{"id":254553,"date":"2018-10-08T07:26:45","date_gmt":"2018-10-08T05:26:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=254553"},"modified":"2020-08-22T14:22:54","modified_gmt":"2020-08-22T12:22:54","slug":"samo-umisljajte","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/10\/08\/samo-umisljajte\/","title":{"rendered":"Samo umi\u0161ljajte!"},"content":{"rendered":"

Autor: Ladislav Babi\u0107<\/strong><\/p>\n

Mislite li da je kapitalisti\u010dki dru\u0161tveno ekonomski sustav krajnji domet ljudske civilizacije, “kraj povijesti” kako bi rekao Fukuyama, smatrate li da on, dodu\u0161e, nije u ovom trenutku savr\u0161eno idealan ali je otvoren popravljanju, izmjenama kako bi se ostvario san o “kapitalizmu s humanim licem”, promislite:<\/p>\n

-za\u0161to se prvobitna zajednica nije mogla popravljati, ve\u0107 se desio nasilni prijelaz u robovlasni\u010dko dru\u0161tvo (sem ako su ljudi iz vlastitog gu\u0161ta odlu\u010dili isku\u0161ati robovski \u017eivot)?<\/p>\n

-za\u0161to se robovlasni\u010dko dru\u0161tvo nije mirno preina\u010dilo u “robovlasni\u0161tvo humanog lica”, ve\u0107 se nasilno preobratilo u feudalno ure\u0111enje?<\/p>\n

-za\u0161to se isto, s kraljevima, carevima i njihovom feudalnom svitom nije uspjelo mirno transformirati u “feudalizam \u010dovje\u010dnog tipa”, ve\u0107 je moralo biti nasiljem ru\u0161eno?<\/p>\n

-za\u0161to je nasilno morala biti ostvarena, neuspje\u0161na dodu\u0161e, “oktobarska” opomena kapitalizmu, koju ovaj nije ozbiljno shvatio umi\u0161ljaju\u0107i da je se zauvijek rije\u0161io?<\/p>\n

-pa, po \u010demu bi onda liberalni ili kapitalizam ma kojeg tipa bio vje\u010dan, evolucijski se usavr\u0161avaju\u0107i u ljudima prikladnu formu?<\/p>\n

Jednostavni odgovor je, stoga \u0161to nosi u sebi klicu propasti, u obliku aksioma o slu\u017eenju profitu \u0161to u trenutnoj socijalno evolucijskoj situaciji ljudskog roda sasvim odgovara njegovoj sebi\u010dnosti i snovima jedinki o ostvarenju vlastitog bogatstva. Zato \u0161to je eufemizirana preslika darvinisti\u010dke borbe za opstanak u kojoj pobje\u0111uju najbolji, a drugi nek’ propadnu ili u boljem slu\u010daju \u2013 \u017eive od socijalne milostinje. No, kao \u0161to vidjesmo, povijest dugoro\u010dno ba\u0161 i ne ide tim putem; kapitalizam nije beskrajno prilagodljiv, nezamjenjiv, a zamjena (socijalizam) ne\u0107e biti ostvarena – na \u017ealost idealista i onih koji \u017eive od nade a umiru od realnosti \u2013 mirnim putem.<\/p>\n

\u010covjek ba\u0161 i ne mora biti u\u010deni marksist da zaklju\u010di kako je njegov rodona\u010delnik bio u pravu, svi\u0111alo se to nekome ili ne. Dovoljno je pro\u010ditati tekst o ameri\u010dkoj senatorici koja je preduzela spasiti kapitalizam(!), gdje se navode tvrdnje dobitnika nobelove nagrade za ekonomiju (relevantnosti ove nagrade usprotivili su se mnogi ekonomisti i drugi \u010dlanovi komiteta za dodjelu “Nagrade iz ekonomske znanosti Sredi\u0161nje banke \u0160vedske u spomen na Alfreda Nobela”) Miltona Friedmana:<\/p>\n

“\u2026u \u010dlanku za New York Times Magazine pod naizgled paradoksalnim naslovom ‘Dru\u0161tvena odgovornost biznisa je pove\u0107ati profit'\u2026 U \u010dlanku je iznio argumente za\u0161to je isklju\u010diva zada\u0107a uprave tvrtke maksimizirati vrijednost imovine dioni\u010dara, odnosno njihovih dionica. Sve drugo bi prema Friedmanu bila kra\u0111a, bez obzira na dru\u0161tvene ciljeve poput za\u0161tite okoli\u0161a, radni\u010dkih prava, jednakosti itd. Tom logikom, ako izbacivanje proizvoda na tr\u017ei\u0161te koji vi\u0161e izaziva ovisnost i nezdraviji je pove\u0107ava prodaju, a samim time i profit, onda je uprava du\u017ena to i u\u010diniti. Ako zatvaranje tvornice, otpu\u0161tanje doma\u0107ih radnika i preseljenje u inozemstvo umanjuje rashode, onda uprava to mora u\u010diniti.”<\/p>\n

Tako nakaradno shva\u0107anje ekonomije, koje prava su\u0161tina je slu\u017eenje svakom \u010dovjeku, a ne \u010dovjeka njoj – \u0161to je univerzalni eti\u010dki, humanisti\u010dki princip koji se ne da matemati\u010dki opisati, pa ga ni nema u radovima ekonomista – sasvim je dovoljno obrazovanom, humanisti\u010dki orijentiranom \u010dovjeku shvatiti bit Marxovih zamisli: Podrediti ekonomiju \u010dovjeku, a ne njega podre\u0111ivati njoj!<\/p>\n

Ve\u0107 Hegel, kao izraziti protivnik nasilja, i kojeg je tek Marx kopernikanskim preokretom postavio s glave na noge, dobro razumije uzroke Francuske revolucije.<\/p>\n

“Cijelo je stanje Francuske u tada\u0161nje vrijeme pust agregat privilegija protiv misli i uma uop\u0107e, besmisleno stanje, s kojim je ujedno u vezi najve\u0107a pokvarenost morala, duha – carstvo nepravde, koja sa svije\u0161\u0107u o njoj \u0161to zapo\u010dinje, postaje bestidnom nepravdom. Stra\u0161no tvrdi pritisak koji je tla\u010dio narod, neprilike vlade da dvoru namakne sredstva za rasko\u0161 i rasipni\u0161tvo, dali su prvi povod za nezadovoljstvo. Novi je duh postao djelatan, pritisak je tjerao na istra\u017eivanje. Vidjelo se da se novac, \u0161to su ga cijedili iz znoja naroda, nije upotrebljavao za dr\u017eavne svrhe, nego da se najlu\u0111e rasipao. \u010cinilo se da je cijeli dr\u017eavni sistem nepravda\u2026 Promjena je nu\u017eno bila nasilna(!), jer se vlada nije prihvatila preoblikovanja. A vlada ga se nije prihvatila zato, \u0161to se sam dvor, kler, plemstvo, parlament ni zbog nu\u017ede, ni zbog postoje\u0107eg prava nisu htjeli odre\u0107i svojih privilegija”, (Hegel, Filozofija povijesti, citirano iz Milan Kangrga: Spekulacija i filozofija – od Fichtea do Marxa)<\/p>\n

Milan Gavrovi\u0107, cijenjeni novinar sa niz nagrada, jo\u0161 se od jugoslavenskih vremena bavi dru\u0161tvenom i ekonomskom problematikom. Pi\u0161e, povodom 200 godina od Marxova ro\u0111enja:<\/p>\n

“Obilje\u017eavanje 200 godina od njegovog ro\u0111enja aktualiziralo je i krucijalno pitanje, mo\u017ee li se sve to promijeniti bez jo\u0161 jedne revolucije i svih u\u017easa koje ona donosi? Marx je tu jasan. Ne mo\u017ee. Nekad se mislilo da je i u tome pogrije\u0161io, \u0161to se obja\u0161njavalo njegovim hegelijanskim naslije\u0111em i \u017eivim iskustvom njegovog stolje\u0107a punog revolucija, koje je zapo\u010delo najve\u0107om od svih, Francuskom revolucijom. Ali sada smo ponovno shvatili da se privilegirani nikad ne odri\u010du svojih privilegija i da stalno tra\u017ee vi\u0161e, bez obzira na posljedice. Tako se istovremeno sa sve ve\u0107om nezaposleno\u0161\u0107u uvodi sve du\u017ee radno vrijeme i sve kasniji odlazak u mirovinu. Nikad dosta. A kolone izbjeglica iz suvremenih kolonijalnih ratova preplavile su Europu. Je li tako stvoren profit onaj progres, koji osigurava opstanak svake dru\u0161tvene formacije?”<\/p>\n

Novinar i pisac Edo Popovi\u0107 ka\u017ee u intervjuu Novom listu:<\/p>\n

“Zapravo, vi\u0161e nisam siguran da se nenasiljem mo\u017ee pobijediti bankarski fa\u0161izam, kako novi svjetski poredak naziva francuski antifa\u0161ist Stephane Hessel u svojoj nevelikoj, ali vrlo sna\u017enoj knjizi Pobunite se. Da su svjetski politi\u010dari samo lutke u rukama banaka i korporacija, to vi\u0161e nije potrebno posebno dokazivati. Problem je, me\u0111utim, \u0161to su policija i vojska u rukama politi\u010dara, dakle banaka i korporacija, i \u0161to se one uop\u0107e ne libe upotrijebiti ih protiv ljudi koji \u017eele ravnomjerniju raspodjelu dru\u0161tvenog bogatstva, koji, dakle, \u017eele samo da im se omogu\u0107i da \u017eive pristojno od vlastitog rada. U dana\u0161njem svijetu to je, izgleda, nemogu\u0107a \u017eelja. A kad podignete glas, zauzvrat dobijete pendrek ili metak. Kako to izgleda, gledamo svakodnevno od SAD-a, preko Europe, do Afrike i Azije. Obespravljeni i nezadovoljni danas su u golemoj ve\u0107ini, i samo je pitanje vremena kad \u0107e se organizirati i pokrenuti, a tu onda ni vojska niti policija ne\u0107e imati nikakve \u0161anse.”Tako nakaradno shva\u0107anje ekonomije, koje prava su\u0161tina je slu\u017eenje svakom \u010dovjeku a ne \u010dovjeka njoj – \u0161to je univerzalni eti\u010dki, humanisti\u010dki princip koji se ne da matemati\u010dki opisati, pa ga ni nema u radovima ekonomista – sasvim je dovoljno obrazovanom, humanisti\u010dki orijentiranom \u010dovjeku shvatiti bit Marxovih zamisli: Podrediti ekonomiju \u010dovjeku, a ne njega podre\u0111ivati njoj!<\/p>\n

A u novije vrijeme to jasno izra\u017eava Oliver Frlji\u0107:<\/p>\n

“Bezidejnost ljevice, njezina nemogu\u0107nost da ponudi su\u0161tinsku alternativu dana\u0161njem kapitalizmu i njegovim ideolo\u0161kim aparatima, jesu rezultati njezina pristanka da sudjeluje u politi\u010dkom sustavu \u2013 parlamentarnoj demokraciji \u2013 koji je jo\u0161 jedan instrument za hegemoniju onih koji ve\u0107 ionako imaju simboli\u010dku, financijsku i politi\u010dku mo\u0107. Po meni upravo zbog toga nema mirnog puta u promjenu dru\u0161tvenog sistema. Drugo klju\u010dno pitanje je radikalno promi\u0161ljanje koncepta privatnog vlasni\u0161tva. Sve \u0161to sebe naziva ljevicom, a ovaj koncept ostavlja netaknutim, u startu gubi. Zanimljivo je da Marks i Engels lijevu ideju ozna\u010davaju kao bauk. Ona je ve\u0107i dio povijesti prisutno kroz svoje normativno odsustvo. Njezina sablasna narav upu\u0107uje na drugu vrstu dru\u0161tvene stvarnosti koju zaziva.”<\/p>\n

\u010covjek oduvijek gaji iracionalnu nadu skrivenu na dnu Pandorine kutije, koja se do sada uvijek izjalovila. Mo\u017eda stoga \u0161to ne shva\u0107a da je kutija on sam, a da je nada negdje u dnu njegova bi\u0107a – samo treba za njome posegnuti i djelotvorno realizirati o\u010dekivanja od nje (od sebe!) ako su iskrena. A \u010dini se da ipak nisu. Floskule tipa “to se vi\u0161e ne smije ponoviti” ponavljaju se tisu\u0107lje\u0107ima, dok se mrtvi gomilaju a ljudi ridaju nad le\u0161evima svojih nedjela. Pa opet, “Jovo nanovo!”. Nada je – metafori\u010dki izra\u017eeno pomalo religijskim jezikom – opijat kojim nas \u0110avo drogira kako bi mogao nesmetano vladati! Fizi\u010dar Sa\u0161a Blagus odgovara u knjizi Gra\u0111anin Blagus na kritike onih koji ka\u017eu kako Popovi\u0107 (i svi drugi) zaziva nasilje:<\/p>\n

“Pa kako se uop\u0107e osu\u0111uje Popovi\u0107u spo\u010ditavati navodno prizivanje nasilja, a istovremeno ‘ne primijetiti’ posvema\u0161nje nasilje koje manjina bogatih oligarha upra\u017enjava nad ve\u0107inom koja za njih ‘rinta’? Prava eskapada cini\u010dnog uma: gnju\u0161a se nasilja, a sam ga prakticira.”<\/p>\n

Povijest je prepuna nasilja, pa i vrli kvazihumanisti su ne tako davno nasiljem ru\u0161ili dr\u017eavu i nasiljem do\u0161li na vlast, gdje ga podjednako prakticiraju (ono ne mora biti fizi\u010dko), a sad “sole pamet” ljudima koji ga ne zagovaraju ve\u0107 samo konstatiraju – slijedom dokazanih primjera i u\u010denja “u\u010diteljice \u017eivota” – da ga upravo vladanje oligarhije, uz ustrajanje na privilegijama po svaku cijenu, izaziva! To \u0161to oni gaje druk\u010diju vrstu nade od iskori\u0161tavanih \u2013 da \u0107e u bla\u017eenom miru (i potomci im) do\u017eivotno u\u017eivati pohara\u010deno i pla\u0107eno ljudskim \u017eivotima, nije problem onih koji \u0107e se pobuniti, ni onih koji ukazuju na povijesnu dokumentiranost takvih zbivanja. \u017dive u nadi, a onda do\u0111e vrijeme umiranja u realnosti. A i Biblija to ve\u0107 prije vi\u0161e od dva tisu\u0107lje\u0107a konstatira:<\/p>\n

“Sve ima svoje doba,\/i svaki posao pod nebom svoje vrijeme\u2026\/\/\u2026Vrijeme ljubavi i vrijeme mr\u017enje;\/Vrijeme ratovanja i vrijeme mira”, (Biblija, Propovjednik 3,1:8)<\/p>\n

Rekao bi Milan Kangrga, “tko ho\u0107e neistinu i na njoj istraje, taj nije u zabludi, nego je nemoralan, tj. upravo \u2013 la\u017eac. Jer, tu je onda na djelu htijenje neslobode”. Blagus \u0107e, obja\u0161njavaju\u0107i da sila i nasilje nisu jedno te isto:<\/p>\n

“Dakako, revolucija kao najradikalnija kritika zbilje zahtjeva primjenu sile i uvijek je destruktivna u odnosu na ancient regime. No primjena sile ne implicira primjenu nasilja. Sila i nasilje nisu isto. \u010covjek ima pravo i du\u017enost upotrebiti silu kako bi spasio kako svoj tako i ljudski dignitet svojih najbli\u017eih i svojih drugova. Revolucija, me\u0111utim, mora biti emancipatorsko-oslobodila\u010dka, jer je to jedina mogu\u0107nost da se iza\u0111e iz zone izvanpovijesnog doga\u0111anja u carstvo slobode”,\u00a0 a ne\u0161to kasnije nastavlja:<\/p>\n

“Problem, dakle, nije u vi\u0161e ili manje nemoralnim ili moralnim kapitalistima, nego u samim fundamentima na kojima je kapital-odnos baziran, to jest na principu privatnog interesa koji se ostvaruje uvijek i jedino nasiljem. Tu moralne kategorije ne igraju nikakvu ulogu pa se po njima i ne mo\u017ee suditi u sustavu u kojem se sve svodi na princip koliko novca \u2013 toliko prava. O pravdi se, dakako ne mo\u017ee ni govoriti. Zato i jest tako kako ve\u0107 jest. I tako \u0107e biti sve dok izrabljivani (u naj\u0161irem smislu) kapitalizam i dr\u017eavu ne odbace u ropotarnicu povijesti. Kapitalizam se, naime, ne mo\u017ee popravljati \u2013 nu\u017eno ga je dokinuti.”<\/p>\n

Kapitalizam se nastoji prokazati kao neideolo\u0161ki, dapa\u010de \u2013 nadideolo\u0161ki sustav, tuma\u010de\u0107i kako ideologija nije negoli “iskrivljena svijest, svjetonazor”, ciljaju\u0107i prije svega na socijaliste s vrlo jasnim svjetonazorom. Mate Kapovi\u0107, lingvist i politi\u010dki aktivist, \u010delnik Radni\u010dke fronte, demistificira takve poku\u0161aje:<\/p>\n

“Rije\u010d ideologija je, paradoksalno, jedan od najslabije shva\u0107enih ideologema u op\u0107oj javnosti. Pa se tako redovito ideologija rastavlja od ekonomije – ideologija su npr. partizani i usta\u0161e ili pitanje poba\u010daja, dok je ekonomija navodno ne\u0161to posve drugo. Naravno, ekonomska su pitanja par excellence ideolo\u0161ka pitanja – u njima nema niti mo\u017ee biti i\u0161ta neideolo\u0161ko. Ho\u0107e li se npr. pove\u0107ati porezi siroma\u0161nima ili bogatima, ho\u0107e li se subvencije davati za socijalu i javne bolnice ili krupnom kapitalu, ho\u0107e li se smanjivati prava krupnog kapitala ili radni\u0161tva \u2013 to su sve itekako ideolo\u0161ka pitanja, koliko se god neki pravili da nisu. Inzistiranje na tome da ekonomska pitanja nisu ideolo\u0161ka nije slu\u010dajno – to se radi upravo zato da bi se naglasilo da u ekonomiji ‘nema alternative’.<\/p>\n

Postoje samo (prokapitalisti\u010dke) ‘reforme’, fleksibilizacija (smanjenje radni\u010dkih prava), deregulacija (olak\u0161avanje poslovanja kapitalu, \u010desto na \u0161tetu rada i okoli\u0161a), privatizacija (prebacivanje javnog u privatno vlasni\u0161tvo), mjere \u0161tednje\u2026 Takva je ekonomska politika, u korist kapitala, jedina mogu\u0107a, a sve ostalo je nezamislivo (ili bar anakrono) – i ba\u0161 zato je tobo\u017ee neideolo\u0161ko. Izmicanje ekonomije iz sfere ideologije se izvr\u0161ava upravo zato da bi se iz te sfere isklju\u010dila bilo kakva rasprava i da je jedino \u0161to ostaje \u010disto tehnokratsko-realpoliti\u010dko razmatranje kako navedene ‘prijeko potrebne reforme’ provesti – kojom brzinom i na koji na\u010din.”<\/p>\n

Upravo Radni\u010dka fronta isti\u010de izdvojeno mi\u0161ljenje u \u0160ibenskoj deklaraciji, \u010dini se jedina ispravno detektiraju\u0107i stanje, njegove uzroke i nu\u017ene promjene:<\/p>\n

“Radikalna promjena zahtijeva ukidanje nepomirljive suprotnosti izme\u0111u dvije osnovne klase \u2013 kapitalista (onih koji imaju monopol na sredstva za proizvodnju \u2013 banke, poduze\u0107a, tvornice, trgova\u010dke lance, hotele itd. \u2013 i svoj profit ostvaruju radom drugih) i radnika (svih onih koji iznajmljuju svoju radnu snagu da bi pre\u017eivjeli). Ta politika podrazumijeva re-industrijalizaciju u interesu ve\u0107ine, osiguravanje radnih mjesta, poticanje industrijske politike koja pokre\u0107e i povezuje razli\u010dite industrijske grane, monetarnu, te\u010dajnu i fiskalnu politiku u funkciji industrije, uvo\u0111enje radni\u010dke participacije i samoupravljanja u privredne subjekte bez obzira na njihovo vlasni\u0161tvo. Demokracija mora prestati biti fraza kojom kapital maskira svoju diktaturu i postati dru\u0161tvena stvarnost kojom se ostvaruju interesi radnog naroda, stoga je potrebno smjesta prekinuti svaku rasprodaju\/privatizaciju i sve temeljne resurse od op\u0107eg zna\u010daja nacionalizirati te uvesti kontrolu javnosti i radnika nad njihovim raspolaganjem.”<\/p>\n

Radikalna promjena ulazi u definiciju revolucije, a ona nikako ne mora biti nasilna, \u0161to na\u017ealost uglavnom jeste (postaju\u0107i ustaljenim shva\u0107anjem revolucionarnih politi\u010dkih, dru\u0161tvenih i ekonomskih promjena, na veliku sramotu imena vrste: Homo sapiens \u2013 umni, razumni iliti mudri \u010dovjek), a uvjeren sam da \u0107e jo\u0161 dugo tako ostati. U knjizi Ogledi o kapitalizmu i demokraciji Kapovi\u0107, mada se ne zala\u017ee za nasilno mijenjanje vlasti, u fusnoti govori:<\/p>\n

“Ovdje treba navesti da antisistemske snage koje su se borile kroz sustav obi\u010dno shva\u0107aju da se sistem ne mo\u017ee promijeniti pukom po\u00adbjedom na izborima, nego da institucije bur\u017eoaskog elektoralizma mogu poslu\u017eiti tek kao sredstvo za dobivanje financijskih sredstava za daljnju borbu i kao pozornica za izlaganje svojih ideja. Pobjeda na izborima u okviru kapitalisti\u010dkog parlamentarizma mo\u017ee olak\u0161ati antisistemsku borbu, ali promjena sistema se ne mo\u017ee izvr\u0161iti kroz par\u00adlament \u2013 takva se promjena mora dogoditi, a borba voditi, na svim razinama dru\u0161tva (od ulice do radnih mjesta).”<\/p>\n

dok u tekstu tvrdi, razmatraju\u0107i jeli mogu\u0107e demokratskom parlamentarnom borbom unutar institucija sistema promijeniti sustav:<\/p>\n

“Isto tako je jasno, bar u zemlja\u00adma poput Hrvatske, da ne treba fantazirati ni o kakvim oru\u017eanim revolucijama ili pobunama \u2013 iako je pino\u010detovsku postizbornu, pa \u010dak i predizbornu, reakciju od strane sistema realno o\u010dekivati, u ovom ili onom obliku, pa se \u0161to se toga ti\u010de svaka progresivna op\u00adcija mora spremiti na obranu.”<\/p>\n

\u0160to naprosto zna\u010di, ne samo u kontekstu sumnji u mogu\u0107nost toga, ve\u0107 i u svjetlu antialendeovskog oru\u017eanog pu\u010da u \u010cileu, za \u010dim internacionalno povezana desnica posi\u017ee, da \u0107e se sve opet svesti na nasilje. Osim ako ne smatramo da \u0107e se preko no\u0107i pretvoriti u an\u0111ele i mirno prihvatiti svoj \u2013 ajmo fantazirati \u2013 parlamentarni poraz od socijalisti\u010dkih, antisistemskih snaga. Razmatraju\u0107i u jednom \u010dlanku probleme oko uvo\u0111enja direktne demokracije, konstatira: “No stvar je u tome da bi tako bila ugro\u017eena sada\u0161nja politi\u010dka i ekonomska elita koja od trenutnog sustava profitira. U povijesti nikad nije zabilje\u017eeno da se netko svojih privilegija odrekao bez prisile i nu\u017ede.”<\/p>\n

Na kraju poentira: “U svakom slu\u010daju, do promjene sigurno ne\u0107e do\u0107i samo zato \u0161to je direktna demokracija dobra ideja. Problem nije u tome \u0161to bi takvo dru\u0161tvo bilo tehni\u010dki nemogu\u0107e izvesti. Dapa\u010de. Problem je u tome \u0161to takvo dru\u0161tvo ne odgovara politi\u010dkoj i ekonomskoj eliti koja od dana\u0161njega sustava profitira i na njemu parazitira”.<\/p>\n

\u0160to opet implicira nasilnu promjenu sustava. Uostalom, nije li se i Oktobarska revolucija ve\u0107 u po\u010detnoj fazi morala braniti kako protiv unutra\u0161nje reakcije, tako i stranih intervencionisata? A to je jo\u0161 uvijek neprevazi\u0111eno povijesno pravilo:<\/p>\n

“Nacionalni je osje\u0107aj ro\u0111en zajedno s nacijom u gra\u0111anskoj revoluciji, kao do\u017eivljaj jedne nove dru\u0161tvene zajednice (nakon feudalizma u Europi, op.p.), povezanije i pravednije, koja je na svoju zastavu ispisala \u2018Sloboda, Jednakost, Bratstvo’. On je nosio u sebi iste protivurje\u010dnosti kao i sama gra\u0111anska zajednica. Na planu formalnih prava potonja je garantirala jednakost, a u stvarnom je \u017eivotu izru\u010dila radnike kapitalisti\u010dkoj eksploataciji. Tako je i nacionalni osje\u0107aj zna\u010dio ne\u0161to sasvim drugo za dru\u0161tvene privilegirane klase, negoli za potla\u010dene klase. To je vrlo brzo postalo jasno u toku same Francuske revolucije, kad je veliki borac za nacionalne slobode, general Lafayette okrenuo svoje vojnike protiv sans-cullotesa. I to je bilo prvo krvoproli\u0107e narodne krvi u ime ‘domovine’. Ovaj primjer ponavljao se i kasnije u sve u\u017easnijim razmjerima: najprije je Guizot 1830. krvavo ugu\u0161io pari\u0161ke pu\u010dane koji su tra\u017eili ‘Republiku’, zatim je Cavaignac 1848. masakrirao 4000 pari\u0161kih proletera koji su tra\u017eili \u2018socijalnu Republiku’, a Thiers je 1871. poslije sloma Komune dao pobiti 40.000 zarobljenih komunara, koji su umirali s uzvikom: \u2018\u017divjela Francuska Republika! \u017divjela univerzalna Republika!\u2019 Uvijek su vojnici bur\u017eoaske reakcije nastupali s uzvicima \u2014 \u2018\u017divjela Republika!'”, (M. Kangrga, \u0160verceri vlastitog \u017eivota; iz knjige Rudija Supeka Dru\u0161tvene predrasude i nacionalizam).<\/p>\n

Navev\u0161i povijesna upozorenja i citiraju\u0107i neke ljude koji shva\u0107aju nauk povijesti i trenutni socijalnoevolucijski polo\u017eaj ljudske vrste, te u tom kontekstu ne vide drugih mogu\u0107nosti osim nasilne promjene sustava, napomenimo da se nitko od njih za takvo \u0161to ne zala\u017ee. Niti tvrdi da \u0107e se takve stvari zbiti koliko sutra, jer se one de\u0161avaju u povijesnom vremenu koje ve\u0107ina ne shva\u0107a. Premnogima to izgleda nemogu\u0107e, i to u trenutku dok se ponajve\u0107i uzori “demokracije” (SAD, primjerice) \u0161irom svijeta bahato razbacuju nasiljem bez ikakve kontrole me\u0111unarodne zajednice (UN), uljuljkani u sigurnost svog trenutnog polo\u017eaja, poput “komunista” u vje\u010dnost Jugoslavije ili fantazmi nacionalista u vje\u010dnost svojih nacionalnih dr\u017eava.<\/p>\n

Mnogi humanisti\u010dki intelektualci, poput Kordi\u0107 ili Markovine, primjerice, isti\u010du zna\u010daj obrazovanja na promjenu dru\u0161tvene klime pripremaju\u0107i dru\u0161tvo na prevrate – poput engleskih filozofa ili prosvjetitelja u predve\u010derje bur\u017eoaskih revolucija – ali oni svejedno zavr\u0161e u moru krvi. Nitko ne \u017eeli mirno iz svojih ruku ispustiti pokradeno, pa nema li “drugoga” i “svojega” koji \u017eeli promjenu \u0107e proglasiti neprijateljem. Ima i za\u010dkoljica, vidljiva i iz poslijednjih ratova u regiji.<\/p>\n

Kad se uka\u017eu \u0161anse za promjene, uzde u svoje ruke preuzmu obrazovani ljudi s manjkom humanisti\u010dkog morala, s vi\u0161kom sebi\u010dnosti, a narod ih poput stoke smjerno slijedi. Zato prve i zovu pastirima, a druge ovcama – jo\u0161 od “Isusovih vremena”. Vrsta jo\u0161 nije spremna izboriti dostojanstvo i pravdu za sve pripadnike. Svijet je vi\u0161e od obitelji, firme u kojoj radi\u0161 ili dr\u017eave, upravo preko \u010dega \u2013 na veoma su\u017eeni na\u010din \u2013 ljudi procjenjuju stanje \u010dovje\u010danstva. Ponekad sasvim bezna\u010dajni povod uzrokuje eskalaciju nasilja, bilo na socijalnoj ili pak imperijalnoj bazi. Rat u Vijetnamu eskalirao je nakon izmi\u0161ljenog incidenta u Tonkin\u0161kom zaljevu, ostaviv\u0161i za sobom milijune poginulih. Evropa se uzdala u mir nakon M\u00fcnchenskog sporazuma Zapada s Hitlerom, a jugoslavenski narodi tako\u0111er, nakon cirkuske turneje predsjednika republika na kojoj su tobo\u017ee o njemu raspravljali.<\/p>\n

I ograni\u010deno nasilne, u sje\u0107anju jo\u0161 \u017eive Tuzlanske demonstracije – zbog kojih su se mnogi funkcioneri upi\u0161kili od straha – svjedo\u010de kako je malo potrebno da mase zatra\u017ee svoja prava, svijesne njihove uskra\u0107enosti. Ljudi vole sanjati, dok ih realnost ne probudi a veliki dio po\u0161alje u vje\u010dni san. Najjadnije je \u0161to svi ti desni\u010dari koji ja\u0161u na interesnom valu vlastite koristi, nehumani u svojoj osnovi i neracionalni u prosudbama, neracionalnost i ne\u010dovje\u010dje predbacuju onima koji ih upozoravaju povijesnim primjerima kuda vodi \u017emirenje pred nepravdama. U sukobu interesa i istine, kratkoro\u010dno je potonja skoro uvijek pora\u017eena.<\/p>\n

Revolucijom, u smislu nasilnog ili mirnog dru\u0161tvenog prevrata, se suvi\u0161e \u2013 odri\u010du\u0107i je se – vitla me\u0111u ljevi\u010darima, sve u nadi da se nikada ne\u0107e desiti, posebno njen krvavi oblik. Sasvim razumljivo; nikome se ne gine, kako eksploatiranome tako ni eksploatatoru. Me\u0111utim, treba otvoreno pogledati u o\u010di stvarnosti. Ne\u0107e se lav mirno odre\u0107i meso\u017ederstva kad mu crijeva po\u010dnu kruliti, signaliziraju\u0107i da mu fali ne\u0161to bitno za pre\u017eivljavanje. Vladaju\u0107em establi\u0161mentu nikad crijevca ne prorade zbog manjka \u017eivotnih potreba.<\/p>\n

Tim manje se mirno odri\u010du svojih prekomjernih zaliha u korist sirotinje, kojoj sva dru\u0161tvena zbilja i neuspjela nastojanja razboritog rje\u0161avanja problema, signaliziraju da mora postupiti kao lav. Ne samo zbog pukog pre\u017eivljavanja, ve\u0107 dostojanstvenog ljudskog \u017eivota radi. Tko ne vidi upozorenje makar samo u mirnom valu migranata koji zapljuskuju Zapad, taj ne mo\u017ee shvatiti \u0161to bi se desilo da oni dolaze u organiziranom socijalnom buntu tra\u017ee\u0107i povrat duga Zapada, pro\u0161log i onog sada\u0161njeg. Zavr\u0161imo Kangrgom, kojeg tek manjina poznaje dok mu ve\u0107ina odri\u010de relevantnost:<\/p>\n

“Kao \u0161to smo naime rekli, organizacija ne mo\u017ee da bude sama sebi svrha i treba da se ukine kao mo\u0107 koja izvanjski vlada i upravlja ljudima. Ona prestaje da bude primarno i ekonomska, i politi\u010dka, pa \u010dak i dru\u0161tvena u dosada\u0161njem postoje\u0107em obliku (jer je rije\u010d o ljudskom samoudru\u017eivanju kao slobodnom \u010dinu), budu\u0107i da vi\u0161e nije rije\u010d o uklapanju u postoje\u0107i svijet organizacije nego o njegovoj destrukciji, koja se zbiva kao revolucionarno samoodlu\u010divanje o svojoj vlastitoj ljudskoj sudbini. Slobodno samoorganiziranje pojedinaca kao li\u010dnosti izrasta i pojavljuje se kao revolucionarno spontani ljudski akt i kao neposredna ljudska potreba, i stoga je kao takvo nezamislivo u horizontu postoje\u0107eg svijeta, kao \u0161to sa stanovi\u0161ta tog istog postvarenog svijeta takvo revolucionarno samoudru\u017eenje izgleda kao nemogu\u0107nost, puka utopija, tlapnja i besmislica.<\/p>\n

To dakako nipo\u0161to nije \u010dudno, budu\u0107i da je to ona nova povijesna dimenzija i perspektiva koja u temelju, \u0161to zna\u010di temeljito i radikalno nadilazi i prekora\u010duje uhodanu samorazumljivost postoje\u0107eg oblika organiziranja svijeta, koji se naprotiv za suvremenu revolucionarnu svijest, samosvijest i potrebu, za ono novo istinski ljudsko htijenje pokazuje upravo kao jedna ljudski neodr\u017eiva i najdublje nepodno\u0161ljiva \u2013 prava besmislica i najordinarnije bezumlje, koje ugro\u017eava samu ljudsku prirodu u njezinu korijenu”, (Milan Kangrga, Marxovo shva\u0107anje revolucije).<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mislite li da je kapitalizam krajnji domet ljudske civilizacije? Promislite dobro.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-254553","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254553","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=254553"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254553\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":300190,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254553\/revisions\/300190"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=254553"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=254553"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=254553"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}