{"id":251940,"date":"2018-08-20T20:05:26","date_gmt":"2018-08-20T18:05:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=251940"},"modified":"2018-10-26T20:53:35","modified_gmt":"2018-10-26T18:53:35","slug":"kako-je-amsterdam-postao-svjetska-biciklisticka-prijestonica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/08\/20\/kako-je-amsterdam-postao-svjetska-biciklisticka-prijestonica\/","title":{"rendered":"Kako je Amsterdam postao svjetska biciklisti\u010dka prijestonica"},"content":{"rendered":"

Tekst je izvorno objavljen u The Guardian.<\/a><\/p>\n

\"\"

Foto: www.verkeersnet.nl<\/p><\/div>\n

Svako ko je ikad poku\u0161ao da se automobilom probije kroz centar Amsterdama zna: gradom vladaju biciklisti. Oni ulicama \u017eure u rojevima, ne haju\u0107i za pravila saobra\u0107aja, oduzimaju\u0107i pravo prvenstva gdje god po\u017eele, \u010dine\u0107i voza\u010de nemo\u0107nim svojom pukom brojno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Biciklisti se pitaju u Amsterdamu, a ulo\u017eeno je mnogo truda kako bi im se obezbijedili uslovi: grad je opremljen razgranatom mre\u017eom biciklisti\u010dkih staza i traka, koje su toliko bezbjedne i komforne da \u010dak i mala djeca i stari koriste bicikl kao najlak\u0161i vid prevoza. Naravno, nije samo Amsterdam taj koji se mo\u017ee pohvaliti mre\u017eom biciklisti\u010dkih staza \u2013\u00a0 na\u0107i \u0107ete ih u svim holandskim gradovima.<\/p>\n

Holan\u0111ani ovo uzimaju zdravo za gotovo; \u010dak su skloni vjerovanju da su ove biciklisti\u010dke staze postojale od pamtivijeka. No to zasigurno nije slu\u010daj. Bilo je vremena, tokom 50-ih i 60-ih godina pro\u0161log vijeka, kada je biciklistima u velikoj mjeri prijetilo da budu istjerani iz holandskih gradova od strane sve ve\u0107eg broja automobila. Samo je zahvaljuju\u0107i \u017eustrom aktivizmu i jednom broju presudnih doga\u0111aja Amsterdam uspio da izraste u ono \u0161to je bez sumnje danas: svjetska biciklisti\u010dka prijestonica.<\/p>\n

Po\u010detkom XX vijeka, bicikli su bili broj\u010dano nadmo\u0107niji u odnosu na automobile u holandskim gradovima, a bicikl se smatrao cijenjenim prevoznim sredstvom za mu\u0161karce i \u017eene. Me\u0111utim, kada je holandska ekonomija po\u010dela da cvjeta tokom poslijeratnog perioda, sve je vi\u0161e ljudi bivalo u mogu\u0107nosti da sebi priu\u0161ti automobil, dok su gradski planeri po\u010deli da gledaju na auto kao prevozno sredstvo budu\u0107nosti. Cijela naselja Amsterdama su sru\u0161ena kako bi se oslobodio prostor za motorni saobra\u0107aj. Upotreba bicikala opadala je svake godine za 6%, a op\u0161teprihva\u0107ena ideja bila je da \u0107e bicikla naposljetku potpuno nestati.<\/p>\n

Sav taj rast saobra\u0107aja uzeo je svoj danak. Broj \u017ertava u saobra\u0107aju popeo se na rekordnih 3.300 u toku 1971. Vi\u0161e od 400 djece poginulo je u saobra\u0107ajnim nesre\u0107ama te godine.<\/p>\n

Ovaj zapanjuju\u0107i gubitak doveo je do protesta razli\u010ditih grupa aktivista, a najbolje je upam\u0107en onaj po nazivom Stop de Kindermoord (\u201ezaustavite ubijanje djece\u201c). Prvi predvodnik ovog pokreta bila je biv\u0161a holandska poslanica Martje van Puten.\"\"<\/p>\n

\u201eBila sam mlada majka koja je \u017eivjela u Amsterdamu i svjedo\u010dila sam nekolicini saobra\u0107ajnih nezgoda u mom naselju u kojima su povrede zadobila djeca\u201c, prisje\u0107a se \u0161ezdesettrogodi\u0161nja van Puten. \u201eGledala sam kako se ru\u0161e djelovi grada da bi se napravio prostor za puteve. Bila sam veoma zabrinuta zbog promjena koje su se de\u0161avale u dru\u0161tvu \u2013 to je uticalo na na\u0161 \u017eivot. Ulice nijesu vi\u0161e pripadale ljudima koji su \u017eivjeli tu, ve\u0107 ogromnim bujicama saobra\u0107aja. To me je jako ljutilo.\u201c<\/p>\n

Sedamdesete godine pro\u0161log vijeka bile su sjajno vrijeme da se bude ljut u Holandiji: aktivizam i gra\u0111anska neposlu\u0161nost uzimali su maha. Pokret Stop de Kindermoord rastao je munjevito, a njegovi \u010dlanovi su odr\u017eavali biciklisti\u010dke proteste, okupirali crne ta\u010dke gdje su se naj\u010de\u0161\u0107e de\u0161avale nesre\u0107e i organizovali posebne dane tokom kojih su ulice bile zatvorene kako bi se djeci omogu\u0107ilo da se igraju na sigurnom. \u201eIznosili smo stolove vani i organizovali ogromne ve\u010dernje zabave u na\u0161oj ulici. A najsmje\u0161tnije je bilo to \u0161to je policija bila vrlo predusretljiva.\u201c<\/p>\n

Van Puten pamti sedamdesete kao vrijeme kada su holandske vlasti bile nesvakida\u0161nje pristupa\u010dne: \u201eJednostavno bismo oti\u0161li na ranu ve\u010deru sa poslanicima \u2013 i oni bi stvarno saslu\u0161ali to \u0161to smo imali da im ka\u017eemo. Jednom smo sa grupom aktivista i uli\u010dnim svira\u010dem do\u0161li biciklom do ku\u0107e premijera Jopa den Aula da pjevamo pjesme i tra\u017eimo bezbjednije ulice za djecu. Nismo stigli dalje od hodnika, ali on jeste iza\u0161ao da \u010duje na\u0161 apel.\u201c<\/p>\n

\"\"Pokret Stop de Kindermoord\u00a0 po\u010deo je da dobija subvencije od holandske vlade, uspostavio sjedi\u0161te u nekada\u0161njoj prodavnici i krenuo u razvijanje ideja za bezbjednije urbanisti\u010dke planove \u2013 iz \u010dega je kasnije proizi\u0161ao takozvani woonerf: novi tip ulice projektovane po mjeri \u010dovjeka, sa usporiva\u010dima brzine i uzdignutim plo\u010dama kako bi se voza\u010di primorali da voze vrlo sporo. Danas je ovaj tip ulice iza\u0161ao iz mode, ali se jo\u0161 uvijek mo\u017ee na\u0107i u mnogim holandskim gradovima.<\/p>\n

Dvije godine nakon \u0161to je uspostavljen pokret Stop de Kindermoord, jedna druga grupa aktivista osnovala je Prvi pravi holandski sindikat biciklista kako bi zahtijevali vi\u0161e mjesta za bicikliste u javnom prostoru \u2013 kroz organizovanje biciklisti\u010dkih vo\u017enji du\u017e opasnih dionica puteva i evidentiranje problema sa kojima se susre\u0107u biciklisti.<\/p>\n

\u201eNekako smo uspjeli da pogodimo pravu \u017eicu\u201c, ka\u017ee Tom Godefroj (64), koji se priklju\u010dio Sindikatu biciklista kao mladi\u0107. Sje\u0107a se bu\u010dnih masovnih demonstracija sa triciklima i megafonima, te no\u0107nih akcija protivzakonitog farbanja biciklisti\u010dkih traka na ulicama koje je sindikat smatrao opasnim.<\/p>\n

\u201ePrvo bi nas naravno uhapsila policija, a onda bi sve to iza\u0161lo u novine i op\u0161tinski zvani\u010dnici bi nas na kraju saslu\u0161ali. Imali smo fantasti\u010dan borbeni duh i umjeli smo da ispoljimo svoje ideje. I na kraju bismo dobili na\u0161u biciklisti\u010dku traku. Znate, \u010dak i tokom sedamdesetih godina je bilo politi\u010dara koji su razumjeli da \u0107e sveop\u0161ti fokus na automobile na kraju izazvati probleme.\u201c<\/p>\n

Aktivisti pokreta Stop de Kindermoord i Sindikat biciklista bili su dosjetljivi i neustra\u0161ivi, ali je tako\u0111e bilo i drugih snaga koje su pomagale u stvaranju plodnog tla za svoje ideje. Holandija, koja ima malo uzvi\u0161enja i blagu klimu, imala je veliku tradiciju pedalanja kao po\u010detni kapital, a bicikla nikada nijesu bila u potpunosti marginalizovana kao \u0161to je to bio slu\u010daj u nekim drugim zemljama. Nepodno\u0161ljivi broj \u017ertava u saobra\u0107ajnim udesima zaista je predstavljao veliku brigu za politi\u010dare, a ra\u0111ala se i svijest o zaga\u0111enju koje izazivaju emisije iz motornih vozila.\"\"<\/p>\n

Naftna kriza 1973. godine \u2013 kada su Saudijska Arabija i drugi arapski izvoznici nafte uveli sankcije SAD-u, Britaniji, Kanadi, Japanu i Holandiji zbog podr\u0161ke Izraelu u Jomkipurskom ratu \u2013 u\u010detvorostru\u010dila je cijenu nafte. U jednom govoru na televiziji, premijer Den Aul apelovao je na stanovnike Holandije da usvoje novi na\u010din \u017eivota i uozbilje se u pogledu \u0161tednje energije.<\/p>\n

Vlada je uvela takozvanu \u201eNedjelju bez automobila\u201c: niz izrazito tihih dana vikenda kada su se djeca igrala na pustim autoputevima i kada su se ljudi odjednom prisjetili kakav je \u017eivot bio prije hegemonije automobila.<\/p>\n

Tokom jedne od ovih nedjelja bez automobila, Martje van Puten je zajedno sa grupom roditelja i djece vozila bicikl kroz tunel prema sjevernom dijelu Amsterdama, gdje nije postojala biciklisti\u010dka infrastruktura. \u201eNijesmo bili svjesni da je to \u0161to smo uradili bilo opasno, jer je na putu i dalje bilo automobila. Na\u0161 put se zavr\u0161io u policijskoj stanici, ali smo stavili do znanja \u0161ta ho\u0107emo.\u201c<\/p>\n

Postepeno, holandski politi\u010dari su postajali svjesni brojnih prednosti biciklizma, pa je do\u0161lo i do promjene njihovih saobra\u0107ajnih politika: na kraju krajeva, mo\u017eda auto i nije prevozno sredstvo budu\u0107nosti. Tokom osamdesetih holandski gradovi su po\u010deli da uvode mjere kako bi ulice u\u010dinili prijatnijim za vo\u017enju bicikla. U po\u010detku su njihovi ciljevi bili daleko od ambicioznih \u2013 ideja je bila naprosto zadr\u017eati bicikliste na svojim dvoto\u010dka\u0161ima.<\/p>\n

Hag i Tilburg su bili prvi koji su eksperimentisali sa specijalnim biciklisti\u010dkim rutama kroz grad. \u201eBicikilisti\u010dke staze su bile jarko crvene i veoma vidljive. To je bilo ne\u0161to potpuno novo\u201c, pri\u010da Godefroj. \u201eBiciklisti su mijenjali putanje kako bi koristili staze. To je zasigurno pomoglo da se ljudi zadr\u017ee na pedalama, ali se na kraju ispostavilo da jedna jedina biciklisti\u010dka ruta nije dovela do ukupnog rasta upotrebe bicikala.\u201c<\/p>\n

Nakon toga, grad Delft je izgradio cijelu mre\u017eu biciklisti\u010dkih staza i ispostavilo se da ovo jeste podstaklo vi\u0161e ljudi da sjednu na bicikla. Jedan po jedan, i drugi gradovi su slijedili primjer.<\/p>\n

Danas se Holandija mo\u017ee pohvaliti sa preko 32.000 kilometara biciklisti\u010dkih staza. Vi\u0161e od \u010detvrtine svih putovanja obavlja se biciklom, u pode\u0111enju sa svega 2% u Britaniji \u2013 dok ova brojka ide do 38% u Amsterdamu i 59% u univezitetskom gradu Groningenu. Svi ve\u0107i holandski gradovi imaju izabrane \u201ebiciklisti\u010dke dr\u017eavne slu\u017ebenike\u201c, koji su zadu\u017eeni za odr\u017eavanje i pobolj\u0161anje mre\u017ee. A popularnost bicikla i dalje raste, dijelom zahvaljuju\u0107i razvoju elektri\u010dnih bicikala.<\/p>\n

\"\"Sindikat bicikista je odavno prestao da bude grupa nasumi\u010dnih aktivista; sada je to respektabilna organizacija sa 34.000 \u010dlanova koji pla\u0107aju \u010dlanarinu i za \u010dijom ekspertizom postoji tra\u017enja \u0161irom svijeta.<\/p>\n

\u201ePostigli smo mnogo toga, ali se suo\u010davamo sa puno novih izazova\u201c, navodi njihov portparol, Vim Bot. \u201eMnoge stare biciklisti\u010dke staze treba da se rekonstrui\u0161u jer ne ispunjavaju na\u0161e savremene standarde \u2013 na nekima od njih ima toliko mnogo biciklista da vi\u0161e nijesu dovoljno \u0161iroke. Imamo problem sa obezbje\u0111ivanjem parkinga za sva ta bicikla, a razmi\u0161ljamo o novim na\u010dinima stvaranja jo\u0161 vi\u0161e prostora za bicikliste i pje\u0161ake. Ono \u0161to je stvarno potrebno na\u0161im gradovima je potpuno nova vrsta infrastrukture, jer jednostavno nijesu predvi\u0111eni za toliko puno automobila.\u201c<\/p>\n

\u201eBitka se nastavlja\u201c, ka\u017ee Godefroj. \u201eSklonost urbanista da daju prioritet automobilima je i dalje nepokolebljiva. To je lako razumjeti: dodatni tunel za bicikliste zna\u010di da treba da potro\u0161ite dodatna sredstva na takav projekat. Dogurali smo daleko, ali nikada ne\u0107emo mo\u0107i da spustimo gard.\u201c<\/p>\n

Preveo: \u00a0Stefan Bulatovi\u0107<\/em><\/p>\n

\"\"<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Biciklisti se pitaju u Amsterdamu, a ulo\u017eeno je mnogo truda kako bi im se obezbijedili uslovi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":255588,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-251940","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/251940","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=251940"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/251940\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/255588"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=251940"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=251940"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=251940"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}