{"id":253104,"date":"2018-09-11T07:34:13","date_gmt":"2018-09-11T05:34:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=253104"},"modified":"2018-09-11T22:19:34","modified_gmt":"2018-09-11T20:19:34","slug":"niciji-prvak-kako-me-je-promijenio-marijan-benes","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/09\/11\/niciji-prvak-kako-me-je-promijenio-marijan-benes\/","title":{"rendered":"Ni\u010diji prvak: Kako me je promijenio Marijan Bene\u0161"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivo Ani\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"Klju\u010dnu utakmicu te burne 1979. godine igrao je Hajduk protiv zagreba\u010dkog Dinama u dvadeset sedmom kolu na svom Starom placu, a moj djed slomio je palac negdje kod desetog kata armature Splita 3 koji je nicao neslu\u0107enom brzinom. Sedam kola dijeli nas do kraja, a ostali smo bez Slavi\u0161e \u017dungula koji nas je vodio kroz prvenstvo, ono prvenstvo za koje se znalo da \u0107e biti prekretnica jedne generacije koja je grizu\u0107i travu pod vodstvom Tomislava Ivi\u0107a gazila sve pred sobom.<\/p>\n

Cvilio sam kao ljuta godina, moj djed, moja uzdanica i fanati\u010dni navija\u010d Hajduka tek je do\u0161ao iz bolnice, a ja sam tulio u sobi dr\u017ee\u0107i u rukama mo\u017eda najvrjednije dvije ulaznice u svom \u017eivotu. Moj otac kojeg nogomet nije zanimao poveo me na stadion pod jednim uvjetom, da moramo iza\u0107i ranije jer u dvadeset sati u Banjaluci po\u010dinje me\u010d njegova \u017eivota.<\/p>\n

Moje djetinjstvo obilje\u017eio je Hajduk, stra\u0161ni Hajduk od kojeg je strepila Europa, Hajduk koji je bio avangarda, Hajduk koji je igrao moderni \u2013 totalni nogomet nedoku\u010div tada\u0161njem vremenu, Hajduk koji nije umirao u ljepoti ali je umirao na terenu. \u010covjek koji je svog unuka nau\u010dio plemenitosti igre i slo\u017eenosti iste u rasporedu centarhalfova i \u017dungulovoj \u201edrugoj stativi\u201c, opsesiju svog unuka preto\u010dio je u svakodnevicu koja se sastojala od \u0161kole i treninga Hajduka, od igre na inproviziranom terenu iza obiteljske ku\u0107e i onom najsvetijem u tjednu, doma\u0107oj utakmici nedjeljom na Starom placu.<\/p>\n

Na\u0161 ritual bio je uhodan i jednostavan, njegovo malo pivo \u201es ljudima\u201c i moja Toblerone, njegova \u010dista bijela ko\u0161ulja i moj dres s brojem 11, sveti dres mog idola, mog bo\u017eanstva, mog Ivice \u0160urjaka. Dok su se tribine tresle moj otac je upla\u0161eno pogledavao mene onako sitna \u0161to visim na svom mjestu, \u017eici tik kod lijeve korner zastavice, a kada je Boro Primorac zabio pobjedni\u010dki gol za 2:1 Stari plac je eruptirao. Ljudi su doslovno nagrnuli kroz \u017eicu na teren, a moj me otac podigao visoko u zrak dok su reflektori kupali najdra\u017eu travu mog \u017eivota, najdra\u017ee ljude mog djetinjstva i najdra\u017ei teren jednog grada zauvijek nestalog u vremenu.<\/p>\n

Moj otac bio je amaterski boksa\u010d i \u010dovjek duboko predan tom plemenitom sportu i kako to obi\u010dno biva jedan od onih koji sportom smatraju isklju\u010divo boks, njegove me\u010deve Mate Parlova pamtim kao ne\u0161to najsmje\u0161nije \u0161to bih u \u017eivotu gledao jer je moj otac za televizorom boksao s Parlovom refleksno lupaju\u0107i \u0161akama kroz zrak. No te ve\u010deri sve je bilo druga\u010dije, u ring je u\u0161ao mrk i zbijen \u010dovjek kojega \u0107u puno, puno kasnije gledati kao Rockyja u kinu i kao Razjarenog bika u jednoj mo\u017eda najljep\u0161oj ve\u010deri izme\u0111u oca i sina, Marijan Bene\u0161 bio je \u017eivu\u0107i filmski lik i taj 17. svibnja 1979. zapamtit \u0107u kao prekretnicu u svom djetinjstvu. Sporta\u0161e koje sam gledao do tada, gentlemane i zvijezde tog doba zamijenit \u0107e jedan uli\u010dni borac, jedan razjareni bik koji je udarcem gonga krenuo iz svog kuta na europskog prvaka po EBU verziji, Francuza Ziberta Cohena.<\/p>\n

Ono \u0161to \u0107e se dogoditi u idu\u0107e dvije sekunde promijenilo je zauvijek moje poimanje sporta i \u017eivota koji se isprepli\u0107u kroz moje odrastanje i s pravom mogu kazati da su jedinstven i neodvojiv spoj mog karaktera, ono \u0161to \u0107e uslijediti u idu\u0107e dvije sekunde kada je moj otac ustao i uku\u0107anima objasnio da \u0107e sve \u0161to su do sada gledali, od omiljenog Cassiusa Claya do Mate Parlova koji je bio ikona u mojoj ku\u0107i, zaboraviti kao \u0161to je u iste dvije sekunde zaboravio prenera\u017eeni Zibert Cohen na kojeg je nasrnuo razjareni bik, \u010dovjek koji je boks nau\u010dio u kafanskim tu\u010dnjavama i \u010dovjek koji se navikao boriti na ulicama Banjaluke tuku\u0107i se s radnicima rafinerije i pijanim gostima kojima je lomio vilice. Na Ziberta koji je kao plemeniti boksa\u010d nosio jednu vrijednu titulu nasrnuo je gladan streetfighter, \u017eestoki uli\u010dni borac, juri\u0161nik koji je napadao otvorena garda, brz kao kobra, s arsenalom ubojitih kro\u0161ea i aperkata.<\/p>\n

Te ve\u010deri promijenio se boks kao sport, te ve\u010deri promijenio se moj otac kojem sam vidio novi i neobi\u010dan sjaj u o\u010dima, te ve\u010deri sam se promijenio i ja koji sam shvatio da sport nije samo nogomet ve\u0107 je sport ljepota i raznolikost koji objedinjuje sve ono \u0161to se igra rukama, nogama, glavom i \u0161akama, nau\u010dio sam da u sportu pobje\u0111uju samo oni gladni, samo oni sa sjajem u o\u010dima i samo oni koji su spremni bez straha nasrnuti na europskog prvaka i bez respekta, samo oni koji toliko jebeno vjeruju u sebe da pred sobom ne vide stroj ve\u0107 samo jednog kojeg prebiti treba i izbaciti ga iz kafane.<\/p>\n

Marijan Bene\u0161 te je ve\u010deri uradio upravo to, prebio je nesretnog Cohena kako se prebija u kafani kada protivnika polomi\u0161 o stol, prebio ga je u prve tri runde kako se prebija pijane mornare pred lu\u010dkim gostionama, prebio ga je kako se prebija one koji treniraju u toplim i ugodnim dvoranama dok je Marijan Bene\u0161 trenirao po prljavim ulicama i mra\u010dnim podrumima. Marijan Bene\u0161 tukao je onako kako tuku redari koji nemaju tehniku, ali imaju jeben i razaraju\u0107i kro\u0161e, Marijan Bene\u0161 tukao je kao maljevima neprikosnoveno i bez zadr\u0161ke lome\u0107i kosti i sebi i protivniku, Marijan Bene\u0161 stjerao je prenera\u017eenog Cohena u kut i mlatio ga \u0161irokim zamasima kakve nikada do tada nisam vidio, da bi mu se zabio u gard i lomio ga udarcima u jetru, udarcima u tijelo koji su ga odvajali od tla. Sve Bene\u0161ove idu\u0107e borbe biti \u0107e preslika te povijesne i obi\u010dno nisu trajale tri runde, zavr\u0161avale su nokautom ili prekidom.<\/p>\n

U \u010detvrtoj rundi Marijan Bene\u0161 je nasrnuo na nesretnog Cohena poput razjarenog bika potpuno svjestan da je to runda njegova \u017eivota, da su to sekunde ili \u2013 ili, da je to minuta kada \u0107e ga ili polomiti ili polomiti sebe, a tako je Marijan i krenuo, dok smo ga ja i otac ispratili bez daha, u tri koraka prema Cohenu koji se sagnuo da izbjegne udarce, a primio je onaj presudni, onaj koji ga je odvojio od poda, onaj koji prime samo najve\u0107i i ostao na nogama. Marijan Bene\u0161 koji je tada s le\u0111a izgledao kao Rocky shvatio je da je taj trenutak onaj presudan i uhvatio ga u klin\u010d udaraju\u0107i ga prvo lijevo pa desno dok se nesretni Cohen nije kona\u010dno sru\u0161io, a dvorana u Banjaluci eksplodirala kao i na\u0161a familija pred televizorom, srce mi je udaralo sna\u017eno vjerujem kao i samom Marijanu Bene\u0161u, novom heroju i novom idolu mog djetinjstva.<\/p>\n

\u201cSve je to \u017eivot. Od najljep\u0161ih trenutaka kada sam ostvario pobjedu nad, do tada, 11 godina nepora\u017eenim prvakom svijeta Elisom Obedom 1978. godine, pa do ovog najtu\u017enijeg i najte\u017eeg trenutka, kada sam izgubio oko u me\u010du protiv Toresa. Ina\u010de, tokom svoje karijere, imao sam puno povreda. Dvadeset \u0161est puta su mi slomljene kosti na razli\u010ditim mjestima\u201c, kazat \u0107e Marijan Bene\u0161, a ja \u0107u u godinama koje slijede svoje neprospavane no\u0107i obilje\u017eiti jo\u0161 jednim razjarenim bikom Mikeom Tysonom, ali nitko nikada ne\u0107e obilje\u017eiti moje srce kao \u0161to ga je te ve\u010deri obilje\u017eio taj uli\u010dni borac iz Banjaluke, taj jaki i beskompromisni momak koji nam je te ve\u010deri pokazao \u0161to je boks zaista, \u0161to je sport uistinu i \u0161to je \u017eivot kada \u017eeli\u0161 toliko jako i toliko \u017eestoko uspjeti u njemu dok nitko u tebe ne vjeruje. Bene\u0161 je u karijeri 400 puta ulazio u ring, a u samo 29 me\u010deva borili\u0161te je napustio pognute glave. Bene\u0161 je imao ukupno 39 profesionalnih me\u010deva, od kojih je 32 pobijedio (21 me\u010d nokautom), a \u0161est je izgubio (tri nokautom) dok je jedan me\u010d boksao nerije\u0161eno. Bene\u0161 se povukao iz boksa 1983. godine i boksao je jo\u0161 dva egzibicijska me\u010da tokom devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

Na njegov finale do\u0161lo je pola Banje Luke, a cijeli grad ga je do\u010dekao kao svog heroja. Marijan Bene\u0161 je bio pop-ikona dr\u017eave koje vi\u0161e nema, tukao se krvni\u010dki \u0161akama, a kad bi skinuo rukavice, svirao je violinu i flautu, pisao poeziju i pokazao svijetu da ljudi koji se tako tuku i razbijaju kafane nisu samo strojevi ve\u0107 da imaju du\u0161u.<\/p>\n

Danas ga ni ne spominjemo kao \u201cna\u0161eg\u201d europskog prvaka. Bene\u0161 je Hrvat iz Banjaluke, a on \u0107e re\u0107i da nije “ni Srbin, ni Hrvat, ni Musliman”, nego je \u201c i Srbin i Hrvat i Musliman\u201c i to je razlog zbog kojeg je Marijan Bene\u0161 do\u017eivio \u0161to je do\u017eivio raspadom Jugoslavije, Marijana Bene\u0161a i njegove titule nije htio nitko jer nikada i nije pripadao nikome, nikakvom krdu. Mate Parlov objasnit \u0107e jednom taj mentalni sklop kratkom re\u010denicom da on ne mo\u017ee biti nacionalista jer je svjetski prvak. Upravo tako razmi\u0161ljao je i Marijan Bene\u0161 ostav\u0161i do dana dana\u0161njega, zaboravljen i siroma\u0161an upravo to ni\u010diji prvak jedne zemlje o kojoj se vi\u0161e ne govori i koja se ne spominje. Pred njegovom kafanom posljednji put su ga pretukli upravo govore\u0107i mu to: \u201cA ko je sad ja\u010di, \u0161ampione?\u201d. Napustila ga je \u017eena s djecom i oti\u0161la u Srbiju. Brat Ivica mu je ubijen, a on je morao poni\u017eavan u egzil me\u0111u izbjegli\u010dke kampove kopaju\u0107i rovove za vojsku, poni\u017eavan i \u0161ikaniran. Sve je izgubio, ostao je bez i\u010dega, sramili su ga se svi i ismijavali ga, svjetskog prvaka koji nije ni\u010diji, u Hrvatskoj \u010detnik, u Banjaluci usta\u0161a.<\/p>\n

Marijan Bene\u0161 promijenio je boks kao sport, te ve\u010deri Bene\u0161 je promijenio mog oca kojem sam vidio novi i neobi\u010dan sjaj u o\u010dima, te ve\u010deri sam se promijenio i ja koji sam shvatio da sport nije samo nogomet ve\u0107 je sport ljepota i raznolikost koji objedinjuje sve ono \u0161to se igra rukama, nogama, glavom i \u0161akama, nau\u010dio sam da u sportu pobje\u0111uju samo oni gladni, samo oni sa sjajem u o\u010dima i samo oni koji su spremni bez straha nasrnuti na europskog prvaka i bez respekta, samo oni koji toliko jebeno vjeruju u sebe da pred sobom ne vide stroj ve\u0107 samo jednog kojeg treba prebiti i izbaciti iz kafane.<\/p>\n

Te ve\u010deri shvatio sam sve \u0161to znam i danas, u \u017eivotu kao i u sportu postoje veliki ljudi i postoje oni mali, veliki ljudi ti ostanu zauvijek i u srcu i u du\u0161i i oni ne mogu biti nacionalisti jer su svjetski prvaci, onima malima mala je i zemlja u kojoj \u017eive pa je zaborave i pretvore u jo\u0161 manju, a onima malima domovina nije niti u srcu niti u sportu, domovina je tamo gdje su veliki i gdje su svjetski prvaci pametnim ljudima na ponos i diku, budalama na njihovu sramotu.<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Njega i njegove titule nije htio nitko jer nikada i nije pripadao nikome<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":239776,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-253104","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=253104"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/253104\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/239776"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=253104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=253104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=253104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}