Bilo je to po\u010detkom prolje\u0107a 1995-te kada mi sada pokojni Da\u0161i, legenda bjelopoljskog i crnogorskog fudbala, prvoklasni \u0161ahista i bokser, za\u0161titni znak na\u0161e \u010dar\u0161ije zakuca na vrata.<\/p>\n
\u201e\u0110e si prijatelju, \u0161to te nema u \u010dar\u0161iji?\u201c<\/p>\n
\u201eNe vidim Da\u0161i. Te\u0161ko se kre\u0107em. Treba mi i malo vremena da se naviknem na slobodu.\u201c<\/p>\n
\u201eHajde obuci se pa da idemo da pro\u0161etamo nekoliko krugova A\u0161ik mahalom, a onda te vodim u jednu \u010detni\u010dku kafanu. Smije\u0161 li?\u201c<\/p>\n
9\u201eSmijem, bar ti to zna\u0161.\u201c<\/p>\n
\u201eIdemo da malo vadimo \u017eivce re\u017eimu i \u010detnicima. Htjeli su da nas zavade. E, ne\u0107e mo\u0107i, idemo.\u201c<\/p>\n
Uzeh ga ispod ruke i krenuh dobro poznatom \u010dar\u0161ijom kojom sam bezbroj puta sa njim ranije prije hap\u0161enja \u0161etao. <\/p>\n
\u201eGledaj kako nas gledaju i ibrete se.\u201c<\/p>\n
\u201eNeka gledaju. Imaju pravo da gledaju.\u201c<\/p>\n
Poslije nekoliko krugova, uputismo se u pomenutu kafanu. U\u0111osmo. Tajac. Polumrak je i ni\u0161ta ne vidim. Dr\u017eim druga ispod lijeve mi\u0161ice i idem za njim. Sa vrta, Da\u0161i podviknu gazdi da nam oslobodi jedan sto kako bi mogli na miru pri\u010dati. Naru\u010dismo kahve i zaturismo muhabet. Po \u017eamoru zaklju\u010dih da je kafana puna gostiju. Da\u0161i mi po\u010de govoriti o njegovom djetinjstvu. Iako sam do u detalje znao njegovu \u017eivotnu pri\u010du uvijek sam je iznova rado slu\u0161ao. Oca su mu ubili na Zidanom mostu. Po ko zna koji put mi ispri\u010da da je njegova majka bila u \u010detni\u010dkom zatvoru u Kola\u0161inu 1943-\u0107e godine i da je on tu i ro\u0111en. Ali za ovo nikada ranije od njega nisam \u010duo ni rije\u010di.<\/p>\n
\u201eDru\u017ee, donio sam pisma prepiske izme\u0111u mog pokojnog oca i rahmetli Huseina Rov\u010danina, komandanta muslimanske milicije iz Komarana,\u201c i izvadi nekoliko papira na sto, pa nastavi:<\/p>\n
\u201eJesu po\u017eutjela, ali su meni draga. To mi je jedino ostalo iza oca. Pro\u010ditat \u0107u ti svako.\u201c<\/p>\n
\u201eDa\u0161i, pa i oni su bili drugovi kao ja i ti. Sad mi je jasno \u0161to ti je otac bio u zava\u0111i sa Pavlom \u0110uri\u0161i\u0107em.\u201c<\/p>\n
\u201eZato sam te ovdje i doveo da ti to pro\u010ditam. Da nas vide ultranacionalisti i \u0161ovinisti. Neka vide da je uvijek u svim situacijama bilo ljudi i neljudi. Nek crknu od jada du\u0161mani.\u201c<\/p>\n
Dugo vremena smo sjedili i pri\u010dali o svemu. Niko nam nije uputio ni jednu jedinu rije\u010d niti nas ru\u017eno pogledao. Po\u0161to sam tih dana ima nesnosne bolove u o\u010dima, predlo\u017eih da krenemo ku\u0107i. Ustade bez rije\u010di i iza\u0111osmo. Od kako me je izveo iz ku\u0107e, primijetih da me stalno dr\u017ei sa njegove lijeve strane i da desnu ruku nikako ne vadi iz d\u017eepa pa pomislih da vjerovatno ima neku povredu. <\/p>\n
\u201eDru\u017ee, \u0161ta ti je sa desnom rukom? Da nisi boksovao pa proma\u0161io vre\u0107u i udario u zid? Kako si do\u0161ao po mene ne vadi\u0161 je iz d\u017eepa.\u201c<\/p>\n
Bokserskim manirom \u0161mrknu dva tri puta, podlakticom protrlja ispod nosa, ispuca lijevom dva direkta i aperkat, nasmija se i izvadi desnicu iz d\u017eepa.<\/p>\n
\u201ePogledaj.\u201c<\/p>\n
\u201e\u0160ta je, ne vidim.\u201c<\/p>\n
\u201eMagnum 357.\u201c<\/p>\n
\u201e\u0160to \u0107e ti to \u010dovje\u010de. Ho\u0107e\u0161 li to da upuca\u0161 Tur\u010dina,\u201c kroz smijeh se obratih prijatelju.<\/p>\n
\u201eMnogo te je DB preko \u0161pijuna i dezinformatora satanizovala. Pri\u010daju da te nisu uhapsili da vi\u0161e u Bijelom Polju ne bi imalo Srba. \u0160apu\u0107u da si nas htio sve poubijati snajperom sa tornja crkve. Ima fanatika. Nikad se ne zna. Ubi\u0161e nam du\u0161u \u010dar\u0161ije a ne da ne ubiju tebe. Evo im neka gledaju. Ja sin \u010detnika a ti najve\u0107i mud\u017eahedin u Sand\u017eaku zajedno. Dru\u017ee moj, du\u0161e mi pokojnog oca i \u017eivota sina jedinca, da ti je samo neko jednu rije\u010d rekao dok smo sjedili u onoj kafani ili \u0161etali \u010dar\u0161ijom to bi mu bilo zadnje u \u017eivotu. Rekao sam ti i kada smo krenuli iz tvoje ku\u0107e da idemo da vadimo \u017eivce re\u017eimu i \u010detnicima. To ti je isto, samo se razli\u010dito zovu. Ovo je ludo vrijeme. Bilo je i ranije ratova, ali je bilo i ljudi. Ovakav jad do sada nismo gledali. Uhapsili su te da bi posijali nacionalnu i vjersku mr\u017enju u ovoj prelijepoj \u010dar\u0161iji. E ne\u0107e mo\u0107i prijatelju. Kunem se. Bar kada sam ja u pitanju.\u201c<\/p>\n
\u201eZnam ja to dru\u017ee, ali \u0161ta je sa ostalima?\u201c<\/p>\n
Bile su to \u201edobre\u201c stare devedesete, znalo se ko je ko. On \u010detnik, ja mud\u017eahedin. Danas u vrijeme sdp-bskratije oni ple\u0161u bal pod maskama. Decenijama gledamo la\u017ene osmijehe la\u017enih prijatelja, la\u017ene domoljube i patriote, la\u017ene neprijatelje dr\u017eave, la\u017ene vijesti… Sve im je la\u017e osim ogromnih plata, honorara i pogleda. O\u010di su ogledalo du\u0161e i tu nema laganja. Iako poku\u0161avaju sakriti, u njihovim pogledima vidi\u0161 mr\u017enju. Mrze i bli\u017enjeg svog ako nije sa njima. Pokrili bi oni i o\u010di maskom, ali se pla\u0161e mraka. Zato \u0161to su ro\u0111eni u mraku i umrijet \u0107e u mraku, pa makar imali sva blaga ovoga svijeta.<\/p>\n
Pla\u0161i\u0161 li se Ti mraka?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bilo je to po\u010detkom prolje\u0107a 1995-te kada mi sada pokojni Da\u0161i, legenda bjelopoljskog i crnogorskog fudbala, prvoklasni \u0161ahista i bokser, za\u0161titni znak na\u0161e \u010dar\u0161ije zakuca na vrata. \u201e\u0110e si prijatelju, \u0161to te nema u \u010dar\u0161iji?\u201c \u201eNe vidim Da\u0161i. Te\u0161ko se kre\u0107em. Treba mi i malo vremena da se naviknem na slobodu.\u201c \u201eHajde obuci se pa […]<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-253899","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253899","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=253899"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253899\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=253899"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=253899"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=253899"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}