Gledaju\u0107i emisije “humanitarnog\u201c sadr\u017eaja, naumpademi odnos prema siroma\u0161nim i potrebitim ljudima mog rahmetli oca Avde. Stari i mladi, mu\u0161ko i \u017eensko, muslimani i pravoslavci, su ga od milja kao i mi njegova djeca zvali Bapko. Kada bi potrebit insan do\u0161ao kod njega da mu u\u010dini kakvu uslugu, njegovoj sre\u0107i nije bilo kraja. Izuzetno srda\u010dan do\u010dek, najljep\u0161e mjesto u sobi i sofra. Doista, musafir (gost) nije imao nikakvog izbora, morao je ne\u0161to pojesti ili popiti. Uglavnom bi razgovor po\u010dinjao ovako.<\/p>\n
“Bapko, ja do\u0161'o da kupim kapu, da mi ne\u0161to zakrpi\u0161 i sa\u0161ije\u0161. Ima\u0161 li vremena, ili da ostavim i do\u0111em za koji dan. \u0160ta veli\u0161?\u201c<\/p>\n
Iako je uvijek bio u velikom poslu, trebalo je nahraniti i obu\u0107i petoro \u0161kolaraca, odgovorio bi: \u201cImam, kako da nemam, bolan ne bio. Ionako nemam posla, pa Boga molim da neko navrati. Taman si u\u010dinio \u0161to si mi do\u0161ao. Daj ovamo da vidimo \u0161ta mo\u017eemo tu uraditi. \u201cOdmah bi se bacio na posao i zaturio bi pri\u010du. Ja bih se tada prihvatio pegle kako bih pomogao Bapku, pa\u017eljivo slu\u0161aju\u0107i njihov muhabet i sa nestrpljenjem i\u0161\u010dekivao trenutak, kada bi mu\u0161terija krenuo da plati uslugu.<\/p>\n
\u201cBapko, ja moram i\u0107i pa da ti platim. Koliko ko\u0161ta kapa i ovo \u0161to si mi sa\u0161io?\u201c<\/p>\n
\u201cPlatio si ti \u010dim si do\u0161ao, nego ti ja nisam vratio kusur bolan ne bio. Omatufio sam. Starim. Gotovo se ne obrukah od tebe. Kud bi mi du\u0161a, moj prijatelju. Zato \u0161to sam ja ‘kriv’, evo ti hedije jo\u0161 jedna kapa. Nek ima\u0161 dvije. Jednu za ljeta a drugu za zime.\u201c<\/p>\n
Ovo je bio samo jedan u nizu njegovih na\u010dina da ne naplati ono \u0161to je uradio \u010dovjeku a da ga ne povrijedi. Za svakog je imao posebnu taktiku. Nekada bi se poslu\u017eio \u201cfintom\u201c kako je davno kod njega pozajmio ne\u0161to para pa zaboravio da vrati, ili kupio kod njega na pijaci pa nije imao sitno, uradio mu neki posao pa nije mu platio, navodno mu poslao pe\u0161ke\u0161 taj i taj iz Sarajeva, Skoplja, Istanbula…<\/p>\n
\u201cBapko, nisam ti dao ni\u0161ta, tek treba da ti platim.\u201c<\/p>\n
\u201cJesi bolan, jesi. Kako nisi. Evo vidi\u0161 li da jo\u0161 dr\u017eim u rukama tvoje pare. No \u010dekaj da ti dam kusur.\u201c<\/p>\n
\u201cAman Bapko, nisam ti dao ni\u0161ta. Sef si.\u201c<\/p>\n
\u201cJesi, jesi, nego si i ti kao i ja omatufio. Ostario, pa zaboravlja\u0161. Evo ti kusur i ne \u010dekaj da te posao natjera da opet do\u0111e\u0161. Bujrum kad god ima\u0161 vremena. Vidi\u0161 li kako se umire. Sve je prolazno, moj prijatelju, osim dobra. Do\u0111i mi opet tako ti Boga. Bujrum kao u svoju ku\u0107u.\u201c<\/p>\n
\u201cAman dijete, \u0161ta \u0107u ja sa ovim na\u0161im Bapkom. Zakrpi me, sa\u0161ije, umjesto jedne da dvije kape i jo\u0161 vrati kusur,\u201c dok bi odlazio, gledaju\u0107i u mene, govorio bi zbunjeni \u010dovjek.<\/p>\n
\u201cDao si mu amid\u017ea, ali si zaboravio. Te\u017eak je on na pare, znam ja koliko oblije\u0107em oko njega dok mi da banku. Zdravo nam bio i do\u0111i nam opet. Allahimanet amid\u017ea.\u201c<\/p>\n
Kada bih ispratio mu\u0161teriju, Bapko bi ovako govorio:<\/p>\n
\u201cSinak moj, na\u0111i na\u010dina da pomogne\u0161 potrebitom, ali da mu ne povrijedi\u0161 dostojanstvo. Oni su jako osjetljivi ljudi. Nije se lahko nositi sa neima\u0161tinom. \u010cuvaj se njihovog hakka. Dru\u017eenje sa ovakvim i njemu sli\u010dnim ljudima je privilegija Bogom odabranih ljudi. Moli Boga da ti podari njihovo dru\u0161tvo i strpljenje. Lahko je biti asija.\u201c<\/p>\n
Nakon ovih rije\u010di bi, zagledan u daljinu, dugo \u0161utio a onda tu\u017enim glasom nastavio:<\/p>\n
\u201cJa ne\u0107u biti \u017eiv a ti ho\u0107e\u0161. Do\u0107i \u0107e vakat kada \u0107e se sirotinji samo javno udjeljivati. Ma koliko ti to nestvarno djelovalo, pred kamerama.\u201c
\n\u201cKako Bapko, pred kamerama?\u201c<\/p>\n
\u201cLahko. Eto kako. Da na televiziji cio svijet vidi kako su oni pomogli siromaha.To \u0107e biti vakat u kom \u0107e ruka koja prima milostinju biti vrednija kod Uzvi\u0161enog Boga od one koja je daje. Ne\u0107e biti halal dinara. Sine moj, tada se dobro \u010duvaj da slu\u010dajno ne u\u010dini\u0161 kakvu nepravdu siromasima. Dosta \u0107e im zuluma biti dok preko televizora budu morali pla\u010dljivim glasom zahvaljivati onima koji su im ne\u0161to pomogli. Ljudi kad daju, treba da daju da niko osim Boga ne vidi. Da ne zna ljevica \u0161ta je dala desnica! Tako se daje. Sve ostalo je… Bolje da ti ne ka\u017eem. Jo\u0161 si ti ad\u017eamija, moj sinak.\u201c<\/p>\n
Evo, do\u0111e i to vrijeme, potpuno u skladu sa sintagmom, ono \u0161to mediji nisu objavili, kao da se nije ni desilo. Jesmo ad\u017eamije dok aplaudiramo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Gledaju\u0107i emisije “humanitarnog\u201c sadr\u017eaja, naumpademi odnos prema siroma\u0161nim i potrebitim ljudima mog rahmetli oca Avde. Stari i mladi, mu\u0161ko i \u017eensko, muslimani i pravoslavci, su ga od milja kao i mi njegova djeca zvali Bapko. Kada bi potrebit insan do\u0161ao kod njega da mu u\u010dini kakvu uslugu, njegovoj sre\u0107i nije bilo kraja. Izuzetno srda\u010dan do\u010dek, […]<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-253657","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253657","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=253657"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253657\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=253657"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=253657"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=253657"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}