{"id":253663,"date":"2018-09-21T07:40:43","date_gmt":"2018-09-21T05:40:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=253663"},"modified":"2018-09-21T07:40:43","modified_gmt":"2018-09-21T05:40:43","slug":"od-medijske-posluge-do-dzelatske-sluzbe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/09\/21\/od-medijske-posluge-do-dzelatske-sluzbe\/","title":{"rendered":"Od medijske posluge do d\u017eelatske slu\u017ebe"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Viktor Ivan\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Uvodnik za publikaciju “Nevidljivo nasilje: Pri\u010de iz redakcije”<\/p>\n

\"\"Ve\u0107 du\u017ee vrijeme su informativni mediji \u2013 pogotovo oni za masovnu namjenu, kojima se obi\u010dno tepa kao \u201evode\u0107ima\u201c \u2013 najinteresantniji po onome \u0161to je u njima cenzurirano. Otkako je cenzura prestala biti pojava ekscesne prirode i postala takore\u0107i temeljna ure\u0111iva\u010dka tehnika, prioriteti \u201ekorisnika medijskih usluga\u201c tako\u0111er su bitno promijenjeni. \u010citati novine (slu\u0161ati radio, gledati televiziju, pratiti portale) s ambicijom da se podrobno informiramo o onome \u0161to u njima nije objavljeno, oblik je intelektualne relaksacije koji bih svakome preporu\u010dio. Dakako, nu\u017eno je prije toga uvid u najva\u017enije elemente stvarnosti ste\u0107i izvan medijskoga polja, ili barem izvan njegove sredi\u0161nje struje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 NEVIDLJIVO NASILJE: PRI\u010cE IZ REDAKCIJE<\/a><\/p>\n

Kada bi mi netko danas ponudio da po vlastitome naho\u0111enju izaberem bilo koji posao u novinskome pogonu i osigurao mi minimalan radni i kreativni manevar, umjesto za funkciju kakvog odgovornog urednika, opredijelio bih se za du\u017enost odgovornog skarednika, lica zadu\u017eenog za sadr\u017eaje iz oblasti \u017eurnalisti\u010dke lo\u0161e savjesti, koji bi \u010ditatelju pomagao da se sa \u0161to manje ozljeda probije kroz blje\u0161tavi informativni paket ispunjen ekskluzivnim, senzacionalnim i sli\u010dnim banalnostima. Dovoljna bi mi bila \u010detvrtina naslovne stranice u \u010dijem bi gornjem lijevom uglu stajala crvenim slovima otisnuta egida: \u201eU dana\u0161njem izdanju ne donosimo\u2026\u201c<\/p>\n

Istini za volju, rubriku takvoga naslova objavljivao sam u tjednome satiri\u010dnom prilogu jo\u0161 sredinom osamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. No bila su to druga\u010dija vremena: jednopartijska dr\u017eava niti na razini proklamacija nije imala u vidu obavije\u0161tene gra\u0111ane, a zauzvrat sama nije bila obavije\u0161tena o tome \u0161to gra\u0111ani doista misle o njoj. Kasnije, kada je na scenu stupilo mno\u0161tvo partija i mno\u0161tvo \u201eslobodnih medija\u201c, pa se ta \u0161arolika mno\u017eina, uz spasonosnu pomo\u0107 krupnog kapitala, sljubila i uhodala na rajskim poljanama \u201eslobodnoga tr\u017ei\u0161ta\u201c, svatko iole otvorena uma mogao se upoznati s paradoksom koji je u novinarsku svakodnevnicu unijela provala demokracije: \u0161to je vi\u0161e formalno zajam\u010dene slobode, to je vi\u0161e fakti\u010dki provedene cenzure.<\/p>\n

Prije desetak godina, u vrijeme dok sam koristio blagodati profesionalne dokolice, ispisao sam nekoliko podu\u017eih eseja koji su se na ovaj ili onaj na\u010din bavili novinarstvom (kasnije okupljenih u knjizi \u201eZa\u0161to ne pi\u0161em i drugi eseji\u201c, Fabrika knjiga, 2010.). U jednome od njih, pod naslovom \u201eSiva zona ljubi\u010dice bijele\u201c, analizirao sam medijsku propagandu u slu\u017ebi Ivice Todori\u0107a, tada\u0161njega vlasnika kompanije Agrokor i najmo\u0107nijeg tajkuna u Hrvatskoj. Za predlo\u017eak je poslu\u017eila reporta\u017ea zamjenika glavnog urednika najutjecajnijega dnevnog lista, kojom je ovaj \u2013 obilaze\u0107i s Todori\u0107em (u helikopteru) njegovo poslovno carstvo \u2013 vlasniku Agrokora spjevao svojevrsnu titoisti\u010dku poemu. Tajkun je tu prikazan kao \u201e\u010dovjek koji pokre\u0107e Hrvatsku\u201c, kao hodaju\u0107e bo\u017eanstvo, kao jedini garant nacionalnog progresa koji se \u010ditav predaje svakome detalju svoga mesijanskog pothvata, do toga da su mu, kako pi\u0161e autor reporta\u017ee, \u201ejabuke poput djevojaka\u201c, da bi \u201ebika ljubio me\u0111u rogove\u201c, ili da \u201ehranu za krave prebire po prstima toliko zadovoljno da se \u010dini kako bi je i sam ku\u0161ao\u201c\u2026<\/p>\n

Sli\u010dnim su porcijama ditiramba Ivicu Todori\u0107a u redovitim sljedovanjima \u010dastili i svi drugi \u201evode\u0107i mediji\u201c. Va\u017enije od toga: o razbojni\u010dkoj metodi kojom je izgra\u0111en gospodarski gigant, o problemati\u010dnim aspektima Agrokorova poslovanja, o koruptivnim vezama s dr\u017eavnim institucijama, o savezni\u0161tvima s potkupljenim politi\u010darima preko kojih je konstituiran ekonomski monopol, o bezdu\u0161nome izrabljivanju radnica i radnika\u2026 u hrvatskome medijskom prostoru nije se mogla pro\u010ditati ni jedna kriti\u010dka rije\u010d. \u010cak ni dvorac s \u010detrdeset soba (i vjerojatno isto toliko \u010dlanova posluge) u kojem je tajkun s obitelji \u017eivio, nije mamio novinarske podsmijehe \u2013 makar je krasno do\u010daravao feudalne mokre snove naprasno oboga\u0107ena skorojevi\u0107a \u2013 ve\u0107 je u bogato ilustriranim prikazima reklamiran s punim po\u0161tovanjem, kao dokaz elitnoga stila, kao prikladan simbol mo\u0107i nacionalnog spasitelja.<\/p>\n

Koncern Agrokor, izme\u0111u ostaloga, obilno je hranio oglasima hrvatsku medijsku industriju, a trudbenici u ostakljenim pogonima za proizvodnju sada\u0161njosti bili su dobro upoznati \u2013 \u0161to putem direktnih naloga, \u0161to uz pomo\u0107 instinkta samoodr\u017eanja \u2013 s krucijalnom devizom: ne pljuj u zdjelu iz koje jede\u0161! Na taj su se na\u010din suo\u010dili i s drugim paradoksom postsocijalisti\u010dkog \u017eurnalizma: \u0161to su u ve\u0107oj mjeri bili socijalno zga\u017eeni, \u0161to su im nadnice bile ni\u017ee, \u0161to su temeljitije bivali izlo\u017eeni prekarnim uvjetima rada, \u0161to im je egzistencija bila nesigurnija, to su s ve\u0107om predano\u0161\u0107u u svojem novinarskom poslu morali zastupati interese bogatih i mo\u0107nih.<\/p>\n

Danas, kada nastaje ovaj zapis, Ivica Todori\u0107 vi\u0161e nije vlasnik Agrokora, kompanija zbog prezadu\u017eenosti pro\u017eivljava agoniju rasko\u0161ne propasti, protiv tajkuna je pokrenuta istraga, pa je pobjegao u Veliku Britaniju gdje se pravnim sredstvima bori protiv izru\u010denja i vjerojatnog zatvora, nekada\u0161nji prijatelji iz vrha politi\u010dke vlasti sada su njegovi najlju\u0107i neprijatelji, ukratko \u2013 doju\u010dera\u0161nja nacionalna svetinja postala je nacionalna lovina. \u201eVode\u0107i mediji\u201c rutinski slijede taj trend: \u201e\u010dovjek koji pokre\u0107e Hrvatsku\u201c preko no\u0107i je postao \u201egrobar hrvatske ekonomije\u201c, isti autori koji su Todori\u0107u sricali panegirike danas mu bez milosti raskopavaju crijeva, nasrtljivi fotoreporteri logoruju pred njegovim londonskim stanom, a tajkun od njih pani\u010dno bje\u017ei, psuje i poku\u0161ava zakriti lice otvorenim ki\u0161obranom, novine donose stotine prljavih detalja o poslovanju korporacije i rastro\u0161nom \u017eivotu dekadentne obitelji, objavljuju policijske fotografije na kojima su dokumentirane kolekcije cipela i ko\u017enih torbi \u017eenskih \u010dlanova familije, snimci interijera dvorca sada su krunski dokaz korumpiranosti, halapljivosti, be\u0161\u0107utnosti i lo\u0161eg ukusa de\u017eurnoga zlotvora\u2026<\/p>\n

Tajkuna mi, priznajem, nije ni najmanje \u017eao, ali ta novinarska sposobnost munjevitog preobra\u017eaja, spremnost da se masovno i bezbolno nastupa iz radikalno suprotstavljenih perspektiva, da se Todori\u0107eva medijska posluga u trenu preobrazi u d\u017eelatsku slu\u017ebu, da glorifikatori nastupaju kao egzekutori, i to bez trunke samorefleksije ili poku\u0161aja osvje\u0161tavanja vlastite uloge, ne\u0161to je \u0161to, boravi\u0161 li du\u017ee u ovome poslu, ispunjava tjeskobom. Poznato mi je koliko mo\u017ee biti silovita energija osvete doju\u010dera\u0161njih pokornika, ona je svakako umno\u017eena frustracijom zbog dotada\u0161nje prisile na \u0161utnju, no ipak mi se \u010dini da je to tek pirotehni\u010dki efekt temeljnijega zlo\u010dina, naime \u2013 profesionalne i moralne normalizacije pla\u0107eni\u010dke pozicije novinarstva.<\/p>\n

Nitko se vi\u0161e osobito ne iznena\u0111uje grotesknim transformacijama prioriteta i namjena informativne industrije \u2013 kada njeni poslu\u0161ni kruhoborci, na primjer, udarni\u010dki podi\u017eu spomenik izabranoj nacionalnoj veli\u010dini, a zatim, u istome sastavu, postavljaju dinamit kojim \u0107e ga spektakularno raznijeti \u2013 jer se ve\u0107 podrazumijeva da je rije\u010d o djelatnosti servisnog karaktera, o struci koja je odavno potro\u0161ila svoje ideale. Ako se stje\u010de dojam da tipski novinar, kao u \u201eslu\u010daju Agrokor\u201c, u svojoj te\u017enji za \u201eistinom i pravdom\u201c \u0161izofreno juri u suprotnim pravcima poput loptice u stolnom tenisu, ne libe\u0107i se pobijati samoga sebe, to je zato jer njegova profesionalna i moralna putanja vi\u0161e nije podlo\u017ena utjecaju vlastite volje, ve\u0107 joj smjer zadaje onaj koji udara drvenom palicom.<\/p>\n

Tekstovi u publikaciji “Nevidljivo nasilje: Pri\u010de iz redakcije” pribli\u017eavaju nam atmosferu \u201ena terenu\u201c \u2013 tj. u novinarskim redakcijama \u2013 koja dovodi do raspleta sli\u010dnih gore opisanom, pa je rije\u010d o nekoj vrsti forenzi\u010dkoga istra\u017eivanja, vrijednome uvidu u samu infrastrukturu medijske manipulacije. Tu se govori o politi\u010dkim i ekonomskim pritiscima, o nesmiljenoj eksploataciji, o brutalnim egzistencijalnim ucjenama, o trgovanju informacijama, o ga\u017eenju zanatskih i eti\u010dkih normi, o nemogu\u0107im uvjetima u kojima novinari rade\u2026 a naposljetku su nam predo\u010deni razli\u010diti modusi kontrole i oduzimanja slobode, koji variraju ovisno o karakteru i vlasni\u010dkoj strukturi pojedinih medija, o tome da li su oni javni, korporativni ili neprofitni. Bilo bi, dakako, pogre\u0161no te priloge \u010ditati kao zbir pojedina\u010dnih socijalnih drama, jer je ulog znatno ve\u0107i: izlo\u017eeno nam je ono \u0161to je Pierre Bourdieu, bave\u0107i se drugom temom, svojedobno nazvao \u201estrukturalnim mehanizmom koji proizvodi manjak morala\u201c.<\/p>\n

Zbog prirode tih priloga, uostalom, osje\u0107am se slobodnim ukratko izlo\u017eiti i \u201evlastiti slu\u010daj\u201c, barem da bih razjasnio one \u201eblagodati profesionalne dokolice\u201c \u0161to sam ih ranije spomenuo, a usput i ukazao na to da narav egzistencijalnih ucjena mo\u017ee biti vrlo \u0161arolika, do toga da uklju\u010duje i egzistencijalne privilegije.<\/p>\n

Prije desetak godina, nakon \u0161to je uga\u0161en Feral Tribune, tjednik u kojem sam petnaest godina radio kao novinar i urednik, zaposlio sam se u uglednome dnevnom listu, na poziv uredni\u0161tva, sa statusom kolumnista. Ubrzo sam shvatio da bih pla\u0107u (ina\u010de u vrlo pristojnom iznosu) trebao primati zato da \u2013 ne pi\u0161em. Vlasnik medijske kompanije zatra\u017eio je od uredni\u0161tva da ne objavljuje moje tekstove, ali da mi se redovno ispla\u0107uje mjese\u010dni dohodak, a ure\u0111iva\u010dko tijelo je taj nalog krotko provelo u djelo. Ne mire\u0107i se s takvom bizarnom situacijom, uspio sam poslije prili\u010dnih peripetija utana\u010diti sastanak s Vlasnikom \u2013 koji se primarno bavio proizvodnjom naftnih derivata, a bio je i \u010dlan vladaju\u0107e stranke \u2013 pa mi je ovaj tom prilikom ljubazno objasnio da \u201ene mo\u017ee preuzimati moje neprijatelje\u201c i dao do znanja kako je zahtjev za cenzurom stigao od predsjednika Vlade. \u201eU\u017eivajte\u201c, rekao mi je. \u201ePi\u0161ite knjigu.\u201c<\/p>\n

Budu\u0107i da mi se taj filantropski oblik gu\u0161enja moje autorske osobnosti nije ni najmanje dopao, odlu\u010dio sam intenzivno kr\u0161iti ugovor o radu. Po\u010deo sam pisati za druge novine \u2013 \u0161to prema normativima mati\u010dne ku\u0107e nisam smio \u010diniti \u2013 trude\u0107i se birati teme koje \u0107e izravno tangirati cenzorski raspolo\u017eenog Premijera, a posljedi\u010dno i cenzorski raspolo\u017eenog Vlasnika. Uprava novinske ku\u0107e u vi\u0161e mi je navrata prijetila sankcijama zbog nepo\u0161tivanja radnog ugovora, a ja sam ih nutkao da mi daju otkaz, uz obe\u0107anje da \u0107u na to uzvratiti tu\u017ebom, te \u0107e onda netko od nadle\u017enih valjda biti obavezan pred sudom objasniti kakva je to forma radnog odnosa u kojoj primam dohodak uz obavezu da ne pi\u0161em. Nisu se odlu\u010dili na takav korak i moja \u201eprofesionalna dokolica\u201c \u2013 kada sam pla\u0107u dobivao od jednih, dok sam pisao za druge novine \u2013 potrajala je skoro godinu dana\u2026 Zavr\u0161ilo je o\u010dekivano ljigavo: Premijer je abdicirao, Vlasnik se hibernirao, kasnije zavr\u0161io i kao svjedok-pokajnik na su\u0111enju zbog korupcije, a uredni\u0161tvo uglednoga dnevnog lista uljudno me zamolilo da po\u010dnem pisati, uz jamstvo da \u0107u na \u201esvojoj stranici\u201c u\u017eivati punu autorsku autonomiju. To sam, pak, s ga\u0111enjem odbio i dao otkaz. Zaposlio sam se u marginalnom tjedniku gdje me je \u010dekala dvostruko manja pla\u0107a i stostruko ve\u0107a sloboda.<\/p>\n

Ispovijesti u publikaciji “Nevidljivo nasilje: Pri\u010de iz redakcije” mnogo su dramati\u010dnije. One upozoravaju na to da u medijskim pogonima cenzura odavno nije dobro\u0107udna bolest, ve\u0107 je svojim malignim \u0161irenjem zahvatila samo srce sistema i preuzela njegovu funkciju. Novinarstvo, reklo bi se, pre\u017eivljava u svojim smrtonosnim varijantama. Slavne parole poput \u201eslobode\u201c i \u201enezavisnosti\u201c, \u0161to su se neko\u0107 ko\u010dile na zastavama \u201esedme sile\u201c, opstaju jo\u0161 samo kroz legende o staroj slavi i klate se kao otu\u017ene prnje na jarbolu.<\/p>\n

Ipak, u prilozima, barem \u0161to se mene ti\u010de, naro\u010ditom se snagom isti\u010de jedan detalj \u2013 detalj koji bi trebao istinski zastra\u0161ivati \u2013 a to je \u010dinjenica da su mnogi od svjedoka mra\u010dnih zbivanja unutar medijskih redakcija, \u201ezbog opravdanih razloga\u201c, odlu\u010dili ostati anonimni. Imaju\u0107i u vidu \u017eurnalisti\u010dke svete spise i nekakvo profesionalno poslanje, s \u201epravom javnosti da bude objektivno informirana\u201c u prvome planu, ra vrsta tranzicije, kroz koju novinar postaje \u201eanonimni izvor\u201c, djeluje kao nesporazum apokalipti\u010dnih razmjera. Kako god okrene\u0161, jedva da je mogu\u0107e zamisliti turobniju sudbinu od one da, kao novinar, ostane\u0161 nepoznanica u vijesti o vlastitoj nesre\u0107i.<\/p>\n

* Ovaj tekst objavljen je u sklopu regionalnog projekta “Nevidljivo nasilje: Pri\u010de iz redakcije”, podr\u017eanog od EU i deo je programa \u201eZa\u0161tita slobode medija i slobode izra\u017eavanja\u201c, koji realizuje Hrvatsko novinarsko dru\u0161tvo kao deo projekta \u201eRegionalna platforma za zagovaranje slobode medija i sigurnost novinara Zapadnog Balkana\u201c. Projekat je realizovan kroz partnerstvo \u0161est regionalnih novinarskih udru\u017eenja: Nezavisnog udru\u017eenja novinara Srbije, Udru\u017eenja novinara BiH, Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva, Udru\u017eenja novinara Kosova, Udru\u017eenja novinara Makedonije i Sindikata medija Crne Gore.<\/p><\/blockquote>\n

Kontrapress<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slavne parole poput \u201eslobode\u201c i \u201enezavisnosti\u201c, \u0161to su se neko\u0107 ko\u010dile na zastavama \u201esedme sile\u201c, opstaju jo\u0161 samo kroz legende o staroj slavi i klate se kao otu\u017ene prnje na jarbolu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-253663","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253663","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=253663"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253663\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=253663"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=253663"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=253663"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}