{"id":256050,"date":"2018-11-03T19:22:27","date_gmt":"2018-11-03T18:22:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=256050"},"modified":"2018-11-03T20:20:49","modified_gmt":"2018-11-03T19:20:49","slug":"broj-137-najveca-misterija-za-naucnike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/11\/03\/broj-137-najveca-misterija-za-naucnike\/","title":{"rendered":"Broj 137 najve\u0107a misterija za nau\u010dnike"},"content":{"rendered":"

\"\"Ameri\u010dki fizi\u010dar Richard Feynman, jedan je od najuticajnijih fizi\u010dara 20. vijeka, koji je naro\u010dito radio na polju kvantne elektrodinamike, smatrao je da ima, i govorio kako se svi fizi\u010dari teoreti\u010dari trebaju o tome pitati. On je to nazvao “jednom od najve\u0107ih misterija u fizici, misterioznom broju kojeg smo dobili bez razumijevanja”.<\/p>\n

Taj magi\u010dni broj, konstanta fine strukture, je osnovna fizikalna konstanta povezana s ja\u010dinom elektromagnetskog me\u0111udjelovanja te ima isti iznos u svim sistemima mjernih jedinica i iznosi pribli\u017eno 1\/137. Ozna\u010den je gr\u010dkim slovom alpha – \u03b1. Posebno specijalno u ovom slu\u010daju je to \u0161to se ona smatra najboljim primjerom \u010distog broja, onog kojem ne trebaju jedinice. On zapravo kombinuje tri prirodne osnovne konstante, brzinu svjetlosti, elektri\u010dni naboj, te Planckovu konstantu, kao \u0161to je objasnio fizi\u010dar Paul Davis, pi\u0161e Big Think. <\/p>\n

Svoju privla\u010dnost 1\/137 duguje tome \u0161to se pojavljuje na sjeci\u0161tu klju\u010dnih podru\u010dja fizike kao \u0161to je relativnosti, elektromagnetizam i kvantna mehanika, prenosi express.hr.<\/a><\/p>\n

Britanski fizi\u010dar Laurence Eaves sa Univerziteta Nottingham, smatra kako bi broj 137 mogao biti signal vanzemaljcima da imamo jednu mjeru savladavanja na\u0161eg planeta i razumijevanja kvantne mehanike. I njima bi taj broj trebao biti poznat, posebno ako imaju napredno razvijenu nauku. <\/p>\n

Ovaj je broj intrigirao i druge nau\u010dnike posebno nobelovca Wolfganga Paulija (1900-1958) koji je njime bio opsjednut cijelog \u017eivota. <\/p>\n

”Kada umrem moje prvo pitanje \u0111avolu \u0107e biti: Koje je zna\u010denje konstante fine strukture?”, govorio je u \u0161ali. <\/p>\n

Tog se pitanja dotaknuo i tokom primanja Nobelove nagrade u Stockholmu 1946. godine, govore\u0107i kako je potrebna teorija koja bi odredila vrijednost i “time objasnila atomisti\u010dku strukturu elektri\u010dne energije koja je va\u017ena kvaliteta svih atomskih izvora elektri\u010dnih polja koja se pojavljuju u prirodi”. Jedan od pionira kvante mehanike, umro u bolni\u010dkoj sobi 137. Pauli je tokom cijelog svog \u017eivota bio zaokupljen konstantom fine strukture. <\/p>\n

Jedna od mogu\u0107nosti upotrebe ovog broja je izmjeriti interakciju nabijenih \u010destica, elektrona i elektromagnetskih polja.<\/p>\n

Alfa odre\u0111uje koliko brzo atom mo\u017ee emitirati foton. Tako\u0111e uti\u010de na detalje svjetlosti koju emitiraju atomi. Nau\u010dnici su mogli promatrati uzorak pomaka svjetlosti koji dolaze iz atoma nazvanih “fine strukture”. Ova “fina struktura” vidljiva je na suncu i svjetlu koje dolaze iz drugih zvijezda.<\/p>\n

Fizi\u010dari su se pitali, za\u0161to priroda insistira na ovom broju?<\/p>\n

U nizu razli\u010ditih kalkulacija pojavljuje se od 1880-ih, no do dana dana\u0161njeg uprkos nizu mogu\u0107nosti, ni jedno obja\u0161njenje se nije zadr\u017ealo. Posljednja istra\u017eivanja dovode mogu\u0107nost da se konstanta zapravo pove\u0107ala tokom \u0161est milijardi godina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ameri\u010dki fizi\u010dar Richard Feynman, jedan je od najuticajnijih fizi\u010dara 20. vijeka, koji je naro\u010dito radio na polju kvantne elektrodinamike, smatrao je da ima, i govorio kako se svi fizi\u010dari teoreti\u010dari trebaju o tome pitati. On je to nazvao “jednom od najve\u0107ih misterija u fizici, misterioznom broju kojeg smo dobili bez razumijevanja”. Taj magi\u010dni broj, konstanta […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":256052,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-256050","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256050","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=256050"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/256050\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/256052"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=256050"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=256050"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=256050"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}