{"id":252434,"date":"2018-08-30T08:21:03","date_gmt":"2018-08-30T06:21:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=252434"},"modified":"2020-08-22T14:25:20","modified_gmt":"2020-08-22T12:25:20","slug":"istina-i-nije-pretesko-pitanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/08\/30\/istina-i-nije-pretesko-pitanje\/","title":{"rendered":"Istina i nije prete\u0161ko pitanje"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ladislav Babi\u0107<\/strong><\/p>\n

Filozofiji ostaje da postavlja pitanja, ne da daje relevantne odgovore \u2013 to \u010dini znanost. Filozofija djeluje intelektualnom sposobno\u0161\u0107u da se postavljaju zna\u010dajna pitanja; politika djeluje prvenstveno silom (ekonomskom, agitatorskom ili fizi\u010dkom) name\u0107u\u0107i svoja vi\u0111enja, bezbroj puta u povijesti nau\u0161trb jasno uobli\u010denih znanstvenih \u010dinjenica i dokaza.<\/p>\n

U davna vremena, sva su ljudska znanja bila skupljena pod zajedni\u010dkim “krovom” imenom Filozofija. Diferencijacijom su se znanosti postepeno odvajale od svoje “majke” i same se me\u0111usobno dijele\u0107i na egzaktne, tehni\u010dke i tehnolo\u0161ke, medicinske, poljoprivredne, dru\u0161tvene i humanisti\u010dke, bave\u0107i se \u010dinjenicama i njihovim uklapanjem u koherentne, neprotuslovne teorijske modele, dok su filozofiji ostale mrvice, tim prije \u0161to ona vi\u0161e nije \u2013 odnosno vrlo te\u0161ko \u2013 bila sposobna pratiti razvoj nauka na tako \u0161irokoj skali razli\u010ditih podru\u010dja.<\/p>\n

Uglavnom su joj ostale etika, estetika i logika (ali ne matemati\u010dka), kao i neka nekad supstancijalna podru\u010dja poput ontologije, gnoseologije ili epistemologije. Pojednostavljeno, filozofiji je ostalo da postavlja pitanja, ali ne da i daje relevantne odgovore \u2013 to \u010dini znanost. Tako je i na podru\u010dju lingvistike, dijela humanisti\u010dkih nauka.<\/p>\n

Filozofija djeluje intelektualnom sposobno\u0161\u0107u da se postavljaju zna\u010dajna pitanja; politika djeluje prvenstveno silom (ekonomskom, agitatorskom ili fizi\u010dkom) name\u0107u\u0107i svoja vi\u0111enja, bezbroj puta u povijesti nau\u0161trb jasno uobli\u010denih znanstvenih \u010dinjenica i dokaza. Svaka pak nauka ima svoje metode i instrumente istra\u017eiva\u010dkog rada, a statistika je jedan od onih koji koristi lingvistika (blisko povezana s ra\u010dunalnom lingvistikom), i ne samo ona \u2013 u \u0161irokom rasponu od egzaktnih, preko tehni\u010dkih do dru\u0161tvenih znanosti, ne zaobilaze\u0107i ni sociologiju ili ekonomiju.<\/p>\n

Posebno je lingvistika izuzetno zahvalno podru\u010dje za statisti\u010dka istra\u017eivanja (\u010dak se djelo nepoznatog pisca statisti\u010dkom jezi\u010dkom i stilskom analizom mo\u017ee pripisati odre\u0111enom autoru), napose stoga \u0161to su jezi\u010dne jedinice kojima se bavi velikim dijelom uredno poslo\u017eene po rje\u010dnicima. Znaju\u0107i izuzetnu mrzovoljnost filozofa prema pojedina\u010dnim naukama (uzrokovanu velikim dijelom nesposobno\u0161\u0107u njihova relevantnog pra\u0107enja), razvijanu nakon vjekovnog raspada filozofije kao sinonima znanosti, kad je s pozicije “posjednice” cjelokupnog raspolo\u017eivog znanja o svijetu mogla neprikosnoveno docirati, ne \u010dudi zlovolja nekih filozofa spram mo\u0107nog alata jezikoslovaca.<\/p>\n

Preziru\u0107i ih naspram svoje “u\u010denosti” koja odbacuje njihove doprinose, neki ih toliko marginaliziraju da bi \u2013 primjerice \u2013 zbog doprinosa statisti\u010dkih metoda lingvistici, nju prebacivali na neki prirodoznanstveni ili tehni\u010dki fakultet i predlagali raspu\u0161tanje \u010ditavog Filozofskog fakulteta, zbog vlastitog neprihva\u0107anja suvremenih metoda tehni\u010dkih, informati\u010dkih, prirodnih znanosti i rezultata koji se njima posti\u017eu.<\/p>\n

Previ\u0161e njih muti bistru vodu, \u0161to \u010desto rade oni koji ne vladaju \u010dinjenicama ili su im stavovi suprotni njima, nastoje\u0107i skrenuti (sofisticiranije od anonimusa u raspravi o hrvatskim ratnim zlo\u010dinima: “a \u0161to su Srbi nama radili?”, ali u osnovi isto) raspravu sa su\u0161tine, ili pak umi\u0161ljaju da promjenom imena stvarima i pojavama mijenjaju njihovu bit. Ali to ne mijenja \u010dinjenicu da drek, govno, izmet, fekalije, jednako smrde – da se izrazim metafori\u010dki pone\u0161to grublje. Nadjevanje imena stvarima (pa i jeziku) ne mijenja nimalo njihovu su\u0161tinu. Trudili se koliko god dokazivati svoju u\u010denost, ne mogu svojim postmodernisti\u010dkim jezikom – koji je Sokal u nizu antologijskih tekstova (1, 2, 3) razotkrio kao prelijevanje iz \u0161upljega u prazno – demantirati \u010dinjenice. “Utoliko gore po \u010dinjenice”, re\u010de Hegel.<\/p>\n

Nikad nisam odve\u0107 obo\u017eavao dru\u0161tvene i humanisti\u010dke znanosti, zbog prevelike njihove (re)interpretabilnosti, termin koji upotrebljavam u smislu promjene slu\u017eenja nekoj paradigmi pod pritiskom politike i promjene politi\u010dkih uvjeta. Malo ih ostaje doslijednih, na tragu znanosti, a ne interesne prilagodbe, \u0161to u nas pokazuje slu\u010daj lingvista koji su uglavnom prekono\u0107 promijenili stavove, dobro paze\u0107i na migove svojih egzistencijalnih, tjelesnih i umnih gospodara.<\/p>\n

Sre\u0107om, ostaju pisana djela kao svjedo\u010denja njihova konvertitstva, po \u010demu \u0107e ih bistriji potomci uglavnom neobrazovanih masa koje se jednako priklanjaju sili, znati ocijeniti. “Dru\u0161tveni” (eufemizam za politi\u010dki) pritisak dakako da postoji na sve znanosti, pa i prirodne, ali je u njih mnogo te\u017ee primjenjiv s obzirom na metode koje koriste u istra\u017eivanjima i u dokaznom postupku, kao i na \u2013 \u010dini mi se \u2013 ja\u010di karakterni integritet nau\u010dnika koji pretpostavljaju slu\u017eenje istini vi\u0161e negoli vlastima.<\/p>\n

To nije isklju\u010divo posljedica njihova istinoljublja, ve\u0107 se javlja u sinergiji s \u010dinjenicom da njihov rad ne utje\u010de neposredno na trenutne dru\u0161tvene odnose (naknadni je njegov utjecaj nemjerljivo velik!). Dapa\u010de, elite ga, prezentiraju\u0107i o\u010di\u0161\u0107enog idejnih natruha koji im ne odgovaraju, koriste sebi u prid, bez obzira radi li se o totalitarnim, demokratskim (danas nema takvih) ili kvazidemokratskim dru\u0161tvima. Dakako da mnogi pokleknu pod dovoljnim pritiskom, stupnjevanim sve do \u017eivotne ugro\u017eenosti, ali ipak\u2026<\/p>\n

Najpoznatiji primjeri podlijeganja pritisku cijelih grana prirodoslovlja su napadi na Darwinovu teoriju evolucije pod konzervativnim utjecajem britanskih vjerskih krugova (iz \u010dega se biologija dosta brzo iskobeljala), nacisti\u010dki embargo na Teoriju relativnosti vo\u0111en rasisti\u010dkim razlozima, kao i Lisenkov obra\u010dun s genetikom u biv\u0161em Sovjetskom savezu, diktiran ideologijom.<\/p>\n

Naravno, sve to nije bilo inicirano od pojedinih znanstvenika koji su se iskazali kao vo\u0111e konzervativnih struja. Oni su samo, uslijed reputacije i karakternih slabosti, poslu\u017eili kao prikladni katalizator prijenosa politi\u010dkih, vjerskih, rasnih i ideolo\u0161kih (u osnovi, prvenstveno ekonomskih!) interesa na znanost, i preko nje na cijelo dru\u0161tvo, prave\u0107i nemjerljivu \u0161tetu koju su generacije morale ispravljati.<\/p>\n

Filozofi, kao djelatnici navodnog mudroslovlja vrlo su podatni promjenama filozofskih interpretacija koje zastupaju, s tim \u0161to filozofija kao “znanost” (li\u010dno nisam siguran da je takvom mo\u017eemo smatrati, odatle navodnici), nema unutarnje jedinstvenosti, koherencije, neproturje\u010dnog kontinuiteta i doprinosa svojoj cjelini (s obzirom na bezbrojne filozofske “\u0161kole” pitanje postoji li uop\u0107e ona, osim u formalnom smislu), poput matematike, fizike, astronomije, biologije… Koje su, ugradiv\u0161i u svoj korpus pozitivne doprinose, vlastita zastranjenja ostavile za sobom, uklopljena tek u povijest ili filozofiju nauke<\/p>\n

Naravno, ostaje pitanje mo\u0107i kojom politika koristi dru\u0161tvene znanosti, \u0161to pojednostavljeno mo\u017eemo objasniti nedovoljnom socijalnom evolucijom prosjeka normalne Gaussove raspodjele. \u010covjek koji, primjerice, danas ne umije podijeliti dva vi\u0161eznamenkasta broja bez upotrebe kalkulatora, jasno da te\u0161ko razumije dostignu\u0107a prirodoslovlja i vi\u0161e mu zalije\u017eu “tuma\u010denja” dru\u0161tvenjaka, posebno ako su popularizirana s ekrana ponajve\u0107eg suvremenog bo\u017eanstva, glasnogovornika vladaju\u0107ih elita \u2013 televizije. Ako je ne\u0161to na televiziji, tome je nesporno tako, a nije li – mo\u017ee se sumnjati da se uop\u0107e desilo!<\/p>\n

Ovaj medij kome, dodu\u0161e, konkurira internet \u2013 ali samo prividno, s obzirom na beskrajni ocean informacija, poluinformacija i dezinformacija koje njime kolaju a u kome spomenuti prosjek jo\u0161 te\u017ee pliva no u filtriranom pli\u0107aku televizijskih prilagodbi \u2013 nesporno je najva\u017eniji suvremeni instrument politi\u010dke manipulacije, ma u kojem smjeru (desno, lijevo, centralno) se vlast profilirala.<\/p>\n

Popularizatori nauke, uglavnom poluupu\u0107eni stru\u010dnjaci za nekoliko kvalitativnih stru\u010dnih klasa ni\u017ei od onih koji znanosti daju svoj doprinos (ovo konstatiram bez trunke omalova\u017eavanja, naprosto kao \u010dinjenicu), imaju nemjerljiv utjecaj u \u0161irenju znanja i svjetonazora, no uslijed ve\u0107e orijentacije preno\u0161enju istine (u opsegu kojem je mogu razlu\u010diti kao stvarnu ili naturenu) negoli za njenom potragom, pod\u010dinjeniji su manipulacijama od prirodoznanstvenika ili onih tehni\u010dke struke. “Stil je sam \u010dovjek”, kako re\u010de Buffon, pa se de\u0161ava da namjere popularizatora ili zanesenih laika (oba podlo\u017enija pogre\u0161kama, mnogo manjeg zna\u010daja od onih stru\u010dnih) ne bivaju prepoznate.<\/p>\n

Te\u0161ko je od takvih, u prikazu nau\u010dnih otkri\u0107a ili kritici pojedinih vi\u0111enja serviranih javnosti, o\u010dekivati nau\u010dni metodolo\u0161ki pristup kakvim vladaju nepatvoreni, moralno \u010dvrsti stru\u010dnjaci koji paradigme znanosti ne mijenjaju sinhrono s promjenama politike (kao da politi\u010dka smjena izazove promjenu stavova o heliocentrizmu!), ali se nalaze na istoj strani fronte u borbi za istinu, zaslu\u017euju\u0107i benevolentan (ljudi, a ne njihove pogre\u0161ke na koje svakako valja reagirati!) pristup djelu i gre\u0161kama (slu\u010dajnim ili generiranim nedovoljnom upu\u0107eno\u0161\u0107u) u njemu. Sad, \u0161to je istina jeste i nije toliko zaku\u010dasto pitanje. Subjektivno se vodim pjesmicom:<\/p>\n

Istina<\/em><\/p>\n

(“Istina je bog”, Gandhi)<\/em><\/p>\n

Ono \u0161to jeste onakvo kakvo jeste,<\/em><\/p>\n

i nikakvo druk\u010dije ne mo\u017ee biti.<\/em><\/p>\n

Ona je bog. K njoj bezbrojne, samotne ceste<\/em><\/p>\n

vode. Sto ruku ra\u0161omon-\u0160ive, ka jedinstvenoj biti.<\/em><\/p>\n

Iz koje se da zaklju\u010diti da je istina jedna jedina, da ne postoji vi\u0161e istina, da nema hrvatske, srpske, bo\u0161nja\u010dke ili crnogorske istine, bez obzira govorimo li o ratu ili lingvistici, ali zato postoji bezbroj njenih interpretacija od ljudi koji se nisu spremni (ili objektivno nisu u stanju) suo\u010diti se s totalitetom zbivanja koje onda krstimo tim imenom.<\/p>\n

Parcijalne istine, nazovimo blagohotno tako pojedine interpretacije njene, izostavljaju\u0107i dijelove koji ne idu u prid vladaju\u0107oj dru\u0161tvenoj paradigmi diktiranoj interesima elita, bogohulno se nazivaju imenom Gandhijevog boga. O svakoj jedinki, u zavisnosti od karakternih, eti\u010dkih osobina i njenog obrazovanja, ovisi kako \u0107e se nositi s time. Od dru\u0161tva kao cjeline, na aktualnom stupnju socijalne evolucije, iluzorno je o\u010dekivati jedinstveni stav, jer dok istina po\u010diva na \u010dinjenicama, dru\u0161tvo po\u010diva na interesu kao prvenstvu. Za sada.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nema hrvatske, srpske, bo\u0161nja\u010dke ili crnogorske istine, bez obzira govorimo li o ratu ili lingvistici, ali zato postoji bezbroj njenih interpretacija od ljudi koji se nisu spremni (ili objektivno nisu u stanju) suo\u010diti se s totalitetom zbivanja koje onda krstimo tim imenom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-252434","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252434","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=252434"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252434\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":300192,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252434\/revisions\/300192"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=252434"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=252434"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=252434"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}