{"id":252131,"date":"2018-08-24T07:00:18","date_gmt":"2018-08-24T05:00:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=252131"},"modified":"2018-08-23T22:56:40","modified_gmt":"2018-08-23T20:56:40","slug":"zoopolis-zasto-nam-je-odbojna-ljudska-placenta-a-zivotinjske-iznutrice-ne","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/08\/24\/zoopolis-zasto-nam-je-odbojna-ljudska-placenta-a-zivotinjske-iznutrice-ne\/","title":{"rendered":"Zoopolis: Za\u0161to nam je odbojna ljudska placenta, a \u017eivotinjske iznutrice ne?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Neda Radulovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"Kod velike ve\u0107ine ljudi sama pomisao na ljudsku placentofagiju, odnosno konzumaciju placente, izaziva jaku emociju ga\u0111enja, usprkos \u010dinjenici da svi drugi sisavci (osim deva i vodenih sisavaca) konzumiraju svoju placentu nakon poro\u0111aja.<\/p>\n

\u010covjek je jedini sisavac koji konzumira mlijeko druge vrste i koji nastavlja koristiti mlijeko nakon perioda dojenja. \u010covjek se i u slu\u010daju ljudskog mlijeka i placente pona\u0161a suprotno od drugih sisavaca: njihova konzumacija izaziva averziju kod velikog broja ljudi za razliku od, na primjer, tele\u0107ih jetrica, bubrega ili kravljeg mlijeka, koji se u zapadnoj kulturi promoviraju kao pogodni za ishranu, \u010dak obavezni i zdravi nutrijenti.<\/p>\n

Iako placentu danas percipiramo prvenstveno kao \u2018odba\u010deni organ\u2019, \u2018medicinski otpad\u2019 ili alkemijski dodatak u kozmeti\u010dkoj industriji \u2013 njena povijest nosi bogato kulturno i simboli\u010dko naslje\u0111e.<\/p>\n

Najranija reprezentacija placente je \u010desto reproducirana paleta Kralja Narmera, odnosno Velika paleta iz Hijerakonpola prona\u0111ena pred kraj 19. stolje\u0107a. Placenta faraona u starom Egiptu je imala poseban kulturalni zna\u010daj zato \u0161to se vjerovalo da \u2018poma\u017ee faraonu\u2019, zbog \u010dega su je \u010desto mumificirali i pretvarali u talisman koji cijeli \u017eivot \u2018\u010duva\u2019 faraona.<\/p>\n

Placenta je bila sveti organ, zbog \u010dega je zauzimala zna\u010dajno mjesto u ritualima ra\u0111anja i smrti. Sve do 18. stolje\u0107a u Europi, a u nekim dijelovima svijeta do danas, odr\u017ealo se uvjerenje da je placenta dvojnik, simboli\u010dki blizanac ili duh novoro\u0111en\u010deta, te da se uni\u0161tenjem placente mo\u017ee nauditi bebi. Zbog toga su se prakticirali rituali zakopavanja placente, naj\u010de\u0161\u0107e na mjesto za koje se vjerovalo da je nedostupno potencijalnim kradljivcima ili okolnim \u017eivotinjama: pod drvo (koje \u0107e postati bebino drvo \u017eivota), stepeni\u0161te ku\u0107e, pod krevet u kojem se odvio poro\u0111aj, u podrum, itd.<\/p>\n

Australija je primjer zemlje gdje je zbog po\u0161tovanja kulturalnih i religijskih razlika usvojen dvojak odnos prema placenti, koji ujedno dopu\u0161ta prakticiranje kori\u0161tenja placente izvan zapadnih i medicinskih normi, pritom zadr\u017eavaju\u0107i medicinski normativni okvir. Tako se placenta vra\u0107a onim pacijenticama koje je tra\u017ee nazad, ali u kontejneru koji je posebno zape\u010da\u0107en i obilje\u017een kao klini\u010dki otpad, \u0161to vizualno i nedvosmisleno nagla\u0161ava autoritet institucije i mo\u0107 koju ima nad oblikovanjem, odr\u017eavanjem i dominacijom kulture ra\u0111anja.<\/p>\n

Na predjelu Balkana se placenta vezuje za pretkazivanje magijskih sposobnosti djeteta. Reflektiraju\u0107i patrijarhalne kulturne obrasce, isti pokazatelji za novoro\u0111enu djevoj\u010dicu su imali negativne konotacije, a za dje\u010daka su simbolizirali pozitivnu mo\u0107.<\/p>\n

Za djevoj\u010dice ro\u0111ene u krvavoj ko\u0161uljici smatralo se da su more i da \u0107e udajom postati vje\u0161tice. Prakticirana su dva na\u010dina da se sprije\u010di da djevoj\u010dica postane vje\u0161tica i oba su na svoj na\u010din predstavljala opasnost, kako za novoro\u0111en\u010de, tako i za cijelu porodicu. Jedan na\u010din je bio spaljivanje placente, ali se to izbjegavalo da se ne bi naudilo djetetu. Drugi bio je da babica stane na prag ku\u0107e i objavi cijelom svijetu da je ro\u0111ena mora u crvenoj ko\u0161uljici. Ovo je izlagalo majku opasnosti zato \u0161to se vjerovalo da \u201cvje\u0161tica ra\u0111a vje\u0161ticu\u201d, a su\u0111enja crkvenih i dr\u017eavnih vlasti, progoni i stra\u0161ne kazne za svaku \u017eenu za koju se sumnjalo da je vje\u0161tica opstajali su sve do sredine 18. stolje\u0107a, dok su obi\u010daji mu\u010denja, javnog spaljivanja i ubijanja vje\u0161tica opstajali veoma dugo, sve do po\u010detka 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

S druge strane, smatralo se da ako se dje\u010dak rodi s istom malformacijom – krvavom placentom oko tijela – to pretkazuje da \u0107e kad poraste biti zduha\u010d. Za razliku od vje\u0161tica i mora koje su se smatrale demonima koji rade protiv \u010dovjeka, demoni iz grupe zmajeva poznati kao zduha\u010di smatrali su se \u010duvarima rodnog mjesta, herojima i dobro\u010diniteljima. Samim tim, imao je razne materijalne i druge privilegije, postajao je ugledni \u010dlan dru\u0161tva, vi\u0111en kao vrhunski vojskovo\u0111a i ratnik.<\/p>\n

Osamnaesto stolje\u0107e na zapadu predstavlja prekretnicu, kako u diskursima o bolesti, tako u tehnologizaciji medicine, rekonceptualizaciji kulture poro\u0111aja, pojavi ekspertize i profesionalizaciji medicinskog diskursa, ali i radikalni obrat u narativima o placenti. Na prostorima Balkana ovaj proces se doga\u0111a bitno sporije – poro\u0111aji u ku\u0107i i razli\u010diti rituali s placentom se u nekim krajevima bilje\u017ee \u010dak do druge polovine 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

Institucija bolni\u010dkog poro\u0111aja kontekstualizira ra\u0111anje kao vanredno\/urgentno patolo\u0161ko stanje, zbog \u010dega se name\u0107e hospitalizacija kao logi\u010dno re\u0161enje. Feministkinje poput Ann Oakley, Lorie Gruen i mnogih drugih su kritizirale institucionalizaciju kulture ra\u0111anja kroz dvije va\u017ene tendencije: jedna je konstrukcija diskursa poro\u0111aja kao krize i na taj na\u010din preuzimanja kontrole mu\u0161karaca\/profesionalaca nad \u010ditavim procesom, a posljedica je gubitak kontrole \u017eena nad samim \u010dinom pora\u0111anja. Druga va\u017ena tendencija je konstrukcija i apsolutna dominacija profesionalnog\/mu\u0161kog kao znanstvenog, superiornog, medicinskog diskursa nad \u017eenskim iskustvima.<\/p>\n

Hospitaliziranje \u017eena tijekom poro\u0111aja je donijelo i radikalni zaokret u odnosu prema placenti. Naime, tek s institucionalizacijom poro\u0111aja placenta postaje shva\u0107ena i tretirana kao \u2018klini\u010dki otpad\u2019 i kao takva zauzima mjesto abjekta u zapadnoj kulturi. Ideolo\u0161ka\/dru\u0161tvena konstrukcija abjekta slu\u017ei za uspostavljanje patrijarhalne kontrole nad \u017eenama, ali implicitno i \u017eivotinjama, kroz koncept odsutnog referenta. Carol J. Adams je osmislila ovaj koncept kako bi naglasila da \u017eivotinje kroz \u201ckasapljenje postaju odsutni referenti\u201d. Naime, \u017eivotinje kao \u017eiva bi\u0107a su transponirane i izbrisane u mesu, dok ujedno meso bri\u0161e \u017eivotinju koja je nekad bila to meso. Jedan od na\u010dina brisanja \u017eivotinjskog iskustva jeste kori\u0161tenje \u017eivotinja kao metafore za neprihvatljivo pona\u0161anje, drugo od ljudskog, od norme ili standarda.<\/p>\n

Usprkos pozitivnim iskustvima placentofagije u post-partum periodu, posebno kad su u pitanju post-natalna depresija i pobolj\u0161anje op\u0107eg stanja \u017eena, placentofagija se tretira kao nedopu\u0161teno, \u2018\u017eivotinjsko\u2019, odnosno \u2018subhumano\u2019 pona\u0161anje. Na taj na\u010din, praksa placentofagije se denotira kao ulazak u liminalni prostor (izme\u0111u \u010dovjeka i \u017eivotinje, ali i izme\u0111u granica unutra\u0161nje\/vanjsko) i postaje abjektom zbog toga \u0161to se u\u010desnice prema normama koje uspostavlja medicinski diskurs spu\u0161taju u domenu subhumanog\/animalnog.<\/p>\n

Prate\u0107i ekofeministi\u010dke i feministi\u010dko-vegansku teoriju Carol J. Adams, name\u0107e se zaklju\u010dak da zabranu placentofagije jo\u0161 vi\u0161e u\u010dvr\u0161\u0107uje to \u0161to je \u017eena u patrijarhalnom sistemu vrijednosti[i] ve\u0107 smje\u0161tena u liminalni prostor izme\u0111u \u010dovjeka i \u017eivotinje. Na taj na\u010din, zabrana placentofagije postaje va\u017ean podsjetnik na stalnu prijetnju objektifikacije kroz usporedbu sa \u017eivotinjama i simetri\u010dnu poziciju \u017eena i \u017eivotinja u patrijarhalnoj kulturi.<\/p>\n

Sli\u010dno Carol J. Adams, Jacques Derrida smatra da se \u010dovjek otkriva u odnosu na svoje drugosti, a prije svega u odnosu na svoju dominaciju nad \u017eivotinjama. Kroz metafori\u010dko i doslovno \u017ertvovanje i jedenje \u017eivotinja, \u010dovjek potvr\u0111uje kako svoju superiornost, tako i ekskluzivnost kategorije \u010dovjek. Paradoksalno, dominaciju nad \u017eivotinjama \u010dovjek realizira upravo nasilnim oblicima pona\u0161anja koje ina\u010de pripisuje \u017eivotinjama.<\/p>\n

Derrida osmi\u0161ljava termin karnofalogocentizam koji denotira diskurzivne i materijalne karakteristike privilegirane za postajanje i realiziranje subjekta u zapadnom humanizmu. Nadovezuju\u0107i se na prethodne kritike u kojima je utvrdio privilegije autoritativnog govora i prisustva nasuprot pisanju, rodnu privilegiju mu\u0161karaca u odnosu na \u017eene, dodao je konzumiranje mesa kao me\u0111usobno povezane karakteristike koje se figuriraju u potvr\u0111ivanju zapadnog \u2018\u010dovjeka\u2019. Poput Adams, i Derrida nagla\u0161ava da jedenje mesa nije prirodan i neutralan fenomen kao \u0161to dominantni diskursi sugeriraju, ve\u0107 da je duboko ukorijenjen u patrijarhalnu kulturu, ideologiju i politiku.<\/p>\n

Kao \u0161to se veganska ishrana mo\u017ee promatrati kao vid aktivisti\u010dke pobune protiv dominantnog i izrabljiva\u010dkog obrasca ishrane, tako se praksa placentofagije mo\u017ee promatrati kao otpor prema Zapadnom tradicionalnom modelu ra\u0111anja.<\/p>\n

Kao praksa simboli\u010dkog \u2018postajanja \u017eivotinjom\u2019, kroz rekontekstualizaciju odvratnosti prema placenti, placentofagija nosi potencijal da postane i praksa osporavanja binarne podjele na \u2018\u010dovjeka\u2019 i \u2018\u017eivotinju\u2019, odnosno otpora prema simboli\u010dkoj devaluaciji \u017eivotinja u zapadnoj kulturi. Na taj na\u010din, placentofagija se mo\u017ee promatrati kao politika otpora, odnosno ideolo\u0161ki va\u017ena kao feministi\u010dka praksa osna\u017eivanja majki. Cilj ove prakse bi bio povratak kontrole poro\u0111aja i sredstvo suprotstavljanja patrijarhalnom konceptu ra\u0111anja i ishrane kroz transformaciju afekta ga\u0111enja u politiku otpora i subverziju dominantnih i opresivnih narativa.<\/p>\n

[i] Kako Suzana Marjani\u0107 podsje\u0107a: \u201cAristotel je, naime, u Nikomahovoj etici iskljuc\u030cio \u017eene i \u017eivotinje iz sudjelovanja u moralnom \u017eivotu, kao \u0161to je, uostalom, smatrao da vlast ljudi nad \u017eivotinjama treba pro\u0161iriti na robove i \u017eene.\u201d (Marjani\u0107, 2017:42)<\/p>\n

Ovaj \u010dlanak predstavlja dio teksta pod naslovom \u201cA\/Simetrija \u017eivotinja i \u017eena: Ekofeministi\u010dka perspektiva diskursa o placenti\u201d koji \u0107e biti objavljen u zborniku Ekofeminizam: izme\u0111u zelenih i \u017eenskih studija koji ure\u0111uju Goran \u0110ur\u0111evi\u0107 i Suzana Marjani\u0107 (2018.)<\/p><\/blockquote>\n

Voxfeminae<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako placentu danas percipiramo prvenstveno kao \u2018odba\u010deni organ\u2019, \u2018medicinski otpad\u2019 ili alkemijski dodatak u kozmeti\u010dkoj industriji \u2013 njena povijest nosi bogato kulturno i simboli\u010dko naslje\u0111e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-252131","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252131","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=252131"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/252131\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=252131"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=252131"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=252131"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}