{"id":254803,"date":"2018-10-12T07:00:26","date_gmt":"2018-10-12T05:00:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=254803"},"modified":"2018-10-11T23:23:52","modified_gmt":"2018-10-11T21:23:52","slug":"vec-zivimo-u-strasnoj-cyberpunk-distopiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/10\/12\/vec-zivimo-u-strasnoj-cyberpunk-distopiji\/","title":{"rendered":"Ve\u0107 \u017eivimo u stra\u0161noj cyberpunk distopiji"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autorka: Irena Bori\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Ovogodi\u0161nji festival Plan D, naslovljen Za korisnike\/za ljude \u2013 eti\u010dki pogled na dizajn, tematizirao je \u201cdizajn koji doprinosi autenti\u010dnim potrebama ljudi te aktivno promi\u0161lja i oblikuje odr\u017eivi ekosustav nastanka i \u017eivotni vijek proizvoda.\u201d Jedna od gostuju\u0107ih predava\u010dica bila je digitalna antropologinja Lydia Nicholas, s kojom smo tim povodom razgovarali.<\/p>\n<p>Nicholas najvi\u0161e zanima kako ljudi koriste tehnologije i kako mo\u017eemo koristiti nove tehnologije da bismo razumjeli i razotkrili ve\u0107 postoje\u0107e odnose mo\u0107i ili kulturna zna\u010denja i njihovo mijenjanje u odnosu na tehnologiju. Radila je kao vi\u0161a istra\u017eiva\u010dica u timu Futures u inovacijskoj zakladi Nesta, pi\u0161e za New Scientist, sura\u0111ivala je s Uredom vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Muzejem znanosti, BBC-jem, Amnesty Internationalom i drugima.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Lydia Nicholas talks bacteria at Geek Showoff, Nov 4th 2015\" width=\"1080\" height=\"608\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/yLlcI5taUNs?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p><em>Plan D doveo te je u Zagreb kako bi govoria o budu\u0107nosti inteligencije. U tekstu Futurology: shining a bright, broad beam of light into the darkness kritizira\u0161 tendenciju pojedinaca, industrija, pa i \u010ditavih dru\u0161tava da se dr\u017ee jedne, poznate, vizije budu\u0107nosti. Umjesto toga, zauzima\u0161 se za prihva\u0107anje onog \u201c\u010dudnog, neugodnog i malo vjerojatnog\u201d kako bi se stvorila ve\u0107a \u0161ansa za rje\u0161avanje nepredvidivih problema. S obzirom na tu ideju, kako vidi\u0161 predvi\u0111anje budu\u0107nosti inteligencije?<\/em><\/p>\n<p>Smatram da je problemati\u010dno ako izazovima pristupimo iz jedne perspektive. U svom predavanju govorila sam o tome kako alati kojima raspola\u017eemo uvjetuju na\u0161e pristupanje problemima. Postoji engleska izreka, \u201cZa \u010dovjeka s \u010deki\u0107em, svaki problem je \u010davao\u201d. Tako su alati poput umjetne inteligencije (UI) vrlo u\u010dinkoviti pri rje\u0161avanju pojedinih problema, ali ne svih. Na kraju ispada da mi prilago\u0111avamo svijet mogu\u0107nostima UI-a. Na primjer, koristimo je \u010de\u0161\u0107e kada je rije\u010d o zdravstvenim pitanjima u Ujedinjenom Kraljevstvu, \u0161to zna\u010di da moraju postojati dobri podaci za sistem iz kojeg u\u010di. Ali jo\u0161 uvijek ne znamo sve o dijagnostici, \u010desto su podaci zapravo lo\u0161i ili je u pitanju ljudska pristranost.<\/p>\n<p>Mnoge studije su pokazale da doktori previde dijagnosticirati bol \u017eena i ne-bijelaca, dok pretjeruju u lije\u010denju boli bijelih mu\u0161karaca pa sistemu izgleda kao da se jedni samo \u017eale, a drugi su bolesni, a zapravo je rije\u010d o lije\u010dnikovim predrasudama. K tome, u Ujedinjenom Kraljevstvu je veliki problem privatiziranje usluga jer ustav \u017eele u\u010diniti \u0161to u\u010dinkovitijim, ali to zna\u010di da ih zanima samo ono \u0161to je mjerljivo, a to ne funkcionira kad je u pitanju briga za stariju osobu ili osobu s posebnim potrebama. Tako\u0111er, osobi za koju se potrebno brinuti nije svejedno je li sama, brine li za nju svaki dan druga osoba, je li osoba koja pru\u017ea skrb pod stresom i sli\u010dno. Dakle, umjetna inteligencija nam omogu\u0107ava pristup problemu na jedan na\u010din, rje\u0161ava problem i ka\u017ee da je problem rije\u0161en, ali stvar je u tome da ne sagledavamo \u010ditav problem.<\/p>\n<p><em>Kako do\u017eivljava\u0161 ulogu spekulativnog dizajna kada je potrebno rije\u0161iti problem kao dio \u0161ire slike? Mo\u017ee li tada spekulativni dizajn preuzeti kriti\u010dku ulogu?<\/em><\/p>\n<p>Apsolutno. Jedan od mojih najdra\u017eih primjera je video Uninvited Guests grupe Superflux. Danas se mnogo govori o pra\u0107enju i nadziranju starijih ili bolesnih osoba kako bi im se pomoglo ostati zdravima, ali te debate ne promi\u0161ljaju samo iskustvo konstantnog nadzora. Iako je osoba starija, jo\u0161 uvijek je odrasla osoba, \u017eeli brinuti o sebi, iako gubi pam\u0107enje, \u017eeli to u\u010diniti dostojanstveno. Superflux u svom videu pokazuju starijeg \u010dovjeka \u010dija djeca konstantno provjeravaju njegovo zdravlje uz pomo\u0107 raznih ure\u0111aja koji mjere svaki komadi\u0107 njegova \u017eivota. No, on \u017eeli jesti nezdravo ili gledati TV do kasno u no\u0107, \u0161to nas podsje\u0107a na ljudsku stranu pri\u010de. Svi\u0111a mi se spekulativni dizajn koji tjera na razmi\u0161ljanje na humaniji na\u010din.<\/p>\n<p>Tako\u0111er, velika sam obo\u017eavateljica\u00a0 znanstveno-fantasti\u010dnih djela koja se bave aktualnom politikom, ali ne tako da ka\u017eu Umrijet \u0107emo u stra\u0161noj cyberpunk distopiji. Jer ionako ve\u0107 \u017eivimo u stra\u0161noj cyberpunk distopiji. Osniva\u010d Amazona Jeff Bezos zara\u0111uje vi\u0161e od ve\u0107ine Europe, dok su njegovi radnici izlo\u017eeni u\u017easnim uvjetima, nemaju ni za zdravstveno osiguranje ni za najamninu. Ali mene zanimaju ljudi koji namjerno poku\u0161avaju zamisliti druga\u010diji svijet kako bi predstavili alternative, poput \u017eanra solarpunka. Mislim da je va\u017eno razmotriti kako posao koji radi\u0161 i pri\u010de koje upija\u0161 utje\u010du na tvoju imaginaciju. Zato \u010ditam vrlo razli\u010dite stvari, uklju\u010duju\u0107i one s kojima se ne sla\u017eem, uklju\u010duju\u0107i autore koji \u017eive jako druga\u010dije od mene kako ne bi zapela u jednoj perspektivi gledanja. Ne zaboravimo, ve\u0107ina ogla\u0161avanja je spekulativni dizajn jer poku\u0161ava stvoriti budu\u0107nost koju omogu\u0107ava reklamirani proizvod. Poku\u0161avaju nam prodati budu\u0107nost kako je mi ne bismo morali sami stvoriti.<\/p>\n<p><em>Hannah Arendt je na konferenciji o revoluciji cyberkulture 1964. kritizirala ideju dokolice koja bi postala dostupna svima zahvaljuju\u0107i dostignu\u0107ima kibernetike. U tom slu\u010daju strojevi preuzimaju ulogu \u017eena, robova, podre\u0111enog subjekta. Roboti bi obavljali sav nu\u017ean posao kao da im je to u prirodi, a savr\u0161eni su za tu ulogu jer nisu mrtvi, ali predstavljaju ne-\u017eivot; nisu siroma\u0161ni u svijetu, ve\u0107 odsutni iz svijeta. Kakav je va\u0161 stav o izjavi Hanne Arendt i kako vidite ulogu strojeva u suvremenom kontekstu?<\/em><\/p>\n<p>To je ne\u0161to o \u010demu sam nedavno mnogo razmi\u0161ljala dok sam prolazila novu adaptaciju knjige Rat ljudi i da\u017edevnjaka Karela \u010capeka i mislim da se dobro prisjetiti koliko je sofisticiran njegov argument bio tada i koliko je relevantan danas. Mislim da konzumeristi\u010dka kultura, kao i bilo koji sistem mo\u0107i, stvara viziju utopije koju samo neki ljudi \u017eive, a na nu\u017ean rad prisiljava one dehumanizirane. Na Zapadu, odnosno u Ujedinjenom Kraljevstvu, to se naj\u010de\u0161\u0107e odnosi na ne-bijelce, ne-Britance, bez obzira na to jesu li migranti ili su njihovi potomci. Nalazimo na\u010dine dehumaniziranja ljudi i tjeramo ih na rad,\u00a0 tvrde\u0107i da su jedini ljudi koji se broje oni koji \u017eive unutar utopije, \u010dime je ostalima oduzeta mogu\u0107nost politi\u010dkog otpora jer im je prodana ideja da i oni \u017eive u toj utopiji. Unato\u010d borbi za pre\u017eivljavanje, ideja da nisi dio prekrasnog sna je te\u0161ko prihvatljiva jer bi time postao ne-\u010dovjek, zar ne? Dakle, ljudi \u017eele biti dio vizije iako realnost to ne dopu\u0161ta. Mislim da to omalova\u017eava mnoge poku\u0161aje stvaranja politi\u010dke solidarnosti i u\u010dinkovitog otpora. Zato je djelo Hanne Arendt i Karela \u010capeka sli\u010dno u kreiranju populacije (robota, da\u017edevnjaka) koju se prisiljava na nu\u017ean rad. Ali ta eksploatacija, dehumaniziranje drugoga, se uvijek odra\u017eava na nama. Uvijek treba platiti neki dug.<\/p>\n<p>Tako\u0111er, treba biti oprezan pri povla\u010denju linije izme\u0111u toga \u0161to je osoba i \u0161to nije jer sve kulture dehumaniziraju jedne druge. Za mnoge ljude su objekti, zemlja i odnosi nu\u017eni da budu onakvi ljudi kakvi \u017eele biti. Na primjer, ako mi oduzmete nao\u010dale ili ako mojem prijatelju uzmete proteti\u010dku nogu ili ako nekome oduzmete lijek, vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i biti osoba koja \u017eeli biti. Ponekad \u010dak ne\u0107e mo\u0107i pre\u017eivjeti. Dakle, stvoriti ne\u0161to i re\u0107i ovo je osoba, a ovo objekt vrlo je opasna podjela. Ustvari, ako sve damo robotima, odbacit \u0107emo dio sebe.<\/p>\n<p><em>Osim \u0161to se bavi\u0161 tehnologijom, pro\u010ditala sam da si radila i lutkarske predstave pa me ulovila znati\u017eelja. O \u010demu se radi?<\/em><\/p>\n<p>Kad ne govorim o tehnologiji, jako me zanimaju igre uloga (RPG). Imam podcast u okviru kojeg igramo Dungeons and Dragons i, za\u010du\u0111uju\u0107e, \u010ditava radnja se svela na sprje\u010davanje robota da preuzmu svijet. Zapravo, volim razmi\u0161ljati o sistemima kad razmi\u0161ljam o ljudima. Nekad sam pri\u010dala pri\u010de koriste\u0107i lutke. \u010citav scenarij smo stvarali na licu mjesta i bilo je izazov stvoriti sistem i biti kreativan. Jo\u0161 uvijek radim stand up nastupe o znanosti. Mislim da je takvo nastupanje osobito va\u017eno jer \u017eivimo u kulturi koja ima pogre\u0161nu percepciju da se znanost i tehnologija doga\u0111aju na pametan i jasan na\u010din, a ljudi koji se time bave su poput heroja, izumitelja i kao da imaju magi\u010dne mo\u0107i. Ustvari, provodi\u0161 vrijeme u laboratoriju, neuredno je, zbunjuju\u0107e, ljudi se sva\u0111aju, a otkri\u0107e se doga\u0111a kad se sudari\u0161 s kolegom.<\/p>\n<p>Mislim da je va\u017eno ljudima pribli\u017eiti te pri\u010de jer kreativnost i brilijantnost dolaze iz svih dijelova dru\u0161tva. To nije neka magi\u010dna stvar koju mo\u017ee imati jedino elita, visoko obrazovani, ili bogati s odre\u0111enim titulama ili novcem jer bi time jedino oni mijenjali svijet. Zapravo, svi ti ljudi su \u010dudni i blesavi i jednako ljudski jer neke od najsjajnijih adaptacija ili inovacija dolaze od strane ljudi koji su se morali boriti ili se bore za pre\u017eivljavanje. Iako volim raditi stand up nastupe jer volim nasmijati ljude, mislim da je politi\u010dki bitno ispri\u010dati \u0161to se doga\u0111a iza zatvorenih vrata laboratorija.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/voxfeminae.net\/pravednost\/lydia-nicholas-spekulativni-dizajn-kao-alat-kriticke-imaginacije-buducnosti\/\">VoxFeminae<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Lydia Nicholas: Poku\u0161avaju nam prodati budu\u0107nost kako je mi ne bismo morali sami stvoriti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-254803","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254803","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=254803"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254803\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=254803"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=254803"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=254803"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}