{"id":256108,"date":"2018-11-05T07:00:42","date_gmt":"2018-11-05T06:00:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=256108"},"modified":"2018-11-04T23:58:29","modified_gmt":"2018-11-04T22:58:29","slug":"novi-pristup-globalizaciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/11\/05\/novi-pristup-globalizaciji\/","title":{"rendered":"Novi pristup globalizaciji"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-medium wp-image-211933 alignright\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2016\/08\/covjecanstvo-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" \/>Autor: Colin Crouch<\/strong><\/p>\n<p>Da bi se otpor protiv globalizacije preokrenuo, potrebne su aktivne politike u dva opre\u010dna pravca: ja\u010danje demokratije iznad nivoa nacionalne dr\u017eave i ulaganje napora u lokalni ekonomski razvoj.<\/p>\n<p>U knjizi \u201eParadoks globalizacije\u201c Deni Rodrik tvrdi da izme\u0111u demokratije, nacionalnog suvereniteta i hiperglobalizacije mo\u017eemo da odaberemo dve opcije, ali ne mo\u017eemo imati sve tri. \u201eHiperglobalizacija\u201c jasno ukazuje na neoliberalni ideal potpuno neregulisane svetske ekonomije. Demokratija odvojena od nacionalne dr\u017eave \u2013 od jedinog oblika demokratije \u201esposobnog\u201c da se nosi sa svetskom ekonomijom \u2013 sugeri\u0161e globalnu demokratiju koju je nemogu\u0107e ostvariti. S druge strane, nedemokratska nacionalna dr\u017eava je kompatibilna sa hiperglobalizacijom, jer implicira nacionalni \u201esuverenitet\u201c koji je spreman da prihvati upravljanje dr\u017eavom isklju\u010divo u skladu sa tr\u017ei\u0161tem i korporativnom mo\u0107i. Iz ovoga sledi da demokratiju mo\u017eemo sa\u010duvati samo ako politi\u010dke ambicije ograni\u010dimo na nacionalnu dr\u017eavu i iskoristimo je da nekako izbegnemo globalizaciju.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, alternativa postoji. Globalizacija ne mora da bude \u201ehiper\u201c. Mo\u017ee se obuzdati regulativom kroz me\u0111unarodne agencije koje, mada ne mogu biti potpuno demokrati\u010dne, mo\u017eemo podvrgnuti daleko ve\u0107em demokratskom pritisku nego \u0161to je to danas slu\u010daj. Me\u0111unarodna tela kao \u0161to su Svetska trgovinska organizacija (STO) ili Me\u0111unarodni monetarni fond nemaju neposredno birane parlamente, ali to ne isklju\u010duje javnu debatu o politici koju nacionalne vlade sprovode u tim organizacijama.<\/p>\n<p>Nacionalni politi\u010dari treba otvoreno da ka\u017eu da postoje problemi koji su im izvan doma\u0161aja i da je za njihovo re\u0161avanje neophodna saradnja dr\u017eava u me\u0111unarodnim agencijama. Stoga bi i politika koju vlade sprovode kroz \u010dlanstvo u tim agencijama morala biti predmet nacionalne politi\u010dke debate. Zar je nerealno zamisliti op\u0161te izbore na kojima opozicija gradi svoj argument na temelju neuspeha vlade da sa drugim dr\u017eavama \u010dlanicama STO radi na suzbijanju ropstva, de\u010djeg rada ili nehumanog radnog vremena? Da je Donald Tramp zahtevao primenu standarda Me\u0111unarodne organizacije rada na pravila STO, umesto \u0161to se okrenuo protekcionizmu, dao bi presudan doprinos globalnom ekonomskom upravljanju.<\/p>\n<p>Svetu je potrebna politi\u010dka volja mnogih dr\u017eava da priznaju da je trend neoliberalne deregulacije \u0161tetan, te da je povratak regulacije mogu\u0107 kroz uzajamno ustupanje suvereniteta nacionalnih zajednica uz \u0161to vi\u0161i stepen demokratizacije procesa. Jaz izme\u0111u tri ta\u010dke Rodrikovog trougla smanji\u0107e se ako priznamo da globalizacija zahteva odre\u0111eni nivo regulacije, da su me\u0111unarodnim regulatornim agencijama potrebni elementi demokratije, te da \u0107e se demokratija nacionalne dr\u017eave najbolje izraziti kao ustupljen suverenitet u tom okviru.<\/p>\n<p>Takav pristup treba da prati briga za lokalni ekonomski razvoj. \u0160irom demokratskog sveta uo\u010dljivo je geografsko dejstvo ksenofobnih sila. Gradovi \u010diji stanovnici ose\u0107aju da su deo budu\u0107nosti opiru se tom dejstvu \u2013 od Budimpe\u0161te i Be\u010da, do Liverpula ili San Franciska.<\/p>\n<p>Sile tr\u017ei\u0161ta u postindustrijskoj ekonomiji favorizuju velike gradove iz kojih se malo preliva. \u010citavi regioni i niz manjih gradova tavore bez ikakvih dinami\u010dnih aktivnosti koje bi zadr\u017eale mlade i bile izvor lokalnog ponosa. Ne\u0107e biti dovoljna ni velikodu\u0161na socijalna pomo\u0107 nezaposlenima ili slabo pla\u0107enim radnicima, pa ni podsticaj preduze\u0107ima i vladinim organizacijama da izme\u0161taju svoje administrativne uprave i skladi\u0161ta u nerazvijene oblasti. Potrebno je da EU, nacionalne i lokalne vlasti zajedni\u010dki utvrde koje bi se aktivnosti mogle primiti izvan postoje\u0107ih uspe\u0161nih centara i da obezbede infrastrukturu koja \u0107e te aktivnosti olak\u0161ati.<\/p>\n<p>Pored ekonomskog razvoja, ljudima je potrebno kvalitetno lokalno okru\u017eenje na koje mogu biti ponosni. To zahteva zna\u010dajna javna ulaganja \u2013 \u0161to je strategija koja pripada levici, a ne populisti\u010dkoj desnici koja tvrdi da je glavni zastupnik lokalnog \u017eivota. Uspeh na tom zadatku ne\u0107e svuda biti ostvaren; uvek \u0107e biti zapu\u0161tenih podru\u010dja koja nisu uspeli da na\u0111u svoje mesto u svetu koji se menja. Ali vizionarsko nacionalno i lokalno planiranje u kombinaciji sa preduzetni\u0161tvom, i odlu\u010dan fokus na geografiju, mogu smanjiti njihov broj pa i broj onih koji se ose\u0107aju izostavljeno.<\/p>\n<p>Ove strategije se obra\u0107aju nezadovoljstvu zanemarenih, posebno mu\u0161karaca pripadnika radni\u010dke klase iz dominantne etni\u010dke zajednice, uverenih da su im politi\u010dari, pre svega oni sa levice, uskratili pa\u017enju kada su je sa njih preusmerili na nejednakosti koje trpe \u017eene i etni\u010dke manjine u postindustrijskim sektorima. Njihova pritu\u017eba je opravdana: o \u010disto ekonomskim nejednakostima se u svetu kojim dominiraju neoliberalne ideje vi\u0161e ne govori naglas. Ali to se ne\u0107e re\u0161iti povratkom u izgubljeno industrijsko doba, a naro\u010dito ne mizoginijom i ksenofobijom.<\/p>\n<p>Pored ekonomske, otpor globalizaciji ima i kulturnu dimenziju; stoga je ona potrebna i strategiji preokreta. Globalizovanom svetu potrebni su gra\u0111ani koji se dobro snalaze sa raznovrsnim, slojevitim identitetima, kojima je udobno u vlastitoj ko\u017ei sa svim raznim pripadnostima i identitetima razli\u010ditih intenziteta \u2013 od lokalne zajednice, mesta ili grada, regiona, dr\u017eave, Evrope \u2013 i koji su prijateljski nastrojeni prema \u010dove\u010danstvu. Te pripadnosti i identiteti treba da se uzajamno hrane i podsti\u010du, umesto da se isklju\u010duju. Kapaciteti postoje, potrebni su im samopouzdanje i sigurnost.<\/p>\n<p>Zadatak politike budu\u0107nosti je da stvori okru\u017eenje u kojem ove vrednosti cvetaju, umesto da ih gasi insistiranjem na monopolisti\u010dkim zahtevima nacionalnog ili etni\u010dkog identiteta. A neoliberali moraju da shvate da \u0107e im, ukoliko ne budu spremni da prihvate javne politike i poreske stope koje odr\u017eavaju takva okru\u017eenja, propasti globalizacijski projekat koji im je tako drag.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/novi-pristup-globalizaciji\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a>\/<a href=\"https:\/\/www.socialeurope.eu\/reversing-the-globalisation-backlash\">Social Europe<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Autor: Colin Crouch Da bi se otpor protiv globalizacije preokrenuo, potrebne su aktivne politike u dva opre\u010dna pravca: ja\u010danje demokratije iznad nivoa nacionalne dr\u017eave i ulaganje napora u lokalni ekonomski razvoj. U knjizi \u201eParadoks globalizacije\u201c Deni Rodrik tvrdi da izme\u0111u demokratije, nacionalnog suvereniteta i hiperglobalizacije mo\u017eemo da odaberemo dve opcije, ali ne mo\u017eemo imati sve [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-256108","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256108","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=256108"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256108\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=256108"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=256108"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=256108"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}