{"id":255938,"date":"2018-11-02T06:30:57","date_gmt":"2018-11-02T05:30:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=255938"},"modified":"2018-11-01T22:20:37","modified_gmt":"2018-11-01T21:20:37","slug":"izvore-fasizma-trebamo-traziti-u-krizama-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/11\/02\/izvore-fasizma-trebamo-traziti-u-krizama-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Izvore fa\u0161izma trebamo tra\u017eiti u krizama kapitalizma"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica<\/strong><\/p>\n

\"\"Ankica \u010cakardi\u0107 ro\u0111ena je u Rijeci, filozofkinja je i docentica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Njeni znanstveni interesi uklju\u010duju socijalnu filozofiju, feminizam, filozofiju roda, marksizam i kritiku politi\u010dke ekonomije. \u010clanica je uredni\u0161tva sabranih djela Rose Luxemburg pri izdava\u010dkoj ku\u0107i Verso. Urednica je nekoliko knjiga i autorica vi\u0161e desetaka znanstvenih \u010dlanaka. Trenutno zavr\u0161ava knjigu o socijalnoj historiji kapitalizma i marksisti\u010dkoj kritici Hobbesa i Lockea.<\/p>\n

Darko Vujica,<\/strong> Prometej.ba: \u010cesto isti\u010de\u0161 kako se problem rodne nejednakosti ne mo\u017ee rije\u0161iti unutar kapitalizma. Volio bih da govorimo o povezanosti roda i klase te proizvodnim odnosima u kapitalizmu koji reproduciraju rodnu nejednakost. O\u010digledno je da \u017eene u kapitalizmu, usprkos rodnim kvotama i pravnom ujedna\u010davanju (tamo gdje oni postoje) i dalje ostaju u podre\u0111enom polo\u017eaju. Koji su to mehanizmi u kapitalizmu koji omogu\u0107uju dalju reprodukciju rodne nejednakosti?<\/em><\/p>\n

Ankica \u010cakardi\u0107:<\/strong> Nejednakosti su imanentne kapitalizmu, njima se odr\u017eava i hrani. U nekoj sa\u017eetoj formi mogli bismo re\u0107i da je kapitalizam veoma slo\u017eeni dru\u0161tveni odnos koji opstaje zahvaljuju\u0107i istovremenim procesima eksploatacije (obi\u010dno shva\u0107ene preko klasne kategorije) i opresije (shva\u0107ene preko kategorije roda, rase ili seksualnosti). Ti procesi koji sustavno generiraju nejednakosti omogu\u0107uju reprodukciju klasnih odnosa i radne snage, i to ne kao zasebnih fenomena, ve\u0107 istovremeno i unitarno, formiraju\u0107i na taj na\u010din kapitalisti\u010dku cjelinu. Osnovne mehanizme rodne nejednakosti, historijski i teorijski, feministkinje razli\u010dito lociraju \u2013 radikalni feminizam u mu\u0161koj dominaciji, liberalni u nejednakim \u0161ansama za napredovanjem, a marksisti\u010dke i socijalisti\u010dke feministkinje u napetoj vezi produktivnog i reproduktivnog rada i njihovoj strukturnoj odvojenosti. Ne samo da se te feministi\u010dke struje razlikuju u svojim interpretacijama izvora rodne opresije (radikalne feministkinje \u0107e radije re\u0107i \u201espolne\u201d opresije, \u0161to je iz \u010ditavog niza razloga problemati\u010dno), ve\u0107 i u ciljevima i na\u010dinima borbe protiv nje. Rodne kvote i ostali liberalisti\u010dki pravni instrumenti, kako to kritizira marksisti\u010dki feminizam, ostaju na razini prazne geste ukoliko istovremeno ne podrivaju klasni odnos koji definira, odre\u0111uje i limitira dru\u0161tvene privilegije i mogu\u0107nosti za napredovanjem.<\/p>\n

Spomenula si nepla\u0107eni reproduktivni rad. Nastavimo se na to. Na koji na\u010din se kroz nepla\u0107eni reproduktivni rad akumulira profit?<\/em><\/p>\n

Problem ku\u0107anskog rada se sustavnije po\u010deo analizirati 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, u okviru Debate o ku\u0107anskom radu (Domestic labour debate), \u010dime su se postavile osnovne koordinate za feministi\u010dku teoriju socijalne reprodukcije. Feministkinje su se ulovile u ko\u0161tac s Marxovom radnom teorijom vrijednosti i inzistirale na tezi da svaki rad koji proizvodi vrijednost nu\u017eno ovisi o nepla\u0107enom, \u201enevidljivom\u201d ku\u0107anskom radu. Ne samo da su epistemolo\u0161ki kritizirale Marxa i marksizam, ve\u0107 su organizirale i politi\u010dke kampanje za nadnice za ku\u0107anski rad (Wages for Housework Campaign) kojima su poku\u0161avale redefinirati koncept rada. Rad nije prisutan samo u proizvodnji, ve\u0107 i u domovima \u2013 kuhanje, dojenje, peglanje, ra\u0111anje, seks, sve je to nenapla\u0107eni akumulirani rad, tvrdile su. Uskoro se 80-ih i u okviru feminizma javljaju dvije teorijske struje koje se bave problemom socijalne reprodukcije, odnosno reproduktivnim radom. Ne\u0161to sam o tome pisala i ovdje: http:\/\/krisis.eu\/social-reproduction\/. Jedna je tradicija \u201edvosistemska\u201d i ona smatra da ku\u0107anski rad proizvodi vi\u0161ak vrijednosti, ba\u0161 kao i svaki drugi rad (npr. Silvia Federici, Mariarosa Dalla Costa, Selma james, Leopoldina Fortunati), a druga je \u201eunitarna\u201d, koja tvrdi da ku\u0107anski rad ne proizvodi razmjenske vrijednosti, ve\u0107 samo uporabne (npr. Lise Vogel, Tithi Bhattacharya, Cinzia Arruzza, Sara Farris). Drugim rije\u010dima, prema unitarnom shva\u0107anju, ku\u0107anski rad je nu\u017ean za svaku akumulaciju profita ali sam po sebi ne proizvodi vi\u0161ak vrijednosti. Sklonija sam unitarnoj teoriji, iz vi\u0161e razloga.<\/p>\n

U posljednje vrijeme vidimo sve \u010de\u0161\u0107e feministi\u010dke mobilizacije; kao najbolji primjer za to mo\u017eemo navesti \u017denski mar\u0161 u SAD-u koji je potakao i demonstracije u drugim (ju\u017eno)ameri\u010dkim i europskim dr\u017eavama. Reprodukcija mizoginije potaknuta od strane neoliberalne kapitalisti\u010dke dinamike se o\u010digledno suo\u010dila sa otporom \u017eena. Cinzia Arruzza ka\u017ee kako je u nekim zemljama (Argentina, \u0160panjolska, Italija…) danas uop\u0107e te\u0161ko razlikovati feministi\u010dku borbu od radni\u010dke. \u010cini se da feministi\u010dki pokreti otvaraju novi politi\u010dki horizont.<\/em><\/p>\n

\u0160panjolke upravo dogovaraju jo\u0161 jedan ogromni feministi\u010dki mar\u0161 i prekid rada na poslovima i u ku\u0107anstvima za 8. mart, Talijanke i Njemice spremaju sli\u010dne akcije, Brazilke u ovom momentu organiziraju masovne antifa\u0161isti\u010dke demonstracije, Amerikanke su povele militantni val \u0161trajkova u obrazovnom sektoru, od Poljakinja i njihovih \u0161trajkova mo\u017eemo puno nau\u010diti, i zagreba\u010dki osmo-martovski mar\u0161 zna\u010dajno raste iz godine u godinu. Feministi\u010dki pokret raste, treba ga nastaviti gurati u lijevom smjeru i upravo u njemu treba nalaziti osnove za budu\u0107e progresivne internacionalne borbe. Kome to nije jasno, taj je slijep.<\/p>\n

Val \u017eenskih prosvjeda i \u0161trajkova po svijetu je sjajan. Vremena su dosta lo\u0161a, Amerikankama je Trump toliko mu\u010dno sjeo na \u017eeludac i du\u0161u da su povele \u010ditavi niz reakcija intoniranih veoma sna\u017enim feministi\u010dkim porukama i zahtjevima koji direktno napadaju neoliberalni establi\u0161ment. \u010cini mi se da je najva\u017enija stvar svih tih velikih feministi\u010dkih prosvjeda da veoma uspje\u0161no povezuju anti-neoliberalnu borbu u ku\u0107anstvima i na radnim mjestima. Budu\u0107i da je rije\u010d i o \u0161trajka\u010dkim metodama borbe, \u010ditavom nizu radno-socijalnih zahtjeva koji istovremeno uklju\u010duju borbu za reproduktivnu pravdu i bolje radne uvjete, te\u0161ko da inicijalnu feministi\u010dku iskru tih prosvjeda mo\u017eemo odvojiti od klasne borbe. Kao i uvijek u povijesti velikih kriza, \u017eenske organizacije se bude, pritom mobiliziraju\u0107i naj\u0161ire mase ljudi. Vremena su sve mra\u010dnija, ba\u0161 zato tim feministi\u010dkim otporima ne smijemo umanjivati politi\u010dku vrijednost. Rije\u010d je doista o svjetlijem dijelu na\u0161e novije borbene povijesti.<\/p>\n

Revolucija mora biti feministi\u010dka ili je ne\u0107e ni biti?<\/em><\/p>\n

Upravo tako kako ka\u017ee\u0161. Feminizam kada je revolucionaran, on ne gazi tek neki zasebni dio sistema, ve\u0107 ru\u0161i cjelokupne dru\u0161tvene odnose. Borba se istovremeno mora odvijati na na\u0161im radnim mjestima gdje uporno inzistiramo na feministi\u010dkim zahtjevima, ba\u0161 kao i \u0161to u kontekstu \u017eenskih borbi moramo klasno kontekstualizirati probleme. Jedino na taj na\u010din mo\u017eemo govoriti o smislenosti anti-kapitalisti\u010dkog otpora koji je odr\u017eiv i ujedinjen, a ne zbir razli\u010ditih intersekcija ili \u201eparalelnih struktura\u201d ili \u201eplatformi\u201d koje se tek nominalno preklapaju bez univerzalne politi\u010dke logike.<\/p>\n

Isto tako, volio bih da govorimo o seksizmu na ljevici. Mnoge ljevi\u010darske partije i organizacije jo\u0161 uvijek zadr\u017eavaju seksisti\u010dke obrasce pona\u0161anja. Mo\u017ee\u0161 li malo detaljnije govoriti o tome? Kako se taj seksisti\u010dki jezik na ljevici (re)producira?<\/em><\/p>\n

\u201eJo\u0161 uvijek\u201d, ka\u017ee\u0161? Te\u0161ka je to i pomalo tjeskobna, umorna tema za svaku ljevi\u010darku. Nekoliko stvari bih tu istakla, ali mimo dekonstrukcijskog raspolo\u017eenja jer mi se jezik ovdje \u010dini tek kao posljedica socijalno-historijskih uzroka.<\/p>\n

Historija i empirija uporno demonstriraju da ljevica nije imuna na seksizam, kao ni ma\u010dizam ni mizoginiju. Jo\u0161 uvijek na ljevici imamo tribine na kojima mahom govore mu\u0161karci, \u010dasopise koje ure\u0111uju mu\u0161karci, publiku iz koje se mahom javljaju mu\u0161karci, mu\u0161karce za mikrofonima, teoriju koju mahom pi\u0161u mu\u0161karci, drugove koji uporno patroniziraju \u017eene. \u017dene se uglavnom poziva da govore o feministi\u010dkim temama, a ako se tematski prostor i mal\u010dice pro\u0161iri, primjerice na ekonomiju, marksisti\u010dku teoriju, povijest ili generalnu politi\u010dku analizu, \u017eena je tu kroni\u010dno malo. No, ukoliko treba ne\u0161to prevesti, istelefonirati, mailati, iskoordinirati, umre\u017eiti, skupiti kontakte na terenu, e to ve\u0107 mo\u017ee. Naravno da su i kvote va\u017ene, o\u010digledno i za ljevicu, ali one kao mehanizam inkluzije imaju smisla tek ukoliko svakodnevno radimo na osna\u017eivanju drugarica\/kolegica\/analiti\u010darki u razli\u010ditim poljima teorije i prakse.<\/p>\n

S druge strane, feminizam je, s punim pravom, stra\u0161no osjetljiv na takvo pona\u0161anje pa udara kontru. Ali, \u010desto i nekonstruktivno, moraliziraju\u0107i u tonu radikalnog feminizma, nalaze\u0107i sve uzroke zla ovoga svijeta u mu\u0161karcima. To je veoma opasno, reduktivisti\u010dki povr\u0161no, ne poga\u0111a bit problema. Rod i klasa nikako ne mogu biti odvojene kategorije, uporno se definiraju i uvjetuju. Jedan od eklatantnijih primjera takvog opasnog uzmicanja je i transfobija radikalnih feministkinja koje su uvjerene da je osnova i kraj feminizma biologija. Taj konzervativni biolo\u0161ki feti\u0161izam koji \u017eeli isklju\u010diti trans \u017eene iz feministi\u010dkog pokreta jer one \u201enisu \u017eene\u201d pogre\u0161an je i teorijski i politi\u010dki. Tome najbolje svjedo\u010di \u010dinjenica da je ahistorijska radikalno-feministi\u010dka mistifikacija spola kao vje\u010dnog bitka svojim stalnim binarnim antagoniziranjem spolova svakim danom sve bli\u017ea desni\u010darskim pseudo-argumentacijama isklju\u010divanja transrodnih ljudi.<\/p>\n

Uz to, imamo i situaciju da u nominalno lijevim (nevladinim) organizacijama \u201edoziraju\u201d feminizam ukoliko je borben i eksplicitno socijalisti\u010dki. \u0160to nas opet stavlja pred temu pacifikacije lijevih organizacija i partija uop\u0107e. Borbu protiv seksizma zajedni\u010dkim snagama moraju provoditi sve progresivne organizacije, o\u0161tro se treba obra\u010dunavati s mizoginima na sceni, omogu\u0107avati \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e razgovora, infrastrukture, kru\u017eoka, \u010ditanja, u\u010dionica, diskutiranja, pisanja, analiziranja, obrazovanja o feministi\u010dkim temama kako bi ih se uguralo u osnovne principe djelovanja lijevih organizacija. Moramo mo\u0107i razumjeti kako svijet funkcionira da bismo ga mogli mijenjati. Znam, to je puno mukotrpnog posla, ali \u2013 povijest je dokazala \u2013 ako \u0107e igdje biti stvarnog emancipacijskog pomaka, bit \u0107e ga prije svega na ljevici, nigdje prije.<\/p>\n

Bifo Berardi je kazao kako je dru\u0161tvena dinamika koja je dovela Hitlera na vlast, danas dovela Trumpa (makar mo\u017eemo o ovome jo\u0161 polemizirati). No Trump i SAD nisu izoliran slu\u010daj. Mi u Europi to jako dobro znamo. Mo\u017eda fa\u0161izam nije dru\u0161tveni sistem u kojemu \u017eivimo, ali je o\u010digledno da nakon dugo vremena ponovno postoje krajnje desne politi\u010dke snage koje mobiliziraju sve ve\u0107i broj ljudi.<\/em><\/p>\n

Daleko od toga da povijest nije otvorila novu stranicu s Trumpom. No, na nekoj op\u0107enitijoj razini mislim da je jako va\u017eno pripaziti s olakim usporedbama Hitlera i Trumpa, odnosno snagama koje su ih dovele na vlast. Primjerice, ne mislim da se Trumpa mo\u017ee nazvati fa\u0161istom, iako je njegova politika izrazito konzervativna, ksenofobna, natopljena post-truth manipulacijama i sli\u010dno. Populisti\u010dku ideologiju ne bismo smjeli poistovje\u0107ivati s fa\u0161izmom. Osim toga, postoji \u010ditavi niz historijskih specifi\u010dnosti fa\u0161izma koje ni na koji na\u010din nisu istovjetne slu\u010daju Trumpa, njegovom izboru i politikama koje zagovara i provodi. Ne radi se tu samo o akademskoj ili analiti\u010dkoj preciznosti, ve\u0107 potrebi da se \u201eumiri\u201d, dakako opravdana, drama oko Trumpa kako ne bismo olako skliznuli u politike manjeg zla.<\/p>\n

Unato\u010d \u010dinjenici da Trump svakim danom sve vi\u0161e omogu\u0107ava dalje osna\u017eivanje ultra-desnice, uklju\u010duju\u0107i u\u017easne rasisti\u010dke, mizogine i antisemitske politike, i da je svojim primjerom osna\u017eio svoje razne kopije da se pojave na globalnoj politi\u010dkoj sceni, treba biti svjestan \u010dinjenice da je ameri\u010dka politika itekako godinama prije (barem od Reagana, preko Busha, do Obame) osigurala nesmetani i dugoro\u010dni razvoj reakcionarnih i veoma opasnih desni\u010darskih snaga. Upravo se s posljedicama tih horor politika danas suo\u010davamo. Ako razgovaramo o fa\u0161izmu danas, onda bi nam tema trebala biti Jair Bolsonaro. Trenutno na svijetu ne postoji legitimno izboren ekstremniji predsjednik od njega. Sebe vidi kao restauratora brazilske vojne diktature, a uzor mu je pukovnik Ustra koji je zagovarao torturu, ubijanje i silovanje kao metode obra\u010duna s komunistima.<\/p>\n

Clara Zetkin je jo\u0161 1923. upozorila da je fa\u0161izam srednje-klasni dru\u0161tveni pokret, usko vezan uz kapitalisti\u010dke krize. Kako bi tobo\u017ee pristupio rje\u0161avanju problema ekonomske i socijalne krize, fa\u0161izam sustavno uni\u0161tava demokratske institucije i fizi\u010dki se obra\u010dunava s radni\u010dkim i lijevim organizacijama, optu\u017euju\u0107i za krizu migrante, lijene, \u201euhljebe\u201d, lgbtiq populaciju, \u017eene, komunjare, Srbe i sl. Mislim da fa\u0161izam ne smijemo analiti\u010dki spu\u0161tati tek na razinu ideologije \u2013 koja je neosporno va\u017ena \u2013 ve\u0107 tra\u017eiti izvore fa\u0161izacije i socijalnih kriza u dru\u0161tvenim odnosima, dakle, kapitalizmu.<\/p>\n

I uloga \u017eena u desni\u010darskim pokretima je fenomen vrijedan analize. Nedavno sam pisala o feminizmu i alt-rightu (https:\/\/voxfeminae.net\/pravednost\/teorijska-citanka-feminizam-i-alt-right\/) gdje sam poku\u0161ala koliko-toliko otvoriti i temu veze feminizma, neoliberalizma i ultra-desnice.<\/p>\n

Mogu se na\u010delno slo\u017eiti sa tvojom analizom, me\u0111utim, kada govorimo o Trumpu, pa i drugim alt-right snagama koje postoje i u Europi, pada mi na pamet Fukuyamin komentar koji je kazao da \u0107e Trump na narednim izborima biti zamijenjen nekim drugim (pretpostavljam da je aludirao na centristi\u010dki orijentirane kandidate Demokratske stranke) te da \u0107e se stvari stabilizirati. Me\u0111utim, kakve konsekvencije ostavlja po kompletno politi\u010dko polje izbor tipova kao \u0161to su Trump, Orban i sli\u010dni? Pogledajmo \u0161ta se de\u0161ava u Italiji, AfD je skoro sustigao SPD u Njema\u010dkoj… Bojim se da se politi\u010dki spektar toliko pomakao udesno i da \u0107e se sa njima pomicati jo\u0161 vi\u0161e u desno. Rezultat toga je to da nam se ve\u0107 sada politike manjeg zla \u017eele nametnuti kao glavne alternative i kao \u201estubovi obrane od alt-right snaga\u201c; alternative oli\u010dene u Macronu, Hillary Clinton itd. Ta dvostruka ucjena koja nam se radi je bojim se, ogroman problem.<\/em><\/p>\n

Apsolutno se sla\u017eem da je rije\u010d o dvostrukoj ucjeni. Slom socijal-demokracije i uzmicanje strana\u010dke ljevice prema centru, takti\u010dko preimenovanje politika u platformizam, sve dublje odustajanje od klasnih politika i pristajanje na konzervativne ekonomske politike, sve su to postupci koji doprinose ja\u010danju desnice. A kad se i pojavi neka lijeva pozicija koja ne pristaje na politike manjeg zla, automatski je diskreditirana kao anakrona i naivna. Uz sve ovo, treba ipak biti svjestan i sljede\u0107e realnosti. U vrijeme kada Obami i Hillary Clinton bez ikakvih problema pristi\u017eu bombe na ku\u0107nu adresu, otkada su opasni likovi poput Trumpa na vlasti, a \u201estru\u010dnjaci\u201d poput Jordana Petersona najve\u0107e intelektualne zvijezde, otkad je razno-razni polusvijet isplivao na politi\u010dku povr\u0161inu Hrvatske \u2013 od \u0161atora\u0161a, molitelja pred bolnicama, Marki\u0107kinih organizacija i pla\u0107enika, raznih oblika Srbo-mrzaca, konspirativnih konzervativnih stranaka poput \u017divog zida \u2013 govor mr\u017enje i njegovi diskriminatorni u\u010dinci sve se vi\u0161e normaliziraju u javnom prostoru. No, \u010dini mi se da je u Europi situacija po pitanju desnice \u2013 premda jako osjetljiva \u2013 ipak bitno mirnija nego li u SAD-u ili primjerice Brazilu.<\/p>\n

S ekonomskom krizom sve su ja\u010de i socijalne krize. Desni\u010darski i ultrakonzervativni pokreti prepoznaju socijalne krize i kao odgovor na njih smi\u0161ljaju nevjerojatno opskurne i konspirativne teorije. I, umjesto da uzroke socijalne krize lociraju u kapitalisti\u010dkoj politi\u010dkoj ekonomiji, oni okrivljuju migrante, crnce, lgbt ljude, marksiste, tzv. \u201esalonske ljevi\u010dare\u201d, Rome, emancipirane i samohrane \u017eene, feministkinje, \u017didove itd. Kako se socijalna kriza produbljuje, morat \u0107emo djelovati na dvije fronte paralelno \u2013 boriti se za o\u010duvanje ve\u0107 ste\u010denih socijalnih i materijalnih prava koja se svakim danom ukidaju, i to ne samo u okviru sindikata ili partija, ve\u0107 i izvan njih, kao i postepeno, tvrdoglavo i neishitreno graditi progresivnu i ekolo\u0161ki odr\u017eivu politi\u010dku budu\u0107nost. Pretpostavka za ovo drugo ne ide iz samorazumljivog smjera tipa \u201eujedinimo razli\u010dite grupe, partije, inicijative\u201d i to je to. Osnovna pretpostavka ujedinjene fronte jest koncipiranje koherentne i ozbiljne politike kako bi ljevica kona\u010dno imala priliku graditi pokret koji \u0107e imati stvarni emancipatorni karakter, a ne me\u0111usobno kopi-pejstanje politika liberalisti\u010dkih \u201eplatformi\u201d koje si umi\u0161ljaju da su lijeve.<\/p>\n

Walter Benjamin je svojevremeno govorio kako je svaki uspon fa\u0161izma izraz neuspjele revolucije. Nije li upravo mlaka i impotentna (ponajprije tre\u0107eputa\u0161ka) socijaldemokracija svojim (neo)liberalnim politikama utabala stazu alt-right pokretima? Pa sjetimo se izjave Margaret Thatcher kako je njen najve\u0107i politi\u010dki uspjeh Tony Blair.<\/em><\/p>\n

Nisu fa\u0161izmi uspje\u0161ni zahvaljuju\u0107i besprijekornoj organizaciji desnice ili neuspjehu ljevice. Fa\u0161izme nosi, artikulira, gradi i osna\u017euje liberalisti\u010dka srednja klasa. U vremenima ekonomskih kriza liberali pomi\u010du svoju \u201eneutralnu\u201d agendu udesno, svim snagama \u010duvaju svoje privilegije, pacificiraju otpor i napadaju svaku kritiku kapitalizma jer im se \u010dini neprimjerenom, grubom i besmislenom. Preusmjeravanje politike s klasne borbe na pluralizam liberalno-identitarnih tema i razne postmodernisti\u010dke opskurantizme (\u010demu generalno svjedo\u010dimo od osamdesetih naovamo) jako otupljuje o\u0161tricu ljevice. Alternative kapitalizmu i fa\u0161isti\u010dkim tendencijama dru\u0161tva moraju se paralelno graditi i u teoriji i u praksi \u2013 i pisanjem i obrazovanjem i istra\u017eivanjima, ba\u0161 kao i na ulicama, kuhinjama, zatvorima, spava\u0107im sobama i radnim mjestima. Antifa\u0161izam je jednom bio u\u010dinkovit, bit \u0107e i opet.<\/p>\n

Trenutni nivo radni\u010dkih prava, prava \u017eena, rasne jednakosti i drugih prava koje gra\u0111anstvo u kapitaloparlamentarnim demokracijama ima, izborena su kroz historiju kao rezultat mukotrpnih narodnih borbi; protesta, \u0161trajkova i drugih oblika neposlu\u0161nosti, a ne preko institucija koje su uvijek pacificirale klasne sukobe. Dopusti mi da budem skepti\u010dan povodom toga da \u0107e biti mogu\u0107e kapitalizam zamijeniti (socijalizmom) bez nasilja.<\/em><\/p>\n

Mislim da je kontinuirani pritisak na politi\u010dki establi\u0161ment neizostavan u svakoj taktici progresivnog otpora \u2013 bilo da je rije\u010d o javnim akcijama ili udaru na mainstream medije i teoriju. No, kada kontinuitet izostaje, onda djelujemo situacijski i defenzivno. U tim trenutcima je najva\u017enije izbjegavati ideje i prakse individualnog nasilja te se organizirano i grupno osna\u017eivati u borbi protiv svih oblika nasilja. Ono \u0161to mene brine jest sljede\u0107e: kako odgovoriti kada ultra-desni\u010darski i alt-right pokreti ili pojedinci organizirano fizi\u010dki napadaju \u017eene, lgbt ljude, besku\u0107nike, migrante, \u017didove, antifa\u0161iste, Rome? Vrijedi li tada ona Clare Zetkin o ujedinjenoj organiziranoj fronti: \u201edo\u010dekajte nasilje nasiljem\u201d? Ili ona Rose Luxemburg: \u201eZa neprijatelja vrijedi: koljeno na prsa i no\u017e pod grlo!\u201d?<\/p>\n

Prometej.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ankica \u010cakardi\u0107: Mislim da je kontinuirani pritisak na politi\u010dki establi\u0161ment neizostavan u svakoj taktici progresivnog otpora \u2013 bilo da je rije\u010d o javnim akcijama ili udaru na mainstream medije i teoriju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-255938","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/255938","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=255938"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/255938\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=255938"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=255938"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=255938"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}