{"id":253714,"date":"2018-09-22T06:00:39","date_gmt":"2018-09-22T04:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=253714"},"modified":"2018-09-21T23:59:43","modified_gmt":"2018-09-21T21:59:43","slug":"od-kulture-rata-do-kulture-mira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/09\/22\/od-kulture-rata-do-kulture-mira\/","title":{"rendered":"Od kulture rata do kulture mira"},"content":{"rendered":"

Autor: Drago Boji\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"Sukobi i ratovi se nigdje i nikada ne doga\u0111aju slu\u010dajno, iako njihovi povodi i opravdanja mogu izgledati kao iznenadni, nepromi\u0161ljeni i posve banalni. Koliko god se zagovaratelji mira zgra\u017eali nad ovom \u010dinjenicom, ratovi imaju svoju unutarnju logiku, oni su smi\u0161ljeni i onda kada mislimo da ih zapo\u010dinju potpuni psihopati. Va\u017eno je imati u svijesti ovu istinu o ratovima jer su ratovi konstanta cijele ljudske povijesti i jer se mnogi ratovi vode i u na\u0161e vrijeme, unato\u010d tome \u0161to mislimo da smo se u humanosti i civiliziranosti izdigli iznad starijih pokoljenja. Ratovi su stalna opasnost i pred tom opasno\u0161\u0107u valja stalno biti budan.<\/p>\n

Neki suvremeni politolozi tvrde da su ratovi u pro\u0161losti bili humaniji i pravedniji od dana\u0161njih, jer su bili najavljivani, vodili su ih uglavnom vojnici i ostajali su unutar bojnog polja. Dok su se prija\u0161nja stolje\u0107a trudila oko \u201eogra\u0111ivanja\/ograni\u010davanja\/ome\u0111ivanja rata\u201c, danas smo svjedoci \u201ene-ogra\u0111ivanja rata\u201c, koji u difuznim oblicima prodire u normalnost i svakodnevnicu, pri \u010demu nestaju granice izme\u0111u rata i civilnosti (H. Maier). To zastra\u0161uju\u0107e suvremeno lice rata osjetili su i mnogi ljudi na na\u0161im prostorima kad su upravo civili bili izlo\u017eeni u\u017easnim maltretiranjima, torturama, silovanjima i ubijanjima. Ve\u0107 ovo saznanje o prirodi suvremenih ratova \u2013 nemogu\u0107nosti razgrani\u010denja vojnih ciljeva od civilnog \u017eivota \u2013 moralo bi ljude odvra\u0107ati od rata, jer svatko mo\u017ee biti i njegov subjekt i objekt, po\u010dinitelj i \u017ertva.<\/p>\n

I<\/p>\n

Jo\u0161 jedna istina o ratu odnosi se na njegovu racionalnost i smi\u0161ljenost kako god nekim ljudima svaki rat izgledao besmislen i neracionalan. Tragedija jugoslavenskih ratova, tvrdi zagreba\u010dki politolog Dejan Jovi\u0107 u svojoj knjizi Rat i mit, sastojala se u tome \u0161to su oni bili racionalan politi\u010dki izbor onih koji su ih pokrenuli i isprovocirali. Svaka od strana u ratu je imala svoje \u201elegitimne\u201c interese i poku\u0161avala ih racionalno opravdati. Nakon \u0161to je ucjenama, prisilama pa i ubojstvima osvojio veliku politi\u010dku i vojnu mo\u0107, prigrabiv\u0161i sebi najva\u017enije institucije biv\u0161e dr\u017eave, Slobodan Milo\u0161evi\u0107 je smatrao da ima pravo i ratom braniti zacrtani velikosrpski politi\u010dki cilj \u2013 da svi Srbi budu u jednoj dr\u017eavi.<\/p>\n

Suo\u010deni s takvom nasilnom politikom i velikom vojnom silom, i druge su tada\u0161nje politi\u010dke vo\u0111e naroda u Jugoslaviji smatrali da imaju pravo braniti svoje legitimne interese i da ih je jedino mogu\u0107e obraniti ratom. Tako je Franjo Tu\u0111man u svibnju 1992. godine na mitingu u Zagrebu povodom primanja Hrvatske u Ujedinjene narode izjavio \u201eda rata ne bi bilo da smo odustali od svoga cilja da stvorimo samostalnu i nezavisnu dr\u017eavu Hrvatsku\u201c, a sli\u010dno je rezonirao i Alija Izetbegovi\u0107 kad je u velja\u010di 1992. godine izjavio \u201eda bi zbog suverene Bosne \u017ertvovao mir, a da zbog mira ne bi \u017ertvovao suverenu Bosnu\u201c (navedeno prema Jovi\u0107u). Na sli\u010dan na\u010din se rat pravdao iz slovenske i kosovske perspektive. Me\u0111unarodna zajednica, u sebi razjedinjena i opijena padom komunizma, nije znala kako rije\u0161iti jugoslavensku krizu, pa je i ona pre\u0161utno dopustila da se ta kriza rje\u0161ava ratovima.<\/p>\n

Budu\u0107i da je onda\u0161nja Jugoslavija bila u politi\u010dkom rasulu i odumiranju i budu\u0107i da nije postojala ja\u010da sila koja bi rat sprije\u010dila, odnosno, budu\u0107i da je sila koja je trebala \u0161tititi mir (Jugoslavenska narodna armija) bila glavni izvr\u0161itelj ratova, otpo\u010deli su ratovi me\u0111u kojima je najstra\u0161niji bio onaj \u201enedovr\u0161eni\u201c (I. Lovrenovi\u0107) u Bosni i Hercegovini. Rat ne nastaje zato \u0161to ga ve\u0107ina ljudi \u017eeli, pa ni zato \u0161to se neki u dru\u0161tvu naoru\u017eavaju i djeluju kao nasilnici u odnosu na druge, zaklju\u010duje politolog Jovi\u0107, nego zato \u0161to nema nikoga tko bi ih sprije\u010dio da pokrenu val nasilja prema mirnim gra\u0111anima ili drugim naoru\u017eanim skupinama. Ljudi su op\u0107enito, ipak, skloni nasilju i zlu i da bi se o\u010duvao mir, potrebna je vi\u0161a sila (funkcionalna dr\u017eava) koja \u0107e biti garant mira.<\/p>\n

Ako ovo zapa\u017eanje primijenimo na Bosnu i Hercegovinu, sa zebnjom moramo konstatirati da rata u Bosni i Hercegovini ne mo\u017ee i ne\u0107e biti sve dok postoji neka vi\u0161a sila koja ga ne \u017eeli, odnosno sila koja mo\u017ee kontrolirati republi\u010dko-srpski re\u017eim i hrvatski i bo\u0161nja\u010dki nacionalizam. Budu\u0107i da ta vi\u0161a sila ne postoji iznutra zbog me\u0111usobne razjedinjenosti triju naroda i njihovih etni\u010dkih politika, nefunkcionalne dr\u017eave, republi\u010dko-srpskog i herceg-bosanskog secesionizma i bo\u0161nja\u010dkog patriotskog nacionalizma, \u0161to \u0107e se dogoditi onog trenutka kada vi\u0161a sila ne bude zainteresirana za \u010duvanje i odr\u017eanje mira na ovim prostorima ili kad vi\u0161a sila ili vi\u0161e vi\u0161ih sila (u pluralu) radi vlastitih politi\u010dkih interesa budu zainteresirani za novi rat!?<\/p>\n

Ako netko misli da se ovakvim pitanjima bezrazlo\u017eno unosi apokalipti\u010dna atmosfera me\u0111u bosansko-hercegova\u010dke i balkanske narode, treba se sjetiti da je rijetko tko u predve\u010derje posljednjih ratova smatrao da su oni mogu\u0107i, misle\u0107i pritom da ve\u0107ina ljudi ne \u017eeli rat i da taj rat ne\u0107e dopustiti me\u0111unarodna zajednica. Kako su se gorko razo\u010darali miroljubivi i dobronamjerni ljudi na ovim prostorima kad su shvatili da me\u0111u njima postoje ljudi koji \u017eele rat i da ga me\u0111unarodna zajednica ne\u0107e sprije\u010diti.<\/p>\n

Mir koji se odr\u017eava samo ili ponajvi\u0161e vi\u0161om silom i kontrolom izvana ne mo\u017ee opstati \u010dim ta strana vi\u0161e ne bude za njega zainteresirana. Zato je za odr\u017eanje mira u Bosni i Hercegovini potrebno graditi unutarnje antiratno raspolo\u017eenje i kulturu mira koja ne\u0107e biti samo pitanje dobre volje ljudi nego \u0107e ju \u0161titi dr\u017eavni, europski i me\u0111unarodni okvir mirotvorne stabilnosti, ali ne kako bi samo odr\u017eavao postoje\u0107e stanje, nego kako bi uspostavio funkcionalnu pravnu dr\u017eavu u kojoj \u0107e svi \u010dlanovi dru\u0161tvene zajednice biti zainteresirani za mir, za svoje dobro i dobro cijele dru\u0161tvene zajednice.<\/p>\n

II<\/p>\n

Svi ratovi u povijesti \u010dovje\u010danstva, kao i suvremeni ratovi, prekidani su ili zavr\u0161avani nekom vrstom politi\u010dki dogovorenog primirja ili mira. Svaki politi\u010dki mir i\u0161ao je u prilog vojno i politi\u010dki ja\u010de i mo\u0107nije strane i kod slabijih je ostavljao duboka i te\u0161ka razo\u010darenja i frustracije. I rat u Bosni i Hercegovini je okon\u010dan na taj na\u010din, voljom velikih i mo\u0107nih sila, politi\u010dkim pritiscima i nagodbama, prisilnom trgovinom teritorijem i nepravdom prema mnogim ljudima. Takav \u201epoliti\u010dki mir\u201c, bilo je to jasno od po\u010detka, nije mogao donijeti i mir me\u0111u ljudima, pa s pravom mnogi tvrde da je sporazum u Daytonu zaustavio rat, ali nije donio mir.<\/p>\n

Politi\u010dki ili svjetovni mir rijetko mo\u017ee biti pravedan mir jer je prije svega posljedica politi\u010dkih nagodbi i nadmetanja, a ne etike, pisao je neposredno nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma koncem 1995. godine hrvatski sociolog \u017deljko Marde\u0161i\u0107. Rijetko je, dakle, politi\u010dki mir, mir pravde, i Marde\u0161i\u0107 \u017eali \u0161to je u ve\u0107ini religija mir prestao biti religijska kategorija. Zato, tvrdi ovaj sociolog, svjetovnog mira ima onoliko koliko ima sile i lukavosti, a religijskog mira onoliko koliko ima vjere. Ipak, smatra Marde\u0161i\u0107, svjetovni je mir \u2013 iako nepravedan, slaba\u0161an, pogodbom izboren \u2013 jo\u0161 uvijek u\u010dinkovitiji od religijskog mira koje te u\u010dinke ne daje.<\/p>\n

\u010cinjenica je da se mir prvenstveno odr\u017eava politi\u010dkim putem, ali to ne isklju\u010duje potrebu i nu\u017enost da se o njemu razmi\u0161lja i iz religijske (vjerni\u010dke) perspektive. Sve religije rado o sebi vole tvrditi da su religije mira, pozivaju\u0107i se pritom na svoje svete knjige i svoj nauk, ali ih demantira njihova praksa jer mnogi ratovi imaju i religijske konotacije, kao \u0161to je to bio slu\u010daj i s ratovima na podru\u010dju Jugoslavije. O miru me\u0111u razli\u010ditim religijama i o mirotvorstvu kao du\u017enosti vjere se \u010desto govori i u Bosni i Hercegovini, i unato\u010d mnogim religijski inspiriranim i motiviranim mirovnim inicijativama, pripadnici razli\u010ditih religija su me\u0111usobno udaljeni i jedni prema drugima ravnodu\u0161ni pa i isklju\u010divi \u0161to se u kona\u010dnici uvijek mo\u017ee iskoristiti za produbljivanje sukoba. Iako se to zbog vjerni\u010dkog licemjerja i nevjerodostojnosti nerado priznaje, kod nas je \u010desto pojam vjere devalvirao do banalnosti, do kolektivisti\u010dke religijske i nacionalne vrijednosti, do \u201evulgarnoga praznovjerja\u201c (M. Krle\u017ea), s onu stranu univerzalnih humanih i eti\u010dkih vrednota.<\/p>\n

Ratovi na na\u0161im prostorima nisu bili vjerski, ali su dijelom nadahnjivani i opravdavani religijom i Bo\u017ejim imenom i zato ima smisla iznova podsje\u0107ati na \u010desto citiranu re\u010denicu \u0161vicarskog katoli\u010dkog teologa Hansa K\u00fcnga \u201eda bez mira me\u0111u religijama, nema ni mira me\u0111u narodima\u201c \u0161to bi u na\u0161em bosansko-hercegova\u010dkom kontekstu zna\u010dilo \u2013 bez mira izme\u0111u katolika, pravoslavaca i muslimana, nema ni mira izme\u0111u Hrvata, Srba i Bo\u0161njaka. S obzirom na povijesnu uvjetovanost i isprepletenost vjerskih i etni\u010dkih identiteta na ovim prostorima i s obzirom na \u010dinjenicu da su i ratovi na ovim prostorima dijelom bili ozna\u010deni i religijskom netrpeljivo\u0161\u0107u, ove rije\u010di tim ozbiljnije pozivaju na budnost i oprez, ali i na nu\u017enost izgra\u0111ivanja religijske kulture mira.<\/p>\n

III<\/p>\n

U trenutku kad se u na\u0161em javnom prostoru, \u010dini se vi\u0161e nego prethodnih godina, koriste ratne terminologije, slike i asocijacije, kad se posvuda olako, nepromi\u0161ljeno i bahato verbalno zvecka oru\u017ejem i pokazuju nacionalni mi\u0161i\u0107i, kad se \u010dak govori i o novim granicama i razgrani\u010denjima, makar to bilo i samo za potrebe predizbornih kampanja, tim ozbiljnije se mora pozivati na politi\u010dki, ali i na religijski mir \u2013 mir za koji se zala\u017ee iz vjerni\u010dkog uvjerenja. Budu\u0107i da \u017eivimo na prostorima na kojima jo\u0161 uvijek nisu zacijelile rane ni iz pro\u0161lih ratova, da su mnogi ljudi pretrpjeli stra\u0161ne zlo\u010dine, da nije jednostavno oprostiti pretrpljeno zlo i da u mnogim ljudima makar i potiho \u017eivi i \u017ee\u0111 za osvetom, krhki i neza\u0161ti\u0107eni mir koji sada imamo lako mo\u017ee biti ugro\u017een \u2013 lak\u0161e nego \u0161to se ponekad u preoptimisti\u010dnoj vjeri u razboritost i dobrotu ljudi mo\u017ee i zamisliti.<\/p>\n

Povijest nas u\u010di da \u0161to vi\u0161e mo\u0107i neki re\u017eim ili neka vlast \u017eeli imati nad ljudima, to treba vi\u0161e neprijatelja koji ga ugro\u017eavaju i totalitarni re\u017eimi bez neprijatelja naprosto ne mogu dugo opstati (Leszek Kolakowski). Bosna i Hercegovina i dr\u017eave u njezinom susjedstvu u odre\u0111enom smislu funkcioniraju kao mali totalitarni re\u017eimi pa su i vladaju\u0107e politike najvi\u0161e zainteresirane da skupa sa svojim pristalicama postanu \u201e\u0161to je mogu\u0107e omra\u017eeniji u o\u010dima drugih naroda\u201c (K. Mann), jer je preko kulture rata i ratne retorike najlak\u0161e podr\u017eavati mr\u017enju me\u0111u ljudima i odr\u017eavati se na vlasti.<\/p>\n

Predizborne kampanje pokazuju pravo lice bosansko-hercegova\u010dkog dru\u0161tva \u2013 nemoralne, neodgovorne, nasilne i bahate politi\u010dare koje slijede i podr\u017eavaju zavedene i opijene mase od \u010dijih se histeri\u010dnih urlika i izraza lica ledi krv u \u017eilama. Koliko su ljudi spremni na zlo, pokazuju i dru\u0161tvene mre\u017ee na kojima svako druga\u010dije mi\u0161ljenje, pogotovo kad je rije\u010d o nacionalnim i vjerskim pitanjima, prati zastra\u0161uju\u0107i izljev bijesa i mr\u017enje, nevjerojatna koli\u010dina uvreda i kleveta, pa i spremnost na prijetnje i javni lin\u010d.<\/p>\n

Pritom se na svima stranama izbjegava suo\u010davanje s istinom odnosno suo\u010davanje s krivnjom i odgovorno\u0161\u0107u i pribjegava mi\u0161ljenju po kojem smo \u201esvi krivi\u201c \u0161to onda zna\u010di da nitko nije kriv ili se odgovornost podi\u017ee na neobvezatnu na\u010delnu razinu da smo \u201esvi odgovorni\u201c za sve ljude i cijeli svijet, \u0161to opet zna\u010di da nitko nije odgovoran ni za \u0161to i ni za koga. Svijest o kolektivnoj odgovornosti je va\u017ena u odnosima posva\u0111anih i sukobljenih nacija i vjera, ali ne pomiruju se nacije i vjere, u ime kojih se sva\u0111a i ratuje, nego konkretni ljudi. Monstruozna djela nipo\u0161to nisu uvijek rezultat monstruoznih pojedinaca, ali vrline kojima se divimo \u2013 milost, suosje\u0107anje, pravda, ljubaznost \u2013 uglavnom su ograni\u010dene na privatnu sferu i osobnu razinu (T. Eagleton).<\/p>\n

Zato je iznimno va\u017eno da se u javni prostor ponovno vrati ozbiljni govor o osobnoj krivnji, teolo\u0161ki kazano, svijest o osobnom grijehu i kajanju za po\u010dinjeni grijeh. Da bi se izmirile i manje svakodnevne me\u0111uljudske uvrede i sva\u0111e potrebna je na strani po\u010dinitelja svijest o krivnji i po\u010dinjenom zlu te spremnost na opra\u0161tanje od strane \u017ertve. Nije ni humano ni pravedno stalno o\u010dekivati od \u017ertava da opra\u0161taju, a pritom \u0161utjeti o po\u010diniteljima i njihovom zlu. Kad se u na\u0161im dru\u0161tvima zlodjela po\u010dinitelja pravdaju time da zlo treba osuditi a ne i \u010dovjeka, \u0161to je demonska podvala koju \u010desto koriste ljudi iz religije, pogotovo kad brane \u201esvoje ratne zlo\u010dince\u201c, time se stvara atmosfera koja podr\u017eava zlo\u010dince, pa zli ljudi unaprijed znaju da mogu ra\u010dunati s nekom vrstom javnog ili dru\u0161tvenog oprosta i zaborava. Ovakva izopa\u010dena logika ide u prilog zlikovcima, stvara nepodno\u0161ljiv osje\u0107aj nepravde na strani \u017ertava i promovira logiku \u017eivota prema kojoj je dobro \u010diniti zlo.<\/p>\n

Na koncu, unato\u010d slo\u017eenim etni\u010dkim i vjerskim odnosima u na\u0161em dru\u0161tvu, optere\u0107enim ratom, ratnim zlo\u010dinima i poratnim nepravdama, unato\u010d demoraliziraju\u0107oj atmosferi u dru\u0161tvu u kojem su najglasniji i najmo\u0107niji ba\u0161 oni koji su ogrezli u zlu, ima smisla opra\u0161tati i zalagati se za pomirenje i mir i onda kad se \u010dini da su mirotvorci u pravilu gubitnici. U suprotnom ostajemo taoci zla i riskiramo da se i sami svrstamo u red zlo\u010dinaca. Opra\u0161tanje i mirotvorstvo su temeljni zahtjevi ljudskosti i vjere. Koliko god to nekome zvu\u010dalo premalo utje\u0161nim i pomalo utopijskim, ima smisla podsjetiti i na biblijske rije\u010di sadr\u017eane i u drugim religijskim tradicijama \u2013 Blago mirotvorcima, oni \u0107e se sinovima Bo\u017ejim zvati!<\/p>\n

dwp-balkan.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sukobi i ratovi se nigdje i nikada ne doga\u0111aju slu\u010dajno, iako njihovi povodi i opravdanja mogu izgledati kao iznenadni, nepromi\u0161ljeni i posve banalni<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-253714","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253714","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=253714"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253714\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=253714"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=253714"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=253714"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}