{"id":254224,"date":"2018-10-02T06:02:47","date_gmt":"2018-10-02T04:02:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=254224"},"modified":"2018-10-02T08:05:55","modified_gmt":"2018-10-02T06:05:55","slug":"ocekujem-deset-godina-potpune-tame","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/10\/02\/ocekujem-deset-godina-potpune-tame\/","title":{"rendered":"O\u010dekujem deceniju potpune tame"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica<\/strong><\/p>\n

\"\"Franco \u201eBifo\u201c Berardi (Bolonja, 1948) talijanski je filozof marksisti\u010dke provenijencije i aktivist autonomisti\u010dke tradicije. U svojim radovima najvi\u0161e se bavi ulogom medija i tehnologije u post-industrijskom kapitalizmu i psihoanalizom. Osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a sura\u0111ivao je sa Felixom Gattarijem i bio osniva\u010d radio postaje Radio Alice. Bio je dio talijanskog autonomisti\u010dkog pokreta Autonomia Operaia. Objavio je mno\u0161tvo radova i knjiga. Posljednja od njih \u2013 Futurability: The Age of Impotence and the Horizon of Possibility \u2013 objavljena je u Versu pro\u0161le godine. Tako\u0111er, valja istaknuti i Phenomenology of the End i The Uprising: On Poetry and Finance.<\/p>\n

Darko Vujica, Prometej.ba:<\/strong> Bili ste dio talijanske ljevice u pro\u0161lom stolje\u0107u, pripadali ste autonomisti\u010dkoj struji. Ali pored autonomisti\u010dkih pokreta u Italiji, u pro\u0161lom stolje\u0107u postojale su i druge jake ljevi\u010darske politi\u010dke snage; bila je tu veoma jaka Komunisti\u010dka partija Italije, bile su tu Brigate Rosse itd. Mo\u017eemo li napraviti kratku rekapitulaciju onoga \u0161to se doga\u0111alo na talijanskoj ljevi\u010darskoj sceni tada, ali i poku\u0161ati to komparirati sa situacijom u Italiji danas, gdje je politi\u010dka ljevica jako slaba?<\/strong><\/p>\n

Bifo Berardi:<\/strong> Ako usporedimo situaciju iz sedamdesetih godina sa dana\u0161njom, rekao bih da Italija nije poseban slu\u010daj. Mislim da je evolucija koja se zbila posljednjih godina efekt globalne transformacije u kulturi i dru\u0161tvenim odnosima. Ukoliko se usredoto\u010dimo na iskustvo sedamdesetih u Italiji, mislim da mo\u017eemo prona\u0107i odre\u0111ene stvari koje su, po mome mi\u0161ljenju, bile to\u010dke ekstremnog razvitka mogu\u0107nosti, mogu\u0107nosti koja se nije razvila do kraja. Koje su to mogu\u0107nosti? Po mome mi\u0161ljenju, mogu\u0107nost koja je upisana u talijansku situaciju u sedamdesetima bila je mogu\u0107nost osloba\u0111anja od rada. To\u010dka potpunog razvoja tehnologije, op\u0107eg intelekta i kolektivnog znanja. Isto tako, odbijanje industrijskog rada. Bili su to zna\u010dajni doprinosi autonomisti\u010dkih pokreta u Italiji sedamdesetih. Posebno sam usredsrije\u0111en na autonomisti\u010dke pokrete. Spomenuli ste Brigate Rosse, one su bile sna\u017eno iskustvo, veoma va\u017eno, ali tu nije bilo ni\u010dega novoga. One su bile dio internacinonalizacije lenjinisti\u010dkih pokreta u svom esktremnom obliku. Prava novost u Italiji tijekom sedamdesetih bila je radni\u010dka borba. Odbijanje industrijskog rada od strane industrijskih radnika unutar novog pokreta koji je bio pokret za osloba\u0111anje op\u0107eg intelekta. To je bilo prisutno u autonomisti\u010dkoj teoriji, ali tako\u0111er i u autonomisti\u010dkim radni\u010dkim borbama, osobito u Fiat Mirafioriju, Alfa Romeu… U nekim tvornicama na sjeveru Italije mladi ljudi su razra\u0111ivali mogu\u0107nost ne\u010dega novog \u2013 ako ho\u0107ete, komunizma \u2013 mo\u017eda, ali ne u tradicionalnom lenjinisti\u010dkom smislu. U novom, vrlo modernom smislu, gdje je postojala veza izme\u0111u odbijanja rada i novih tehnologija.<\/p>\n

Kakvo je va\u0161e mi\u0161ljenje o eurokomunisti\u010dkoj doktrini koja je u Italiji bila prisutna zahvaljuju\u0107i Enricu Berlingueru? Kako ste se pozicionirali tada u odnosu na eurokomunizam?<\/strong><\/p>\n

Ja sam bio veoma kriti\u010dan prema eurokomunizmu. Mi smo ga zvali \u201eneurokomunizam\u201c. Ako se osvrnem malo unatrag, razumijem da je PCI (Komunisti\u010dka partija Italije) govorila zanimljive stvari o problemima kao \u0161to su ekologija, konzumerizam itd. No, politika PCI-a je zapravo bila poku\u0161aj povratka kretanja unutar socijaldemokratskog iskustva.<\/p>\n

O \u010demu govorimo danas kada govorimo o istini u medijima, ili mo\u017eda bolje re\u0107i: istini i medijima?<\/strong><\/p>\n

Rije\u010d \u201eistina\u201c, zapravo \u2013 filozofski govore\u0107i \u2013 vi\u0161e predstavlja problem nego rje\u0161enje. \u0160ta zna\u010di rije\u010d \u201eistina\u201c? Podudaranje rije\u010di, koncepata sa stvarno\u0161\u0107u… to je stvar koja ne postoji. Rije\u010di, odnosno jezik su kreacija. Danas su popularne diskusije o la\u017enim vijestima. Mislim da se dana\u0161nji problem istine vra\u0107a u politi\u010dkom smislu kao kritika medijskog cirkusa, koja je stvorila \u0161irenje tzv. \u201ela\u017enih vijesti\u201c. Byung-Chul Han kazao je neke vrlo zanimljive stvari o suvremenom medijskom prostoru. On ka\u017ee da se komunikacijska stvarnost danas mo\u017ee opisati kao shitstorm. Ideja beskona\u010dne proliferacije protoka informacija. Ta hipeproliferacija je stvorila situaciju u kojoj razlika izme\u0111u istine i la\u017ei ne postoji. Kako odlu\u010diti o eti\u010dkoj istini medijskih objava? Potrebno nam je ono \u0161to moderna filozofija zove \u201ekriti\u010dkim\u201c. \u0160ta je zapravo kritika? Kritika predstavlja sposobnost da razlikujemo da od ne, lo\u0161e od dobrog, istinu ili la\u017e u objavama. No, da biste to razlikovali, trebate imati odre\u0111enu predstavu o informacijama. Protok informacija je izuzetno brz i suvi\u0161e kompliciran, tako da dru\u0161tveni um te\u0161ko pravi razliku izme\u0111u istine i la\u017ei. Tu se nalazimo pred pravim pitanjem. Problem nije la\u017e ili istina u objavama, pravi problem je u tome \u0161ta se doga\u0111a sa dru\u0161tvenim umom, \u0161ta se doga\u0111a sa mogu\u0107no\u0161\u0107u da pravimo te razlike? To nije problem istine, to je problem dru\u0161tvene sposobnosti da se napravi razlika izme\u0111u dobrog i lo\u0161eg. Problem je potpuni izostanak kriti\u010dkog mi\u0161ljenja.<\/p>\n

Budu\u0107i se bavite i psihoanalizom, volio bih da govorimo i o psihi\u010dkim devijacijama uzrokovanim kapitalisti\u010dkom dinamikom i reprodukcijom dru\u0161tva. \u010cini se da je mentalno zdravlje problem ne (samo) psihologije, nego tako\u0111er i politike. Nije li \u010dinjenica da sve vi\u0161e mladih pati od depresije, te da imamo sve ve\u0107i broj samoubojstava me\u0111u mladima, tako\u0111er i politi\u010dki problem?<\/strong><\/p>\n

Ako pogledamo Freudovu knjigu \u201eNelagodnost u kulturi\u201c, vidjet \u0107emo da on govori o civilizaciji kao stanju koje \u010dini na\u0161e nagone potisnutim. Trenutna situacija je posve druga\u010dija, jer \u017eivimo u uvjetima u kojima je brzina produkcije, komunikacije, informacija, reklama i uzbu\u0111enja izazvala neku vrst hiperekspresije. Mi smo prinu\u0111eni da potpuno izra\u017eavamo sebe cijelo vrijeme. \u010cini se da je potiskivanje zamijenjeno hiperprodukcijom panike. Depresija je drugi efekt toga. \u0160ta je panika? Panika je psihi\u010dko stanje u situaciji u kojoj informacije izvana dolaze suvi\u0161e brzo, previ\u0161e ih je, izazivaju veliki stimulaciju. U tom trenutku, va\u0161a psiholo\u0161ka obrana vi\u0161e ne mo\u017ee filtirati protok informacija. Tada je panika ono \u0161to va\u0161 organizam registrira. Psihoanaliti\u010dari zapravo nisu govorili o panici do prije dvadeset godina. Panika je novo psihopatolo\u0161ko stanje. Definicija panike je u tom smislu, zapravo, stara petnaest godina, nastala je tijekom pod-industrijske ubrzanosti informacijskog procesa. Kada je mozak hiperstimuliran, on ne uspijeva nositi se sa takvim hiperstimulacijskim protokom. To je to\u010dka na kojoj ula\u017eemo mnogo \u017eelje. Nemogu\u0107e je se suo\u010diti sa takvim ubrzanjem. U tom trenutku slijedi depresija. Vidim krug panike i depresije u trenutnoj masovnoj psihopatologiji. Kao \u0161to je poznato, depresija je danas prisutna posebno kod mladih ljudi. Depresiju vidim kao u\u010dinak nemogu\u0107nosti da se nosi sa vi\u0161kom infostimulacija. Informacije nisu samo informacije, one su tako\u0111er i neurostimulacije. Takva vrsta neurostimulacija izaziva paniku i depresiju. Kako ste sami kazali, to vi\u0161e nije psihoanaliti\u010dki, to je sve vi\u0161e politi\u010dki problem. Kako objasniti fenomen Trumpa ako ove stvari ne razumijemo?<\/p>\n

Jonathan Franzen jedan je od najva\u017enijih pisaca na\u0161eg vremena. On je opisao kontekst unutar kojega Donald Trump mo\u017ee odnijeti pobjedu na izborima. To je kontekst masovne depresije koji je tako\u0111er povezan sa masovnom ovisno\u0161\u0107u o drogama u SAD-u. U posljednjih deset godina heroin i drugi opijati su potpuno uni\u0161tili svakodnevni \u017eivot velikog dijela ameri\u010dkog dru\u0161tva. Ovaj val depresije je pozadina na\u0161ih \u017eivota kao dio bjela\u010dke agresivnosti.<\/p>\n

Jednom ste kazali kako je tre\u0107eputa\u0161ka ljevica (sa Blairom, Schroederom, Zapaterom itd.) odgovorna za novi uspon fa\u0161izma. S tim u vezi, htio bih vas pitati, kako komentirate argumente lijevih liberala, ili mo\u017eda bolje re\u0107i \u2013 samo liberala \u2013 kako bi trebali glasati za te iste politi\u010dke snage (za tre\u0107eputa\u0161ke socijaldemokrate) kako bi se obranili od ekstremno-desnih politika; politika koje su upravo oni svojom servilno\u0161\u0107u prema kapitalu producirali?<\/strong><\/p>\n

Socijalna dinamika koja je dovela do nacizma u prethodnom stolje\u0107u, danas je dovela Trumpa. Koja je to dinamika? Radnici i radni\u010dka klasa su mnogo nada polagali u ljevicu, psiholo\u0161ki, politi\u010dki i socijalno. S druge strane, takva ljevica je postala glavna snaga kapitalisti\u010dke agresivnosti. U tom trenutku se ve\u0107ina radnika okrenula desnici. U prethodnom stolje\u0107u, uloga financija, financijskog kapitalizma bila je u tom smislu posebno o\u010digledna nakon Prvog svjetskog rata, nakon Kongresa u Versaillesu kada su poni\u017eeni njema\u010dki radnici. U zadnjih trideset godina, to je postalo op\u0107e iskustvo europskih radnika. \u0160ta se sada doga\u0111a? U posljednjih dvadesetak-trideset godina, hajmo re\u0107i nakon Mastrichta, neoliberalni projekt smanjuje pla\u0107e, pove\u0107ava prekarizaciju rada i u isto vrijeme izmje\u0161ta mo\u0107 iz tvornica; iz procesa produkcije ka financijskom sistemu koji je potpuno izvan snaga dru\u0161tvenog utjecaja. U posljednjih deset godina, nakon 2008. i financijske krize, na djelu imamo totalnu impotenciju. Radnici, ali ne samo radnici, studenti, mladi ljudi, ve\u0107ina dru\u0161tva se nalazi u polo\u017eaju totalne impotencije. Vidjeli smo \u0161ta se zbilo u Gr\u010dkoj 2015. godine. Ve\u0107ina populacije smatra da se ni\u0161ta ne mo\u017ee napraviti. Oni su glasali za lijevu opciju (za Sirizu), ali to nije promijenilo ni\u0161ta, zbog toga \u0161to je ljevica impotentna i ljevica kasni za snagama financijskog kapitalizma. U takvim uvjetima, kao u\u010dinak poni\u017eenja imamo svojevrsni povratak bijelog supermatizma i ideju da je se poni\u017eenju mogu\u0107e suprostaviti sa takvom vrstom mo\u0107i. Ovakva vrsta bjela\u010dke agresivnosti proizvedena od strane financijskog poni\u017eenja dovela je do toga da se ve\u0107ina europske populacije okrene desnici.<\/p>\n

\u0160ta da se radi?<\/strong><\/p>\n

Ako me pitate \u0161ta da se radi, bojim se da nemam odgovora na to pitanje. Ako razmislimo o onome \u0161to se dogodilo u \u010detrdesetim godinama pro\u0161log stolje\u0107a, otpor protiv fa\u0161izma bio je baziran na posebnoj dru\u0161tvenoj kompoziciji. Dru\u0161tvena kompozicija danas, dru\u0161tvena kompozicija nove generacije, psiholo\u0161ka, kulturna, politi\u010dka, ali najprije psiholo\u0161ka kompozicija nove generacije je bazirana na potpunoj prekarizaciji \u017eivota i na digitalizaciji dru\u0161tvenih odnosa. Zbog toga ne o\u010dekujem otpor. O\u010dekujem deset godina potpune tame.<\/p>\n

Pesimist ste?<\/strong><\/p>\n

Apsolutno. Ono \u0161to je za mene te\u0161ko tu nije fa\u0161izam, nego nemogu\u0107nost da dru\u0161tvo producira bilo kakav oblik solidarnosti. To je klju\u010dno. Zbog toga ja ne vidim otpor kao mogu\u0107nost u narednih, dvije, tri, \u010detiri, pet… godina. O\u010dekujem da fa\u0161izam proizvede sve svoje u\u010dinke. I znate li \u0161ta je kona\u010dni efekt fa\u0161izma? Rat! To je ono \u0161to ja o\u010dekujem. Moramo omogu\u0107iti situaciju za opstanak, ne za otpor, nego opstanak. Moramo prenijeti na drugu generaciju mogu\u0107nost solidarnosti. Ne mislim da je solidarnost mogu\u0107a u narednih nekoliko godina. Ne vidimo za to mogu\u0107nost jer to nije mogu\u0107e u psiholo\u0161kim uvjetima ove generacije. Nije mogu\u0107e napraviti ni\u0161ta protiv kapitalizma ukoliko ne kreiramo uvjete za dru\u0161tvenu solidarnost. Stavite tu \u0161ta god \u017eelite; politi\u010dke stranke, sindikate ili neke nove forme dru\u0161tvene organizacije, ali ja ne vidim niti jednu formu dru\u0161tvene organizacije jer je prekarizacija uni\u0161tila dru\u0161tvene veze. Prekarni rad vrlo dobro zna da va\u0161 kolega nije va\u0161 prijatelj, nego netko s kim se natje\u010dete. U isto vrijeme, doga\u0111a se da su nove forme digitalne povezanosti i komunikacije uni\u0161tile socijalni i fizi\u010dki odnos izme\u0111u tijela.<\/p>\n

Nacizam i fa\u0161izam ne treba poistovjetiti, govorili ste. Za\u0161to? Gdje su razlike me\u0111u njima?<\/strong><\/p>\n

Fa\u0161izam i nacizam imaju mnogo toga zajedni\u010dkog sa historijske to\u010dke gledi\u0161ta, ali njih ne treba poistovjetiti. Dok nacizam predstavlja agresivnu autoafirmaciju pobjedni\u010dkog identiteta, te\u0161ki kult protestantske esencijalnosti pomije\u0161an sa elementima paganske iracionalnosti, fa\u0161izam je izraz gubitnika. Talijani su bili gubitnici kroz cijelu povijest modernosti, i tako\u0111er, bili su gubitnici u procesu kolonizacije. Fa\u0161izam, koji je bio simboliziran klaunskim nastupima Mussolinija (ili Salvinija, usput) izraz je barokne senzibilnosti kulta tjelesne ekscesivnosti.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bifo Berardi: Ono \u0161to je za mene te\u0161ko tu nije fa\u0161izam, nego nemogu\u0107nost da dru\u0161tvo producira bilo kakav oblik solidarnosti. To je klju\u010dno. Zbog toga ja ne vidim otpor kao mogu\u0107nost u narednih, dvije, tri, \u010detiri, pet… godina<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-254224","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=254224"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254224\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=254224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=254224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=254224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}