{"id":253910,"date":"2018-09-26T08:07:36","date_gmt":"2018-09-26T06:07:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=253910"},"modified":"2018-09-26T08:07:36","modified_gmt":"2018-09-26T06:07:36","slug":"ne-zelimo-americke-vojne-baze-u-nasem-dvoristu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/09\/26\/ne-zelimo-americke-vojne-baze-u-nasem-dvoristu\/","title":{"rendered":"Ne \u017eelimo ameri\u010dke vojne baze u na\u0161em dvori\u0161tu"},"content":{"rendered":"

\"\"Povijest japanskog otoka Okinawa unikatna je, kao i sama borba tamo\u0161njih u\u010ditelja za odr\u017eavanje zdravorazumskog, kriti\u010dkog duha i mi\u0161ljenja kod svojih u\u010denika. Pred japanskim carem poklanja se svatko, a japanski car poklanja se isklju\u010divo pred svojim u\u010diteljem. Time se pokazuje da su u\u010ditelji najcjenjeniji gra\u0111ani japanskog dru\u0161tva, bez razlike jesu li to u\u010ditelji iz osnovnih \u0161kola ili visokorangirani univerzitetski profesori. Unato\u010d takvom po\u0161tovanju, sudbina u\u010ditelja tijekom Drugog svjetskog rata bila je i vi\u0161e nego tragi\u010dna.<\/p>\n

Okinawa je jedini naseljeni otok, dio sada\u0161njeg japanskog teritorija, na kojem su se vodile direktne borbe izme\u0111u japanskih i ameri\u010dkih snaga. \u201c\u010celi\u010dni tajfun\u201d kako se zvala velika bitka odnijela je 200.656 \u017eivota od kojih su 94.754 bili stanovnici Okinawe. Neki od njih bili su tada\u0161nji u\u010ditelji, a neki su to tek trebali postati. Potpuna ameri\u010dka okupacija ovog otoka, zajedno s izgradnjom ogromne vojne baze 1950. godine, dovela je do eksteritorijalnosti Okinawe i maksimalne kontrole stanovnika od strane ameri\u010dkih du\u017enosnika. Smanjili su pla\u0107e u\u010diteljima i time ih natjerali da tra\u017ee posao u vojnoj bazi, a oni koji su ostali vjerni svome pozivu, stradali su od neuhranjenosti. Svjesni koliko jak utjecaj u\u010ditelji imaju na japansko dru\u0161tvo, Amerikanci su strahovali da oni ne padnu pod utjecaj komunista ili desni\u010darskih pokreta koji su se ve\u0107 po\u010deli pojavljivati u Japanu po\u010detkom pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

Pokret protiv prisutnosti ameri\u010dke vojne baze na Okinawi organizirali su upravo u\u010ditelji koji su tijekom svoje borbe na ovom otoku, uspjeli blokirati direktivu \u201cSogo Rodo furei\u201d koju je ameri\u010dka administracija donijela ne bi li zabranila suradnju izme\u0111u sindikata. U\u010ditelji su se uspjeli izboriti i protiv selektivnih zabrana putovanja koje je tako\u0111er implementirala ameri\u010dka administracija, putem neizdavanja paso\u0161a odre\u0111enim gra\u0111anima. Borili su se i za prava komunisti\u010dkih aktivista \u010diju su slobodu kretanja ameri\u010dke vlasti ograni\u010dile. Oni su bili prvi koji su zahtijevali da se Okinawa vrati pod kontrolu Japana, \u0161to se i dogodilo dogovorom iz 1971. godine nazvanim \u201cPovratak Okinawe\u201d.<\/p>\n

No, time pri\u010da nije gotova, jer na Okinawi se prosvjeduje i danas, a dana\u0161nji se prosvjednici protive izgradnji nove ameri\u010dke baze, a radi se o istim onim u\u010diteljima koji su se borili za ljudska prava na po\u010detku ameri\u010dke okupacije. Zajedno s japanskom vladom, a pod pritiskom lokalnih stanovnika koji tra\u017ee da se stara baza Futenma dislocira s Okinawe, ameri\u010dka vojska odlu\u010dila je izgraditi novu bazu na novoj lokaciji, umjesto da napuste otok.<\/p>\n

O svemu ovome Lupiga razgovara s profesoricom Keiko Yonaha koja je aktivna u pokretu protiv nove ameri\u010dke baze, a ujedno je u\u010diteljica i nasljednica onih u\u010ditelja boraca koji su formirali obranu za osnovna ljudska prava na Okinawi, potpuno okupiranoj od strane ameri\u010dkih snaga.<\/p>\n

Mo\u017eete li predstavite svoj rad za Lupiginu publiku?<\/strong><\/p>\n

– Profesorica na Sveu\u010dili\u0161tu Meio u sjevernom dijelu Okinawe. Moja specijalnost je engleski jezik i, zapravo, pripremam budu\u0107e u\u010ditelje engleskog jezika za rad u srednjim \u0161kolama. Trenutno, brojni stanovnici Okinawe prosvjeduju na mjestu gdje \u0107e se podignuti nova ameri\u010dka vojna baza. Kao prvo, to je uni\u0161tavanje prelijepog okoli\u0161a s dragocjenim morskim \u017eivotinjama i biljkama. U zaljevu koji bi trebao postati dom novoj ameri\u010dkoj bazi postoji 420 vrsti korala, 1.040 vrsti ribe, 403 vrste morskih algi i 1.974 vrste meku\u0161aca. Prosje\u010dna dob demonstranata je 70 godina. To su ljudi koji su se borili za jednakost i pravdu na Okinawi pod ameri\u010dkom okupacijom u vrijeme kada su bili mladi. Sada su ostarjeli, ali i jo\u0161 uvijek pru\u017eaju otpor prema nepravdi koja im se doga\u0111a putem izgradnje ameri\u010dke vojne baze i uni\u0161tavanja okoli\u0161a.<\/p>\n

Istovremeno stara baza je jo\u0161 uvijek u funkciji?<\/strong><\/p>\n

– Negdje 1996 godine, djevoj\u010dicu iz petog razreda osnovne \u0161kole silovala su tri ameri\u010dka vojnika \u0161to je dovelo do velikih prosvjeda protiv ameri\u010dke baze na kojima je sudjelovalo preko 100.000 ljudi. Nakon toga uslijedilo je potpisivanje dogovora izme\u0111u ameri\u010dke i japanske vlade o tome da se rastereti Okinawa, s obzirom da je u tom trenutku 70 posto ameri\u010dkih vojnih objekata u Japanu koncentrirano na Okinawi, a ona pokriva samo 0,6 posto japanskog teritorija. Mi smatramo da to nije fer. Japanska vlada je tada odgovorila da \u0107e rasteretiti Okinawu. Rekli su i da \u0107e dislocirati zra\u010dnu bazu Futenma zato \u0161to je najopasnija na svijetu. Mi smo o\u010dekivali da \u0107e biti dislocirana van Okinawe.<\/p>\n

Ali \u2026<\/strong><\/p>\n

– Krenuli su tra\u017eiti lokaciju, a mi smo bili sretni, jer \u0107e bar jedna velika baza biti oti\u0107i s Okinawe. Ipak, nijedna prefektura bazu nije prihvatila pa je japanska vlada odlu\u010dila kako \u0107e mjesto relokacije opet biti Okinawa. Odlu\u010dili su da \u0107e to biti mjesto Henoko i uvjeravali nas da trebamo biti sretni. Ali mi ne mo\u017eemo biti sretni jer takva odluka nije ni logi\u010dno ni po\u0161tena. Obe\u0107ali su da \u0107e rasteretiti Okinawu, ali to nisu napravili, ve\u0107 su samo premjestili bazu na drugu lokaciju, opet nama pred nosom, s tim da \u0107e nova baza biti jo\u0161 mo\u0107nija od prethodne s procijenjenim \u201erokom trajanja\u201c od 200 godina. U me\u0111uvremenu smo saznali da plan za izgradnju baze u Henokou postoji jo\u0161 od \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, jer je dubina vode dovoljna da tamo uplovljavaju vojni brodovi s nuklearnim pogonom. Dakle, da odgovorim kona\u010dno na prethodno pitanja – Okinawa ima zra\u010dnu bazu Futenma i novu bazu koja se treba izgraditi unato\u010d protivljenju stanovnika Okinawe. Nismo sigurni kada \u0107e biti relocirana baza Futenma, a istovremeno smo sigurni da \u0107e se nova baza izgraditi jer japanska vlada nastavlja tvrditi kako za nju nema druge lokacije osim Henokoa.<\/p>\n

Mo\u017eete li nam malo detaljnije objasniti ulogu u\u010ditelja u borbi za slobodu Okinawe i oslobo\u0111enje od ameri\u010dke okupacije? <\/strong><\/p>\n

– Okinawa ima duga\u010dku povijest. U 15. stolje\u0107u, kao dio Ryukyu kraljevstva, u\u017eivala prosperirala je u trgovini s isto\u010dnoazijskim zemljama, uklju\u010duju\u0107i i Japan i Kinu. Ipak, 1609. godine Satsuma (sada\u0161nja prefektura Kagoshima) okupirala je Okinawu. U to vrijeme Okinawa nije imala oru\u017eje za obranu jer je kralj zabranio kori\u0161tenje oru\u017eja pa je bilo lako zauzeti Okinawu. Upravo zbog toga karate, borila\u010dka vje\u0161tina za samoobranu, potje\u010de s Okinawe. U novoj eri vladavina je bila preba\u010dena u ruke vlade Meiji te je Okinawa postala sastavni dio Japana. U Pacifi\u010dkom ratu, otok je najvi\u0161e stradao zato \u0161to je bio jedino naseljeno mjesto na kojem je bilo kopnenih sukoba izme\u0111u japanskih i ameri\u010dkih snaga. S mirovnim ugovorom iz San Francisca, Okinawa je okupirana od strane ameri\u010dke vojske. U\u010ditelji s Okinawe koji su se borili protiv ameri\u010dke okupacije, bili su centar pokreta za povla\u010denje ameri\u010dke kontrole nad Okinawom. Oni su ranije tra\u017eili oporavak obrazovnog sistema koji je bio uni\u0161ten za vrijeme rata i nije se uop\u0107e oporavio u periodu ameri\u010dke okupacije.<\/p>\n

Koje su trenuta\u010dne posljedice te 27-godi\u0161nje okupacije s kojima \u017eitelji Okinawe danas \u017eive? <\/strong><\/p>\n

– Sada smo dio Japana, \u017eivimo prema zakonima japanske vlade. Situacija je mnogo bolja, zato \u0161to su za vrijeme eksteritorijalnosti, odnosno ameri\u010dke okupacije, na\u0161a ljudska prava bila redovno kr\u0161ena. Stoga mo\u017eemo re\u0107i da je situacija danas puno bolja. Ipak, jo\u0161 uvijek patimo zbog lo\u0161ih stvari koje su sa sobom donijele ameri\u010dke vojne baze, kao \u0161to su zaga\u0111enje zemlje zraka, zvu\u010dno zaga\u0111enje, uni\u0161tavanje prirode, avionske nesre\u0107e i razni kriminal koji su po\u010dinili ameri\u010dki vojnici. U \u0161ezdesetim godinama, ostale prefekture koje su imale vojne baze, relocirale su ih na Okinawu zbog prosvjeda tamo\u0161njih stanovnika, a sada Okinawa nema pravo glasa zbog toga \u0161to je bila pod ameri\u010dkom okupacijom, dok je Japan postao nezavisan nakon mirovnog ugovora iz San Francisca. Okinawa, koja je poslije rata imala tek 11 posto ameri\u010dkih vojnih objekata smje\u0161tenih na teritoriju Japana, sada ih ima vi\u0161e od 70 posto. Nitko ne \u017eeli prihvatiti Futenma zra\u010dnu bazu, nijedna prefektura. Ka\u017eu da je to na\u0161 problem i da zato kod nas treba biti relocirana.<\/p>\n

Koliko se u japanskoj javnosti uop\u0107e govori o ameri\u010dkoj bazi na Okinawi i problemima koji stanovnici imaju zbog nje? <\/strong><\/p>\n

– Oni koji su protiv nove ameri\u010dke baze su manjina u japanskoj javnosti. Mediji su oslabljeni i ljudi sve vi\u0161e potpadaju pod utjecaj raznih la\u017enih vijesti u kojima se ignoriraju povijesne fakte. La\u017ene vijesti ka\u017eu otprilike ovako \u2013 \u201eprosvjednici protiv ameri\u010dke baze su ljevi\u010dari, to nisu lokalni ljudi s Okinawe\u201c. A pravo stanje stvari je druga\u010dije. Iako postoji puno onih koji podr\u017eavaju prosvjede, a s drugih su japanskih otoka, ve\u0107ina prosvjednika su lokalni ljudi s Okinawe. Zbog toga na prosvjedu u Henokou koje je malo mjesto imamo izme\u0111u 3.000 i 5.000 ljudi, a u Nahai, glavnom gradu otoka, imamo vi\u0161e od 30 000 prosvjednika.<\/p>\n

U jednoj raspravi govorili ste o primjerima nazo\u010dnosti ameri\u010dke vojske u svijetu. Na Balkanu, to\u010dnije na Kosovu, primjerice, postoji golema ameri\u010dka vojna baza, Bondsteel. Koje je va\u0161e mi\u0161ljenje o vojnom prisustvu ameri\u010dke vojske u drugim zemljama, dakle izvan SAD-a? <\/strong><\/p>\n

– Okinawa nije specifi\u010dan slu\u010daj. Sigurna sam da postoje mnogo druga mjesta na kojima ljudi pate zbog okupacije ili prisustva ameri\u010dkih vojnih baza. Isti je slu\u010daj sa zemljama na Bliskom Istoku, smatram da su i oni \u017ertve. \u010cega? Ekspanzionizma. Sjedinjene Dr\u017eave koje \u017eele pro\u0161iriti svoju mo\u0107 govore: \u201emi vas \u0161titimo\u201c. Ipak, oni zapravo produ\u017eavaju svoje vlastite ratove iznova i iznova, na logici ja\u010dega. Smatram da slabiji moraju biti vi\u0161e po\u0161tovani u ovom svijetu. Je li mogu\u0107e da vojska izgradi mir u svijetu? Mogu li militaristi\u010dki mo\u0107ne zemlje u\u017eivati u miru? I odr\u017eavaju li one mir u svijetu? Mi moramo u\u010diti iz pro\u0161losti kako bismo mogli sada\u0161njost vidjeti bolje i izgraditi bolju budu\u0107nost za naredne generacije.<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Keiko Yonaha: Oni koji su protiv nove ameri\u010dke baze su manjina u japanskoj javnosti. Mediji su oslabljeni i ljudi sve vi\u0161e potpadaju pod utjecaj raznih la\u017enih vijesti u kojima se ignoriraju povijesne fakte<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":253911,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-253910","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253910","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=253910"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253910\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/253911"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=253910"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=253910"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=253910"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}