06:11:35","date_gmt":"2018-11-15T05:11:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=256616"},"modified":"2018-11-15T06:23:01","modified_gmt":"2018-11-15T05:23:01","slug":"gradanski-antifasizam-na-braniku-tudmanove-hrvatske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/11\/15\/gradanski-antifasizam-na-braniku-tudmanove-hrvatske\/","title":{"rendered":"\u2018Gra\u0111anski antifa\u0161izam\u2019 na braniku Tu\u0111manove Hrvatske"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Luka Mati\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"Uspjesi desni\u010darskog[i] politi\u010dkog organiziranja, bilo oko ulaska u politi\u010dke institucije (AfD-a u Njema\u010dkoj, FP\u00d6-a u Austriji, Lega-e u Italiji itd.), bilo oko protestnih mobilizacija (kao nedavno u Chemnitzu), zahtijevaju odgovore slijeva. Tvrditi da su postoje\u0107i odgovori ljevice ujedna\u010deni i\/ili homogeni bilo bi neto\u010dno \u2013 oni se razlikuju i prema ideolo\u0161kim pozicijama i prema organizacijskim formama i prema ciljevima, a kre\u0107u se od grassroots organiziranja u lokalnim zajednicama i kontinuiranog politi\u010dkog rada antifa\u0161isti\u010dkih kolektiva, do rada strukturiranih masovnih organizacija, kao \u0161to su sindikati, partije i dru\u0161tveni pokreti. Osim neposrednog politi\u010dkog rada na suzbijanju uspona desnice, treba spomenuti i doprinose koje analize problemati\u010dnih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih kretanja donose za izradu strategija efikasnog suprotstavljanja desnici. U takvom kontekstu, u hrvatskim se neprofitnim medijima pojavila vijest da Savez antifa\u0161isti\u010dkih boraca i antifa\u0161ista Republike Hrvatske (SABA) osniva Centar za studij demokracije i ljudskih prava, Inicijalnu recepciju ponu\u0111enog obrazovnog programa, bilo da je rije\u010d o medijima koji su objavili vijest ili o komentarima na dru\u0161tvenim mre\u017eama, ve\u0107inski je obilje\u017eilo podr\u017eavanje. Ako ni\u0161ta drugo, ta \u010dinjenica ukazuje na to da su op\u0107i trendovi rasta desnice primije\u0107eni i u Hrvatskoj te da postoji potreba da se na njih odgovori artikulacijom politi\u010dkih pozicija. Me\u0111utim, analiza objavljenog obrazovnog plana i programa ukazuje na niz izuzetno problemati\u010dnih postavki. Nastavljaju\u0107i se na dosada\u0161nji rad na kritici koncepta i praksi \u201egra\u0111anskog antifa\u0161izma\u201d,[ii] u ovome \u0107u tekstu argumentirati da SABA-in edukacijski program ne mo\u017eemo, ni u lokalnom, a ni \u0161irem, evropskom kontekstu, smatrati odgovorom na ja\u010danje desnice, jer politi\u010dka agenda koju program zagovara ne osporava strukturni okvir unutar kojega desnica trenutno prosperira. Ocjene i teze potkrijepit \u0107u trima argumentima: historijskim, teorijskim i politi\u010dkim.<\/p>\n

Fa\u0161izam i antifa\u0161izam: historija jednog spora ili spor oko historije<\/strong><\/p>\n

U analiti\u010dkom smislu, fa\u0161izmu se naj\u010de\u0161\u0107e prilazi na tri na\u010dina. Fa\u0161izam se primarno promatra u komparaciji sa standardima liberalne demokracije koji su historijski fiksirani krajem osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, u vrijeme tzv. kraja povijesti, odnosno sloma realnih socijalizama i blokovske podjele svijeta. Drugi pristup definira fa\u0161izam pomo\u0107u fenomena prisutnih u fa\u0161isti\u010dkim re\u017eimima, kojima pripisuje transhistorijske[iii] karakteristike, oslanjaju\u0107i se u velikoj mjeri na rad Umberta Ecoa. Tre\u0107i pristup historijskom fa\u0161izmu, ali i suvremenim desnim kretanjima, definira i opisuje ove pojave s obzirom na historijske i materijalne uvjete njihova nastanka i razvoja, kontekstualiziraju\u0107i ih u strukturama dru\u0161tvenih odnosa i dinamici socijalnih razmjena. Informirani \u010ditatelj prepoznat \u0107e da je prvi pristup dio hegemone paradigme politi\u010dkog diskursa u posljednjih tridesetak godina, da drugi pristup pripada agendi liberalnog civilnog dru\u0161tva, a tre\u0107i materijalisti\u010dkoj analizi koja se politi\u010dki operacionalizira kroz socijalisti\u010dke aktere.<\/p>\n

U dijelovima svijeta u kojima se historijski fa\u0161izam manifestirao na izrazito brutalan na\u010din i gdje je, da se metafori\u010dki izrazim, tlo natopio \u201ene\u010distom krvlju\u201d, kao \u0161to je nedvojbeno slu\u010daj u Jugoslaviji, o fa\u0161izmu se govori i na \u010detvrti na\u010din \u2013 s fokusom na konkretna stradanja koja su prouzrokovali fa\u0161isti\u010dki re\u017eimi. Me\u0111utim, taj pristup ne\u0107e biti predmetom ove analize jer za cilj nema definirati fa\u0161izam, ve\u0107 \u010duvati od zaborava njegove \u017ertve. Ipak, takav pristup smatram nu\u017enim komplementom svakoj raspravi o fa\u0161izmu, zato \u0161to konceptualne i apstraktne odrednice prikazuje kao historijski konkretne posljedice.<\/p>\n

Postoji opasnost da se inzistiranje na potrebi da se odgovori \u0161to je fa\u0161izam protuma\u010di kao skolasti\u010dka minucioznost, a samo pitanje kao ne\u0161to o \u010demu raspravljaju, u povoljnijem slu\u010daju, dokoni ljudi, a u nepovoljnijem marksisti\u010dke cjepidlake. No pristupimo li pitanju s du\u017enim po\u0161tovanjem prema historijskim \u010dinjenicama, \u0161to \u010desto izostaje i u analizama nominalnih histori\u010dara, vidjet \u0107emo da analiza fa\u0161izma za socijalisti\u010dku ljevicu nikada nije bila samoj sebi svrha, ve\u0107 je slu\u017eila osmi\u0161ljavanju strategije za revolucionarnu antifa\u0161isti\u010dku borbu.[iv] Valja se podsjetiti da su komunisti, povezuju\u0107i analizu fa\u0161izma s klasnom politikom, artikulirali lijeve pozicije otpora ve\u0107 dvadesetih, a potom i tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, odnosno znatno prije negoli je fa\u0161izam ogrezao u zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti. Tome svjedo\u010de ne samo dva referata Georgija Dimitrova iznesena na 7. kongresu Komunisti\u010dke internacionale u augustu 1935. godine,[v] nego i izvje\u0161taji koje su jo\u0161 po\u010detkom dvadesetih godina pisali talijanski komunisti\u010dki lideri, Gramsci, Togliatti i Bordiga,[vi] a potom i rezolucija Kominterne nastala na temelju analize fa\u0161izma koju je ispisala Clara Zetkin.[vii] Nasuprot komunistima, liberalne demokracije Zapada suprotstavile su se fa\u0161izmu tek kada su im interesi bili direktno ugro\u017eeni. Njihov otpor nije bio utemeljen na prethodnim analizama \u2013 fa\u0161isti\u010dke vo\u0111e i njihove re\u017eime proglasile su utjelovljenjem metafizi\u010dkog Zla, a kao polugu za masovnu mobilizaciju u cilju obrane interesa vlastitih elita iskoristile nacionalni sentiment.<\/p>\n

Spektakularni obrat u SABA-inom obrazovnom programu sastoji se, dakle, u tome \u0161to liberalno-gra\u0111ansku agendu postavlja kao idejnu osnovu suprotstavljanja desnici, iako sukob liberalnih demokracija i fa\u0161izma nikad nije bio zasnovan na idejnom sukobu, nego sukobu oko materijalnih interesa u sferi me\u0111unarodnih odnosa. Ili, kako pi\u0161e Ishay Landa u \u0160egrtovu \u010darobnjaku: \u201ePrimjerice, E. F. L. Wood, prvi grof od Halifaxa, jedna od vode\u0107ih li\u010dnosti koje su stajale iza britanske politike poznate kao \u2018politika popu\u0161tanja\u2019, jam\u010dio je Hitleru u studenome 1937. da su \u2018on i drugi \u010dlanovi britanske vlade sasvim svjesni da je F\u00fchrer ne samo postigao mnogo toga u samoj Njema\u010dkoj nego je i zaprije\u010dio put komunizmu u Zapadnu Europu uni\u0161tiv\u0161i ga u svojoj zemlji, pa se Njema\u010dka s pravom mo\u017ee smatrati bedemom Zapada protiv bolj\u0161evizma\u2019 (\u2026) Britanska politika prema nacizmu \u2013 koju bi, s obzirom na ustrajne napore Chamberlainove grupe izme\u0111u 1933. i 1939. da usmjeri nacisti\u010dku Njema\u010dku prema vojnom srazu sa SSSR-om, bolje bilo opisati kao \u2018poticanje\u2019 nego kao \u2018popu\u0161tanje\u2019 \u2013 ne mo\u017ee se razumjeti izvan konteksta duboke ideolo\u0161ke i prakti\u010dne srodnosti (\u0161to ne zna\u010di i istovjetnosti).\u201d[viii]<\/p>\n

\u010cije pare, njegova ideologija: postrojavanje \u201egra\u0111anskog antifa\u0161izma\u201d pred naslje\u0111em Vrhovnika Tu\u0111mana<\/strong><\/p>\n

Prema informaciji objavljenoj na naslovnici najave programa Centra za studij demokracije i ljudskih prava, financijer SABA-inog programa je Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske. Radi se o ministarstvu koje protuzakonito, uz vojne po\u010dasti, organizira sahrane posmrtnih ostataka navodnih \u017ertava partizanskog terora, vojnika okupacijskih snaga za koje se \u201ezna\u201d da su bili nevini, iako njihovi posmrtni ostaci nisu identificirani. Tako\u0111er, Ministarstvo branitelja jedno je od najva\u017enijih \u010dvori\u0161ta u kojem konvergiraju veliki iznosi prora\u010dunskih sredstava i tvrde desne ideolo\u0161ke linije. Zbog toga postoji izvjesna sumnja o tome jesu li autori programa ove edukacije uistinu na desni\u010darskim pozicijama, kako sugerira formulacija cilja programa, ili su tek, zarad osiguravanja sredstava za izvo\u0111enje programa, pribjegli strategiji takozvanog keywordinga, odnosno upotrebi politi\u010dki podobne natje\u010dajne terminologije. Na ovo ukazujem zato \u0161to formulacija cilja programa sadr\u017ei sintagme jednozna\u010dno pripadne jezi\u010dnom kodu tvrdog desnog krila HDZ-a, kao \u0161to su referiranje na rat devedesetih kao na \u201e\u010detni\u010dku agresiju\u201d ili na ratne veterane kao na \u201ehrabre dragovoljce\u201d. Dakle, kako bi se razumjele politi\u010dke pozicije koje zauzima ovaj program, moramo analizirati unutarnju logiku njegova sadr\u017eaja te vidjeti koje su konzistencije i kontradikcije te logike.<\/p>\n

Prva uo\u010dljiva kontradikcija na kojoj po\u010diva SABA-in obrazovni program ona je izme\u0111u lijepih reklama i realnosti reklamiranih proizvoda. Lijepa je reklama, kako u opisu programa navodi Dragan Markovina, da su \u201edana\u0161nja Europa i Hrvatska utemeljene na vrijednostima antifa\u0161izma i pobjedi antifa\u0161isti\u010dke koalicije u Drugom svjetskom ratu\u201d. No realnost je sasvim druga\u010dija \u2013 u \u201edana\u0161njoj Europi\u201d antifa\u0161izma nema.<\/p>\n

Na slu\u017ebenoj stranici Evropske unije, u kategoriji posve\u0107enoj njezinoj povijesti, govori se o idealima \u201eujedinjene Europe mira i blagostanja\u201d i cilju \u201eokon\u010danja u\u010destalih i krvavih me\u0111ususjedskih ratova koji su kulminirali Drugim svjetskim ratom\u201d, koji se tijekom 50-ih ostvaruju osnivanjem Evropske zajednice za ugljen i \u010delik (1951) te Evropske ekonomske zajednice (1957), odnosno formiranjem zajedni\u010dkog tr\u017ei\u0161ta. U takozvanoj Schumanovoj deklaraciji od 9. maja 1950. godine \u2013 na petu godi\u0161njicu kapitulacije Tre\u0107eg Reicha \u2013 dokumentu koji se smatra temeljnim za Evropsku zajednicu za ugljen i \u010delik, tako\u0111er ne nalazimo spomen antifa\u0161izma. U njoj se govori o \u201eeliminiranju vje\u010dnog antagonizma izme\u0111u Francuske i Njema\u010dke\u201d tako \u0161to \u0107e se metalska industrija, dakle najva\u017enija ratna industrija, staviti pod kontrolu jednog nadnacionalnog tijela i time budu\u0107i rat izme\u0111u tih dviju zemalja u\u010diniti \u201ene samo nezamislivim nego i materijalno nemogu\u0107im\u201d. Rimski ugovor (1957), koji je temelj Evropske ekonomske zajednice (EEZ), tako\u0111er ne spominje antifa\u0161izam. Naime, u njemu se poja\u010davaju poruke Schumanove deklaracije te izra\u017eava odlu\u010dnost za ujedinjavanjem naroda Evrope, brisanjem podjela, osiguranjem napretka i kontinuiranog pobolj\u0161anja \u017eivotnih i radnih uvjeta. Dana\u0161nja je Evropa institucionalno definirana Ugovorom iz Maastrichta, potpisanim 1992. godine, koji osim konsolidacije institucija EU postavlja i okvir monetarne unije (EMU).<\/p>\n

Nasuprot idealisti\u010dkom diskursu svojih temeljnih dokumenata, Evropa danas je \u201eEvropa vi\u0161e brzina\u201d (multi-speed Europe). Ta je Evropa duboko podijeljena ekonomski, socijalno i politi\u010dki. K tome, pojava autoritarnih neoliberalnih re\u017eima u biv\u0161im socijalisti\u010dkim zemljama, kao i ja\u010danje desne opozicije u starim zemljama \u010dlanicama, ozbiljno ugro\u017eavaju vrijednosti navedene u preambulama Rimskog i Maastrichtskog ugovora. Tako\u0111er, arhitekturu vrijednosti EU-a ugrozile su i same njezine institucije \u2013 politi\u010dkim pritiskom na Gr\u010dku nakon referendumskog \u201ene\u201d planu \u0161tednje u srpnju 2015. godine. Nakon toga su se diskusije na ljevici razvijale u dva smjera: prvi je doktrinarno odbacivanje evropske integracije, kao \u0161to smo imali prilike vidjeti[ix] u nedavnom sporu oko imena Makedonije; drugi obuhva\u0107a kriti\u010dko raspravljanje o budu\u0107nosti evropske integracije i artikuliranje lijevih stavova na spektru od reformiranja EU iznutra do lijevog scenarija napu\u0161tanja bilo Unije, bilo eurozone, bilo obiju te izgradnje druk\u010dije nadnacionalne, internacionalisti\u010dke integracije.[x] Nasuprot realnosti dana\u0161nje Evrope, SABA-in program poziva se na dvojbenu interpretaciju njezinih utemeljuju\u0107ih dokumenata, od \u010dijeg je dono\u0161enja pro\u0161ao \u010ditav jedan prosje\u010dni evropski statisti\u010dki ljudski vijek. Aksiolo\u0161ka ignorancija problema koje evrointegracije donose perifernim zemljama \u010dlanicama, a \u0161to smo u slu\u010daju Gr\u010dke vidjeli na ekstremnom primjeru,[xi] dolazi iz potpunog odbacivanja lijeve kritike ulaska Hrvatske u EU.[xii]<\/p>\n

Drugi se aspekt ove kontradikcije odnosi na utemeljenost \u201emoderne Hrvatske\u201d na antifa\u0161izmu. Program se poziva na preambulu Ustava Republike Hrvatske, u kojemu se kontinuitet hrvatske dr\u017eavnosti uspostavlja i preko odluka ZAVNOH-a i AVNOJ-a, nasuprot takozvanoj NDH. U materijalnom smislu, ta je ustavna odredba vjerojatno va\u017ena za priznavanje Hrvatske u takozvanim AVNOJ-skim granicama, no pitanje je koliko se ona ikad materijalizirala u politi\u010dkoj praksi. Naime, negiranje antifa\u0161isti\u010dkog naslje\u0111a u Hrvatskoj ide onkraj ru\u0161enja vi\u0161e od 3000 spomenika u\u010desnicima i u\u010desnicama Narodnooslobodila\u010dke borbe te \u017ertvama okupatora \u2013 moramo voditi ra\u010duna o jo\u0161 dvama oblicima institucionalnog anti-antifa\u0161izma.<\/p>\n

Prvo, rije\u010d je o negiranju socioekonomskog naslje\u0111a antifa\u0161isti\u010dke borbe. Kao \u0161to svjedo\u010di Gramsci u ranije navedenom tekstu (vidi bilje\u0161ku [vi]), fa\u0161isti\u010dko nasilje od po\u010detka je bilo usmjereno na izvla\u0161tene klase, na radnike i seljake. Tako\u0111er, antifa\u0161isti\u010dki otpor bio je prvenstveno masovni otpor selja\u0161tva i radni\u0161tva Jugoslavije, organiziran pod vodstvom Komunisti\u010dke partije, posredstvom infrastrukture ilegalnog rada koju je Partija razvijala jo\u0161 od Obznane. Nema dvojbe da su u toj borbi sudjelovali i ne-komunisti te da ve\u0107ina boraca i borkinja nisu bili komunisti i komunistkinje, ali je isto tako neosporno da je ona imala emancipacijsku, socijalnu i demokratizacijsku agendu, dakle klasni cilj koji je artikulirao komunisti\u010dki pokret. Enzo Traverso navodi da je me\u0111u histori\u010darima svih provenijencija \u2013 od popularizatora izjedna\u010davanja fa\u0161izma i komunizma Francoisa Fureta i Ernsta Noltea do marksisti\u010dkog histori\u010dara Erica Hobsbawma \u2013 uvrije\u017eeno razumijevanje pro\u0161log vijeka do kraja Drugog svjetskog rata kao perioda gra\u0111anskog rata izme\u0111u snaga emancipacije i njezinih protivnika.[xiii] Vratimo li se na jugoslavenski prostor, pobjeda NOB-a zna\u010dila je modernizacijski iskorak koji je donio razvoj sustava samouprave na komunalnoj razini i na radnom mjestu, razvoj sustava socijalnih slu\u017ebi, zdravstva, \u0161kolstva i kulturnih institucija te urbanizaciju u planski gra\u0111enim naseljima. Partizanska borba u Jugoslaviji bila je i borba za \u017eensku emancipaciju, naslije\u0111ena, kako izvje\u0161tava Tijana Oki\u0107, izravno iz me\u0111uratnih praksi KPJ.[xiv]<\/p>\n

Druga tekovina Narodnooslobodila\u010dke borbe, jednako nedovr\u0161ena i jednako napadnuta institucionalnim anti-antifa\u0161izmom, nacionalna je ravnopravnost. Voditelj programa Centra Dragan Markovina \u010desto se javno izja\u0161njava da smatra kako je izgradnja povjerenja izme\u0111u srpskog i hrvatskog naroda najva\u017enija tekovina antifa\u0161isti\u010dke borbe na na\u0161im prostorima. I zaista, nacionalno pitanje bilo je veliki problem monarhisti\u010dke Jugoslavije, koja je nastala u procesu u kojem su dominirali \u201einteresi srbijanske bur\u017eoazije uz podr\u0161ku dijela bur\u017eoazija ostalih nacija i nacionalnih manjina\u201d.[xv] Uslijed toga, njezino postojanje karakterizirao je \u201epermanentan o\u0161tar sukob i trajna borba potla\u010denih naroda i narodnosti protiv dominacije velikosrpske bur\u017eoazije i vojnopolicijske diktature [\u2026] pri \u010demu je odnos snaga bio takav da politika dominacije nije mogla slomiti nacionalni otpor niti je taj otpor bio dovoljno jak da bi u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvenim odnosima mogao razbiti hegemoniju.\u201d[xvi] Nacionalno pitanje najzad je rije\u0161eno na liniji politike KPJ iz me\u0111uratnog razdoblja, dakle kroz provedbu politike prava naroda na samoodre\u0111enje do otcjepljenja. Dakle, prvo su konstituirane federalne jedinice \u2013 odnosno antifa\u0161isti\u010dka vije\u0107a narodnog oslobo\u0111enja u svakoj jugoslavenskoj zemlji ponaosob \u2013 da bi potom njihovi delegati na II. zasjedanju AVNOJ-a ustanovili Demokratsku Federativnu Jugoslaviju kao federaciju ravnopravnih naroda.[xvii] Hrvatska je tada ustanovljena kao zemlja hrvatskog i srpskog naroda te svih drugih narodnosti koje u njoj \u017eive, \u0161to je i ostala do raspada Jugoslavije.<\/p>\n

Tada je, u procesu konstituiranja \u201emoderne Hrvatske na antifa\u0161isti\u010dkim vrijednostima\u201c (kako to sugerira program SABA-ine edukacije), srpski narod izba\u010den iz reda konstitutivnosti i sveden na nacionalnu manjinu, da bi od 1991. do 2011. godine bilo iseljeno gotovo 400 000 Srba. Etni\u010dka homogenizacija Hrvatske, \u0161to je eufemizam za njezinu desrbizaciju, ostvarenje je programa koji je Franjo Tu\u0111man zagovarao jo\u0161 krajem osamdesetih u Bespu\u0107ima povijesne zbiljnosti. Naime, prvi predsjednik moderne Hrvatske \u201eutemeljene na antifa\u0161isti\u010dkim vrijednostima\u201d \u2013 ujedno i pisac preambule njezina Ustava \u2013 revidirao je historiju Narodnooslobodila\u010dke borbe, zastupaju\u0107i tezu da je hrvatsko nacionalno pitanje nerje\u0161ivo bez razgrani\u010denja sa Srbijom. Kao \u0161to znamo iz historije sukoba devedesetih godina, on je to razgrani\u010denje htio provesti na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine, i to na linijama sporazuma Cvetkovi\u0107-Ma\u010dek kojim je ustanovljena Banovina Hrvatska u okvirima monarhisti\u010dke Jugoslavije.[xviii] Takvu strategiju Tu\u0111man je opravdavao nacionalisti\u010dkom filozofijom povijesti prema kojoj je krajnja svrha ostvarenje \u201etisu\u0107ljetnog sna hrvatskog naroda o vlastitoj dr\u017eavi\u201d. Istu viziju svrhe povijesti imali su i usta\u0161e.[xix] Zasnivanjem neovisne Hrvatske taj je telos postao kamen temeljac njezinog politi\u010dkog polja i glavni legitimacijski kriterij politi\u010dkih aktera.<\/p>\n

Uzdignuv\u0161i \u201eDomovinski rat\u201d i \u201ebranitelje\u201d na nivo neospornih vrijednosti, tu\u0111manizmu je osiguran kontinuitet i nakon Tu\u0111mana, usprkos \u201edetu\u0111manizaciji\u201d, koja je, navodno, provo\u0111ena dvijetisu\u0107itih godina. Sve\u010danost povodom ulaska Hrvatske u Evropsku uniju 1. jula 2013. godine trebala je ozna\u010diti historijsku prekretnicu \u2013 punopravno pripadanje Hrvatske \u201ezapadnoj uljudbi\u201d. No kao \u0161to su Arkzinovi autori\/ce uo\u010dili \u010ditavih 15 godina prije tog trenutka, liberalna opozicija Tu\u0111manovu re\u017eimu nije bila ni\u0161ta manje nacionalisti\u010dka, ve\u0107 samo manje agresivna i autoritarna.[xx] Tome u prilog svakako govori i \u010dinjenica da je akt kojim se \u201eDomovinski rat\u201d progla\u0161ava nedodirljivom vrednotom hrvatske politike donio saziv Sabora u kojemu je ve\u0107inu \u010dinila \u201eantitu\u0111manovska\u201d koalicijska \u0161estorka socijaldemokratskih i liberalnih stranaka tokom prve godine obna\u0161anja vlasti.[xxi] Liberalno civilno dru\u0161tvo, koje se devedesetih profiliralo kao protestni pokret za opu\u0161tanje autoritarne stege re\u017eima, u periodu \u201edetu\u0111manizacije\u201d slu\u017eilo je kao korektiv re\u017eima, bore\u0107i se za pro\u0161irenje shva\u0107anja i primjene ljudskih prava, zahvaljuju\u0107i mogu\u0107nosti izvje\u0161tavanja evropskim institucijama o njihovom kr\u0161enju te o institucionalnim zaprekama njihovog po\u0161tivanja. Me\u0111utim, nakon ulaska u EU i zadnji je institucionalni korektiv izgubljen.[xxii] Najve\u0107i dio tog perioda, lijeva je opozicija u Hrvatskoj bila gotovo nepostoje\u0107a.<\/p>\n

Umjesto zaklju\u010dka: lijevi \u017emigavac, desno skretanje<\/strong><\/p>\n

SABA-in program antifa\u0161isti\u010dkog obrazovanja neodoljivo zaudara na devedesete, kao \u0161to, uostalom, ni politi\u010dke prilike u Hrvatskoj ne ostavljaju mnogo druga\u010diji dojam. Me\u0111utim, klju\u010dno je razumjeti da ovo vi\u0161e nisu devedesete i da su se okolnosti promijenile. Primjerice, da se tijekom proteklog desetlje\u0107a razvila struja socijalisti\u010dke ljevice koja je brojna pitanja \u2013 od pristupanja NATO-u i Evropskoj uniji, preko prava na javno financirano visoko obrazovanje, do radni\u010dkih prava, javnih dobara i \u017eenskih prava \u2013 uvela na dnevni red politi\u010dkih rasprava i za njih ponudila, te kontinuirano nudi nove progresivne i emancipatorne odgovore. Povrh toga, ta je ljevica u proteklih deset godina ponudila materijalno utemeljene analize koje su slu\u017eile te i dalje slu\u017ee kao osnova za izgradnju politi\u010dke argumentacije. Anuliranje tog naslje\u0111a i povla\u010denje na poziciju obrane ljudskih prava neovisno o materijalnom kontekstu, strate\u0161ki je proma\u0161eno i neefikasno iz dvaju razloga. Prvo, EU vi\u0161e nije subjekt discipliniranja hrvatske desnice, odnosno hrvatskih institucija. Drugo, regresija u obranu ljudskih prava politi\u010dki eliminira lijevu kritiku kapitalisti\u010dke Hrvatske, a time i \u010ditav niz problematizacija s obzirom na klasu i rod, \u0161to se, uostalom, jasno vidi iz programa. To nas dovodi do posljednje kontradikcije ovoga programa.<\/p>\n

Naime, jedino obilje\u017eje historijskog antifa\u0161izma koje nosioci programa, ina\u010de i zastupnici koncepta \u201egra\u0111anskog antifa\u0161izma\u201d, priznaju, jest politika Narodnog fronta. Me\u0111utim, u ovom slu\u010daju pozivanje na politiku Narodnog fronta nije u funkciji okupljanja koalicije \u0161ire od revolucionarno socijalisti\u010dkih pozicija, nego da bi se legitimiralo uklju\u010divanje ne-socijalisti\u010dkih, \u010dak i otvoreno antisocijalisti\u010dkih aktera te marginaliziranje ili isklju\u010divanje socijalisti\u010dkih aktera iz konceptualizacije antifa\u0161isti\u010dke politike u Hrvatskoj danas.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, program nudi viziju \u201epristojnog gra\u0111anskog dru\u0161tva\u201d, kantovskog svjetskog mira u vanjskoj, i feti\u0161iziranog socijalnog dijaloga u unutarnjoj politici. Srednjoklasna je to utopija u kojoj nema potrebe da se ljudi bave politikom jer u njoj ne postoje krize i kontradikcije koje se ne mogu rije\u0161iti izlaskom na izbore svake \u010detiri godine ili ponekim otvorenim pismom i podneskom pu\u010dkom pravobraniteljstvu. Svatko u toj utopiji zna svoje mjesto i svatko zna i radi svoj posao, a \u201enarodni front\u201d tek je platforma \u010dije se politi\u010dko djelovanje svodi na supotpisivanje apel\u00e2 institucijama. Kakve takav antifa\u0161izam ima veze s borbom za jednakost, odnosno sa \u017eenskim i radni\u010dkim borbama \u010dija se aktivnost u Hrvatskoj ne mo\u017ee pore\u0107i \u2013 to\u010dno nikakve. Upravo zato \u201eantifa\u0161isti\u010dke vrijednosti\u201d ovog programa nemaju veze s antifa\u0161izmom, jer neprepoznavaju\u0107i \u010dinjenicu da fa\u0161isti\u010dke tendencije postoje sa svrhom radikalne rekonsolidacije klasne podjele dru\u0161tva, njegovi autori ne prepoznaju ni da antifa\u0161izam mora zahtijevati egalitarni dru\u0161tveni projekt, ili ga ne\u0107e biti.<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/p>\n

[i] U ovom tekstu govorim o desnom politi\u010dkom radu radije nego o desnom ekstremizmu te o desnici radije nego o ekstremnoj desnici, jer potonji izbori sadr\u017ee nesretnu implikaciju da postoji i \u201edobra\u201d, \u201epristojna\u201d i \u201eprihvatljiva\u201d desnica.<\/p>\n

[ii] Navodim nekoliko tekstova karakteristi\u010dnih za ovu kritiku: Luka Mati\u0107, \u201eOsamnaesti brumaire na\u0161eg antifa\u0161izma\u201d (http:\/\/www.bilten.org\/?p=6840); Luka Mati\u0107, \u201eIzme\u0111u dvaju antikomunizama: gra\u0111anski sat su\u017eavanja podru\u010dja borbe?\u201d (http:\/\/www.bilten.org\/?p=12505); Bartul \u010covi\u0107, \u201eRevizionizam gra\u0111anskih intelektualaca: zamjena Tita za Nedi\u0107a\u201d (http:\/\/www.bilten.org\/?p=19400); Kre\u0161imir Zovak, \u201eSvi smo mi antitotalitaristi\u201d (http:\/\/www.bilten.org\/?p=11900); Andrea Milat, \u201eHrvatska liberalna \u2018ljevica\u2019: 20 godina tapkanja na mjestu?\u201d (http:\/\/www.bilten.org\/?p=24149); Danijel \u0160vraka, \u201eFa\u0161izam i kultura zaborava\u201d (http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2016\/08\/fasizam-kultura-zaborava.html); Martin Bero\u0161 (prir.), \u201eZa\u0161to je bitno raspravljati o usta\u0161ama i partizanima\u201d (http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2016\/03\/zasto-je-bitno-raspravljati-o-ustasama.html). Odr\u017eane su i najmanje dvije javne diskusije na tu temu, \u010dije su snimke dostupne na webu: \u201eKritika gra\u0111anskog antifa\u0161izma\u201d na Subversive festivalu 2016. godine (http:\/\/slobodnifilozofski.com\/skripta-tv\/kritika-gradanskog-antifasizma) i debata \u201eAntifa\u0161izam danas\u201d u Novom Sadu, u organizaciji Regionalnog nau\u010dnog centra Novi Sad beogradskog Instituta za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju (https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=D56bnAWXFwE). Vidi i: Krunoslav Stojakovi\u0107, \u201eRevolucionarno nasilje u Narodnooslobodila\u010dkom ratu\u201d u: Milan Radanovi\u0107, Kazna i zlo\u010din. Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zlo\u010dine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), drugo, dopunjeno izdanje (Beograd: Rosa Luxemburg Stiftung. Regionalna kancelarija za Jugoisto\u010dnu Evropu, 2016), 11-26, dostupno na: https:\/\/www.rosalux.rs\/sites\/default\/files\/publications\/Kazna%20i%20zlo%C4%8Din_web.pdf.<\/p>\n

[iii] Transhistorijsko ovdje postaje ahistorijsko, zato \u0161to fenomene koje uspore\u0111uje izmje\u0161ta iz njihovih konkretnih konteksta i uspore\u0111uje u apstraktnom, zrakopraznom prostoru.<\/p>\n

[iv] Vidi primjerice: Krunoslav Stojakovi\u0107, \u201eAntifa\u0161izam \u2013 neposlu\u0161nost prema politi\u010dkom establi\u0161mentu i nazadnim dru\u0161tvenim konvencijama\u201d, Liceulice, broj 47, god. 8, septembar\/oktobar 2018, 10-12. Dostupno na webu na: http:\/\/www.antifasisticki-vjesnik.org\/hr\/prenosimo\/6\/Antifasizam_neposlusnost_prema_politickom_establismentu_i_
\nnazadnim_drustvenim_konvencijama\/309\/<\/p>\n

[v] Georgi Dimitrov, \u201eThe Fascist Offensive and the Tasks of the Communist International in the Struggle of the Working Class against Fascism. Main Report delivered at the Seventh World Congress of the Communist International\u201c, dostupno na: https:\/\/www.marxists.org\/reference\/archive\/dimitrov\/works\/1935\/08_02.htm Tako\u0111er i: Georgi Dimitrov, \u201eUnity of the Working Class against Fascism. Concluding speech before the Seventh World Congress of the Communist International\u201c, dostupno na: https:\/\/www.marxists.org\/reference\/archive\/dimitrov\/works\/1935\/unity.htm.<\/p>\n

[vi] Antonio Gramsci, \u201eThe two fascisms\u201c, dostupno na: https:\/\/www.marxists.org\/archive\/gramsci\/1921\/08\/two_fascisms.htm. Amadeo Bordiga, \u201eFourth Congress of the Communist International. Report on Fascism. November 16, 1922\u201c, dostupno na: https:\/\/www.marxists.org\/archive\/bordiga\/works\/1922\/bordiga02.htm<\/p>\n

[vii] Vidi: Andreja Gregorina, \u201eDok je kapitalizma, bit \u0107e i fa\u0161izma\u201c na: http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2018\/08\/dok-kapitalizma-fasizma.html<\/p>\n

[viii] Ishay Landa, \u0160egrtov \u010darobnjak. Liberalna tradicija i fa\u0161izam (Zagreb: Disput, 2018), 95.<\/p>\n

[ix] Referiram na polemiku na LeftEastu: http:\/\/www.criticatac.ro\/lefteast\/defeat-for-eu-and-nato-expansion-the-failed-referendum-in-macedonia\/; http:\/\/www.criticatac.ro\/lefteast\/levica-a-left-case-for-boycott-of-the-referendum-on-the-macedonia-name-dispute\/; http:\/\/www.criticatac.ro\/lefteast\/dealing-with-macedonia\/; http:\/\/www.criticatac.ro\/lefteast\/macedonia-tsipras-zaev\/<\/p>\n

[x] O potonjem vidi: Marc Botenga, \u201eBuilding a Different Europe\u201d, Catalyst. A Journal of Theory & Strategy Vol. 1 No. 4 (2018), 81-115.<\/p>\n

[xi] Vidi primjerice: Cedric Durand, \u201eThe Workers Have no Europe\u201d, Catalyst. A Journal of Theory & Strategy Vol. 1 No. 4 (2018), 117-149.<\/p>\n

[xii] U periodu prije referenduma o pristupanju Evropskoj uniji, u Zarezu br. 302. i 322. objavljeni su temati Demokratske inicijative protiv Europske unije \u201eS onu stranu Schengena\u201d i \u201eS onu stranu Schengena 2\u201d, danas dostupni na webu: http:\/\/slobodnifilozofski.com\/tag\/s-onu-stranu-schengena.<\/p>\n

[xiii] Enzo Traverso, Fire and Blood. The European Civil War 1914-1945. (London\/New York: Verso, 2016), Part I: Paths to Action, Chapter 1: Commencement.<\/p>\n

[xiv] Tijana Oki\u0107, \u201eOd revolucionarnog do proizvodnog subjekta: alternativna historija AF\u017d-a\u201d u: Andreja Dugand\u017ei\u0107 i Tijana Oki\u0107 (ur.), Izgubljena revolucija. AF\u017d izme\u0111u mita i zaborava (Sarajevo: CRVENA \u2013 Udru\u017eenje za kulturu i umjetnost, 2016), 148-189. U zaklju\u010dku, na str. 185, Oki\u0107 pi\u0161e: \u201e\u0160ta bi onda danas zna\u010dio AF\u017d? Kakve politi\u010dke lekcije mo\u017eemo nau\u010diti? Prva i najva\u017enija je ta da odgovor ljevice na historijski revizionizam dana\u0161njice ne mo\u017ee i ne smije biti revizionisti\u010dki. Druga lekcija koju nam pokazuje historija AF\u017d-a ve\u0107 je izre\u010dena: Marxova i Fourrierova, da je polo\u017eaj \u017eena mjerilo napretka \u010dovje\u010danstva, \u0161to bi u slu\u010daju o kojem je ovdje bilo rije\u010di zna\u010dilo da je poraz emancipacije \u017eena istovremeno i nu\u017eno bio i poraz revolucije. Kao \u0161to je Lenjin obi\u010davao re\u0107i: trajnost revolucije ovisi o tome u kojoj mjeri u njoj sudjeluju \u017eene. Tre\u0107a, ni\u0161ta manje va\u017ena, jest da zaustavljena revolucija ne zna\u010di i njenu nemogu\u0107nost. Naprotiv, AF\u017d nam pokazuje da pro\u0161lost ne mo\u017eemo ponoviti, ali iz nje mo\u017eemo nau\u010diti da samo u zajedni\u010dkoj politi\u010dkoj borbi \u2013 koja je uvijek i borba za (ali ne i samo) prava \u2013 mo\u017eemo emancipirati sebe i uvjete u kojima \u017eivimo. Emancipacija mo\u017ee do\u0107i samo iz kolektivnih napora, koji, parafraziraju\u0107i Bensa\u00efda, nikada ne smiju zapasti u uvjerenje da revolucija nije mogu\u0107a. To je zadnja i najva\u017enija lekcija AF\u017d-a i jugoslavenske pro\u0161losti.\u201d<\/p>\n

[xv] Gordana Vlaj\u010di\u0107, Jugoslavenska revolucija i nacionalno pitanje (1919-1927), II. dopunjeno izdanje (Zagreb: Globus, 1987), 11.<\/p>\n

[xvi] Du\u0161an Biland\u017ei\u0107, Historija Socijalisti\u010dke Federativne Republike Jugoslavije. Glavni procesi 1918-1985 (Zagreb: \u0160kolska knjiga, 1985), 27.<\/p>\n

[xvii] Vidi isto, 65 i dalje.<\/p>\n

[xviii] Franjo Tu\u0111man, Bespu\u0107a povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989), 478-479: \u201cIli, glede SR Hrvatske nije se po\u0161lo od povijesnih granica s kojima je u\u0161la 1918. u jugoslavensku zajednicu, a odba\u010deno je i razgrani\u010denje Hrvatske sa Srbijom u Srijemu, kao i sa Bosnom i Hercegovinom, prema hrvatsko-srpskom sporazumu o Banovini Hrvatskoj. Preko povijesnog \u010dina tog sporazuma, postignutog poslije dugih pregovora i dvadesetogodi\u0161nje zaokupljenosti gra\u0111anskih politi\u010dara tim pitanjem pre\u0161lo se s potpunim omalova\u017eavanjem, a uskrsnute su granice nastale osmanlijskom okupacijom prije nekoliko stolje\u0107a. U vrijeme kad su takva osvaja\u010dka razgrani\u010denja europskih imperijalista nestajala u azijsko-afri\u010dkim kolonijama priznat je doseg azijskog osvajanja u Europi. A pri tom se tako nastala povijesno-teritorijalna posebnost nije priznala u slu\u010daju Sand\u017eaka, \u010dak ni glede njegove povezanosti s Bosnom i Hercegovinom. A i pri uskrsavanju njihovih granica iz osmanlijskog doba nije bilo dosljednosti. Zadr\u017ean je \u2018turski izlaz na Jadransko more\u2019 pri Kleku i Neumu, a ne i onaj kod Sutorine. Taj dvostruki izlaz Turska je bila dobila Po\u017eareva\u010dkim mirom 1718, \u0161to je bio uspjeh dubrova\u010dke diplomacije da svoju republiku odijeli od mleta\u010dke Dalmacije i Albanije. Ostaje nejasno zbog \u010dije je diplomacije sada trebalo dijeliti teritorij SR Hrvatske na dvoje (njezinim teritorijem i stanovni\u0161tvom), kad se ve\u0107 odustalo od izlaza kod Sutorine, na teritoriju koji je iz povijesne Dalmacije pripao Crnoj Gori.\u201d<\/p>\n

[xix] Tihomir Cipek, \u201eUsta\u0161ka politika povijesti. 1941. kao revolucionarna godina\u201d u: Sulejman Bosto i dr. (ur.), Kultura sje\u0107anja: 1941. Povijesni lomovi i svladavanje pro\u0161losti (Zagreb: Disput, 2008), 133-143, na stranici 134: \u201eUsta\u0161ka politika povijesti po\u010dela se oblikovati za boravka usta\u0161a u emigraciji, a njezin osnovni cilj bio je da interpretacijama povijesti poka\u017ee kako su upravo oni i njihov vo\u0111a Ante Paveli\u0107 pozvani da ostvare svrhu povijesti: samostalnu hrvatsku dr\u017eavu.\u201d<\/p>\n

[xx] Intelektualna kooperativa BASTARD, \u201eNa grobu \u017eiva Predsjednika\u201c, Arkzin: politi\u010dki pop mega.zin 5.0 (1998), 14-17, citat se nalazi na stranici 17. Dostupno i na webu: http:\/\/arkzin.net\/5\/pusic.html.<\/p>\n

[xxi] Deklaracija o Domovinskom ratu Hrvatskog Sabora, dostupna na: https:\/\/narodne-novine.nn.hr\/clanci\/sluzbeni\/2000_10_102_1987.html<\/p>\n

[xxii] Vidi: Paul Stubbs, \u201eNetworks, Organisations, Movements: Narratives and Shapes of Three Waves of Activism in Croatia\u201d, Polemos: \u010dasopis za interdisciplinarna istra\u017eivanja rata i mira vol. XV\/2(30) (2012), 11-32. Dostupno na: http:\/\/hrcak.srce.hr\/98573. Video Stubbsovog izlaganja na temu \u201eValovi aktivizma: oblici, ciljevi, prakse\u201d vidi na: https:\/\/youtu.be\/ZgMoI5Cug_E?t=353<\/p>\n

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija Agencije za elektroni\u010dke medije za 2018. godinu.<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Analiza fa\u0161izma za socijalisti\u010dku ljevicu nikada nije bila samoj sebi svrha, ve\u0107 je slu\u017eila osmi\u0161ljavanju strategije za revolucionarnu antifa\u0161isti\u010dku borbu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-256616","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256616","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=256616"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256616\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=256616"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=256616"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=256616"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}