{"id":254158,"date":"2018-09-30T21:30:22","date_gmt":"2018-09-30T19:30:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=254158"},"modified":"2018-09-30T22:30:29","modified_gmt":"2018-09-30T20:30:29","slug":"kilifi-gold-triathlon","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/09\/30\/kilifi-gold-triathlon\/","title":{"rendered":"Kilifi \u201cGold Triathlon\u201d"},"content":{"rendered":"

https:\/\/www.kilifigoldtriathlon.org\/<\/a><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nisam vam ja neka trkacica, mada se sigurno sada neki koji me znaju smiju i kazu: ako nisi ti, ko je?, ali eto odlucih se da ucestvujem.<\/p>\n

Razlog: Majka Zemlja, Majka Afrika i Ne majka plastika. <\/strong><\/p>\n

Naraya je ime Njemice koja je nakon, ja bih rekla, jednog tipa zivota odlucila da vodi drugi: bez carapa i uvjek bosa J (skoro pa da je to i moj moto!) i da skuplja plastiku.<\/p>\n

Naraya je odlucila i da ce u toku svojih 50-tih da odradi trijatlon.\u00a0 I tako sam se ja nasla, u Narayinim odlukama.. Ko bi reko da sve to tako nekako ide bez veze ili sa vezom.<\/p>\n

Naraya je osnovala\u00a0 i vodi grupu \u201cOcean mamas\u201d koja cisti plaze Kilifija od plastike, a posto je i cilj trijatlona bio prikupljanje sredstava za zastitu Arabuko-Sokoke sume odlucila sam da dam svoj doprinos pomenutim aktivnostima.<\/p>\n

Naravno, da budemo do kraja iskreni, ima tu i licne koristi: nije lose provesti par dana na obali i zaboraviti na moje \u201cbeneficiary \u201c u Somaliji. No da ih ne pominjem \u2026 nisu oni tema … tema je : Kilifi- trijatlon- more- sunce-ljudi<\/strong>–<\/p>\n

Kilifi<\/strong> je grad ili. bolje reci. mjestance koje je udaljeno sat vremena voznje od Malindija, gdje se nalazi aerodrom. Iznenadila sam se kada sam saznala da cak ima i medjunarodnu skolu, do 8 ili 9 razreda (zaboravih podatak… nemam djece pa bice da mi nije interesantno, izvinjavam se porodicama koje zele da se dosele pa im je bitno\u2026.ako treba pisite \u2013 cu da se raspitam J). Tako da mjesto ima i expatriate. Ono sto mi se svidja kod mjesta je da ima djelova plaze koje su uvalice te covjek moze krsteno da pliva, onako kako smo mi nauculi u Jadranu. Znate da plivanje u okeanu i nije neko, ukoliko se bas zeli plivat. Ali je zato brckanje vrhunsko!<\/p>\n

Velike plime i oseke .. i jake struje ali ovje,,, ovjde je bilo kao kod kuce\u2026 bar na tren sam se tako osjecala… divno! O smjestaju i drugim stvarima ne bih,,. toga ima na netu koliko zelite,<\/p>\n

\u00a0<\/strong>Trijatlon<\/strong>: Nisam ni jednom pomislila da necu moci voziti 20 km po makadamskom putu, kroz sumu, plantaze agave, kroz pijesak, ustvari nisam ni znala koja me vrsta terena ceka. vec sam samo rekla \u00a0– idem!<\/p>\n

Tako je i najbolje… you just GO! Nego i\u00a0 ja nekad idem ko muva bez glave…<\/p>\n

Eto da kazem da nisam evo skoro ce godina ni sjela na biciklo… ali misici pamte i pamte i jos kad mozak ne salje nikave signale zabrinutosti\u2026 onda nema ni uzbune u tijelu.<\/p>\n

Krenula sam a nidje bicikla J… te sam krenula i u nabavku istog. Pitala kroz NBI, ali je stav, inace, da je rizicno vozit kroz NBI to sredstvo na dva tocka. Kad samo pomislim da su mi to isto govorili i kroz Podgoricu, zapitam se ko je odje sasav J<\/p>\n

I nadjosmo ga… moje biciklo za trku… zensko sa mora, osuncano elegantno. Prvi susret nam je bio pred trku. Gume napumpane… sjediste nisko kao i volan. Podigosmo sjediste i volan… ali do prve rupe… truc tamo, truc ovamo. imala sam osjecaj da vozim biciklo od moje bratanicne Elene. Za 20 km ne mogah noge ispruzit osim kada sam stojecki vozila, ali toga nije bilo puno jer je teren stvarno bio tezak, raznovrstan, nepoznat..<\/p>\n

Kao sto rekoh, \u00a0prvo smo prosli kroz sumicu,,. gore, dolje, lijevo, desno… onda pravac kroz plantaze agave (predivno\u2026puca pogled), onda malo nekog makadama koji u sustini ima dosta pijeska, te sam brinula da ne ljoknem kad sam ulazila u krivine\u2026 pa i da ljoknem, nista, osim sto ce me, mozda, nesto zaboljet… pored onog sto me vec boli jer sam se i sa\u00a0 sjedistem\u00a0 intimno zblizila pred trku… tako da nam je trebalo malo vremena.<\/p>\n

Predio je bio predivan. Cak sam stala i napravila par fotografija divnog drveta Baoabab ( ko nije citao, na mom blogu ima kratka prica o njemu ).<\/p>\n

More- okean<\/strong>: zelen, cist miran primamljiv, omamljiv i ne toliko slan. Triatlon se odrzavao na plaza hotela Mnarani Beach Club- Kilifi Boatyard..<\/p>\n

Ljudi:<\/strong> ljudi su cudo! Tokom trke solidarnost, prije trke solidarnost, posle trke radost!!! Inace,\u00a0 kao i kod nas postoji razlika izmedju ljudi sa juga iz NBI i sa sjevera zemlje, da kazem. Primorci su ljubazni, iskreniji i neizmjerno smireni u odnosu na stanovnike glavnog grada. Ono sto me najvise odusevljama je njihova necujnost i lakoca zivljena ili je ja tako vidim, i taj osmjeh\u2026za sve je osmjeh..<\/p>\n

Mi smo trebalo biti grupa od 3 zene ( jer smo\u00a0 \u201c ocean mamas J ) ali nam se jedna mama \u00a0iznenada razbolio tako da smo morali naci tatu J. I nasli smo ga: jedno lijepo mlado, preslatko svorenje. I evo tima:<\/p>\n

Plivacica- Njemica<\/p>\n

Biciklistkinja- Crnogorka i<\/p>\n

Trkac \u2013 Eritrejac …ma ljepota !!<\/p>\n

I bili smo tim ! Iskreno i bez interesa druzenje.<\/p>\n

Sunce <\/strong>sam ostavila za kraj, jer Sunce je izvor zivota. A ovo Africko .. pa sta da kazem\u2026 ocigledno je da sam zaljubljena u njega!<\/p>\n

Hvala zivotu sto mi daje ova iskustva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

https:\/\/www.kilifigoldtriathlon.org\/ Nisam vam ja neka trkacica, mada se sigurno sada neki koji me znaju smiju i kazu: ako nisi ti, ko je?, ali eto odlucih se da ucestvujem. Razlog: Majka Zemlja, Majka Afrika i Ne majka plastika. Naraya je ime Njemice koja je nakon, ja bih rekla, jednog tipa zivota odlucila da vodi drugi: bez […]<\/p>\n","protected":false},"author":1455,"featured_media":254162,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-254158","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254158","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1455"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=254158"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254158\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/254162"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=254158"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=254158"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=254158"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}