{"id":252385,"date":"2018-08-29T07:15:50","date_gmt":"2018-08-29T05:15:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=252385"},"modified":"2018-08-29T07:34:57","modified_gmt":"2018-08-29T05:34:57","slug":"irski-katolici-katehizirani-ne-evangelizirani","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/08\/29\/irski-katolici-katehizirani-ne-evangelizirani\/","title":{"rendered":"Irski katolici: ‘Katehizirani, ne evangelizirani’"},"content":{"rendered":"

\"\"Pi\u0161e: Vladimir Pavlini\u0107<\/strong><\/p>\n

Godine 1947., nakon rata, vlada Republike Irske uputila je papi Piju XII. poziv da sjedi\u0161te Katoli\u010dke crkve premjesti u Irsku u slu\u010daju da komunisti preuzmu vlast u Italiji, za \u0161to je postojala ozbiljna bojazan. Irskom ambasadoru u Vatikanu Papa je odgovorio: \u201dOh, Irska, kamo bih drugamo mogao i\u0107i nego u Irsku!\u201d Poput \u0160imuna Petra Isusu: \u201dGospodine, kome \u0107emo i\u0107i?\u201d<\/p>\n

Pokrstitelji Europe<\/strong><\/p>\n

Irci nemaju neki izraziti etni\u010dki ili rasni identitet, ne di\u010de se posebnim genima naslije\u0111enima \u201dod Adama i Eve\u201d. Mje\u0161avina su raznih osvaja\u010da \u2013 Kelta, Nordijaca, Normana, Vikinga, Engleza, \u0160kota. Sr\u017e njihove nacionalne svijesti \u010dini katoli\u010danstvo.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107anstvo je na otok stiglo prije nego u Englesku i srednju i sjevernu Europu. U 5. stolje\u0107u donio ga je monah Patrik. Po\u010deli su nicati samostani; prvo su to bile pe\u0107inske nastambe. Irski monasi \u0161irili su kr\u0161\u0107anstvo i osnivali samostane u Engleskoj, \u0160kotskoj i na europskom kontinentu.<\/p>\n

Do 12. stolje\u0107a Irska crkva bila je neovisna o Rimu, njome su vladali opati pustinja\u010dkih redovni\u010dkih zajednica, nisu postojale biskupije ni \u017eupe. Imali su vlastite liturgijske obrede i kalendar razli\u010dit od rimskoga. Prevlast samostanaca prekinuli su Englezi u 12. stolje\u0107u.<\/p>\n

Jedini u povijesti papa Englez Hadrijan IV. pozvao je sunarodnjake da uz pomo\u0107 vojne sile uspostave na otoku redovnu hijerarhiju s biskupima na \u010delu. Otpor je bio jak, ali \u201dsila Boga ne moli\u201d \u2013 redovnici su se napokon podlo\u017eili Rimu. Bio je to po\u010detak engleske mnogostoljetne okupacije Irske.<\/p>\n

Irska povijest i tradicije satkane su po bliblijskom uzorku. Sve neda\u0107e i patnje, porazi i iskupljenja izraelskoga naroda ponavljaju se kao odjek u mitologiji irske povijesti. Tako i teokracija. Crkva je odvajkada bila nerazdvojno povezana s dr\u017eavom. Dvojstvom je dominirala Crkva; bio je to novovjeki \u201dcezaropapizam\u201d.<\/p>\n

Tako npr. ustav iz 1938. jam\u010di slobodu tiska, s time da je ozakonjena jedino cenzura za sve \u0161to nije u skladu s katoli\u010dkim moralnim naukom. Idealan sklad Crkve i dr\u017eave do\u017eivio je sna\u017eno veli\u010danje prilikom posjeta pape Ivana Pavla II. Irskoj 1979., kad se na njegovoj misi okupilo pola pu\u010danstva otoka, 2,7 milijuna ljudi.<\/p>\n

No s vremenom su nado\u0161li neki novi vjetrovi, stale su se kolebati vjekovne sigurnosti. Nanizali su poku\u0161aji izmjene irskih zakona u odnosu na Crkvu.<\/p>\n

Prvo je krenula inicijativa da se ukine zakon zabrane abortusa. \u017deljela se okon\u010dati praksa ilegalnih, \u010desto smrtonosnih abortusa \u201du ku\u0107noj radinosti\u201d, dok su \u017eene koje su mogle to platiti u sve ve\u0107em broju odlazile u engleske klinike.<\/p>\n

Godine 1983. odr\u017ean je referendum koji je odlu\u010dio da se zadr\u017ei zakon zabrane. Ipak, 1985. crkvene vlasti nisu uspjele u svom zahtjevu da se zakonski zabrane sredstava kontracepcije. Onda je za godinu dana do\u0161ao novi referendum \u2013 o rastavi braka. Odazvalo se 39 posto glasa\u010dkog tijela s rezultatom i opet u prilog postoje\u0107ega zakona.<\/p>\n

Zov na uzbunu<\/strong><\/p>\n

Nakon dva desetlje\u0107a do rije\u010di je do\u0161la nova generacija. Dogodio se neslu\u0107en potres. Godine 2015. katoli\u010dka Irska bila je prva zemlja na svijetu koja je referendumom izglasala zakon u korist istospolnih brakova i to ve\u0107inom od 62 posto. Udar za mjesnu hijerarhiju, udar za Svetu Stolicu. Nadbiskup Dublina Diarmuid Martin izjavio je: \u201dOvo je zov na uzbunu Katoli\u010dkoj crkvi da se probudi\u201d.<\/p>\n

Prete\u017eno selja\u010dka, ratarska zemlja naglo se preoblikovala u industrijsku. Bila je to transformacija koju Crkva nije prepoznala \u2013 pi\u0161e povjesni\u010dar isusovac Oliver Rafferty. Citirao je nadbiskupa McQuaida, koji je s velikim zadovoljstvom konstatirao kako \u201dDrugi vatikanski koncil nije uspio izbaciti irski katolicizam iz njegova mira\u201d.<\/p>\n

To bla\u017eeno spokojstvo pro\u0161loga je svibnja kataklizmi\u010dki uzdrmao najnoviji referendum, i to ponovo o legalizaciji abortusa. Ovaj put glasati je izi\u0161lo 64,1 posto ljudi i sa 66,4 posto odlu\u010dilo za ozakonjenje abortusa.<\/p>\n

Dru\u0161tvo i Crkvu Irske potreslo je u posljednjih dvadesetak godina nekoliko fatalnih otkri\u0107a.<\/p>\n

Ponajprije, slobodno se u javnosti progovorilo o sudbini nebrojenih djevojaka koje su bile zato\u010dene u takozvane \u201dradne domove\u201d. Dvije su bile vrste takvih \u201dworkhouses\u201d, dr\u017eavni i crkveni. Dr\u017eavni su bili za sirotinju, djelovali su od 1840. do 1925. Bila su to mjesta prenapu\u010denosti, zlostavljanja, gladi, bolesti i smrti. Dan za danom kola su odvozila u obli\u017enje jame mrtvace bez lijesova. U novije vrijeme po\u010deli su otkopavati te masovne grobove. Velik je broj dje\u010djih kostura.<\/p>\n

Crkveni radni domovi bile su takozvane \u201dMagdalenine praonice\u201d, pod upravom redovnica. Tu su sklanjali \u201dpale \u017eene\u201d \u2013 djevojke koje su za\u010dele izvan braka. Postojale su od 1765. do 1996. i kroz njih je pro\u0161lo oko 30.000 \u017eena.<\/p>\n

Tim ustanovama izru\u010divali su ih na do\u017eivotno zato\u010denje naj\u010de\u0161\u0107e njihovi najbli\u017ei zbog obiteljske sramote. Nesretnim djevojkama tu je osigurano do\u017eivotno zanimanje: pranje rublja za gra\u0111anstvo. Novoro\u0111en\u010dad je do dvije-tri godine bila na skrbi \u010dasnih sestara, zatim su djeca davana, zapravo prodavana u posvojenje, ponajvi\u0161e bogatim Amerikancima.<\/p>\n

U novije vrijeme mnogi u svojoj srednjoj dobi krenu\u0161e u potragu za svojim majkama, naj\u010de\u0161\u0107e prekasno. I kraj tih ku\u0107a otkrivene su masovne grobnice djece. Irska dr\u017eava, uz \u010diju su tijesnu suradnju, uklju\u010div\u0161i policiju, te ku\u0107e djelovale, javno se 2013. ispri\u010dala za njihovo postojanje.<\/p>\n

Kobna otkri\u0107a<\/strong><\/p>\n

Ako ve\u0107 Koncil nije uspio \u201duznemiriti\u201d irski katolicizam, onda je to do neslu\u0107enih razmjera proizvelo otkri\u0107e mno\u0161tva \u017ertava sve\u0107eni\u010dkog seksualnog zlostavlja djece dugi niz godina. To je i papu Benedikta XVI. bilo potaknulo da uputi \u017ertvama neobi\u010dno veliko pismo \u017ealjenja i isprike.<\/p>\n

Ponajprije, slobodno se u javnosti progovorilo o sudbini nebrojenih djevojaka koje su bile zato\u010dene u takozvane \u201dradne domove\u201d. Dvije su bile vrste takvih \u201dworkhouses\u201d, dr\u017eavni i crkveni. Dr\u017eavni su bili za sirotinju, djelovali su od 1840. do 1925. Bila su to mjesta prenapu\u010denosti, zlostavljanja, gladi, bolesti i smrti. Dan za danom kola su odvozila u obli\u017enje jame mrtvace bez lijesova. U novije vrijeme po\u010deli su otkopavati te masovne grobove. Velik je broj dje\u010djih kostura<\/p>\n

U svome uvodniku katoli\u010dki tjednik engleskih biskupija pisao je: \u201dVjerojatno ne postoji zemlja na svijetu gdje su vjernici, nadasve nevini mladi ljudi, u tolikoj mjeri trpjeli od kleri\u010dkog spolnog zlostavljanja djece. Nadbiskupija Dublin otkrila je 400 poznatih \u017ertava koje su trpjele od ruku kleri\u010dkih predatora od 1940-ih, i broj nije kona\u010dan.\u201d<\/p>\n

U zaklju\u010dku se ka\u017ee da je \u201dkrutost i bahatost irske crkve 20. stolje\u0107a\u201d proizvela antiklerikalizam i mr\u017enju na Crkvu kod mla\u0111ega irskog svijeta i mnogo \u0107e godina trebati da se rane zalije\u010de.<\/p>\n

Do ne tako davnih vremena Irska bija\u0161e zemlja gdje gotovo nije bilo obitelji koja nije dala sve\u0107enika ili redovnicu. Prije 20-ak godina imala je najve\u0107i broj tih zvanja u Europi. Danas ih ima najmanje na svijetu.<\/p>\n

Redovnik augustinijanac Iggy O\u2019Donovan, popularni gradski \u017eupnik i religijski komentator, ka\u017ee: \u201dGledamo u ponor: u roku od jedne generacije Irska prakti\u010dki ne\u0107e vi\u0161e imati sve\u0107enika \u2026 osim da ih uvozimo iz Afrike ili Poljske\u201d. Prosje\u010dna dob sve\u0107enika je iznad 70 godina.<\/p>\n

Manjak novih zvanja pripisuje sve manjem poha\u0111anju crkve (ispod 40%) \u2013 \u201dzbog naru\u0161enog ugleda Crkve u zemlji\u201d. \u017denske redovni\u010dke ku\u0107e ve\u0107inom zjape prazne, zvanja su gotovo sasvim presu\u0161ila. Prije 40-ak godina nedjeljnoj je misi pribivalo vi\u0161e od 90 posto katolika, 2016. se kao katolici o\u010dituje 78% pu\u010danstva. Neke \u017eupe Dublina broj redovitih poha\u0111a\u010da crkve danas bilje\u017ee 2 posto.<\/p>\n

S katoli\u010dkom zemljom, kojoj je prije 70 godina papa Pijo XII. uputio onu razdraganu poruku, dogodilo se da je \u010dak bila prekinula diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Zbog o\u0161trine kojom je irska vlada po\u010dela istra\u017eivati zlostavljanje djece. Sveta Stolica je 2011. opozvala svoga nuncija iz Dublina, na \u0161to je irska vlada odgovorila zatvaranjem svoje ambasade u Vatikanu. Odnosi su obnovljeni potkraj 2014. godine.<\/p>\n

Nitko Crkvu vi\u0161e ne pita za mi\u0161ljenje<\/strong><\/p>\n

Eklatantan primjer toga koliko se daleko oti\u0161lo s tom zemljom je da joj je danas predsjednik vlade otvoreni gay, koji \u017eivi u istospolnoj zajednici. Leo Varadkar, lije\u010dnik, najmla\u0111i je irski premijer ikada izabran (38). Sin je useljenika Indijca i Irkinje. Kr\u0161teni je katolik. U izbornoj utrci protivnici su ga poku\u0161ali ru\u0161iti isti\u010du\u0107i da nije \u201d\u010disti\u201d Irac i da je k tome homoseksualac \u2013 no uzalud. Takva je ta nova generacija Iraca.<\/p>\n

\u201dKatoli\u010dka Crkva dovodi sebe u opasnost da postane sasvim neva\u017ena ako se ne reformira\u201d, ka\u017ee nadbiskup Dublina. Izgubila je, ka\u017ee, vezu s mladima, sakramenti su postali \u201ddru\u0161tvena doga\u0111anja civilne religije\u201d. I nitko iz politi\u010dkih stranaka vi\u0161e ne pita Crkvu za mi\u0161ljenje o svojim politi\u010dkim programima. Politi\u010dari nastoje nemati veze s Crkvom.<\/p>\n

Crkvi su\u201d, nastavlja nadbiskup Diarmuid Martin, \u201dnu\u017ene korjenite promjene. Iskorijeniti valja kulturu klerikalizma. Dr\u017eavi treba predati neke osnovne \u0161kole (ve\u0107ina je u rukama Crkve), dati ve\u0107u ulogu laicima u vo\u0111enju crkvenih poslova, Mladi Irci\u201d, ka\u017ee, \u201dpripadaju me\u0111u \u2018najvi\u0161e katehizirane i najmanje evangelizirane\u2019 u Europi.\u201d<\/p>\n

\u017dali se kako pri pohodima \u017eupa vi\u0161e ne vidi mladih, a svi su kr\u0161teni, pro\u0161li vjersku pouku, pri\u010de\u0161\u0107eni i krizmani. Tako\u0111er nedostaju intelektualci i pisci koji bi raspravljali ta va\u017ena pitanja. Irskom klerikalisti\u010dkom kulturom prevladava neintelektualna struja. \u201dIrska crkva u novijoj se pro\u0161losti toliko usredoto\u010dila na pravovjerne formule da je propustila dovoditi svoje ljude u vezu s Isusom i njegovim \u017eivotom i nau\u010davanjem\u201d, tuma\u010di nadbiskup.<\/p>\n

Uo\u010di pohoda pape Franje Irskoj primas Irske crkve nadbiskup Eamon Martin izjavio je: \u201dDani sistemske kulture, u kojoj svatko \u010dini sve jer je to tako nalo\u017eila Crkva, davno su pro\u0161li\u201d.<\/p>\n

Prije 39 godina papu Ivana Pavla II. do\u010dekalo je 2,7 milijuna ljudi; pohod dana\u0161njega pape Franje okupio je pola milijuna.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije 39 godina papu Pavla II. do\u010dekalo je 2,7 milijuna ljudi; pohod pape Franje okupio je pola milijuna<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-252385","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252385","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=252385"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252385\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=252385"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=252385"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=252385"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}