{"id":255502,"date":"2018-10-25T07:40:45","date_gmt":"2018-10-25T05:40:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=255502"},"modified":"2018-10-25T08:06:01","modified_gmt":"2018-10-25T06:06:01","slug":"kako-je-doslo-do-najveceg-raskola-u-krscanstvu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/10\/25\/kako-je-doslo-do-najveceg-raskola-u-krscanstvu\/","title":{"rendered":"Kako je do\u0161lo do raskola?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eo Kova\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"Ukidanje ovlasti Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini te\u0161ko je shvatljivo njezinim sve\u0107enicima i vjernicima s obzirom na \u010dinjenicu da su Rusi prihvatili kr\u0161\u0107anstvo 988. godine, u vrijeme kneza Vladimira, vladara Kijevske Rusije, prve ruske dr\u017eave u \u010dijem je nazivu i naziv njezine tada\u0161nje prijestolnice, grada Kijeva. Tako se priznanjem autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve me\u0111unarodnopravna \u010dinjenica postojanja samostalne ukrajinske dr\u017eave koristi za revidiranje tradicionalnih crkvenih odnosa.<\/p>\n

Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve, odr\u017ean 15. listopada u Minsku, donio je odluku o prekidu veza s Konstantinopolskim patrijarhatom, to jest s formalno najvi\u0161im autoritetom pravoslavnih crkava. Razlog za tu odluku je priznanje autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve o kojem je izvijestio konstantinopolski patrijarh Bartolomej I. Kako Ruskoj pravoslavnoj crkvi pripada pribli\u017eno 50 posto svih pravoslavnih vjernika, to je naizgled veliki udarac Konstantinopolskom patrijarhatu. No, zapravo radi se o jo\u0161 jednom doga\u0111aju koji samo potvr\u0111uje sve ve\u0107i stupanj izoliranosti Ruske Federacije.<\/p>\n

Osim gospodarskih sankcija koje, suprotno o\u010dekivanjima Kremlja, s vremenom postaju sve o\u0161trije, Rusija je nakon aneksije Krima 2014. godine isklju\u010dena iz elitnoga kluba G8, prestao je rad Vije\u0107a za suradnju Rusija-NATO i suspendirano je pravo Ruske Federacije da sudjeluje u odlu\u010divanju u okviru Vije\u0107a Europe. Kako je Ruska Federacija uzvratila uskratom izvr\u0161avanja financijskih obveza prema Vije\u0107u Europe i bojkotom sudjelovanja u radu Parlamentarne skup\u0161tine, sve realnijom postaje mogu\u0107nost istupanja Ruske Federacije iz Vije\u0107a Europe ili njezino isklju\u010denje iz te organizacije. Odluka Svetog sinoda o prekidu veza s Konstantinopolskim patrijarhatom je, zapravo, odluka o istupanju iz zajednice pravoslavnih crkva u kojoj volja i rije\u010d Ruske pravoslavne crkve vi\u0161e nisu presudni.<\/p>\n

Patrijarh Bartolomej ukinuo ekskomunikaciju dvije crkve<\/strong><\/p>\n

Odluka Konstantinopolskog patrijarhata o priznanju autokefalnosti budu\u0107e Ukrajinske pravoslavne crkve uslijedila je nakon \u0161to je patrijarh Bartolomej primio \u010delnike dviju postoje\u0107ih ukrajinskih pravoslavnih crkava koje Ruska pravoslavna crkva smatra odmetni\u010dkima. Patrijarha Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevskog patrijarhata Makarija kao i njegovog kolegu Filareta, patrijarha Autokefalne ukrajinske pravoslavne crkve, Ruska pravoslavna crkva je ekskomunicirala kao raskolnike. Patrijarh Bartolomej je ukinuo tu ekskomunikaciju.<\/p>\n

Daljnja posljedica priznanja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve je o\u010dekivano ujedinjenje svih triju pravoslavnih crkava koje djeluju u Ukrajini. Osim ve\u0107 spomenutih odmetni\u010dkih crkava tu je i Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata. Od 1658. godine moskovski patrijarh imenovao je mitropolita Ukrajinske pravoslavne crkve. Konstantinopolski patrijarh Bartolomej svojom je nedavnom odlukom pod\u010dinjavanje Ukrajinske pravoslavne crkve Moskvi iz 17. stolje\u0107a proglasio nezakonitom aneksijom. Tom njegovom odlukom izvan zakona se sada stavlja Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata, dakle ona koja je vjerna Ruskoj pravoslavnoj crkvi i \u010dijeg mitropolita imenuje patrijarh Ruske pravoslavne crkve.<\/p>\n

Mo\u017ee li stvarno do\u0107i do krvoproli\u0107a?<\/strong><\/p>\n

Kako Ruska pravoslavna crkva o\u010dekuje da \u0107e joj njezini sve\u0107enici i vjernici u Ukrajini ostati lojalni, ne za\u010du\u0111uje \u0161to je predsjednik odjela vanjskih crkvenih veza Ruske pravoslavne crkve mitropolit Ilarion izjavio da bi u Ukrajini moglo do\u0107i do krvoproli\u0107a. \u201eAko Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Moskovskog patrijarhata proglase crkvom zemlje agresora, kako oni sad govore, ako joj uskrate zakonska prava, onda mo\u017eemo o\u010dekivati ba\u0161 sva\u0161ta \u2013 da raskolnici preuzmu nadzor nad velikim manastirima kao \u0161to su Kijevsko-pe\u010derski manastir i Po\u010devski manastir. Tada \u0107e, naravno, pravoslavni vjernici braniti ta sveta mjesta i mo\u017ee nastati krvoproli\u0107e\u201c, izjavio je Ilarion.<\/p>\n

Iskazivanje straha da bi se to moglo dogoditi je istodobno i poziv vjernicima lojalnim Ruskoj pravoslavnoj crkvi da se upravo tako i pona\u0161aju, odnosno da ne priznaju odluke patrijarha Bartolomeja i da im se suprotstave. Tako bi se u jo\u0161 zao\u0161trenijem obliku mogli obnoviti sukobi do kojih je do\u0161lo 2014. godine kada je Ruska pravoslavna crkva instrumentalizirala svoje sve\u0107enike i vjernike u Ukrajini za potrebe politi\u010dkih ciljeva Kremlja.<\/p>\n

Najave mitropolita Ilariona ve\u0107 su se potvrdile. Mitropolit Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata Onofrije ve\u0107 je otkazao poslu\u0161nost konstantinopolskom patrijarhu Bartolomeju. Konstatirao je da \u201eKonstantinopol nema ni moralno ni kanonsko pravo mije\u0161ati se u ukrajinske poslove\u201c.<\/p>\n

Bjelorusima takvo \u0161to ne\u0107e pasti na pamet<\/strong><\/p>\n

Ukidanje ovlasti Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini te\u0161ko je shvatljivo njezinim sve\u0107enicima i vjernicima s obzirom na \u010dinjenicu da su Rusi prihvatili kr\u0161\u0107anstvo 988. godine, u vrijeme kneza Vladimira, vladara Kijevske Rusije, prve ruske dr\u017eave u \u010dijem je nazivu i naziv njezine tada\u0161nje prijestolnice, grada Kijeva. Tako se priznanjem autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve me\u0111unarodnopravna \u010dinjenica postojanja samostalne ukrajinske dr\u017eave koristi za revidiranje tradicionalnih crkvenih odnosa.<\/p>\n

Ni izdaleka toliko otvoreno ratoboran kao njegov mitropolit Ilarion, patrijarh Ruske pravoslavne crkve Kiril izjavio je da ne vjeruje da svjetovne sile mogu uni\u0161titi kanonsku pravoslavnu crkvu u Ukrajini. Potvrdu superiornosti crkvenih tradicija u odnosu na svjetovne trebalo je pru\u017eiti odr\u017eavanje sinoda Ruske pravoslavne crkve u Minsku, glavnome gradu Bjelorusije. Odluka da se u Minsku odr\u017ei tako va\u017ean crkveni sabor vjerojatno je trebala poslu\u017eiti i kao opomena bjeloruskom predsjedniku Luka\u0161enku da ni ne pomi\u0161lja na primjenu ukrajinskog crkvenog scenarija u svojoj zemlji.<\/p>\n

Luka\u0161enko je poruku shvatio. Na sastanku s moskovskim patrijarhom Kirilom rekao mu je da je bjeloruska nepokolebljiva dr\u017eavna pozicija da je raskol uvijek lo\u0161 \u0161to pokazuju i aktualne opasne posljedice. \u201eMi se stoga sa \u017ealjenjem odnosimo prema onome \u0161to se danas doga\u0111a s pravoslavljem\u201c, izjavio je Luka\u0161enko.<\/p>\n

Rusija najavljuje da \u0107e \u0161tititi interes ruskih pravoslavaca<\/strong><\/p>\n

Da se burne promjene u odnosima izme\u0111u pravoslavnih crkava ne odvijaju neovisno o svjetovnim utjecajima, odnosno o utjecajima vlada zainteresiranih zemalja, potvr\u0111uje i \u010dinjenica da najava skorog ujedinjenja triju pravoslavnih crkava koje djeluju u Ukrajinu u jednu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu nije do\u0161la ni od jednog crkvenog autoriteta. Prvi je takvu najavu izrekao predsjednik Ukrajine Petro Poro\u0161enko.<\/p>\n

Glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov izjavio je da \u0107e Rusija \u0161tititi interese pravoslavnih vjernika koji govore ruskim jezikom. Naglasio je da \u0107e se Rusija pritom koristiti isklju\u010divo politi\u010dkim i diplomatskim sredstvima osim u slu\u010daju da \u201eukrajinske vlasti ne uspiju zadr\u017eati situaciju u pravnom podru\u010dju i ako to poprimi ru\u017ene, nasilne oblike\u201c. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov optu\u017eio je Ameriku da je politi\u010dki djelovala na patrijarha Bartolomeja da prizna dvije ukrajinske raskolni\u010dke crkve. Tako su se oni koji neprestano optu\u017euju druge da se mije\u0161aju u njihove unutra\u0161nje poslove po tko zna koji put umije\u0161ali u ukrajinska crkvena i politi\u010dka pitanja, naglasio je Lavrov.<\/p>\n

Ukida se odluka iz 1658. godine<\/strong><\/p>\n

Kao dokaz uplitanja sasvim svjetovnih sila u rje\u0161avanje unutarcrkvenih pitanja Ruska pravoslavna crkva navodi podatak da je elaborat kojim je patrijarh Bartolomej osporio pravo moskovskom patrijarhu da imenuje ukrajinskog mitropolita financirana Nacionalna banka Gr\u010dke. U tom dokumentu se tvrdi da je odlukom iz 1658. godine Moskovskom patrijarhatu samo privremeno dana nadle\u017enost nad Ukrajinom. Sada se ta odluka ukida u korist trajnog rje\u0161enja kojim se uspostavlja autokefalna Ukrajinska pravoslavna crkva.<\/p>\n

Kao rezultat teritorijalne ekspanzije Ruskoga carstva sredinom 17. stolje\u0107a bilo je omogu\u0107eno da se jurisdikcija Ruske pravoslavne crkve pro\u0161iri i na Ukrajinu. To se dogodilo deset godina nakon \u0161to su se europske zemlje Vestfalskim mirom iz 1648. godine dogovorile o podjeli utjecajnih sfera katoli\u010danstva i protestantizma u skladu s na\u010delom \u010cija zemlja, njegova religija. Izgleda da se danas na istoku Europe doga\u0111a ne\u0161to usporedivo s onim \u0161to je sudbinu europskog zapada odredilo 1648. godine. No, ne treba zaboraviti da je Vestfalski mir uspostavljen nakon tridesetogodi\u0161njeg vjerskog rata. S obzirom na to da neobjavljeni rat Rusije i Ukrajine ve\u0107 traje, bilo bi dobro da se crkveni i svjetovni vladari dviju zemalja \u0161to prije dogovore o podjeli utjecaja i imovine te tako poka\u017eu da su barem ne\u0161to nau\u010dili temeljem davnog krvavog europskog iskustva.<\/p>\n

telegram.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izgleda da se danas na istoku Europe doga\u0111a ne\u0161to usporedivo s onim \u0161to je sudbinu europskog zapada odredilo 1648. godine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-255502","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/255502","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=255502"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/255502\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=255502"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=255502"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=255502"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}