{"id":252605,"date":"2018-09-02T06:00:33","date_gmt":"2018-09-02T04:00:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=252605"},"modified":"2018-09-01T22:10:06","modified_gmt":"2018-09-01T20:10:06","slug":"poraz-hrvatskog-nacionalistickog-jezickog-projekta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/09\/02\/poraz-hrvatskog-nacionalistickog-jezickog-projekta\/","title":{"rendered":"Poraz hrvatskog nacionalisti\u010dkog jezi\u010dkog projekta"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Mate Kapovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Po\u010detkom 1990-ih, kad je \u017ear za jezi\u010dnim odvajanjem hrvatskog od srpskog bio najja\u010di i kad su se sve u \u0161esnaest kovale nove i vra\u0107ale stare (i \u201dstare\u201d) rije\u010di, jedna nada se stalno, vi\u0161e neizre\u010deno nego izre\u010deno, provla\u010dila kroz ideje jezi\u010dnih nacionalista \u2013 a to je da \u0107e jednom u budu\u0107nosti, kad razlike ve\u0107 danas nisu dovoljno velike da ne bi bilo nikakve sumnje u to da je rije\u010d o posve razli\u010ditim jezicima (bez ula\u017eenja u argumentaciju o tradiciji, identitetu, naciji i sl.), razlike izme\u0111u hrvatskog i srpskog biti ve\u0107e nego \u0161to je to tada bio slu\u010daj. Nada se polagala u to da \u0107e, u novim odvojenim dr\u017eavama, komunikacije biti puno manje, da ljudi vi\u0161e ne\u0107e biti toliko izlo\u017eeni varijanti iz druge dr\u017eave, da \u0107e slabije razumijevati drugu varijantu i da \u0107e se, na kraju, jezici sve vi\u0161e razlikovati. I to je stvarno moglo izgledati relativno uvjerljivo u ranim 1990-ima, kada se nije moglo izravno putovati iz Hrvatske u Srbiju, kada knjige nisu dolazile iz jedne u drugu zemlju i tome sli\u010dno.<\/p>\n

Djelomi\u010dno je stvaranje novog vokabulara, razli\u010ditog od srpskog, i uspjelo. Stvorene su, vra\u0107ene i usvojene u upotrebu, bilo svakodnevnu bilo samo slu\u017ebenu, mnoge rije\u010di (putovnica, izbornik, zra\u010dna luka\u2026[1]), no u cjelini je plan i nadanje nacionalist\u00e2 ipak propalo. Naime, komunikacija sa Srbijom, nakon kakve-takve normalizacije politi\u010dkih i drugih odnosa, nije prestala \u2013 ljudi iz Hrvatske odlaze u Srbiju i obrnuto, knjige prelaze granice, isto tako i filmovi, serije i muzika. Komunikacija je jo\u0161 uvijek tu \u2013 ponajprije zato \u0161to jezik nije nikakva prepreka, unato\u010d svim poku\u0161ajima da ga se promijeni, a koji su jezik samo povr\u0161inski zagrebali.<\/p>\n

Da su postjugoslavenski prostori jo\u0161 uvijek povezani, to se vidi i u samom jeziku, tj. u promjenama i procesima koji se u njemu doga\u0111aju, a koji nisu limitirani nacionalnim granicama. I laici to mogu primijetiti na razini leksika, gdje se neke rije\u010di i izrazi (npr. smarati, \u010ditulja, samo jako\u2026) o\u010dito \u0161ire preko granic\u00e2. Lingvisti, oni koje zanima jezi\u010dna stvarnost, to mogu vidjeti i na drugim razinama, recimo kod tendencije ispadanja suglasnik\u00e2 izme\u0111u samoglasnik\u00e2 (npr. u neam, seam umjesto nemam, sedam[2]) koja nadilazi nacionalne granice, ili kod \u0161irenja nastavka \u2013i u genitivu mno\u017eine (gen. mn. tet\u00ee umjesto tet\u00e2 i sl.), a koja se javlja i u Hrvatskoj i u BiH i u Srbiji i u Crnoj Gori[3]. Ono \u0161to je tu bitno primijetiti jest da se u navedenim slu\u010dajevima radi o spontanim jezi\u010dnim procesima koji nemaju veze sa slu\u017ebenim normiranjem jezika.<\/p>\n

No glavni se poraz hrvatskog nacionalisti\u010dkog jezi\u010dnog projekta vidi kod moderne tehnologije i komunikacije i toga kako ona utje\u010de na pasivno razumijevanje srpske varijante u Hrvatskoj. Naime, ako ste odrastali, recimo, u 1980-ima, preko televizije kao dijete, unato\u010d tome \u0161to je slu\u017ebeno postojao hrvatskosrpski, i niste nu\u017eno bili jako izlo\u017eeni srpskoj varijanti jezika. Bio je tu Branko Kockica, ali na Televiziji Zagreb, kao slu\u017ebenoj republi\u010dkoj televiziji, sve je uglavnom bilo na hrvatskoj varijanti (iako je, recimo, bilo poznato da Zekoslav Mrkva ima i drugo ime, Du\u0161ko Dugou\u0161ko, no pitanje je je li itko od djece uop\u0107e znao za\u0161to postoje dvije varijante). Djeca su se stoga sa srpskom varijantom (rije\u010dima kao bioskop ili ekavicom) sretala obi\u010dno tek u ne\u0161to kasnijoj dobi \u2013 kada bi nau\u010dila \u010ditati pa bi se upoznala s brojnim stripovskim izdanjima iz Gornjeg Milanovca (odakle se onda moglo nau\u010diti i rije\u010di poput docnije, premda se one slabo upotrebljavaju \u010dak i u Srbiji).<\/p>\n

Stripovi danas vi\u0161e nisu toliko popularni, iako i dalje, uglavnom neformalno, kolaju preko granic\u00e2, i \u010dita ih uglavnom starija generacija (vrlo \u010desto oni koji su ih \u010ditali jo\u0161 u djetinjstvu u Jugoslaviji). No to \u0161to u Zagrebu i Splitu vi\u0161e nema Mikijevog almanaha, Lunovog magnus stripa i Zlatne serije iz Gornjeg Milanovca, ne zna\u010di da se djeca u Hrvatskoj vi\u0161e ne sre\u0107u sa srpskom varijantom. Dapa\u010de, paradoksalno je da se djeca iz Hrvatske se sa srpskom varijantom danas \u010desto upoznaju puno prije nego \u0161to je to bilo u Jugoslaviji.<\/p>\n

Naime, danas djeca vrlo brzo, ve\u0107 prije druge godine, uzimaju u ruke mobitele, dolaze na Youtube i sama vrte crti\u0107e, pjesmice i ostalo \u0161to djecu zanima. Tako vrlo brzo dolaze u doticaj i s engleskim te ranije nego prije u\u010de i usvajaju pojedine engleske rije\u010di i izraze, a onda i engleski op\u0107enito (s kojim su prije u doticaj dolazila tek kasnije, kada bi po\u010dela na TV-u gledati serije i filmove s titlovima), ali isto to vrijedi i za srpski. S obzirom na to, sasvim je prirodno da djeca, surfaju\u0107i po Youtube-u, nalete i na srpske crti\u0107e, sinkronizacije i pjesmice (kojih, dapa\u010de, ima vi\u0161e nego hrvatskih jer je Srbija ve\u0107a zemlja s vi\u0161e stanovnik\u00e2) i, voil\u00e0, djeca su tako ve\u0107 vrlo rano izlo\u017eena srpskoj varijanti (koju ona, naravno, obi\u010dno ne prepoznaju kao ne\u0161to bitno ili uop\u0107e razli\u010dito, sli\u010dno kao \u0161to Spli\u0107ani razumiju Zagrep\u010dane i obrnuto). I stoga djeca vrlo brzo nau\u010de srpske rije\u010di kao kampovanje ili prodavnica te se upoznaju sa sintakti\u010dkim pojavama kao \u0161to je dakanje (\u017eelim da vidim) \u2013 koliko god to mo\u017eda starijima, koji na internetu nisu toliko doma, izgledalo \u010dudno, i bez obzira na to \u0161to je od raspada zajedni\u010dke dr\u017eave pro\u0161lo ve\u0107 skoro tri desetlje\u0107a.<\/p>\n

Komunikaciju je te\u0161ko zaustaviti kad nema jezi\u010dne prepreke (kakva postoji npr. izme\u0111u Hrvatske i Ma\u0111arske), a uz moderne tehnologije je to i potpuno nemogu\u0107e. Dovoljno je, uostalom, pogledati bilo koju popularniju raspravu na dru\u0161tvenim mre\u017eama, portalima ili internetskim forumima \u2013 prakti\u010dki je nemogu\u0107e na\u0107i mjesto gdje \u0107e biti samo ljudi samo iz jedne zemlje. I tako su se ma\u0161tarije iz 1990-ih o tome da \u0107e se hrvatski i srpski jednog dana potpuno razdvojiti ili da \u0107e ljudi bar imati puno vi\u0161e problem\u00e2 u razumijevanju susjed\u00e2 preko granice, unato\u010d svem trudu i svi\u0111alo se to kome ili ne, izjalovile.<\/p>\n

[1] Sudbina je potisnutih rije\u010di razli\u010dita, paso\u0161 se danas upotrebljava uglavnom kao razgovorna rije\u010d, selektor se uglavnom razumije, ali se ne koristi toliko \u010desto, a aerodrom je jo\u0161 uvijek normalna rije\u010d iako se u slu\u017ebenoj upotrebi (npr. u medijima) forsira zra\u010dna luka.<\/p>\n

[2] Vidi https:\/\/bib.irb.hr\/datoteka\/503036.Kapovic_Ciji_je_jezik.pdf (str. 23\u201326).<\/p>\n

[3] Vidi https:\/\/hrcak.srce.hr\/203941<\/a>.<\/p><\/blockquote>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Komunikaciju je te\u0161ko zaustaviti kad nema jezi\u010dne prepreke (kakva postoji npr. izme\u0111u Hrvatske i Ma\u0111arske), a uz moderne tehnologije je to i potpuno nemogu\u0107e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":144345,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-252605","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252605","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=252605"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252605\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/144345"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=252605"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=252605"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=252605"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}