{"id":255557,"date":"2018-10-26T08:38:10","date_gmt":"2018-10-26T06:38:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=255557"},"modified":"2018-10-26T08:38:10","modified_gmt":"2018-10-26T06:38:10","slug":"bolest-odlazi-kada-nestaje-potreba-za-njom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/10\/26\/bolest-odlazi-kada-nestaje-potreba-za-njom\/","title":{"rendered":"Bolest odlazi kada nestaje potreba za njom"},"content":{"rendered":"

\"\"Neki psihoterapeuti smatraju da skoro sve bolesti u osnovi imaju psiholo\u0161ki uzrok. A zvani\u010dna \u00a0medicina je priznala sedam bolesti u kojima je psihosomatski faktor vode\u0107i. To je tkz. “\u010dika\u0161ka sedmorka”. Bolest se javlja kao na\u010din da se zadovolje potrebe koje na druga\u010diji na\u010din ne mogu biti zadovoljene.<\/p>\n

    \n
  1. O sebi se brine bez krivice<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

    Ljekovi, sve vrste sredstava za\u0161tite, skupe analize, procedure, ispitivanja – sve ovo vam je omoguc\u0301eno samo zato \u0161to ste bolesni.<\/p>\n

    Poku\u0161ajte istu tu sumu da potro\u0161ite na usluge stilista ili za masa\u017eu. Za nekoliko generacija \u017eena – to je nedopustivo. Uvijek postoji ne\u0161to za \u0161ta je novac potrebniji.<\/p>\n

      \n
    1. Pravo na odmor<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

      Paradoks je u tome da vec\u0301ina savremenih \u017eena, \u010dak i ako su honorarke ili imaju klizno radno vrijeme i dalje \u017eive po principu: “\u017dena samo u dva slu\u010daja mo\u017ee ni\u0161ta da ne radi – to su trudnoc\u0301a i bolest.”.<\/p>\n

      Cio na\u0161 sistem je zasnovan na ovom principu. Dijete ne mo\u017ee da ne ide u \u0161kolu ako ono to ne \u017eeli. Postoji samo jedan razlog za\u0161to ono mo\u017ee da izostane iz \u0161kole – to je bolest. Apsurdno, zar ne?!<\/p>\n

        \n
      1. Pravo na brigu bliskih<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

        Mogu\u0107nost da se osjeti\u0161 \u017eenom, o kojoj se brinu.<\/p>\n

        Po\u0161to nije prihvatljivo da se brine o “jakim, pametnim i uspje\u0161nim”, posebno o onima koji mogu da se brinu sami o sebi, bolest daje pravo na brigu i nje\u017enost.<\/p>\n

        Ako bliski nastave da ignori\u0161u \u010dak i te nedvosmislene molbe za pomoc\u0301, bolest napreduje, a u nekom trenutku ove molbe se moraju \u010duti.<\/p>\n

          \n
        1. Pa\u017enja porodice i prijatelja<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

          Bolest je na\u010din da se osjec\u0301ate posebno, vrijedni pa\u017enje. O tebi diskutuju, pri\u010daju o tebi. Postaje\u0161 “tema dana”. A \u0161to je komplikovanija i te\u017ea bolest, tim je vi\u0161e “ovog i onog”.<\/p>\n

            \n
          1. Po\u0161tovanje<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

            \u200b\u010covjek koji pre\u017eivljava stra\u0161nu patnju, zajedno sa sa\u017ealjenjem i saosjec\u0301anjem \u010dak i sa mislima: “Bo\u017ee me sa\u010duvaj od ovoga …” izaziva strahopo\u0161tovanje i po\u0161tovanje.<\/p>\n

            \u200bAko ono \u0161to radite u datom trenutku ne izaziva po\u0161tovanje iz nekog razloga (posebno kod vas samih), tada \u0107e ozbiljna bolest izazvati po\u0161tovanje.<\/p>\n

            \u017delju da se osjetite kao “heroj” niko vam ne\u0107e osporiti.<\/p>\n

            \u200b6. Mogu\u0107nost da se ne odlu\u010di to \u0161to treba da se odlu\u010di<\/strong><\/p>\n

            Kada je dijete ozbiljno bolesno, ideja o razvodu treba da se odgodi.<\/p>\n

            Sopstvena jaka bolest c\u0301e primorati da se odgodi novi projekti i promjena zanimanja.<\/p>\n

            Dugogodi\u0161nja briga o bliskoj osobi, dobar je razlog da se ne postavljaju pitanja li\u010dnog \u017eivota i karijere.<\/p>\n

              \n
            1. Mogu\u0107nost da se predahne, ne \u017euri, oslu\u0161ne sebe<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

              Za vrijeme bolesti, \u017eivot se drasti\u010dno usporava i u prvi plan izlazi ono \u0161to je ranije ignorisano i nije primje\u0107ivano. Postaje va\u017ean svaki udah, svaki korak.<\/p>\n

                \n
              1. “Poslednja \u017eelja umiruc\u0301eg”<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

                Uobi\u010dajeno je da se \u017eelje bolesnog \u010dovjeka ispo\u0161tuju, i bolesnica, kona\u010dno, mo\u017ee primorati mu\u017ea da popravi slavinu i da pri\u010dvrsti odvaljenu ru\u010dku na vratima. Da ne pominjemo druge, vi\u0161e zahtjeve.<\/p>\n

                  \n
                1. Vidi svijet sa druge strane. Bolest omoguc\u0301ava da se dospije u drugu realnost.<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

                  Ako ste nekoliko sati uzastopno gledali nabore tkanine na aba\u017euri ili razgledali figure \u010dudnih \u017eivotinja u sjenkama na plafonu, kada jedina stvar koju mo\u017ee\u0161 je da gleda\u0161 satima u jedan kvadrat metar sa metar, tada se svijet ispoljava pred vama sa potpuno druge strane.<\/p>\n

                    \n
                  1. Preispita svoj \u017eivot<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

                    Ozbiljna bolest primorava da se razmisli o onome o \u010demu se ranije nije mislilo.<\/p>\n

                    Kada postoji moguc\u0301nost da je mo\u017eda to kraj, tada sva la\u017e o sebi i svom \u017eivotu negdje nestaje, a ti ostaje\u0161 sa istinom. I u tom trenutku se de\u0161ava globalno preusmjeravanje sistema, ponovno ocjenjivanje cijelog svog \u017eivota.<\/p>\n

                    Potrebe su takve stvari koje treba zadovoljiti. Pitanje je jedino na koji na\u010din. Ako odrasla osoba iz nekog razloga nije spremna da izlo\u017ei svoje potrebe otvoreno, onda nesvjesno uklju\u010duje “teatar tijela” i ove potrebe c\u0301e biti zadovoljene posredstvom manipulacije sa tijelom, – to jest, bolesti. Da se priznaju takve stvari bez odgovarajuc\u0301e spremnosti – nemoguc\u0301e je. Uklju\u010duje se jaka psiholo\u0161ka za\u0161tita. (Izvor: Bebamur.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                    Po\u0161to nije prihvatljivo da se brine o “jakim, pametnim i uspje\u0161nim”, posebno o onima koji mogu da se brinu sami o sebi, bolest daje pravo na brigu i nje\u017enost<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-255557","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/255557","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=255557"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/255557\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=255557"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=255557"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=255557"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}