{"id":254070,"date":"2018-09-29T07:00:49","date_gmt":"2018-09-29T05:00:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=254070"},"modified":"2018-09-29T07:58:42","modified_gmt":"2018-09-29T05:58:42","slug":"turska-i-albanija-neoosmanizam-kapitalizam-i-dalje-od-toga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/09\/29\/turska-i-albanija-neoosmanizam-kapitalizam-i-dalje-od-toga\/","title":{"rendered":"Turska i Albanija: neoosmanizam, kapitalizam i dalje od toga"},"content":{"rendered":"<p><strong><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-194155\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/Albanija_Ilustracija-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" \/>Autor: Arlind Qori <\/strong><\/p>\n<p>Za neoosmanske krugove u Turskoj, Albanija je samo jo\u0161 jedna od zemalja na kojoj mogu testirati svoj utjecaj. No i albanski politi\u010dari vole povremeno ra\u010dunati na ovo savezni\u0161tvo, na u\u017eas onih koji jo\u0161 uvijek misle da je za sve albanske probleme krivo osmansko naslje\u0111e.<\/p>\n<p>Liberali \u010desto vole fantazirati da Osmansko Carstvo na Balkanu zapravo nikad nije prestalo postojati. Jedna od omiljenih floskula vode\u0107ih intelektualaca u Albaniji jest da su neadekvatnosti kapitalizma i liberalne demokracije u Albaniji posljedica osmanske kulturne ba\u0161tine, tj. njezine navodne zaostalosti. Ipak, suvremeni odnosi Albanije i Turske mnogo su slo\u017eeniji, iako zajedni\u010dka povijest pripadanja istom carstvu i dalje igra odre\u0111enu ulogu.<\/p>\n<p>Albanija je svoju nezavisnost izborila od raspadaju\u0107eg Osmanskog Carstva 1912. godine, usred Balkanskog rata u kojem su njezini susjedi, Srbija, Crna Gora i Gr\u010dka, \u017eeljeli \u201csvoj\u201d dio albanske zemlje. Od tada, ponekad zbog hirova geopolitike, a ponekad zbog poslovnih interesa ili zajedni\u010dke kulturne ba\u0161tine, Albanija i Turska su razvile bliske odnose. \u010cak i za vrijeme hladnog rata, kada je Turska bila odani \u010dlan NATO-a, a albanski socijalisti\u010dki re\u017eim smatrao NATO neprijateljskom silom, razvili su se neki gospodarski i naro\u010dito kulturni odnosi.<\/p>\n<p>Od 1992. nadalje odnosi Albanije i Turske postaju sve bli\u017ei i bli\u017ei. Otkad je socijalizam pao, dijelovi albanske nove politi\u010dke birokracije gledaju na Tursku ne samo kao na za\u0161titnika na putu integracije u NATO, ve\u0107 i kao mogu\u0107eg saveznika u sporovima s ostalim regionalnim silama poput Gr\u010dke ili, u novije vrijeme, Europske unije.<\/p>\n<p><strong>Dolazak investitora<\/strong><\/p>\n<p>Turski kapital je me\u0111u prvima istaknuo interes prema postsocijalisti\u010dkoj Albaniji. Ve\u0107 je po\u010detkom tranzicije po\u010deo uvoz velike koli\u010dine jeftinih turskih proizvoda, osobito posu\u0111a za ku\u0107anstvo, odje\u0107e i prehrambenih proizvoda. Iako su bili slabije kvalitete u usporedbi sa zapadnim proizvodima, njihova prednost bile su ni\u017ee i pristupa\u010dnije cijene. Devedesetih godina prisutnost turskog kapitala bila je ipak vrlo mala, a Albanija se smatrala prije svega tr\u017ei\u0161tem gotovih proizvoda.<\/p>\n<p>U svakom slu\u010daju, stvari su se promijenile u dvijetisu\u0107itima. Turski kapital je ja\u010dao i poku\u0161avao prona\u0107i prodajna mjesta na Balkanu. S druge strane, slaba albanska bur\u017eoazija bila je zadovoljna davanjem prostora stranim investicijama i zadr\u017eavanjem poluovisne uloge. U Albaniji je turski kapital po\u010deo strujati u svim mogu\u0107im smjerovima. Ulagali su u banke (BKT), u telekomunikacije (Eagle Mobile i Albtelecom), u rudnike, proizvodnju \u010delika, hidroelektrane, cestogradnju (autoput za Kosovo radio je ameri\u010dko-turski konzorcij), bolnice, \u0161kole itd. Turski kapital ula\u017ee u drugu zra\u010dnu luku Albanije u Vlori, a novoosnovana Air Albania najve\u0107im je dijelom u vlasni\u0161tvu Turkish Airlinesa.<\/p>\n<p>Posljednjih godina Turska je postala tre\u0107eplasirana zemlja ulaga\u010d i trgovinski partner Albanije, odmah iza Italije i Gr\u010dke, \u010diji je gospodarski utjecaj u Albaniji stariji i dublji. Prema veleposlaniku Turske, u Albaniji je ulo\u017eeno oko 3 milijarde eura od strane otprilike 400 turskih firmi u kojima radi 15.000 ljudi.<\/p>\n<p>Karakteristi\u010dna za turska ulaganja bila je i selidba dijela turske radne snage iz Turske u Albaniju. Ne radi se samo o in\u017eenjerima cestogradnje i rudarstva ve\u0107 i obi\u010dnim radnicima koji dolaze u Albaniju. Postoje izvje\u0161taji o tome da tvrtke poku\u0161avaju etni\u010dki podijeliti radnike, tako da vi\u0161e pla\u0107aju turske radnike i nude im bolje radne uvjete.<\/p>\n<p><strong>Igranje na kartu \u201cdruge sile\u201d<\/strong><\/p>\n<p>Kao \u0161to je Winston Churchill jednom rekao, \u201cBalkan proizvodi vi\u0161e povijesti nego \u0161to je mo\u017ee probaviti\u201d. Politi\u010dki govore\u0107i, interesi velikih sila uvijek su se presijecali s interesima regionalnih politi\u010dkih vladaju\u0107ih klasa, podijeliv\u0161i narode i poti\u010du\u0107i neprijateljstava i saveze. U trenutnoj politi\u010dkoj konjunkturi Albanija i Turska su se s vremena na vrijeme na\u0161le na istoj geopoliti\u010dkoj strani. Primjerice, nakon 1992. godine Turska je dala vojnu pomo\u0107, osobito u obuci albanskih \u010dasnika na njihovim akademijama. Tako\u0111er je bila i jedna od najve\u0107ih prista\u0161a albanskog pridru\u017eivanja NATO-u 2009. godine.<\/p>\n<p>U devedesetima i po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a dio albanske politi\u010dke birokracije pozitivno je promatrao pribli\u017eavanje Turskoj kao protute\u017eu utjecaju susjedne Gr\u010dke. U svakom slu\u010daju, uspon turske bur\u017eoazije i neoosmanske ideologije od dolaska na vlast Recepa Tayyipa Erdo\u011fana doprinijelo je preobrazbi tih odnosa. Koncept \u201cstrate\u0161ke dubine\u201d biv\u0161eg turskog premijera Ahmeta Davuto\u011flua bio je orijentiran ka produbljivanju utjecaja Turske, posebno u zemljama koje imaju zna\u010dajnu ili ve\u0107insku muslimansku populaciju, kao \u0161to su Bosna i Hercegovina, Albanija, Kosovo i Makedonija. Koriste\u0107i zajedni\u010dku kulturnu ba\u0161tinu i religiju koja dolazi iz Osmanskog Carstva, novi turski politi\u010dki poredak nastojao je kombinirati politi\u010dki i kulturni utjecaj s interesima turske bur\u017eoazije, osobito u tim zemljama gdje je doma\u0107a bur\u017eoazija relativno slaba.<\/p>\n<p>S druge strane, posljednjih godina albanski premijer Edi Rama poku\u0161ava igrati na \u201ctursku kartu\u201d kako bi pritisnuo EU. U nekim je intervjuima izjavljivao da \u0107e Albanija biti prisiljena usmjeriti se prema drugim geopoliti\u010dkim i ekonomskim silama ako joj EU zatvori vrata, misle\u0107i naravno na Tursku.<\/p>\n<p><strong>Ideolo\u0161ki utjecaji<\/strong><\/p>\n<p>Od ranih devedesetih turske su zaklade, neke izravno povezane s turskom politi\u010dkom birokracijom, otvarale medrese, \u0161kole i bolnice u Albaniji. Propast obrazovnog i zdravstvenog sustava nakon pada socijalizma potaknuo je mnogobrojne strane zaklade da nadoknade nedostatak infrastrukture u javnom sektoru. Utjecaj je posebno va\u017ean u obrazovanju. Turska srednjo\u0161kolska u\u010dili\u0161ta kao \u0161to su \u201cTurgut \u00d6zal\u201d, \u201cMehmet Akif\u201d ili sveu\u010dili\u0161ta poput \u201cEpoka\u201d i \u201cBedr\u201d igraju va\u017enu ulogu ne samo u pripremanju stru\u010dnjaka ve\u0107 i u izgradnji \u201cmeke\u201d vjerske kulturne hegemonije u nekim dijelovima stanovni\u0161tva. Turska srednjo\u0161kolska u\u010dili\u0161ta se naro\u010dito smatraju elitnim \u0161kolama koje poha\u0111aju djeca bur\u017eoazije i politi\u010dkih birokrata. Turske tvrtke u Albaniji naklonjene su zapo\u0161ljavanju mladih ljudi iz ovih obrazovnih institucija.<\/p>\n<p>Tako\u0111er, trenutna turska vlada pla\u0107a izgradnju d\u017eamije u centru Tirane, koja se smatra najve\u0107om na Balkanu. Prema veleposlaniku Turske u Albaniji, tro\u0161ak gradnje dose\u017ee 40 milijuna eura. Predsjednik Erdo\u011fan sve\u010dano je otvorio po\u010detak radova 2015. godine.<\/p>\n<p><strong>Geopolitika ili samo kapitalizam?<\/strong><\/p>\n<p>U svakom slu\u010daju, raskol unutar neoosmanskih snaga u Turskoj i \u010distke u tamo\u0161njoj vladaju\u0107oj stranci osje\u0107aju se i u Albaniji. Pogotovo nakon neuspjelog vojnog udara 2016. turski du\u017enosnici tra\u017ee od albanske vlade zatvaranje turskih fakulteta koje smatraju dijelom suprotstavljene islamisti\u010dke frakcije. Albanska je vlada, barem javno, izbjegla pritisak, izjaviv\u0161i kako \u0107e koled\u017ei nastaviti s radom. Unato\u010d tome, 2017. godine jedan od tih fakulteta, Turgut \u00d6zal, promijenio je vlasnike, a postoje mi\u0161ljenja da je smjena obavljena pod pritiskom Turske.<\/p>\n<p>Navedena podjela me\u0111u turskim neoosmanistima izaziva i prestrojavanje u vodstvu albanske muslimanske zajednice. Krajem devedesetih i ranih dvijetisu\u0107itih godina, klerici koji su bili pod utjecajem Turske, uspjeli su istisnuti selefije i druge radikalne vjerske skupine iz muslimanske zajednice. Danas se borba za vlast vodi izme\u0111u onih koji su lojalni Erdo\u011fanu i onih koji su lojalni njegovom konkurentu Fethullahu G\u00fclenu.<\/p>\n<p>Liberalni intelektualci \u010desto tuma\u010de sve ve\u0107i utjecaj Turske kroz paradigmu sukoba civilizacija. Erdo\u011fan se smatra suvremenim sultanom koji s ma\u010dem u jednoj i Kur\u2019anom u drugoj ruci sprje\u010dava \u201cprirodni\u201d put Albanije prema Europi. To je obi\u010dno pra\u0107eno i prigovorom da bi, umjesto iz Turske, investicije trebale dolaziti sa Zapada. No kapital sam bira svoj put. Naravno, na njega utje\u010du geopoliti\u010dka suparni\u0161tva o kojima svaka strategija otpora mora voditi ra\u010duna. No ono \u0161to je eksploatiraju\u0107e u kapitalu nije njegovo tursko, gr\u010dko ili njema\u010dko porijeklo. Ve\u0107 \u010dinjenica da je kapital.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25120\">Bilten<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Posljednjih godina albanski premijer Edi Rama poku\u0161ava igrati na \u201ctursku kartu\u201d kako bi pritisnuo EU<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-254070","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254070","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=254070"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/254070\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=254070"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=254070"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=254070"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}