{"id":254943,"date":"2018-10-15T07:00:08","date_gmt":"2018-10-15T05:00:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=254943"},"modified":"2020-08-22T14:21:54","modified_gmt":"2020-08-22T12:21:54","slug":"sto-je-covjek","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/10\/15\/sto-je-covjek\/","title":{"rendered":"\u0160to je \u010dovjek?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ladislav Babi\u0107<\/strong><\/p>\n

Jesu li Hrvati, Srbi, Bo\u0161njaci i ini etnici svijeta, ljudi? U biolo\u0161kom smislu, nesumnjivo, no u vi\u0161em \u2013 onom duhovnom, filozofskom, eti\u010dkom, a nadasve humanisti\u010dkom koje navje\u0161tava da “Biti \u010dovek, zna\u010di postajati \u010dovekom” – pitanje je krivo postavljeno. Umjesto \u010doporativno, valja biti postavljeno svakoj jedinki posebno, zahtijevaju\u0107i i zasebni odgovor. Ovaj pak automatski implicira i pitanje o vrijednosti svakog pojedinca, jer kao \u0161to kompjuteri razli\u010ditih vrijednosti silaze s trake, tako je i s ljudima koji “silaze” iz znate ve\u0107 \u010dega. U mladosti sam se nacionalno odre\u0111ivao Hrvatom, potom Jugoslavenom, a kad sam sazrio i shvatio da su sve to obi\u010dne budala\u0161tine, i ako nisi \u010dovjek nisi ni\u0161ta \u2013 postalo mi je posve neva\u017eno. Po\u0161to sustav eksplicitno zahtijeva da se odredi\u0161 jesi li mrkva, repa ili mo\u017eda moljac, relativno svojevoljno postao sam neopredijeljen.<\/p>\n

U novonastaloj hrvatskoj demonkraciji, policijska slu\u017ebenica me prvo zabezeknuto gledala, potom desetak minuta vr\u0161ljala po kompjuteru, rezultat \u010dega je bila izjava do toga nema u softveru i da mogu biti samo “ostali”! Tako nisam ba\u0161 siguran jesam li mimo volje svrstan u skupinu ljudi, pasa, alata za obradu drva ili vanzemaljaca, a jo\u0161 manje koje vrste i podvrste. Kad je majka zauvijek oti\u0161la kamo \u0107emo jednom svi, nimalo nisam osjetio manjak Ma\u0111ara na svijetu, ali mi nenadoknadivo nedostaje \u010dovjek koji me stvorio i volio. Biblija odavno propisuje implicitne karakteristike \u010dovjeka (jedinke) u deset bo\u017ejih zapovjedi koje u osnovi sadr\u017ee sve zakone svijeta \u2013 naknadno detaljizirane spram potreba vladaju\u0107ih elita svih naroda i vremena \u2013 kojih se prakti\u010dki nitko ne pridr\u017eava, sem “nultog” bo\u017ejeg zakona kojeg doslovno svi po\u0161tuju (\u0161to je u prirodi svakog \u017eivog bi\u0107a): “Plodite se, i mno\u017eite, i napunite zemlju, i sebi je podlo\u017eite!”. Gotovo nema na planeti stvora koji nije prije braka (kao religijske, ovisno o konfesijama propisane obaveze) do daske \u0161vrljao s “bezbroj” partnera, \u0161to gleda tajiti svom bra\u010dnom drugu. Istra\u017eivanja pokazuju da u Velikoj Britaniji oko 30% o\u010deva pojma nemaju da odgajaju tu\u0111e dijete, dok u katoli\u010dkoj Hrvatskoj taj postotak iznosi oko 6%! Da ne duljim, zbog onih koje “filozofiranje” beskrajno zamara, ponudit \u0107u odmah Kangrgin odgovor:<\/p>\n

“No, pri svemu tome, ipak mi ‘vrag nije dao mira’, pa sam jednom svojem interviewu dao naslov Biti samo Hrvat, zna\u010di jo\u0161 ne biti \u010dovjek. A to bi se dakako odnosilo i na Nijemca, Francuza i Tur\u010dina\u2026 i\u2026 Jer, \u010dovjek je rod, a svi Hrvati, Srbi, Englezi, Nijemci\u2026 jesu i ostaju sami po sebi na nivou \u2013 vrste: genus proximum i differentia specifica. \u0160teta je samo u tome \u0161to svi nacionalisti bilo koje ‘fele’ ne znaju logiku, pa se uvijek malo “zbunjuju” pritom, i gledaju oko sebe, koga da malo, je li\u2026 ovaj, jer nije ‘na\u0161’!”<\/p>\n

Poput policijske slu\u017ebenice Sokrat je puno raspravljao o \u010dovjeku, i smatramo ga humanistom (sad, kakav je bio njegov odnos prema ropstvu?) koji je iz principijelnih razloga popio otrov kukute, kad su ga optu\u017eili da kvari atensku omladinu:<\/p>\n

“Kako je optu\u017eba ve\u0107 zahtijevala smrtnu kaznu, obrani je preostalo predlo\u017eiti izgon ili gubitak gra\u0111anskih prava. Ali Sokrat nije htio iskoristiti tu priliku. Smatrao se nevinim, tako da nije prihva\u0107ao nikakvu kaznu, ne dopu\u0161taju\u0107i poroti izbor. \u0160tite\u0107i svoju vjerodostojnost, prihvatio je smrt, a suce prepustio njihovoj savjesti. Sokrat se uvijek prilago\u0111avao javnim odlukama grada. Kao dobar gra\u0111anin, nije mogao voljeti Atenu bez njenih zakona. Ako bi oti\u0161ao u izgnanstvo ili izgubio gra\u0111anska prava, prestao bi biti gra\u0111anin, slobodan \u010dovjek. Radije je prihvatio umrijeti slobodan, nego \u017eivjeti bez prava.”<\/p>\n

Uz po\u0161tovanje spram povijesnih ocjena filozofa, pokazao se prili\u010dno povodljivim prema stavovima onih koji su kolektivno \u2013 umjesto njega \u2013 trebali popiti kukutu. Jer da je dokaz domoljublja, kako i danas tru\u0107aju mnogi nazovi ljevi\u010dari, pridr\u017eavanje zakona vlastite dr\u017eave umjesto neformalnih “zakona” humanisti\u010dke etika, onda bi Hitler, Paveli\u0107 i Franco bili paradigme patriotizma! Li\u010dno bih svim tim\u00a0 insuficijentnim, nemoralnim, zlo\u010dina\u010dkim i lopovskim spodobama koje vode narod poput krda ovaca koje pojma nema kuda idu (ipak, vi\u0161e od 72% gra\u0111ana smatra da je to u krivom smjeru!) na svoj tro\u0161ak kupio kukutu, da vjerujem kako posjeduju i trunku Sokratove moralnosti.<\/p>\n

Kad pri\u010damo o kvarenju mlade\u017ei, nezaobilazno je najavljeno izbacivanje povijesti, biologije i geografije (uz zadr\u017eavanje vjeronauka kao izbornog predmeta) iz kurikuluma za stru\u010dne \u0161kole, uz ozbiljnu namjeru da se knji\u017enice podvrgnu tr\u017ei\u0161nim odnosima, ne zanemaruju\u0107i sve prethodne obra\u010dune s nezavisnim medijima i poslenicima u kulturi. Na znanje fahidiotkinji, doktorici prirodnih znanosti (matematike to nije!) na \u010delu resora znanosti, obrazovanja i sporta, kao i ranijem ministru kulture za kojega ne tro\u0161im prefiks “fah”, jo\u0161 je “otac algebre” Muhammad ibn Musa al-Khwarizmi (780.-850.) poku\u0161ao definirati \u010dovjeka, uveliko primjenljivo na spomenute (ex)ministre:<\/p>\n

\u2013 Ako je \u010dovjek moralan i po\u0161ten, to je = 1<\/p>\n

\u2013 Ako je uz to i \u0161armantan, dodamo jo\u0161 jednu nulu i to je = 10<\/p>\n

\u2013 Ako je bogat, dodamo jo\u0161 jednu nulu pa je to =100<\/p>\n

\u2013 Ako je i plemenitog roda, dodamo jo\u0161 jednu nulu pa je onda to =1000<\/p>\n

\u2013 Ali ako vrijednosti morala i po\u0161tenja (pod brojem jedan) kod ovog \u010dovjeka nestanu, onda ostanu samo nule, koje su bezvrijedne.<\/p>\n

“Reformu” obrazovnog sustava provode ljudi uvjereni da je obavijest o nepreporu\u010divanju televizijske emisije osobama ispod 12 godina starosti, ne\u0161to vi\u0161e od proformalnog alibija nedostatku humane odgojno-obrazovne politike. Oni pojma nemaju o cjelovitosti ljudskog bi\u0107a, jer su sami tek fragmentarne li\u010dnosti. Sve \u0161to \u0107e \u0111aci stru\u010dnih \u0161kola nau\u010diti iz povijesti, biologije i geografije bit \u0107e u dobi kad su najdresurabilniji, a potom prepu\u0161teni samoinicijativnom lutanju u kaosu informacija virtualnog svijeta i vlastitoj snala\u017eljivosti. \u0160to su do tada upili maksimalno \u0107e im formirati svjetonazor. Ne nosim najljep\u0161e uspomene na Stipu \u0160uvara (bio sam suradnik u dvadesetak brojeva Hrvatske ljevice), no njegova reforma \u0161kolstva bila je – mada je u nekoj mjeri poga\u0111ala stru\u010dne predmete \u2013 bo\u017eji dar spram aktualne. On je u svakom u\u010deniku vidio ljudsko bi\u0107e, potencijal kojem treba dati potpuni uvid u op\u0107u kulturu, da bi se mogao oformiti kao cjeloviti \u010dovjek i prema vlastitoj odluci jednoga dana mo\u017eda nastavio \u0161kolovanje:<\/p>\n

“No, o \u010demu se radilo? O tome da srednja \u0161kola svima pru\u017ea \u0161to ve\u0107e op\u0107e obrazovanje i ujedno ih \u0161to vi\u0161e osposobljava za neko prvo zanimanje, a i da svi imaju pravo da konkuriraju za upis na studij. Taj je koncept bio dobar, uklapao se u tada\u0161nji svjetski trend, i opet \u0107e postati aktualan.”, (Index, Podgorica, 2003.)<\/p>\n

Lavina kritika svalila se potom ne toliko rad zapostavljanja struke, koliko stoga jer je nacionalistima svih fela smetalo “rezanje” nastave knji\u017eevnosti na 50% nacionalnih pisaca na ra\u010dun literata drugih naroda. Kako bismo se jedni drugima \u0161to vi\u0161e pribli\u017eili, dok smo “mi” te\u017eili upravo suprotnom! Sje\u0107anje na njega namjerno se svodi na navodno autorstvo Bijele knjige (koju je inicirao, ali nije bio autor!) u kojoj je razobli\u010den ogroman broj nacionalista \u0161irom tada\u0161nje dr\u017eave (naro\u010dito Srbije i Hrvatske), najzaslu\u017enijih za kasniju kataklizmu i moriju. Ka\u017ee \u0160uvar:<\/p>\n

“Dakako, ni jednom se od citiranih autora ni\u0161ta lo\u0161e ni tada ni kasnije nije dogodilo\u2026 \u010cinjenica je, me\u0111utim, da su se kasnije autori koji su najvi\u0161e citirani na\u0161li me\u0111u glavnim tvorcima Memoranduma SANU\u2026 \u2018Bijela knjiga\u2019 i savjetovanje za koje je ona prire\u0111ena bili su svojevrsni signal za uzbunu, jer su ve\u0107 tada, 1984. godine, upozoravali na ono \u0161to se iza brda valja, a \u0161to sve ljude i narode u Jugoslaviji mo\u017ee uvaliti u goleme nevolje.”, (Slobodna Bosna, Sarajevo, 1992.)<\/p>\n

“Naravno, kada se stvari sagledaju iz dana\u0161njeg ugla, moglo bi se re\u0107i da je tamo, na \u017ealost, u kriti\u010dkom kontekstu spomenuta i nekolicina ljudi koji su se u ovih proteklih 16 godina i u vrijeme tragi\u010dnih raspleta dr\u017eali vi\u0161e nego \u010destito, istupaju\u0107i protiv zlodjela nacionalisti\u010dkih totalitarizama na ovim prostorima.”, (Feral Tribune, Split, 2000.)<\/p>\n

Zatvaranje Vlade Gotovca, \u0161to hrvatski nacionalisti \u010desto spominju, s knjigom nema nikakve veze (mada se u njoj spominje u kontekstu ranijih zauzimanja Predraga Matvejevi\u0107a za njega), s obzirom da je ova iza\u0161la 1984. godine, dok je pjesnik bio zatvaran 1972. i 1977. godine. U zanimljivoj knjizi Neispri\u010dane pri\u010de, Rajko Grli\u0107 \u2013 jedan od inkriminiranih aktera Bijele knjige, spominje je sasvim kratko, vi\u0161e se osvr\u0107u\u0107i na “bijele knjige” ovog re\u017eima, dok u jednom intervjuu ka\u017ee da je jedina posljedica koju je imao bila brisanje s liste za stan, ali dodaje:<\/p>\n

“90-ih se kultura svodi na apsolutno ni\u0161ta, na pjesmice voljenom vo\u0111i. Zapanjuju\u0107e je kako je hrvatska inteligencija pristala na to vjeruju\u0107i da \u0107e, povla\u0111uju\u0107i nacionalizmu, uspjeti sa\u010duvati svoj dignitet i raditi svoje stvari. Zato su danas mogu\u0107i “kulturni mulci” poput Hasanbegovi\u0107a i ostalih.”<\/p>\n

Igor Mandi\u0107, tako\u0111er naveden kao “nepo\u0107udan”, danas u razgovoru za druge novine govori:<\/p>\n

“Ma, Stipe je bio odli\u010dan\u2026Na kraju sam ja shvatio da on nije komunisti\u010dko \u010dudovi\u0161te, a on da ja nisam nacionalist”, a rade\u0107i usporedbu biv\u0161e dr\u017eave sa sada\u0161njom dodaje: “Bila je apsolutno solidnija. Mudro je preuzela naslije\u0111e biv\u0161ih sistema, lukavo to ugradila u svoje dogmatske i autoritarne strukture, da bi ve\u0107 nakon deset godina Hrvatska postala najbogatiji i najnapredniji dio Jugoslavije.”<\/p>\n

Predrag Matvejevi\u0107, jo\u0161 jedan kojeg navode kad \u017eele dezavuirati \u0160uvara i “njegovu” knjigu, postao je \u010dlan Vije\u0107a Socijalisti\u010dke radni\u010dke partije SRP koju je osnovao potonji, ovako je razmi\u0161ljao je o njemu:<\/p>\n

“I kada je bio na vlasti, \u0160uvar je sa\u010duvao privilegij opozicionara \u2013 misli Matvejevi\u0107, koji je s vlastodr\u0161cem \u0160uvarom zdu\u0161no polemizirao, ali bez posljedica. Citirao je i \u0160uvarovu ocjenu da tranzicija Hrvatsku vodi jedino u divlji kapitalizam te rekao kako je i Krle\u017ea uo\u010dio \u0160uvarovo \u010dudesno pam\u0107enje.”<\/p>\n

Nije li indikativno da, nasuprot nacional\u0161ovinisti\u010dkim i klasnim protivnicima socijalizma, Jugoslavije i komunista, upravo apostrofirani u Bijeloj knjizi imaju o njoj, njenom “autoru” i pro\u0161lim vremenima sasvim druk\u010dije mi\u0161ljenje!? Ne govori li to vi\u0161e o pseudoliberalima koji se \u2013 na \u010delu s predsjednicom dr\u017eave \u2013 ne libe dezavuirati biv\u0161i sustav u svim njegovim aspektima, la\u017eu\u0107i javno ovdje i vani bez ikakvih posljedica? Zbog dosljednosti i privr\u017eenosti svojim stavovima, nastoje \u0160uvara zatajiti na svim razinama, mada je upravo za Hrvate najvi\u0161e u\u010dinio u svojstvu ministra.<\/p>\n

Sa stajali\u0161ta kapitala \u010dovjek ima samo upotrebnu vrijednost, stoga on za njega i jeste rob(a):<\/p>\n

“Danas nas kapitalisti\u010dki re\u017eim kontrolira sa svih strana te odre\u0111uje uvjete u kojima \u017eivimo. Odavno smo postali samo brojevi u sistemu. Tako nas se vi\u0161e ne pita kako se zovemo, nego se od nas tra\u017ei osobni identifikacijski broj, broj osobne iskaznice, broj indeksa ili postajemo papiri\u0107 s brojem dok \u010dekamo na red u, primjerice, banci. Neka od temeljnih ljudskih prava pojedinca ne samo da se ne ostvaruju, ve\u0107 se svakodnevno ukidaju. Kapitalisti\u010dkom sistemu nije bitan pojedinac, bitna je masa, po mogu\u0107nosti zatupljena masa kojom je lako upravljati. Stoga se postavlja pitanje ho\u0107e li i nas pobijediti sistem, kao \u0161to je tokom povijesti \u010desto bio slu\u010daj. Jedino istinsko znanje koje \u010dovjek posjeduje jest ono koje je stekao djelovanjem, odnosno upravo putem prakse. Dakle, \u0161to \u0107emo u\u010diniti sa svojim \u017eivotima, na nama je da odlu\u010dimo, odnosno na nama le\u017ei zadatak da stvorimo svoj svijet. Na taj na\u010din ostvaruje se samosvrha koja se nalazi u postajanju \u010dovjeka \u010dovjekom. Na taj na\u010din stvara se povijest. A upravo na nama le\u017ei zadatak da je u\u010dinimo boljom putem prakse, odnosno proizvo\u0111enjem druga\u010dijeg svijeta u kojem \u0107e vrijediti \u017eivjeti.”<\/p>\n

Mada je, navodno, “\u010dovjek na\u0161e najve\u0107e bogatstvo” \u2013 za kapital prvenstveno stoga \u0161to parazitara na radni\u010dkom radu \u2013 njemu je ipak bli\u017ea navada popisivanja njegove “knjigovodstvene” vrijednosti, po\u010dev\u0161i od banalnih procjena vrijednosti kemijskih elemenata koji ga tvore (cirka 6900Kn!), do sofisticiranijih pitanja koja vjerojatno postavljaju pokoji “civilizirani” kanibali: “Kolika je ukupna prehrambena vrijednost (u kalorijama, mastima, vitaminima, mineralima itd.) prosje\u010dnog ljudskog tijela?”, preko vodi\u010da za najgoru mafiju i beznadne bolesnike obuzete tr\u017ei\u0161nom konkurencijom u jagmi za ljudskim organima (mislite li se rasprodati po dijelovima, okvirna vrijednost oko koje se mo\u017eete cjenkati, vam iznosi oko 1.4 milijuna Eu), do onoga \u0161to “poduzetnike” najvi\u0161e zanima. Koliko mogu iscijediti iz radnika tijekom njegovog radnog vijeka da bi lagodno \u017eivjeli na ra\u010dun njegova rada. Sve su to brojke i samo brojke, stoga i zanimljive matemati\u010darski nastrojenoj ministrici bez natruha humanizma. Njega nema u radovima ekonomista, u godi\u0161njim izvje\u0161tajima tvrtki niti u planovima \u0161kolskih kurikuluma. On je ili nije duboko zakopan u \u010dovjeku, teorijski ekspliciran u humanisti\u010dkoj etici! Karl Jaspers zavr\u0161ava Ogled o \u010dovjeku re\u010denicom “Biti \u010dovek, zna\u010di postajati \u010dovekom”, \u0161to fino obja\u0161njava jedan bloger:<\/p>\n

“Svojim razumom, svije\u0161\u0107u, govorom, religijom, moralnim djelovanjem, umjetni\u010dkim stvarala\u0161tvom itd. razlikuje se od svega stvorenoga, no to jo\u0161 uvijek ne pokazuje njegovu bit, ono po \u010demu je \u010dovjek \u010dovjek. Ro\u0111enje na ovome svijetu u obli\u010dju \u010dovjeka, ne zna\u010di nu\u017eno da to i jesmo, ili to\u010dnije, znamo biti, jer, kako Karl Jaspers sa\u017eeto ka\u017ee, ‘Biti \u010dovjek zna\u010di postajati \u010dovjekom’. To zna\u010di da je \u010dovjek bi\u0107e stvoreno za rast, za beskona\u010dno razvijanje u stvarala\u0161tvu i postojanju. On je sposoban stvarati svoj svijet, mijenjati ga i pritom mijenjati i stvarati samoga sebe. \u010covjek, kao bi\u0107e u postojanju, je svoje vlastito djelo, njegova je sudbina u njegovim rukama. ‘\u010covjek stvara svoju povijest ali je i sam proizvod te povijesti’. On je slobodno bi\u0107e koje je u isto vrijeme i potpuno i nikada dovr\u0161eno. Potpuno jer je u njemu sadr\u017ean sav stvoreni svijet, od materijalnog (oku vidljivog) do otajstvenog, od biljaka do samoga Stvoritelja, kruna sveg stvaranja oblikovana od zemlje a o\u017eivljena nebom. A nikada dovr\u0161eno jer njegovoj sposobnosti preobrazbe, stvaranja i rasta nema kraja. ‘On je samo utoliko \u010dovjek ukoliko te\u017ei ostvariti vi\u0161e od ve\u0107 postignutoga (…) U sada\u0161njici, na temelju vrijednosti pro\u0161losti, on te\u017ei budu\u0107em’ i u svjetlu toga stvara, \u010dini novo, umuje o smislu, spoznaje, ljubi i neprestano raste.”<\/p>\n

Svega toga nema u dubinama ministri\u010dine osobe, kao ni ve\u0107ine njenih kolega, a filozof jasno ka\u017ee \u010dega njoj fali:<\/p>\n

“Filozofsko mi\u0161ljenje tako\u0111er nema karakter jednog progresivnog procesa kao \u0161to je to slu\u010daj s naukama. Sigurno je da smo oti\u0161li mnogo dalje od gr\u010dkog lekara Hipokrata. Te\u0161ko da bismo smeli re\u0107i da smo oti\u0161li dalje od Platona. Mi smo napredovali samo u pogledu materijala nau\u010dnog saznanja kojim se on slu\u017eio. U samom filozofiranju, mo\u017eda smo tek jedva ponovo do njega stigli. Mora da le\u017ei u prirodi same filozofije to \u0161to je svaki njen oblik, za razliku od nauka, li\u0161en jednodu\u0161nog priznanja. Vrsta izvesnosti koja se u njoj mo\u017ee ste\u0107i nije nau\u010dna, naime, nije ista za svaki razum, nego je to takvo osvedo\u010davanje u kome u\u010destvuje celokupno \u010dovekovo bi\u0107e. Dok se nau\u010dna saznanja ti\u010du pojedinih predmeta za koje ni u kom slu\u010daju ne mora svako da zna, u filozofiji je uvek u pitanju celina bi\u0107a koja se ti\u010de \u010doveka kao \u010doveka, istina koja, tamo gde zasvetli, potresa dublje nego bilo koje nau\u010dno saznanje”, (Karl Jaspers, \u0160ta je filozofija)<\/p>\n

Da pojednostavimo; ne ograni\u010denog matemati\u010dkog znanja na \u010demu joj svaka \u010dast, ve\u0107 \u0161irine duha koja bi bila ugra\u0111ena u njen svjetonazor, sku\u010den u slu\u017ebi kapitala. “Te\u0161ko je biti \u010dovek. Retko je, vrlo retko da je jedan \u010dovek kao biolo\u0161ko bi\u0107e vrste tako\u0111e \u010dovek u smislu ideje humanitas”, re\u0107i \u0107e njema\u010dki filozof Max Scheler, dok drugi vo\u0111eni primjerima koje sam naveo o\u0161trije zaklju\u010duju da \u010dovjek ustvari nije doli propali majmun, odnosno “majmun koji je promaknuo kroz cenzuru” (Gabriel Laub). Stoga, vratimo se na po\u010detak. Spomenuti etniciteti su besumnje skupovi biolo\u0161kih bi\u0107a, ali za svako od njih tek pojedina\u010dno smijemo kazati jesu li ljudi u vi\u0161em, duhovnom smislu \u2013 potpune i cjelovite li\u010dnosti. Ministrica znanosti i obrazovanja, svojim djelovanjem trudi se dokazati dvije stvari: da ona to nije, pa za\u0161to onda i u\u010denici strukovnih \u0161kola ne bi po sili zakona naslijedili njenu falingu koje je mo\u017eda nesvjesna. Albert Camus u Mitu o Sizifu, raspravljaju\u0107i o suicidu, pi\u0161e: “Po\u010deti misliti, zna\u010di biti potkopan.”.<\/p>\n

Tko zna, mo\u017eda je svojom odlukom iza koje zdu\u0161no stoje i prilagodljivi direktori stru\u010dnih \u0161kola svojim izjavama, spasila mnoge od podizanja ruke na sebe? Ako mo\u017ee foka vrtjeti loptu na nju\u0161ci, lav preskakivati goru\u0107e obru\u010de, sve bez poznavanja biologije, geografije i povijesti, za\u0161to to ne bi mogao i svr\u0161eni polaznik strukovne \u0161kole, udresiran za vr\u0161enje druk\u010dijih radnji, po volji kapitala i totalnih mediokriteta koji opslu\u017euju njihove \u017eelje (potrebe)? U hijerarhiji napredovanja postoji takozvano Peterovo na\u010delo, prema kojem “svaki \u010dinovnik te\u017ei da napreduje do nivoa svoje nesposobnosti”; na\u010delo potvr\u0111eno ministri\u010dinim napu\u0161tanjem akademske u korist politi\u010dke karijere. Da je me\u0111u vlastodr\u0161cima samo to, no nismo mi te sre\u0107e. Kangrga bi joj poru\u010dio:<\/p>\n

“Govore\u0107i o tome kako je samo po sebi razumljivo da je cilj u djelovanju i radu jednog postolara pravljenje dobrih cipela, brodograditelja da napravi dobar brod, graditelja da napravi dobru ku\u0107u, gitara\u0161a da dobro svira gitaru itd, ali se pritom ipak mora pitati: A \u0161ta je s \u010dovjekom?! Naime, mo\u017ee se biti dobar postolar, graditelj, lije\u010dnik, gitara\u0161\u2026, a da jo\u0161 nismo postavili pitanje: Da li su dobri i kao ljudi time \u0161to su dobri u “svojoj struci”? Aristotelu je ovdje stalo do toga da poka\u017ee kako i \u010dovjek kao takav ima i treba da ima “svoj cilj”, to jest da bude dobar \u010dovjek, pored svih onih navedenih i drugih posebnih dobrih atributa, koji ga ipak jo\u0161 ne moraju kvalificirati kao dobrog \u010dovjeka, a dovoljno bi bilo re\u0107i: \u010dovjeka!”,<\/p>\n

uz moj dodatak: Ako je zadovoljna fahidiotizmom matemati\u010dkog znanja, i ako joj je to cijeli i usto sasvim dovoljan svijet, nek’ se dr\u017ei samozadovoljno njega namjesto da tisu\u0107e ljudi s potencijalom ljudske sveobuhvatnosti kre\u0161e na vlastite, jadne grane. \u0160to zna mladost u dobi kad se “drvo savija”, prihva\u0107aju\u0107i liniju manjeg otpora za koju ni ne sluti kuda je vodi, putem koji im taraca osoba s ekipom na polo\u017eajima koji ne zaslu\u017euju.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sa stajali\u0161ta kapitala \u010dovjek ima samo upotrebnu vrijednost, stoga je on za njega rob(a)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-254943","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254943","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=254943"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254943\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":300189,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254943\/revisions\/300189"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=254943"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=254943"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=254943"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}