{"id":251334,"date":"2018-08-10T06:00:40","date_gmt":"2018-08-10T04:00:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=251334"},"modified":"2018-08-09T22:20:46","modified_gmt":"2018-08-09T20:20:46","slug":"duga-historija-americkih-nasilnih-intervencija-u-afganistanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/08\/10\/duga-historija-americkih-nasilnih-intervencija-u-afganistanu\/","title":{"rendered":"Duga historija ameri\u010dkih nasilnih intervencija u Afganistanu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Gregory Shupak<\/strong><\/p>\n

\"\"U oktobru \u0107e ameri\u010dki rat u Afganistanu navr\u0161iti 17 godina. U tom trenutku, biti \u0107e dovoljno star da se nastavi voditi po inerciji – a kraj se ne nazire. Sjedinjene Dr\u017eave su eskalirale rat 2018. godine pove\u0107avaju\u0107i broj svojih trupa i zra\u010dnih napada, a ove godine je stradao rekordan broj civila. Afganistan ima najgoru stopu smrtnosti novoro\u0111en\u010dadi u svijetu i nalazi se na 175. mjestu, od ukupno 186 zemalja na Human Development indeksu. Milioni Afganistanaca \u017eive u te\u0161kom siroma\u0161tvu, nezaposlenost je visoka, 41 procenat afganistanske djece mla\u0111e od pet godina je pothranjeno, a 33 posto stanovni\u0161tva nema redovnu ishranu. Dok su napori SAD-a za pomirenjem zemlje \u010desto bili pravdani na osnovu toga \u0161to \u0107e navodno dovesti do emancipacije afganistanskih \u017eena, samo 8,8 posto odraslih \u017eena je zavr\u0161ilo srednju \u0161kolu (u pore\u0111enju sa 35,4 procenta mu\u0161karaca), a Afganistanska vlada \u2013 za koju se SAD bori da je odr\u017ei na vlasti – ignori\u0161e nasilje nad \u017eenama. Mu\u010denje koje provodi ta vlada je rasprostranjeno i u porastu, sa \u010detvrtinom \u017ertava mla\u0111im od 18 godina.<\/p>\n

To su uvjeti u kojima se \u017eivi pod ameri\u010dkom okupacijom.<\/p>\n

Od invazije 2001. godine, Sjedinjene Dr\u017eave i njeni partneri po\u010dinili su velike zlo\u010dine u Afganistanu. Mjesec nakon po\u010dinjanja rata, Sjedinjene Dr\u017eave su bacile kasetne bombe na civilno selo te bombardovale d\u017eamiju i bolnicu. U bombardovanju SAD-NATO snaga u provinciji Gereshk u pokrajini Helmand u 2007. godini ubijeni su mnogi civili, i to vjerovatno njih vi\u0161e od 100. Godinu dana kasnije, koalicioni zra\u010dni udar pod vodstvom SAD-a u provinciji Nangahar ubio je 47 afganistanskih civila tokom ceremonije vjen\u010danja. Sljede\u0107eg mjeseca, ameri\u010dko bombardovanje u Heratu ubilo je 90 civila. Izvje\u0161taj Amnesty International-a ispituje 10 slu\u010dajeva od 2009. do 2013. godine gdje su “uglavnom ameri\u010dke snage bile odgovorne za civilne smrti, i to ve\u0107inom putem zra\u010dnih udara ili no\u0107nih upada. U ovim incidentima ubijeno je najmanje 140 civila, uklju\u010duju\u0107i trudnice i najmanje 50 djece.”<\/p>\n

Niko nikada nije odgovorao za ova zvjerstva. U oktobru 2015. godine, Centar za traumatologiju humanitarne organizacije Doktori bez granica u Kunduzu je uni\u0161ten od strane koalicionih snaga pod vodstvom SAD-a tokom sprovo\u0111enja neprestane kampanje bombardovanja, koja su ubila najmanje 42 pacijenta, 14 \u010dlanova osoblja i 4 staratelja. Sjedinjene Dr\u017eave tvrde da je to bila nesre\u0107a, ali organizacija ka\u017ee da je \u010detiri dana prije napada dala GPS koordinate bolnice koalicionim snagama. Doktori bez granica su tada saop\u0107ili da,<\/p>\n

“Na\u0161i pacijenti su spaljeni u svojim krevetima, na\u0161e medicinsko osoblje je bilo ili obezglavljeno ili je izgubilo dijelove tijela. Ostali su ubijani dok su bje\u017eali iz zgrade. ”<\/p>\n

Smrtonosna ameri\u010dka bombardovanja i dalje traju. Prije manje od dvije sedmice, u ameri\u010dkom bomba\u0161kom napadu ubijeno je 14 afganistanskih civila i troje dece, u Kunduzu. To je neiscrpna lista ameri\u010dkih zlo\u010dina u Afganistanu, ali sve dok Sjedinjene Dr\u017eave i njeni partneri bombarduju Afganistan, mogu se o\u010dekivati novi u\u017easi.<\/p>\n

Ujedinjene Nacije smatraju da ilegalne grupe poput Talibana i ISIL-a stoje iza ve\u0107ine napada koji su do sada ubili civile. Ali, tako\u0111er, primje\u0107uju “civilne \u017ertve” zra\u010dnih udara koji su izvedeni od strane pro-vladinih snaga, odnosno koalicije u kojoj je Amerika centralni i klju\u010di igra\u010d, sa 1047 civilnih \u017ertava samo u 2018. godini. Postoji dobar razlog da se vjeruje da je koalicija predvo\u0111ena SAD-om odgovorna za ve\u0107i dio civilnih smrtnih slu\u010dajeva nego \u0161to sugeri\u0161e izvje\u0161taj UN-a. Civilno pra\u0107enje \u017ertava u Afganistanu, koje su vodile ameri\u010dka i afganistanska vlada, je izuzetno neadekvatno \u2013 \u0161to i nije neko iznena\u0111enje s obzirom na to da su po\u010dinioci nadle\u017eni za odre\u0111ivanje sopstvene krivice.<\/p>\n

Sjedinjene Dr\u017eave i njeni partneri tako\u0111er snose krivicu za smrtne slu\u010dajeve afganistanskih civila koje su prouzrokovale antivladine snage. Prema Me\u0111unarodnom vojnom tribunalu u Nirnbergu koji je odr\u017ean nakon Drugog svjetskog rata, rat agresije je “vrhovni me\u0111unarodni kriminal koji se razlikuje samo od drugih ratnih zlo\u010dina, jer u sebi sadr\u017ei nakupljeno zlo cjeline”. To zna\u010di da je onaj ko po\u010dinje rat odgovoran za sva zvjerstva koja se javljaju u tom ratu. Ameri\u010dka invazija na Afganistan 2001. bila je \u010din agresije. Napad nije odobren od strane Ujedinjenih Nacija, \u0161to zna\u010di da je ilegalan. Argument da su SAD morale da napadnu zbog masakra 11. septembra 2001. godine je tako\u0111er nepostoje\u0107i. U ranim danima ameri\u010dkog bombardovanja Afganistana, afganistanska vlada je ponudila da raspravlja o predaji Osame bin Ladena ukoliko Sjedinjene Dr\u017eave zaustave zra\u010dne udare. Ali Bushova administracija nazvala je ovo “nepristojnim”, odlu\u010div\u0161i se da vodi rat i zamijeni agresivne Talibane sa Sjevernom Alijansom, grupom, po rije\u010dima Robertka Fiska, koju predvode \u201egangsteri\u201c i \u201edobro poznati silovatelji i ubice\u201c afganistanskih civila.<\/p>\n

Da su SAD i njeni partneri krivi\u010dno odgovorni za “nakupljeno zlo cijeline” u Afganistanu, jo\u0161 je jasnije kada se ima u vidu \u0161iri historijski kontekst. Ameri\u010dki napad na zemlju zapravo nije po\u010deo 2001. godine. Kako novinar Robert Dreyfuss prikazuje u knjizi \u0110avolje igre, taj rat datira od ranih sedamdesetih godina kada su SAD i njeni partneri, naro\u010dito Pakistan i Saudijska Arabija, skovali zavjeru da uni\u0161te afganistanske progresivne, patriotske i ljevi\u010darske snage – koji su svi bili jaki u to doba. Potezi velikih sila su potkopali nadu Afganistana za demokratskim dru\u0161tvom i bilo kakvim pravi\u010dnim ure\u0111enjem. Politika saveza koji je predvodio SAD dostigla je svoj vrhunac kasnije te decenije kada je pru\u017eila podr\u0161ku pobuni nasilnih reakcionara, \u0161to je izazvalo razaraju\u0107i rat i pojavu Talibana pod nadzorom SAD-a tokom devedesetih.<\/p>\n

Aspiracije vladaju\u0107e klase<\/strong><\/p>\n

Da bi shvatili ameri\u010dku skoro 50 godina dugu nasilnu intervenciju u Afganistanu, neophodno je shvatiti napore ameri\u010dke vladaju\u0107e klase da osigura politi\u010dki i ekonomski primat \u0161to podrazumijeva dr\u017eanje potencijalnih izaziva\u010da na sigurnoj distanci. Afganistan je bogat prirodnim gasom, a naftne rezerve koje su 2010. godine otkrivene znatno su ve\u0107e nego \u0161to se ranije mislilo. Procjenjuje se da Afganistan posjeduje od 1$ do 3$ triliona vrijednosti mineralnog bogatstva za koje se Trumpova administracija zainteresovala. Ovo uklju\u010duje zlato, bakar, gvo\u017e\u0111e, \u017eivu, olovo, uranijum, hrom, litijum i niz rijetkih metala, resurse koji se koriste u mobilnim telefonima, ra\u010dunarima i vojnim proizvodima.<\/p>\n

Kao rezultat sada\u0161njeg rata, Sjedinjene Dr\u017eave su preduzele nadzor nad segmentima privatizacije afganistanske privrede. U izvje\u0161taju ameri\u010dkog State Departmenta iz 2010. godine primije\u0107eno je da je Afganistan “napravio zna\u010dajne korake ka podsticanju poslovnog okru\u017eenja za strane i doma\u0107e investicije.” Istra\u017eivanje nau\u010dnika Michaela Skinnera dovelo je do zaklju\u010dka da se rat u Afganistanu<\/p>\n

“koristi od strane ameri\u010dkog Carstva Kapitala kao glavni most za otvaranje \u010ditave Euroazije globalnom tr\u017ei\u0161tu, dok u isto vrijeme obuzdava planove potencijalnih protivnika.\u201c<\/p>\n

Afganistan je dijelio granicu sa Sovjetskim Savezom i dijeli je i sada sa Kinom, konkurentom ameri\u010dke vladaju\u0107e klase. Drugu granicu dijeli sa Iranom, trenutno jednim od najomra\u017eenijih protivnika ameri\u010dke elite. Vrijednost ove \u201enekretnine\u201c je otkrivena od strane kineskih i iranskih infrastrukturnih projekata u Afganistanu – pored onih iz Indije – koji su presudni za odre\u0111ivanje trgova\u010dkih puteva koji \u0107e biti potrebni za izvoz afganistanskih resursa. Kao \u0161to ukazuje Adam Hanieh sa Univerziteta u Londonu, afganistansko-pakistanski region nalazi se na raskrsnici Zaljeva i centralne Azije, formiraju\u0107i “raskrsnicu dva podru\u010dja bogata energijom”. Trebalo bi dugo vremena da se objasne vojne baze koje su Sjedinjene Dr\u017eave izgradile u Afganistanu, od kojih su neke masivne, ukazuju\u0107i na to da Amerika mo\u017eda ima namjeru da ostane u zemlji i koristi je kao lansirnu rampu za napade unutar i, eventualno, izvan afganistanskih granica.<\/p>\n

Stepen do kojeg je ameri\u010dka vladaju\u0107a klasa uspjela u ostvarivanju ovih ciljeva i dalje je otvoreno pitanje, ali je te\u0161ko zamisliti da ameri\u010dka privredna i vanjskopoliti\u010dka elita ne \u017eeli imati vojno prisustvo i savezni\u010dku vlast u takvom strate\u0161kom susjedstvu. Zbigniew Brzezinski, glavni arhitekt planova Carterove administracije da ru\u0161i mud\u017eahedine, a kasnije i savjetnik predsjednika Obame, bio je iskren oko toga 1997. godine, pi\u0161u\u0107i da \u0107e “distribucija mo\u0107i na eurazijskom kopnenom terenu biti od presudnog zna\u010daja za ameri\u010dku globalnu dominaciju. ”<\/p>\n

Izlaz iz Afganistana<\/strong><\/p>\n

Zavr\u0161etak rata je preduvjet da Afganistanci imaju bilo kakvu fizi\u010dku sigurnost i pristup socijalnim uslugama, a kamoli bilo kakve suptilnije politi\u010dke aspiracije. Danielle Bell, \u0161ef za ljudska prava Misije pomo\u0107i Ujedinjenih Nacija u Afganistanu, nagla\u0161ava da nasilje negira prava djece na obrazovanje, zdravstvenu za\u0161titu, slobodu kretanja, porodi\u010dni \u017eivot, igranje na otvorenom i na drugi na\u010din u\u017eivanja u djetinjstvu bez “brutalnih efekata rata.” Rat je samo 2017. godine raselio 437.907 ljudi, a interno raseljena lica nemaju adekvatno stanovanje, hranu, vodu, zdravstvenu za\u0161titu i mogu\u0107nosti za nastavak obrazovanja i zapo\u0161ljavanja. Kako navodi Kancelarija UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova,<\/p>\n

“Afganistan je u dugotrajnom sukobu skoro trideset i pet godina, \u0161to je ozbiljno omelo smanjenje siroma\u0161tva i razvoj, te je uni\u0161tilo tkivo dru\u0161tva i oslabilo mehanizme njegovog suo\u010davanja s posljedicama.”<\/p>\n

Ovo je, izme\u0111u ostalog, i “nagomilano zlo cijeline” koje je ameri\u010dki rat donio protiv Afganistana.<\/p>\n

Poslije skoro pola stolje\u0107a, odluka je: Afganistan ne\u0107e biti ni siguran niti slobodan pod ameri\u010dkom upravom. Vrijeme je da rat prestane, a glavni uvjet za to je da SAD napusti tu zemlju.<\/p>\n

E-pogledi\/<\/a>Globalresearch<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Afganistan ne\u0107e biti ni siguran niti slobodan pod ameri\u010dkom upravom. Vrijeme je da rat prestane, a glavni uvjet za to je da SAD napusti tu zemlju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-251334","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/251334","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=251334"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/251334\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=251334"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=251334"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=251334"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}